Odes na google i ukucas : skracenica doktor ...
Prva stranica :
http://home.swiftdsl.com.au/~hamdija/fstab/jezik3.html
Dr. ili dr
Pravopis bosanskoga jezika Senahida Halilovica, kao i Rjecnik bosanskog jezika Alije Isakovica, pokrenuo je iz visedecenijske inercije bosnjacku lingvisticku i drugu naucnu javnost, medjutim ne moze se reci da je sasvim odgovorio na potrebe bosnjacke pisane i govorne rijeci i na sve zacrtane zadatke. Dobili smo obimnu zbirku nekonzistentnih odredbi u kojima se tesko snaci. Upravo zato, zbog opsirnosti i minucioznosti pravila, pravopis je tesko nauciti i primijeniti. Pisanje velikog i malog slova, naprimjer, regulisano je u njemu sa 98 pravila, dok je u Pravopisnom prirucniku - S. Markovic, M. Ajanovic, Z. Diklic ("Svjetlost", Sarajevo, 1972), ta ista problematika veoma jasno propisana u samo 12 tacaka! Od svega onog sto ovaj pravopis kao inovaciju propisuje, primjenjuju se marginalne promjene. Najcesce su to skracenice dr. (umj. dr), mr. (umj. mr) i g. (umj. god.), te katkada veliko slovo u pisanju ponekog rata, premda i na ova njegova pravila postoje opravdani prigovori. Da ih objasnimo:
1. Ako se izuzme licenca grafika i evropska praksa pisanja skracenica za rijeci doktor i magistar, dr. i mr., valjanog lingvistickog razloga za stavljanje tacke iza posljednjeg glasa u ovim i sl. rijecima nema, jer iza toga apsolutno finalnog glasa se doslovno nista ne skracuje, a tacka sluzi za skracivanje.
...
...
...
Ako je i trebalo obavezno naci drugo rjesenje, a smatramo da nije, onda se mogao primijeniti vec poznati, ali neupotrebljavani nacin kracenja rijeci. Moglo se, naprimjer, umjesto propisanih dr. i mr., kako pisu i Hrvati (!), ponuditi, analogno pisanju skracenica g-dja i g-djica, rjesenje s crticom izmedju inicijalnog i finalnog glasa u rijeci: d-r, skracenica za doktor, m-r, skracenica za magistar, i sl.
Izgleda da se u ratu pogresno razumjela lingvisticka zadaca. Ratna euforija, koja je ljudski opravdana i neizbjezna, ovdje je imala drugaciji epilog. Vracajuci jeziku njegovo staro ime, ono iz 1890, i starije, nije se smio u daleku proslost, u svoju historiju, vratiti i danasnji aktuelni i vitalni bosanski jezik. Jezik je od tada vidno evoluirao, koevoluirao s njegovim govornicima u skladu s intelektualnim i znanstvenim usponom Bosnjaka i vremena u kome zive, te su danas brojne u ovom pravopisu predlozene inovacije bile nepotrebne, a nerijetko i stetne. One se ne nalaze samo medju rijecima koje se odnose na upotrebu i pisanje za Bosnjake markantnog glasa h kao sto su: hametice/ametice (?), hlabavo/labavo, hlupati/lupati, hurlik/urlik, hudovica/udovica, nahuditi/nauditi, ohlupina/olupina, huhor/uhor, zijehati/zijevati (Op. cit., t. 526, str. 121-122) i sl., nego i na brojne druge promjene tipa:
...
...
?[/b]
