#1 Da li sam poludila ili je bilo nesto drugo?
Posted: 28/02/2009 17:22
Da li se nekom slicno desilo, ja nemam para da dajem psiholozima i neuropsijatrima da mi objasne sta mi se desilo i zasto
i ne vjerujem im ni malo.
Da li vam je poznato da mozak moze da na taj nacin otkaze, kao da su sve neuronske veze poludile. To mi je bila najgora noc u zivotu, evo prvi put o ovome ikome govorim ovdje na forumu i nadam se da me necete ismijavati.
Ako nemate odgovor, barem me uputite od koga da trazim pomoc.
Hvala vam svima ako se ukljucite u raspravu.
Ja sam prije mjesec dana cula glasove u glavi. To nisu bili pravi glasovi ili razgovjetne rijeci, to je bila buka, kakafonija raznih zvukova, zvuci zvona, pistanje expres lonca, zvuci onih masina koji buse beton, zvuci ekspozije granata, strasno urlanje gavranova i svasta jos nesto. Najvise je dominirao piskutav zvuk zvona sa mojih vrata. Sve se to desilo nakon vise dana nesanice i zucnog telefonskog razgovora poslije kog sam se nasekirala i odljepila.
Napominjem da nisam popila nikakav alkohol, nisam popila nikakvu tabletu, cak ni paracetamol.
Sve je ovo pocelo 2 dana prije tako sto sam cula melodije. Ja odem u kuhinju i perem sudje i cujem melodiju jedne pjesme. Vratim se u sobu da provjerim sta je na TV, tamo vijesti a meni svira u usima pjesma. Opet se vratim za sudoper i jasno i glasno mi svira u usima jedna lijepa pjesma.
Sutradan isto tako samo malo slabije, bio je vikend i nisam isla na posao. Odem da kupim namirnice, svratim u kafanicu gdje obicno popijem kafu i tamo cujem pjesmu koja svira. Ali ta pjesma je bila ona ista koju sam prije slusala. Nekako mi bi prijatno, hajde neka svira gdje god idem....
Dodjem kuci i stavim svoje omiljene CD da ih slusam jer nisam odavno (ustvari me je ovo i navelo da poslusam svoju omiljenu muziku). Dugo sam slusala pjesme i istovremeno radila kucne poslove i virkala sta ima na TV-u i forumala ovdje. Ne mogu reci da mi je bilo ruzno. Cijelo to vrijeme mi je svirala muzika.
Nekako oko ponoci sam se umorila i namjestila krevet da idem spavati. Onda je krenulo, svi ti ne previse glasni zvuci su se poceli pojacavati. Sjednem i umirim se. Sve odjekuje oko mene. Odem na balkon da vidim sta tamo ima. Odem u banju da vidim da nije pukla koja cijev, nista, sve tiho a meni odjekuje u glavi. I moja macka spava pored mene i prede.
Hajde rekoh sebi da primijenim samokontrolu, da pokusam objasniti sta se desava jer zvuci koje cujem su preglasni i nesnosni. Pipam usi, pipam glavu, okrecem glavu na sve strane, zvuci postaju se jaci. Vec prodje 1 sat iza ponoci i ne znam sta da radim. Sama sam, da li da zovem hitnu pomoc, kako ce mi pomoci, ocajna sam...
Pokusala sam leci i skroz se umiriti, nista ne pomaze, glava hoce da mi pukne od buke, onda u jednom trenutku mi se upale lampice da to sto prozivljam je mozda hiperaktivnost mozga i "kurslus" u neuronskim celijama. I sjetih se da sam samo nekoliko dana prije procitala da je jedan covjek se ubio jer mu je bila buka u glavi.
Tek sam se onda prepala, joj necu se valjda i ja ubiti, joj kako da prekinem ovo i sta da radim. Odem do predsoblja, tamo visi kriz i cilibarski tekvim koji je moj pokojni otac donijeo iz Jeruzalema. Uzmem kriz i tekvim i poljubim ih i zamolim Boga da mi pomogne.
