Forum Klix.ba

Sjećamo li se Sarajeva? Ratnog Sarajeva?
Ja ne. Bila sam jednomjesečna beba kad se zaratilo, ali to ne znači da se trebam napraviti gluha i slijepa za moj grad, i njegovu krvavu prošlost. Čujem često kako Sarajevo nije što je i nekad bilo. Ja ne mogu svjedočiti tome, jer ono razrušene zgrade (kad se prisjetim), nisu mi bile čudne dok sam odrastala, i takvo Sarajevo sam ja prvobitno upoznala. A ono predratno sam upoznala iz priča starijih, novinskih članaka, starih videozapisa itd. Na ovu temu me podstaklo specijalno izdanje Dana ''Sjećaš li se Sarajeva?'', nije reklama nego su bili inspiracija da se zapitam koliko zapravo znamo o našem gradu? Koliko želimo da znamo? Jesu li heroji zaboravljeni? Branioci Sarajeva? O čemu danas većina mladih razmišlja? Da li se u ovom gradu osjećaju kao stranci, je li to razlog da masovno odlaze, ili da se isključivo bave individualnom problematikom? Dobro, puno pitanja na koje je teško odgovoriti... Želim da kažem svaka čast ljudima koji su dali život za ovaj grad za ovu Bosnu i Hercegovinu, i ne smiju se zaboraviti. Toliko priča da Sarajevo nije što je nekad bilo, uredu, neće nikad ni biti niti može biti, ali mi mladi smo snaga ovog grada, mi smo ovaj grad, mi ga krojimo! I baš kao što su 1992.-1995. gradjani borili za svoj grad, imam osjećaj da moramo i mi sada. Kao da nam pokušavaju oduzeti ovaj grad, kao da nam neko pokušava uskratiti tu ljubav. Mi smo nosioci tzv poznatog ''Sarajevskog duha'' i ako se on izgubi, možemo smatrati nas, građane krivcima. Bijeg nije spas za ovaj grad, prava sarajevska raja mora bidi budućnost našeg grada, i Sarajevo ne smijemo zaboraviti nijednog trenutka, njegovu prošlost. Misliti o njegovoj sadašnjosti, i brinuti se za njegovu budućnost. Jer mi imamo pravo da volimo ovaj NAŠ GRAD i niko nam NEĆE uskratiti tu ljubav, jer mi smo snaga!

A zasto bi ga se sjecali? mislim, razumijem sentimentalnost, ali proslo je vec koliko, 14 godina od zavrsetka rata.

Zasto ovo govorim, pa zato sto je vristeci primjetno da tu sentimentalnost i sjecanje na ratno Sarajevo forsiraju neke strukture kojima je u interesu ljudima konstantno vracati sjecanje na rat, neimastinu, glad, da se paznja skrene sa sadasnje katastrofalne ekonomske i svake druge situacije u gradu.
Onog dana kada dopuste da se okrenemo buducnosti, svjesni su da cemo vidjeti jedno veliko nista ispred nas. A sve zahvaljujuci njima. I njihovom djelovanju u toj eto vec dvodecenijskoj proslosti.

Sto se tice sarajevskog duha, bolje ne govoriti o tome. Jer ima i previse onih koji ce se sloziti ne da ga vise nema, nego da je i opcenito jedna velika izmisljotina i da ga nikada nije ni bilo. S obzirom na protagoniste famoznog sarajevskog duha u proslosti a bogami i sadasnjosti.

in33sa wrote:A zasto bi ga se sjecali? mislim, razumijem sentimentalnost, ali proslo je vec koliko, 14 godina od zavrsetka rata.

Zasto ovo govorim, pa zato sto je vristeci primjetno da tu sentimentalnost i sjecanje na ratno Sarajevo forsiraju neke strukture kojima je u interesu ljudima konstantno vracati sjecanje na rat, neimastinu, glad, da se paznja skrene sa sadasnje katastrofalne ekonomske i svake druge situacije u gradu.
Onog dana kada dopuste da se okrenemo buducnosti, svjesni su da cemo vidjeti jedno veliko nista ispred nas. A sve zahvaljujuci njima. I njihovom djelovanju u toj eto vec dvodecenijskoj proslosti.

