Forum Klix.ba

Danas prolazim svojim naseljem u kojem živim od svog rođenja pa do današnjeg dana. Prva asocijacija na riječ dom mi je betonska džungla Alipašinog Polja.
I tako ja pičim svojim poslom, kad jedno tridesetak metara od mene igralište i tamo neke pubertetlije igraju "picigena". Zabi jedan od njih gol i lopta se dokotrlja do mene, a onda ide ova fraza koju sam stavio kao naslov, a koju sam opet trilion puta čuo, izgovorio ili zagalamio... (btw tek mi 24. a već me čiko zovu, moram poraditi na stajlingu... ima li ko Emerikov broj?)

U povratku kući, opet prolazim svojom ulicom i onda naviru sjećanja: ovdje smo MI igrali picigena, ovdje mi onaj lik zdrmo šamarčinu kad sam mu trebi natrpo travu u kosu, na onoj banderi se žmirilo... Bože moj, koliko se sve činilo većim, a sad imam osjećaj da mi sve pod ruku može stati...

Ne nisam sjetan, samo nekad se zaboravim, i sve mislim da sam počeo živjeti prije par godina, a onda se desi da neko kaže: "Ćiko, ćiko, eto lopte!" i odvrti mi se cijeli film iz mog djetinjstva, koji je urezan na alipašinskom betonu... I bude mi drago, ono toplo oko srca.

Am I the only one who feels this way?

me to

poceli me persirat, pa posta mi dolazi naslovljena na G. Taj i Taj, vrijeme prolazi ko ludo... I kad skontas da je jedan zivot a kako ga trosimo na gluposti...

nisi, da se i ja prijavim tu

Chmoljo wrote:Danas prolazim svojim naseljem u kojem živim od svog rođenja pa do današnjeg dana. Prva asocijacija na riječ dom mi je betonska džungla Alipašinog Polja.
I tako ja pičim svojim poslom, kad jedno tridesetak metara od mene igralište i tamo neke pubertetlije igraju "picigena". Zabi jedan od njih gol i lopta se dokotrlja do mene, a onda ide ova fraza koju sam stavio kao naslov, a koju sam opet trilion puta čuo, izgovorio ili zagalamio... (btw tek mi 24. a već me čiko zovu, moram poraditi na stajlingu... ima li ko Emerikov broj?)

U povratku kući, opet prolazim svojom ulicom i onda naviru sjećanja: ovdje smo MI igrali picigena, ovdje mi onaj lik zdrmo šamarčinu kad sam mu trebi natrpo travu u kosu, na onoj banderi se žmirilo... Bože moj, koliko se sve činilo većim, a sad imam osjećaj da mi sve pod ruku može stati...

Ne nisam sjetan, samo nekad se zaboravim, i sve mislim da sam počeo živjeti prije par godina, a onda se desi da neko kaže: "Ćiko, ćiko, eto lopte!" i odvrti mi se cijeli film iz mog djetinjstva, koji je urezan na alipašinskom betonu... I bude mi drago, ono toplo oko srca.

Am I the only one who feels this way?

Znaš ti što

HAVANA wrote:

Znaš ti što

jok ja

Ko mi to sekira slatkog djecaka?

Chmoljo wrote:Danas prolazim svojim naseljem u kojem živim od svog rođenja pa do današnjeg dana. Prva asocijacija na riječ dom mi je betonska džungla Alipašinog Polja.
I tako ja pičim svojim poslom, kad jedno tridesetak metara od mene igralište i tamo neke pubertetlije igraju "picigena". Zabi jedan od njih gol i lopta se dokotrlja do mene, a onda ide ova fraza koju sam stavio kao naslov, a koju sam opet trilion puta čuo, izgovorio ili zagalamio... (btw tek mi 24. a već me čiko zovu, moram poraditi na stajlingu... ima li ko Emerikov broj?)