Iza ponoci je 2 i po sata a ja ludim i sama sam, koga da zovem, kcer sigurno spava. Poceh traziti imam li kakav apaurin ili slicno da uzmem da zaspem nadajuci se da ce buka prestati. Ili da ujutro idem doktoru ili pravo na Jagomir. Nadjem apaurin od 2 mg i bonisan na biljnoj bazi, drmnem 2 apaurina i jedan bonisan i cekam. Gledam na sat, prodje 10 minuta i nista. Onda odlucih da legnem i bude sta bude. Tako i zaspah.
Ne dao Bog da opet to dozivim! Jer opet slusam svoju omiljenu muziku (pjeva mi Joan Baes) ovoga trena i bojim se da ne dozivim isto.
Voljela bih da mi neko objasni ili bar pokusa objasnit ovo sto mi se desilo sa naucne i medicinske strane.
Dok dovrsavam ovaj post pjeva mi Vice Vukov:
DALMATINSKA ELEGIJA
I ova mala kala
u suncu cvicu sva
Kontrade skalinade
di setat san se zna
I ti fumari stari
iz kojih dima ni
I nase none bone
ca volimo ih svi
To nestaje sve dalje
sto dalje srce zna
drugare trazim stare
al furest sad sam ja
Ni tu je Dane Frane
da dodjedu na mul
Kod tete Mariete
da popijedu zmul
La, la, la....
-----------------------------------------------------
Te skure balature
ca stididu se sad
Ferali ca su sjali
kad mrak bi pa na grad
Portuni i kantuni
di ceka san te ja
Sentade serenade
noc puna pisme sva
Sve nestaje sve dalje
sto dalje srce zna
Drugare trazim stare
al furest sad sam ja
Ni tu je Dane Frane
da dodjedu na mul
Kod tete Mariete
da popijedu zmul
La, la, la....
Sve nestaje sve dalje
u dragom kraju mom.....
Sve nestaje al traje
taj bol u srcu mom......
i ne vjerujem im ni malo.
Da li vam je poznato da mozak moze da na taj nacin otkaze, kao da su sve neuronske veze poludile. To mi je bila najgora noc u zivotu, evo prvi put o ovome ikome govorim ovdje na forumu i nadam se da me necete ismijavati.
Ako nemate odgovor, barem me uputite od koga da trazim pomoc.
Hvala vam svima ako se ukljucite u raspravu.
Ja sam prije mjesec dana cula glasove u glavi. To nisu bili pravi glasovi ili razgovjetne rijeci, to je bila buka, kakafonija raznih zvukova, zvuci zvona, pistanje expres lonca, zvuci onih masina koji buse beton, zvuci ekspozije granata, strasno urlanje gavranova i svasta jos nesto. Najvise je dominirao piskutav zvuk zvona sa mojih vrata. Sve se to desilo nakon vise dana nesanice i zucnog telefonskog razgovora poslije kog sam se nasekirala i odljepila.
Napominjem da nisam popila nikakav alkohol, nisam popila nikakvu tabletu, cak ni paracetamol.
Sve je ovo pocelo 2 dana prije tako sto sam cula melodije. Ja odem u kuhinju i perem sudje i cujem melodiju jedne pjesme. Vratim se u sobu da provjerim sta je na TV, tamo vijesti a meni svira u usima pjesma. Opet se vratim za sudoper i jasno i glasno mi svira u usima jedna lijepa pjesma.
Sutradan isto tako samo malo slabije, bio je vikend i nisam isla na posao. Odem da kupim namirnice, svratim u kafanicu gdje obicno popijem kafu i tamo cujem pjesmu koja svira. Ali ta pjesma je bila ona ista koju sam prije slusala. Nekako mi bi prijatno, hajde neka svira gdje god idem....