Sto se tice sarajevskog duha, bolje ne govoriti o tome. Jer ima i previse onih koji ce se sloziti ne da ga vise nema, nego da je i opcenito jedna velika izmisljotina i da ga nikada nije ni bilo. S obzirom na protagoniste famoznog sarajevskog duha u proslosti a bogami i sadasnjosti.

Daj b'a što si uvijek antiprotivan? Cura fino postavila temu, a ti praviš šprdnju od svega, ta nisu ovdje nađene grobnice ubijenih fašista... Tamo si se iskazao i ne kvari ovu temu

Ja sam imala 3 godine i nepuna 3 mjeseca kada se zaratilo.
Bilo bi suludo reci da se sjecam Sarajeva jer se ne sjecam. U ono doba kada je Sarajevo bilo najblistavije ja nisam bila ni u planu. Zao mi je sto nisam bila rodjena prije, sto nisam dozivjela ZOI, sto nisam dozivjela to doba 80ih kada je Sa bilo svjetska metropola.
Ali sjecam se rata, jako dobro. Iako sam bila dijete, sjecam se svakog trenutka u one 4, skoro 5 godina.
Mene boli danasnje Sarajevo, jer je to moj grad, mojih roditelja, moje porodice, a spalo je na ovo danas cemu ne mogu naci rijeci.
Transcedentna, tvoja recenica kako mi, mladi Sarajeva treba da ga dignemo, krojimo, i da smo mi njegova snaga danas, nazalost zvuci uzasno.
Jer mladi u Sa danas, nemaju istu sliku kao ja i ti.
Sarajevo je danas postalo grad seljaka. Pri tome ne mislim na ljude koji su dosli sa sela, jer znam rodjene Sarajlije a seljake.
Seljaci po ponasanju.
Sarajevo vise ne poznaje urbanost i legendarnu F.G.R. Danas je Sarajevo postalo centar turbo folka, cajki, krkanluka, divljeg zapada.
Prodjes Ferhadijom, Titovom, vikendom navecer, vidis hrpu seljanki kojima su uzori one sa Granda.
Previse "plastike", nosa do neba, neukusa, naglasaka koji su ponikli Bog zna odakle.
Muskaraca, koji umiru od zelje da budu glavni u gradu i siju strah i trepet.
Vjerski praznici se slave po kafanama uz galone alkohola, i droge. A sve su to veliki muslimani.

Zato se ne mozes uzdati u mlade Sarajeva, jer oni Sarajevo ne vole niti ce ga ikada voliti. Oni Sarajevo unistavaju jer ih briga za jedan grad, koji je prije bio ponos Svijeta.
Mladi danas od osnovne skole se uce nekim drugim idealima, pogresnim, iskrivljenim, sto od roditelja, sto od okoline.
Nisu svi mladi kao ja i ti i jos nekolicina, koja ne moze doci do izrazaja jer te ovi drugi poklope.
Ja bih zeljela zivjeti u nekom ljepsem Sarajevu, sa boljim ljudima, ciji centar grada nece izgledati na buvljak, i ciji centar ce biti popodjen plocama, a ne betonom.
U Sarajevu koji nece svake godine unistavati, dizati tramvajske sine 101 put, unistavati historijske gradjevine, neplanski graditi, i jos milion i jedan razlog.
Ja bih voljela kada bi mladi Sarajeva, mi kojima je stalo, pokusali nesto uraditi, ali cini se da ne postoji volja.

A ja svoje Sarajevo volim. I svako jutro uzivam u mirisu njegovih pekara, Saracima, njegovoj raznolikosti i multikulturalnosti koju pokusavaju unistiti. Jos uvijek imam to da uzivam.

tema je pravo prenemaganje.
rekao je to i hemon u zadnjem broju BH Dana.

Luke Perry wrote:tema je pravo prenemaganje.
rekao je to i hemon u zadnjem broju BH Dana.

