Pod uvjetom anonimnosti, dvije studentice isturenog odjeljenja sarajevskog Pravnog fakulteta u Tuzli i zaštićene svjedokinje u predmetu protiv Jasmina Mašića, nekadašnjeg vozača Vlade Tuzlanskog kantona, koji je prošloga ponedjeljka vraćen u pritvor, pristale su Danima otkriti detalje svoje priče: zašto su podlegle pritiscima profesora, kako su ih ucjenjivali, osjećaj degutantnosti i srama, strah od svjedočenja, optužbe javnosti i želju da krenu iznova... Njihove ispovijesti nisu samo odraz jedne do grla zakopčane patrijarhalne okoline, već i slika jednog društva u kojem se pod krinkom položaja, funkcije i statusnih simbola manipulira zakonima, papirima, institucijama, i cijelom jednom generacijom...
"Vrlo brzo nakon što sam upisala prvu godinu, shvatila sam kakva su pravila - ako izgledaš dobro, ili profesor baci oko na tebe, teže ćeš položiti ispit", riječi su jedne studentice isturenog odjeljenja sarajevskog Pravnog fakulteta u Tuzli, polaznice prve bolonjske generacije. Recimo da se zove Majda. S njom i još jednom studenticom sreli smo se nakon dužeg perioda pregovora... Otkako je, pritvaranjem Jasmina Mašića prošloga septembra, višegodišnje zlostavljanje studentica, uz njihov prećutni i prisilni pristanak, poprimilo epilog senzacionalne "seks-afere", obje strahuju od sudbine koja je zadesila pojedine - prozivke u medijima, podsmjehivanje na ulici, skidanje smrtovnica sa svojih kola, vrata, prozora... Sjedimo u zamračenom kutu jednog lokala u Tuzli, odabranog po njihovom izboru. Priču s vremena na vrijeme prekida škripanje ulaznih vrata, odmjeravanje pridošlica, dozivanje konobara da pojača muziku... Majdi svako malo zvoni mobitel, odgovara na pozive hvaleći se što je isto to jutro izašla iz zgrade fakulteta s osmicom u prijavnici. "Znam da su me svi studenti iskosa posmatrali... Kao da sam pobila tristo beba, tako nekako... Jedina sam izašla na usmeni s ličnom kartom. Bog zna šta su kontali u svojim glavama, ali, ne obraćam pažnju na to.
Znam da mogu prebroditi sve to i ponosne glave nastaviti dalje. Znam i to da će me ljaga pratiti cijeli život, ali ako želim pošteno nastaviti i odgovarati za svoje posljedice, onda se moram izdići iznad tračeva i možda postati ono što sam željela biti i prije svega ovoga", objašnjava Majda sadržaj telefonskog razgovora. Indeks joj nije vraćen od septembra mjeseca kada je, među brojnim drugim, pronađen na zadnjem sjedištu Mašićevog auta. Azra, njena prijateljica, odmahuje glavom. "Ja sam s tim fakultetom završila. Završila sam i s ovim gradom. Planiram otići iz zemlje, izbrisati gumicom posljednje dvije godine, promijeniti identitet, i upisati neki privatni fakultet jer ovdje će svaki moj uspjeh biti popraćen sumnjom... Znaš, kada se sve to dešavalo, sve kontaš, neće niko saznati, znam samo ja, moja je sramota, ponijet ću je u grob, i onda odjednom svi znaju... ili će svakog trena saznati. I niko ne obraća pažnju na krivicu profesora, samo na našu..." Majda i Azra nisu ista školska generacija. Zbližile su se kad su saznale da se "prepoznaju" u istoj priči. U onoj koju obje počinju istim riječima... "Svi misle da smo izabrali lakši način polaganja ispita, ali nismo... izabrale smo teži."
Plati i studiraj Kada je prije nekoliko godina otvoreno istureno odjeljenje sarajevskog Pravnog fakulteta u Tuzli, većina studenata je s osjećajem olakšanja dočekala ovu vijest. Ne zbog mogućnosti dobivanja diplome "etabliranog" Sarajevskog univerziteta, već kriterija upisa: bez prijemnog, bez evaluacije srednjoškolskog znanja, bez redovnih predavanja, bez strogih uslova rada... Plati i studiraj. Gradom se nakon prvih godina rata brzo pročula vijest - Tuzlanski univerzitet košta 100 KM upisnine, Sarajevski 800 KM, odnosno, na Tuzlanskom moraš učiti, na Sarajevskom plaćati. Rimsko pravo kod Zdravka Lučića i uvod u ekonomiju kod Bajre Golića bili su na (zlo)glasu - među kuhinjskim stolovima, napuštenim zgradama, socrealističkim prostorima u Živinicama, svadbenim salama nekadašnjih hotela, gdje su se održavala predavanja, studenti su pronosili glasinu - istinu, ispostavit će se - da se predmeti kod dotičnih mogu položiti samo na dva načina: novac ili seks. Trećeg načina nije bilo, a i ako jeste, niko nije znao pružiti odgovor kojim se sredstvom dolazi do njega. Osim da se ispišeš. "Plaćanje novca je bila javna tajna, ali seksualno mito - to je bila tabu tema. Svi su znali i istovremeno niko nije znao. Uostalom, koja bi djevojka takvo što i priznala, kao: "bila sam s profesorom, budi i ti"?! "S druge strane, sve je to nekako zvučalo pomalo nerealno, napuhano", prepričava Majda koja je, ipak, vremenom počela sumnjati da se ne radi tek o glasinama. Dok je Lučić izlazio sa studenticama ili mlađim djevojkama, obilazeći diskoteke, kafiće, a ljeti se pokazivao na gradskoj plaži, Golić se otvoreno "udvarao" na predavanjima... "Priđe ti, sjedne na stol, namješta pantole, pa govori: 'Koleginice, super izgledate.' Ja ga gledam i ćutim... Šta ćeš mu reći, profesor ti je, na predavanju smo, neću mu reći: 'a vi meni, znate, loše izgledate', ćutiš, mijenjaš boje na licu i pitaš se o, moj Bože, kako ću ja položiti ispit kod ovog degenerika, sad mi sjedi na klupi, šta će biti kad me sretne negdje samu, i sve kontaš - proći će, ne može ti ništa, ne može te oboriti onoliko koliko ti možeš naučiti, lažeš samu sebe."