U povratku kući, opet prolazim svojom ulicom i onda naviru sjećanja: ovdje smo MI igrali picigena, ovdje mi onaj lik zdrmo šamarčinu kad sam mu trebi natrpo travu u kosu, na onoj banderi se žmirilo... Bože moj, koliko se sve činilo većim, a sad imam osjećaj da mi sve pod ruku može stati...

Ne nisam sjetan, samo nekad se zaboravim, i sve mislim da sam počeo živjeti prije par godina, a onda se desi da neko kaže: "Ćiko, ćiko, eto lopte!" i odvrti mi se cijeli film iz mog djetinjstva, koji je urezan na alipašinskom betonu... I bude mi drago, ono toplo oko srca.

Am I the only one who feels this way?

http://www.youtube.com/watch?v=DQRGDPcB ... re=related

mima wrote:Ko mi to sekira slatkog djecaka?

Mene ili njega

joj, i meni izvuce brdo pizdarija iz memorije...

a to 'ciko eto lopte' je nekako uvijek islo u istom fazonu: lopta krene bjezat' niz ulicu, onda iz suprotnog smjera po pravilu ide neki lik koji 100 godina nije dolazio u mahalu, i zaustavi loptu, malo 'pimpla', i kad mu isoadne promrsi: nisam ja ovo dvajes godina...

mima wrote:Ko mi to sekira slatkog djecaka?

niko. zasad

@stochar ali znaš šta mi je interesantno kod te situacije. nikad, ama baš nikad se nije desilo da dotični "Ćiko" ne zastane i ne doda loptu

mene tako uhvati neki čudan osjećaj sjete....prolazim alipašinom (isto ) i gledam ono brdo niz koje smo se kotrljali ljeti, 6 iscrtanih betonskih polja na kojima smo bobaka igrali, onu prodavnicu oko koje je uvijek bila ekipa sa klipama ispred sebe, trava iza te iste prodavnice na kojoj se ta ista ekipa poslije olakšavala ..... joj kako te samo razumijem, nekako mi žao što je to prošlo, osjećam se staro hehe..a tek mi 22. buahahaha

[quote="Chmoljo"]Danas prolazim svojim naseljem u kojem živim od svog rođenja pa do današnjeg dana. Prva asocijacija na riječ dom mi je betonska džungla Alipašinog Polja.
I tako ja pičim svojim poslom, kad jedno tridesetak metara od mene igralište i tamo neke pubertetlije igraju "picigena". Zabi jedan od njih gol i lopta se dokotrlja do mene, a onda ide ova fraza koju sam stavio kao naslov, a koju sam opet trilion puta čuo, izgovorio ili zagalamio... (btw tek mi 24. a već me čiko zovu, moram poraditi na stajlingu... ima li ko Emerikov broj?)

U povratku kući, opet prolazim svojom ulicom i onda naviru sjećanja: ovdje smo MI igrali picigena, ovdje mi onaj lik zdrmo šamarčinu kad sam mu trebi natrpo travu u kosu, na onoj banderi se žmirilo... Bože moj, koliko se sve činilo većim, a sad imam osjećaj da mi sve pod ruku može stati...

Ne nisam sjetan, samo nekad se zaboravim, i sve mislim da sam počeo živjeti prije par godina, a onda se desi da neko kaže: "Ćiko, ćiko, eto lopte!" i odvrti mi se cijeli film iz mog djetinjstva, koji je urezan na alipašinskom betonu... I bude mi drago, ono toplo oko srca.




Uh kako boli ''polufudbal'' kada te neko napuca...
Malo sam stariji pa uz te filinge o kojim tipkas , dodajem i termine ''raja protiv raje'' sto je nekada znacilo da se igra sa drugim ''blokom zgrada'' i pitanjima pred pripreme za tekmu: '' 'Oćetel se krkati'' , sto bi se dalo prevesti u smislu dali ce moci podnijeti poraz na terenu a da ne zakuhaju i ''marisanom'' kompenziraju poraz.