Ostavi djete na miru, niko nije zaboravi makarone bez ičega, crni čaj, kila germe na kilu brašna , život u rovu, život pod konstantnim granatiranjem i pucanjem snajpera, pretrčavanje mostova i punktova gdje snajper puca. Demonstracija 5. aprila, kad je za nas sve počelo, kd su poginule Olga Sućić rođena Sarajka sa Skenderije i Suada Dilberović Dubrovčanka (Olgu zaboraviše, iko niko ne zna koja od njih dvije je prva poginula.) 2. maja kad su gorile Vječnica i pošta i kad su tenkovi došli do Skenderije.

Bolje je što se ne sjećate, jer ko se sjeća ne može da vjeruje šta nam se sad dešava.

Kupalo wrote:

Luke Perry wrote:tema je pravo prenemaganje.
rekao je to i hemon u zadnjem broju BH Dana.

Ostavi djete na miru, niko nije zaboravi makarone bez ičega, crni čaj, kila germe na kilu brašna , život u rovu, život pod konstantnim granatiranjem i pucanjem snajpera, pretrčavanje mostova i punktova gdje snajper puca. Demonstracija 5. aprila, kad je za nas sve počelo, kd su poginule Olga Sućić rođena Sarajka sa Skenderije i Suada Dilberović Dubrovčanka (Olgu zaboraviše, iko niko ne zna koja od njih dvije je prva poginula.) 2. maja kad su gorile Vječnica i pošta i kad su tenkovi došli do Skenderije.

Bolje je što se ne sjećate, jer ko se sjeća ne može da vjeruje šta nam se sad dešava.

ma meni se cini da na forumu dosta raje pokusava da bude "kul" pa eto ovakve teme su nidje veze, niko se ne sjeca vise rata, to nije "kul" i sve tako ukrug.
Ja se ne sjecam pocetka rata, ali se sjecam jako dobro noci kada je Vjecnica gorila, bili smo kod nane i gledali sa prozora

Samo postoji nesto sto me jako nervira kod starijih pa i kod mojih roditelja, a to je da oni tvrde vjecno kako nema sanse da se ja icega sjecam iz rata, pa ja sada kontam jesam li ja luda ili su oni

ladyblue18 wrote:

Kupalo wrote:

Luke Perry wrote:tema je pravo prenemaganje.
rekao je to i hemon u zadnjem broju BH Dana.

Ostavi djete na miru, niko nije zaboravi makarone bez ičega, crni čaj, kila germe na kilu brašna , život u rovu, život pod konstantnim granatiranjem i pucanjem snajpera, pretrčavanje mostova i punktova gdje snajper puca. Demonstracija 5. aprila, kad je za nas sve počelo, kd su poginule Olga Sućić rođena Sarajka sa Skenderije i Suada Dilberović Dubrovčanka (Olgu zaboraviše, iko niko ne zna koja od njih dvije je prva poginula.) 2. maja kad su gorile Vječnica i pošta i kad su tenkovi došli do Skenderije.

Bolje je što se ne sjećate, jer ko se sjeća ne može da vjeruje šta nam se sad dešava.

ma meni se cini da na forumu dosta raje pokusava da bude "kul" pa eto ovakve teme su nidje veze, niko se ne sjeca vise rata, to nije "kul" i sve tako ukrug.
Ja se ne sjecam pocetka rata, ali se sjecam jako dobro noci kada je Vjecnica gorila, bili smo kod nane i gledali sa prozora

Samo postoji nesto sto me jako nervira kod starijih pa i kod mojih roditelja, a to je da oni tvrde vjecno kako nema sanse da se ja icega sjecam iz rata, pa ja sada kontam jesam li ja luda ili su oni

Ma nisi ti luda , nego svako misli da je njemu bilo najteže, a da djeca pojma nemaju, ja ti vjerujem da se sjećaš noći kad je Vjećnica gorila.

in33sa wrote:A zasto bi ga se sjecali? mislim, razumijem sentimentalnost, ali proslo je vec koliko, 14 godina od zavrsetka rata.