Dodjem kuci i stavim svoje omiljene CD da ih slusam jer nisam odavno (ustvari me je ovo i navelo da poslusam svoju omiljenu muziku). Dugo sam slusala pjesme i istovremeno radila kucne poslove i virkala sta ima na TV-u i forumala ovdje. Ne mogu reci da mi je bilo ruzno. Cijelo to vrijeme mi je svirala muzika.
Nekako oko ponoci sam se umorila i namjestila krevet da idem spavati. Onda je krenulo, svi ti ne previse glasni zvuci su se poceli pojacavati. Sjednem i umirim se. Sve odjekuje oko mene. Odem na balkon da vidim sta tamo ima. Odem u banju da vidim da nije pukla koja cijev, nista, sve tiho a meni odjekuje u glavi. I moja macka spava pored mene i prede.
Hajde rekoh sebi da primijenim samokontrolu, da pokusam objasniti sta se desava jer zvuci koje cujem su preglasni i nesnosni. Pipam usi, pipam glavu, okrecem glavu na sve strane, zvuci postaju se jaci. Vec prodje 1 sat iza ponoci i ne znam sta da radim. Sama sam, da li da zovem hitnu pomoc, kako ce mi pomoci, ocajna sam...
Pokusala sam leci i skroz se umiriti, nista ne pomaze, glava hoce da mi pukne od buke, onda u jednom trenutku mi se upale lampice da to sto prozivljam je mozda hiperaktivnost mozga i "kurslus" u neuronskim celijama. I sjetih se da sam samo nekoliko dana prije procitala da je jedan covjek se ubio jer mu je bila buka u glavi.
Tek sam se onda prepala, joj necu se valjda i ja ubiti, joj kako da prekinem ovo i sta da radim. Odem do predsoblja, tamo visi kriz i cilibarski tekvim koji je moj pokojni otac donijeo iz Jeruzalema. Uzmem kriz i tekvim i poljubim ih i zamolim Boga da mi pomogne.
Iza ponoci je 2 i po sata a ja ludim i sama sam, koga da zovem, kcer sigurno spava. Poceh traziti imam li kakav apaurin ili slicno da uzmem da zaspem nadajuci se da ce buka prestati. Ili da ujutro idem doktoru ili pravo na Jagomir. Nadjem apaurin od 2 mg i bonisan na biljnoj bazi, drmnem 2 apaurina i jedan bonisan i cekam. Gledam na sat, prodje 10 minuta i nista. Onda odlucih da legnem i bude sta bude. Tako i zaspah.
Ne dao Bog da opet to dozivim! Jer opet slusam svoju omiljenu muziku (pjeva mi Joan Baes) ovoga trena i bojim se da ne dozivim isto.
Voljela bih da mi neko objasni ili bar pokusa objasnit ovo sto mi se desilo sa naucne i medicinske strane.
Dok dovrsavam ovaj post pjeva mi Vice Vukov:
DALMATINSKA ELEGIJA
I ova mala kala
u suncu cvicu sva
Kontrade skalinade
di setat san se zna
I ti fumari stari
iz kojih dima ni
I nase none bone
ca volimo ih svi
To nestaje sve dalje
sto dalje srce zna
drugare trazim stare
al furest sad sam ja
Ni tu je Dane Frane
da dodjedu na mul
Kod tete Mariete
da popijedu zmul
La, la, la....
-----------------------------------------------------
Te skure balature
ca stididu se sad
Ferali ca su sjali
kad mrak bi pa na grad
Portuni i kantuni
di ceka san te ja
Sentade serenade
noc puna pisme sva
Sve nestaje sve dalje
sto dalje srce zna
Drugare trazim stare
al furest sad sam ja
Ni tu je Dane Frane
da dodjedu na mul
Kod tete Mariete
da popijedu zmul
La, la, la....
Sve nestaje sve dalje
u dragom kraju mom.....
Sve nestaje al traje
taj bol u srcu mom......