Kada sam ja bio klinac koji je starijim dovikivao '' ciko, ciko , eto lopte'' rijetko ko je imao pravi fudbal.Takav smo zvali ''tango'', vec je mahom bio popularan a i u prodavnicama sportske opreme ( Ribomaterijal ) se prodavao polufudbal.Ko ga je imao, nije morao znati igrati da bi bio dio ekipe.A jao lakrdije kada posjednik lopte mora kuci prije kraja tekme.Mi ga muntamo da nam je ostavi a on kao ''ne smije kuci bez lopte''....

Prava trka nastaje kada neko od raje dojavi da je na nekoj od kaskada na Miljacki, primijecen polufudbal....

P.S.
Drugi put ti djeci reci da ti nisi ''čiko'' , nego Čmoljo''

samo nešto kontam... stanovnici padinskih dijelova naše "metropole" su zakinute za "Ćiko, ćiko eto lopte" osim ako su imali megafon...

Mene vec zovu tetom kad sam na odmoru u lijepoj nasoj. Ali ovdje gdje zivim me zovu samo "ti", nema cak ni persiranja a kamoli da neko nekoga zove tetom ili cikom. Jednom sam zeni od 70 godina ustupila mjesto u autobusu a ona ce meni "zar ti ja izgledam staro i nemocno pa da mi ustupas mjesto da sjednem". Mozda je malo off topic, al eto da mi izadje iz duse i da se nekome pozalim

Meni niko ne viče teto ( ni čiko ), cak ni djeca. Niti me iko persira, osim u banci Tjeraju me da ustanem u busu ( jednom su me cak i ostro napali ), a mladji sjede pored mene i nikom nista ,mene gadjaju loptama kad prolazim ulicom ili grudvama zimi . Tinejdzeri mi se nabacuju ( ali oni se svakom nabacuju ) , svi mi se obracaju sa sine,... Kada im kazem koliko imam godina i da nisam balavica ( ono kad se k'o fol ljutnem ), gledaju me blijedo i kazu da pretjerujem. Mislim da oni zapravo svi znaju moje istinske godine, samo imaju pik na mene

Ali jeste i sjetno i lijepo kada prolazis tim ulicama i mjestima svog djetinjstva. Ja sam sam jako vezana za taj dio zivota i nekad mi se cini da je samo on zapravo stvaran bio, a sve ostalo - blijedilo. Mozda je to jer sam tada bila " nova ", pa su i emocije bile intenzivnije, dok je sada sve " vec vidjeno ".

Mene je prvi put neko dijete nazvalo čikom kad sam imao 17 godina. Još ni ličnu nisam izvadio. Kako me je to pogodilo. Tri dana sam bio tužan...

Lesli Eldridž wrote:Mene je prvi put neko dijete nazvalo čikom kad sam imao 17 godina. Još ni ličnu nisam izvadio. Kako me je to pogodilo. Tri dana sam bio tužan...

joj lesli, oplakah!! Kako te sad zovu?

Zoya wrote:

Lesli Eldridž wrote:Mene je prvi put neko dijete nazvalo čikom kad sam imao 17 godina. Još ni ličnu nisam izvadio. Kako me je to pogodilo. Tri dana sam bio tužan...

joj lesli, oplakah!! Kako te sad zovu?

sad mu ustaju u tramvaju

Zoya ne začatavaj

dido?

Ima to i svojih prednosti. Dva puta sam hodao sa starijom curom...

e jesmo se vala sedamdesetih i osamdesetih izigrali fuce, moze nam biti 100 godina

Chmoljo wrote:

Zoya wrote:

Lesli Eldridž wrote:Mene je prvi put neko dijete nazvalo čikom kad sam imao 17 godina. Još ni ličnu nisam izvadio. Kako me je to pogodilo. Tri dana sam bio tužan...

joj lesli, oplakah!! Kako te sad zovu?

sad mu ustaju u tramvaju

Zoya ne začatavaj

Nu to, sad ja sacatavam

Zoya wrote: Nu to, sad ja sacatavam

stariji si od mene

Iako sam dosta mladja od vas, pa je malo bezveze da se zalim mene nervira kad me persiraju