Jesi li ti udaren u glavu ili sta vec.Bilo ko da je bio u ratnom Sarajevu a da je imao dovoljno godina da se sjeca,danas ni ne treba da se prisjeca svih tih dana,sjecanja sama progone.

Najtuznija i najporaznija cinjenica je da dosta naroda kaze da se treba zaboraviti i ici dalje.
Ici dalje treba, e sada kako ici dalje u ovoj drzavi je SF domen, ali zaboraviti rat i strahote koje smo prezivjeli nikada.
Jer zato sto zaboravljamo nam se i ponavlja uvijek!

Može li meni neko objasniti šta znači "tzv. poznati sarajevski duh"? Ne mislim na način preživljavanja tokom rata, nego šta je ta fraza značila u vremenu prije rata? I po čemu se razlikovao od "duha" drugih gradova u BiH?

Društveni tokovi su promjenljiva tvar. Zato i jesu - tokovi. Svako vrijeme nosi neke svoje odlike i u svakom vremenu će biti onih koji će reći kako je "ono prije bilo bolje". Mislim da tu nema gradacije. Jednostavno je drugačije. Nešto će nam se sviđati, nešto neće, ali civilizacija svakako ide dalje. Kao što je išla i nakon inkvizicije i sličnih historijiskih dešavanja. Apokaliptičnih previđanja je oduvijek bilo i bit će.
Mislim da smo naročito mi, na ovim prostorima, jako skloni održavanju i "podgrijavanju" kojekakvih mitova, legendi, predanja... I kao da se u tom kontekstu čvrsto držimo one - "čuvati kao zjenicu oka svog".
S promjenama se neki lakše nose, neki teže. Čovjek je, u suštini, prilagodljivo biće.
Reminiscencija je ok, dok se ne pretvori u stil života i pokušaje zaustavljanja nezaustavljivog.

Ah, vremena se mjenjaju. Nijedan grad nije statičan, pa ni mentalitet u njemu. Sarajevo se kao i ostali gradovi mijenjaju. Razumljivo je da neki njegovi stariji stanovnici koji pamte i taj famozni "sarajevski duh" ma šta to bilo, smatraju da su to promjene na gore. Ali, čime mi to možemo "izmjeriti", pa da svi znamo u čemu je stvar? OK, možda je stvar u etničkoj slici. Sarajevo je prije rata bilo multietničko, danas je njegova multietničnost simbolična. Dalje, da li je stvar u muzici? Ekonomskoj situaciji? Estetici? Svemu navedenom? Ja bih molio nekoga ko se sjeća tog "starog Sarajeva" da nama kojima je ovo "novo Sarajevo" jedino kojeg poznamo objasni u čemu je bila prednost tadašnjeg nad sadašnjim...

cyprus wrote:Ah, vremena se mjenjaju. Nijedan grad nije statičan, pa ni mentalitet u njemu. Sarajevo se kao i ostali gradovi mijenjaju. Razumljivo je da neki njegovi stariji stanovnici koji pamte i taj famozni "sarajevski duh" ma šta to bilo, smatraju da su to promjene na gore. Ali, čime mi to možemo "izmjeriti", pa da svi znamo u čemu je stvar? OK, možda je stvar u etničkoj slici. Sarajevo je prije rata bilo multietničko, danas je njegova multietničnost simbolična. Dalje, da li je stvar u muzici? Ekonomskoj situaciji? Estetici? Svemu navedenom? Ja bih molio nekoga ko se sjeća tog "starog Sarajeva" da nama kojima je ovo "novo Sarajevo" jedino kojeg poznamo objasni u čemu je bila prednost tadašnjeg nad sadašnjim...

Teško je objasniti žao mi je. Produkt toh duha ili bolje kulture su Nadrealisti,Indexsi, Bjelo Dugme...... a sada SFF, Naša mala klinika, Lud zbunjen normalan....
Sve što jo iole valja u Sarajevu je produkt te kulture.

