BHF_Manijak wrote:Za vjerske sluzbenike u Srbiji,ne znam zasto im je smetalo,ako misle da je Poslanik bio neko nadnaravno bice onda je to do njih,kazem ti xx puta je i Poslanik za sebe govorio da je PRVO covjek pa onda Poslanik!
za zene,naveo sam ti,vjeruj da nije prvenstveno razlog bio zadovoljavanje strasti,a dozvoljeno mu je ilo visezenstvo iz arazloga koje mozes procitati u linku,ne da mi se pisati sad,zurim pa mozda drugi put!

eh pročitah link koji si postao,...moram priznati više puta

.....da ne bih u načinila neku nedaj bože grešku...i gledaj sad.......
Safijja bint Hujejj ibn Ahtab, kćerka poglavara plemena Benu-n-Nedir, bila je dio ratnog plijena iz pohoda na Hajber. Kad se obrela kod Dihjea al-Kelbija, on je Poslaniku, s.a.v.s., kazao:
"Ona je plemenska princeza i ljepotica. Ne bi trebalo da pripadne nikom drugom nego tebi."
i ova supruga poslanika se pominje u knjizi,tačno kao plemenska princeza,...i sad ono što me zbunjuje je rečenica koju sam pocrvenjela....a zašto baš to,zar se trebao gledati prestiž,zar je trebalo uzeti svaku najljepšu da ne bi otišla drugom,veoma sebično bar po mom mišljenju,...u knjizi se čak pominje i cijeli događaj zarobljavanja iste,lijepo opisan,te naravno dato obećanje Hazreti Aiši koja je snjim krenula u tu bitku,da će noć napokon provesti s njom(zar nije trebao i držati data obećanja ako je već u svemu pravednost bitna),ali naravno oči mu zastadoše na "zarobljenici"i one je odmah oženi,....mislim sve mi je to nekako čudno,
Ummu Seleme el-Mahzumijje je prije braka s Poslanikom, s.a.v.s., bila udata za Ebu Selemu ibn 'Abduleseda. Bila je žena u zrelim godinama, s nejakom djecom. Muž joj je podlegao ranama zadobijenim u Bici na Uhudu.
Ummu Seleme je za mužem iskreno žalila. Prosilo ju je više ljudi, među njima i Ebu Bekr, r.a. Ponude za brak ona nije prihvatala, vjerovatno zbog zabrinutosti za djecu i predanosti svojoj žalosti. Poslanik, s.a.v.s., se na nju sažalio i oženio je uz obećanje da će brinuti o njenoj djeci.
naravno ova Njegova supruga je ona na koju sam mislila da ju je oženio da bi se brinuo o njoj i djeci iz zahvalnosti,ali čekaj malo,...zar se nije mogao obuzdati nagon i poštovati njena želja da ostane s mužem u bezgrešnim mislima,zar se nije mogao obuzdati iskušenja....
po svim Njegovim ženidbama ja samo uviđam da je u svakoj postaojalo navodno objašnjenja,da je svaka imala neku poruku,....zar nije postojao način prenošenja poruka na drugi način,jednostavno me zbunjuje sebičnost koju osjećam,nagon koji vidim u svakoj ženidbi,pa čak i Aišom,al eto tu je bar bilo obostrane ljubavi,....uh sad je i to za diskusiju,mada na kraju dozivajući samo nju pred smrt to bi eto moglo i proći kao "istina"....mada po nekima umire na rukama Ebu Bekra a po nekima na Aišinim.....
znam da postoji hadis.....ali ja opet odgovore tražim
"Nemojte se ženiti samo radi izgleda, jer ljepota može postati razlog moralnog propadanja. Ne ženite se ni radi bogatstva, jer ono može postati izvor grijeha. Ženite se zbog vjerske predanosti." (Et-Tirmizi)
Neki je čovjek pitao Hasana el-Basrija: ` Nekoliko je ljudi zaprosilo ruku moje kćeri, pa kome da je dam?" Odgovorio je: "Onome ko se najviše Boga boji, jer ako je voli, poštovat će je, a ako je i ne bude volio, neće biti grub prema njoj." (El-Gazali)