Pokvarena igra Kao i ostali studenti, i Majda i Azra su čule da se "stvari sređuju" preko Jasmina Mašića, vozača. Profesori su davali Mašiću popis djevojaka koje su bile na predavanju i koje su im "zapale za oko". A ovaj bi ih potom slučajno presretao u gradu... Nedugo nakon početka predavanja, Majdi je Jasmin prišao u jednom kafeu. "Kaže mi: 'Pita jedan profesor za tebe, volio bi da te izvede na kafu.' Ja sam odmah pomislila na Golića, zbog tog udvaranja na predavanju. Kažem mu o kome je riječ i da je odvratan, da ga mi zovemo Cvrčak jer pljuje dok priča. Jasmin odmahnu glavom, kaže: 'Ma jok, kakav on, Bajro je stipsa, ne može ti on ništa pomoći, Zdravko je džek, njemu se sviđaju takve kao ti, ti ćeš s njim ekstra proći, nisi luda da se mučiš dok završiš, izađi s njim samo na kafu, neće ti ništa, a pomoći će ti...' Pričao je tako kao da je Zdravko moja zlatna ribica." Azra se nadovezuje na Majdinu priču: "Meni se desila identična stvar. Samo je u pitanju bio Golić. S Jasminom sam se upoznala vrlo brzo nakon početka predavanja i jednog dana mi je prišao da mi kaže da se Golić zainteresirao za mene. Tada sam čula da je imao u planu još dvije-tri djevojke, ali nisam znala njihova imena niti su me, iskreno, zanimala. Priča je išla, kao: 'ej, hajde, sjest ćemo malo s profesorom, popiti piće, nije to ništa'. Narednih sedmica primijetila sam da me Golić gleda na predavanjima, pjevuši mi pjesmice, namiguje..."
Dok razgovaramo, Azra i Majda mijenjaju raspoloženje... Na trenutke se smiju, a na trenutke zastajkuju odmahujući glavom... Azra naručuje "još" vina. Smiješi se i govori kako od tada nije dugo pila, kako je izbjegla piti čak i nedavno, za svoj rođendan... Majda naprasno prekida tišinu udarajući čašom o stol... "Znaš, prvi susret je djelovao kao nešto pozitivno bez razmišljanja kakve će biti posljedice svega toga, jer sresti se s profesorom i otići s njim na kafu izgleda bezazleno na prvi pogled. Čak zvuči super - imaš profesora s kojim možeš popiti kafu i s kojim se možeš konsultirati oko ispita, u čemu je problem, pomisliš? U prvi mah je izgledalo idealno, osim što nismo znale suštinu... na šta će se te kafe svoditi. Jasmin ti prezentira jednu priču i dovede te pred svršen čin. Ti odeš da se upoznaš s profesorom, sva sretna, znaš da je rimsko pravo najgore za položiti, i onda kontaš, hajde, otići ćeš na piće, na kafu, objasnit ćeš mu ko si, šta si, tražit ćeš mu seminarski, literaturu, i ti dođeš, a on ti umjesto toga kaže: 'Hajd', skini se!'" Majda se smije, kao da želi namjerno banalizirati priču... Azra se ubacuje. "Ti pričaj za sebe i Zdravka." "Ma daj, imaju oni istu priču, Azra, to je šablon", ispravlja je Majda. Azra prstima okreće vrh čaše... "Gledaj, ni ja ni ti nismo glupače, znalo se vrlo dobro na šta će se priča svesti... ne želim da se pravim sada naivna, gluposti, možda da sam bez ruke i bez noge pa bih pomislila kako profesor hoće samo moje društvo, sviđa mu se, Bože, moj um, ali znale smo na šta idemo. Sve se desilo pod dejstvom alkohola. Sada kada se sjećam tog trenutka, čini se kao da to nisam ja. Možda da nije bilo alkohola... ma ne, opet lažem sebe, to je sve pretpostavka, pretpostavka je najgora stvar."