Nije poenta ove teme da ja budem kul, izmedju ostalog zasto bi meni to trebalo? Imam pametnijeg posla nego da hranim ego na forumima, ocigledno je greska sto spomenuh svoje godine, jer nekako ljudi stvaraju predrasudu, dijete zeljno paznje i ono sto kaze je prenemaganje i pateticno. Smatram da se ne treba zaboraviti svoj grad, ne to da stvaramo neku mrznju i srdzbu koja ce nas sprijeciti da idemo dalje, vec jednostavno da budemo svjesni istine.

Sve ono čega ima u BiH, sve je to isto skoncentrisano u Sarajevu u manjem ili većem obimu.
Evo priče o bosanskom duhu koji je i sarajevski:
http://home.people.net.au/~hamdija/fstab/bosduh.html

.... Tužno je to, barem meni... da ja trebam omladini danas da objašnjavam ili barem da pokušam.. objasniti kako se recimo žičarom išlo na Trebević, kako je Vrelo Bosne bilo nekako pitomije i ljepše, da im govorim o jezercetu na Stojčevcu... kako ja nekom objasniti mogu nekadašnje vikende na planinama il barem na Crepoljskom il Trebeviću... nemoguće je po meni došarati onaj šmek koji je grad imao nekada.. pa i smoga onaj smrad je manje bolio nego danas ...
Vremena se mijenjaju, gradovi se mijenjaju.. londončani kažu da London nije isti kao prije koju godinu, parižani isto tako kažu.. no njihovi gradovi su napredovali i nekako ubrzali se... dok je Sarajevo palo.. kleknulo... čučnulo pred navalom dekadentne populacije koja ovaj grad evidentno ne vidi kao svoj... grad je u par navrata mijenjao svoju demografsku strukturu.. kriza je bila poslije II svjetskog rata... kažu stariji sugrađani da se grad ot tog udara nikad nije oporavio... i tek kad je nekako sazrio opet i kad je nekako .. postao gradom... lažni roleri su zaposjeli obronke i ebali nam znanje...

Da skratim seljačka vlast je kriva za sve ovo, ukoliko se ne maknemo sa mjesta i ne dignemo anuse... najebali smo skupa sa gradom.. da sada ne spominjem aktuelne probleme i goruće stvari ovog grada... jednostavno je.. malo je građana a puno naroda i seljaka... grad ako želimo moramo se za njega izboriti ! Tako je bilo i tokom opsade, sad je grad opsjednut.. samo su drugi napadači i druge se metode koriste...

Sve u svemu tema je meni ok, javljati ću se i jeste meni je žao što je to tako, ovo stanje nije zadato i nikako nije dobro... nekad je Dom Pionira Boško Buha bio stjecište male raje koja su svirala, igrala, pjevala.. učila jezike.. danas je taj dom ruševina... zauzmimo je i proglasimo je slobodnom teritorijom !

P.S
Sarajevski duh.. imaginarna il stvarna stvar... nešto u nama što je sa vana kruto a iz nutra nekako lomljivo i emotivno, nki humor u kombinaciji sa avangardnim stavom... kombinacija hrabrosti i mangupluka koji je čudan prije svega... sarajevski duj je krasio momke i djevojke koji su u tenama požurili da brane grad, taj duh mislili smo da krasi recimo i (šupka) Neleta... no sarajevski duh je vjerovatno opstao zahvaljujući Kinđetu, Pimpeku i nekoj još raji... no u opasnosti je zbog Keše, Hadžihafizbegovića, Arzije.. i ostalih koji bi najradije da grad i ime promijeni !

P.S.P.S

Neme je recimo na Visu pitalo.. jer mi fakat svako jutro dižemo zastavu i pjevamo Sarajevo ljubavi moja.... ko je od Vas skoro od srca zapjevao pomenutu pjesmu !?

bogami ja se sjecam rata i sarajeva, i to jako dobro, iako mi je bilo 4-5 godina kad se zaratilo. svake se sekunde sjecam, i sto se mene tice, necu nikad zaboraviti.

