Hvala, hvala...
Slušala sam jučer jedan komentar žene koja je osula drvlje i kamenje na ovaj dan, jer je, po njoj, sve to lažno, žene su ugnjetavane u našoj zemlji i u svijetu općenito..., tako da je jadno da mi žene, na taj dan budemo zasute cvijećem, pažnjom, a ostalim danima patimo..., te da emancipovane žene na taj dan odbijaju da prime čestitku.
Ja moram reći da ipak, 8. Marta ne odbijam da primim ni cvijeće od muža, sina, kolege, prijatelja iako se smatram emancipovanom ženom, emancipovanom za ov naše podneblje...
Emacipovana sam u smislu da sam uvijek zarađivala svoj novac i nikada nisam materijalno ovisila o muškarcu...imala sam uvijek zanimljiv posao, koji je podrazumijevao i službena putovanja, učešće na seminarima itd...Ni tu nije bilo problema...
Ali, istovremeno, kao i svugdje u "emacipovanijem" svijetu druge žene, uspjela sam uz posao da podignem i dvoje djece, da ih školujem, da održim brak, da budem brižna kćerka...
Hožu reći, emancipovanim ženama nije nimalo lako jer imaju da puno uloga da urade na najbolji način. Istovremeno, to daje jedan osjećaj da vrijediš, da si sposoban, da nisi kukavica da se uhvatiš u koštac sa svim poteškoćama koje život, te da si u svom braku ravnopravan partner...
Ja jedino emotivno ovisim o njemu, ali to mi godi
Da skratim, evo me, na ovo lijepo osmomartovsko jutro, kada nakon cjelovečernje kiše zasija sunce, idem sa poklonom i cvijećem svojoj majci da čestitam 8.Mart. Ne čekam samo 8. Mart da bih učinila nešto za nju, činim svaki dan, ali je danas za nju nešto posebno i znam da se raduje mom dolasku...Moja majka, koja nije imala svoju platu, nije imala karijeru i bila je uvijek "samo" sretna žena i majka, kasnije i nena. Ona je to odabrala...Ja sam odabrala drugačiji životni put, pa sam uz sve to što ona ima, imala još i posao koji me je, nekad manje, nekad više, ispunjavao.
Danas ćemo ipak obje uživati u pažnji naših muškaraca: muževa, sinova, braće...ja "emancipovana" Bosanka, ona "neemancipovana"...
Onim damama koje slave ova praznik, želim sretan 8. Mart....