Lagano ubijanje Prvi put nakon što je pristala da "odgovori" na Golićev poziv, Azru je vozač odveo u motel Diskrecija. Nije se pitala mnogo zašto, samo je slijepo slušala Mašića koji joj je putem objašnjavao da je tako najbolje za oboje i kako na taj način mogu spriječiti poglede i primisli drugih... "Ja se nisam prepala jer sam znala Jasmina, i nekako sam imala povjerenja u njega. Djelovao je mutavo, pa čak te uhvati tuga kad ga vidiš, nježnica je, nije agresivan. Kod njega je više pohlepa proradila, osladilo mu se, jer vremenom je njemu bila muka od svega toga, titranja njima, traženja curica... jednom je čak nasrnuo na profesora zbog jedne djevojke na koju je ovaj krenuo i počeo da ga udara. On je morao raditi šta su oni tražili, naravno, zauzvrat je uzeo neku lovu, kupio je dva velika stana, i auto, ali glupo je to možda reći, ali i on je bio na neki način njihova žrtva, isto kao i mi." Azra nanovo zastajkuje. Majda joj uskače u pomoć. "Kako da ti objasnim, oni krenu s tom pričom, kao nekako te polako navode: 'Sjedite koleginice, znate, ja u vama vidim budućeg velikog pravnika, vi imate brilijantnu karijeru...'" Azra je prekida: "Nemoj, želim da ispričam. Kad smo ušli u sobu, Bajro je rekao da sjednem. Nasuo nam je svima piće i tako, pričali smo o beznačajnim stvarima. Jasko se odjednom ustao i rekao da mora da ide." Majda je opet nadopunjuje, ironično se smješkajući: "I to je razrađeni plan."
"I onda mi je dotični prišao, imao je tu neku priču da ti sve predstavi lijepo, nekako te navodi na nju vrlo polako, lagano, ne da sve možeš lako završiti nego da ne možeš završiti na drugačiji način", nastavlja Azra. "Govorio mi je: 'Pusti se knjige, uhvati se ovoga, ne sekiraj se ti, ja ću ti sve završiti.'"
Majda kaže kako je s njom i Lučićem bilo "drugačije". Viđali su se nekoliko puta prije nego što će pokleknuti... "Prvo smo samo izlazili, radio je to vrlo pametno, navodio me, ali nije radio ništa prisilno, govorio je: 'Ma ti si super, ja u tebi vidim potencijal, treba da sjediš, da učiš, ja ću tebe zaposliti u sud, ti si za suda...' Zvuči glupo, ali kad si na prvoj godini i slušaš takve priče, želiš da im vjeruješ, vjeruješ mu jer je profesor." Majda je u međuvremenu pokušala položiti njegov ispit. "Izašla sam na pismeni kod njegove asistentice, naučila sam, mislila sam da ću proći, ali me nije pustila. U to vrijeme, nije se ništa dešavalo među nama niti smo dogovarali ispit, osim što mi je govorio da obratim pažnju na određene dijelove ispita. Vremenom, vidjela sam da je vrag odnio šalu i da očito neću nikako položiti ispit. Taj prvi put otišli smo na Modrac... sjećam se da sam gledala oko sebe stalno, da li me iko prepoznaje, da li će me iko vidjeti. Zdravku je prioritet bio da bude viđen s mladim djevojkama, seks mu je manje bitan jer svakako ne može dugo izdržati, čak smo ga zvali zeko-peko, brz k'o zec, bio je malo iskompleksiran tim imidžom... volio je provocirati svoje prijatelje, jer on je alkos i pije 48h dnevno. Tako je bilo i prvi put, toliko se napio da je samo zaspao."
Pička ti materina Azra i Majda su viđale profesore svakih petnaest dana kada bi ovi dolazili na predavanja. Čim nastupi petak uvečer, na displayu telefona pojavi se Mašićev broj. "Osjećaš se gadno, znaš da ideš u nešto što prezireš, a opet se tješiš time da ćeš ga se riješiti čim položiš njegov predmet. Ja sam se pravila da imam izlaz do 22h, pa bih bila samo sat s njim." Pitamo ih zašto su nastavile da viđaju profesore. Pogledale su se i gotovo jednoglasno rekle: "Pa, zato što nam nije dao ocjenu." Azra objašnjava: "Problem je bio što bi on uvijek iznalazio ispriku da mi ne upiše ocjenu, govorio mi je da naučim određene dijelove ispita i da ću tako proći. I onda, jednom budeš s njim, ne da ti ocjenu, kontaš hajd', dat će ti sljedeći put, ti sljedeći put dođeš, on ti kaže: 'pa, eto, ne mogu sada, nisu još rokovi, ja to moram po pravilu', onda dođeš treći put, pita te: 'jesi ponijela ovo, jesi ponijela ono, pa što nije udaren pečat...?' Znam da sam kasnije razmišljala o tome zašto sam ja to radila kad sam svakako morala učiti? Naravno, kasno ću shvatiti da sam bila iskorištena... ni za šta, ali ni za šta."
Evo ti nekih detalja kako polagati
!