Sjetim se svakog dana, i sjecat cu se dok sam ziv.

http://www.youtube.com/watch?v=wX6c5als1lk

Evo na svega par redaka nota i par strofa mene obuzmu žmarci, obuzmu me emocije da najradije bih zaplakao ... pred očima mi ljudi koji nisu više tu.. pred očima mi neki neboderi, neke staklene građevine i ovaj nadri novi jet-set... među kojem nema Sarajeva .. ma kolioko to zvučalao patetično ili kako već.... ja mislim da nismo ništa naučili iz opsade, mislim da smo prebrzo zaboravili na sve ono što je bilo. Mislim da nismo sebi smjeli dopustiti da nas lažu i kradu oni koji su nas krali i tokom opsade te mislim da ih nismo tek tako smjeli pustiti da prekrajaju istoriju te da se predstavljaju kao oni koji su nas kao jedini odbranili !
Sjećaš li se Sarajeva... ti sarajko i ti sarajlijo, sjećaš li se Sarajeva ti čovjeku sa Pala il iz Vojkovića, sjetiš li se Sarajeva ti koji si zaradio na humanitarnoj ili ti koji si pucao po tom gradu ? Sjećaš li se sarajlijo ti Sarajeva, šta tebi danas znači grad po kojem hodiš, šta ti znači smeće na njegovim ulicama... ? Koliko danas ima Sarajeva u tebi, meni ili tvom komšiji, koliko danas uopšte ima grada u Sarajevu, koliko ima kasabe neke il varoši u gradu... kad si zadnji put zapjevušio onu staru stvar sarajevu ljubavi moja...?

Ko je u stvari izdao Sarajevo, ko je izdao Valtera i kako da se mi izvadimo iz ove situacije u koju su nas doveli ovi koji su nas kao jedini odbranili...?

Filmovi koje treba obavezno pogledati : Sjećaš li se Sarajeva, Vodič za preživljavanje, Vanzemaljci iznad Sarajeva, Sasvim lično, Bosna, Serbian epic, Film o škorpionima....

sjećam se ratnog sarajeva iako sam imao 11 godina iako sam samo bio od aprila do novembra 1992. u sarajevu

ali se isto tako sjetim brankovićevog sina i emine ganići pa nastojim zaboraviti

jer ništa ne mogu promijenit... a sjećanje će samo meni nauditi...

a naša lijepa i draga bošnjačka vlast za koju su se borili svi uzme godišnji prvog i drugog maja i otputuje iz grada da uživa

Zapravo koliko ljudi osjecaju duznost da daju nesto svom gradu, bez obzira da li je to Sarajevo?
Jos veca tragedija bi bila kad ne bismo kritikovali ovaj primitivizam, a prema mom misljenju najgore je pricati isprazne price... mi mozemo, trebamo uciniti ovaj grad boljim, nacina ima, samo je pitanje ko ce koji izabrati...

edukacija i asimilacija je jedini odgovor.92-96 će nas uvijek podsjećati na to šta se desi kad se neko ne asimilira ipočne mrziti grad koji ga je primio ali ne i kultivisao.

Kupalo wrote:edukacija i asimilacija je jedini odgovor.92-96 će nas uvijek podsjećati na to šta se desi kad se neko ne asimilira ipočne mrziti grad koji ga je primio ali ne i kultivisao.

Ali ima i pojedinacne odgovornosti jer opet kulture u Sarajevu, hvala Bogu ima, ipak nije toliko cijenjena od vecine stanovnista.

za Hemona be zaboli... uho.
A Sarajevo.. nikad zaboravljeno, nikad prezaljeno. Ovo je Frankenstajn.

Ljudi meni je fakat bilo dobrih trenutaka u ratu imao sam tad 13 godina kad je počeo rat, jeste da me je zeznuo rat kod prvih ljubavi i moje prve ljubavi atletike u rijetkim trenucima me je bilo strah ili nisam kontao šta je rat...

Asocijacija za one koji su proveli rat u Sarajevu: KLUB NEŽENJA