Nažalost tako je i teško da će im iko pomoći jer danas se rokaju iz očaja i silnog crnjaka koji ih okružuje.I prije je bilo toga ali se lakše bilo izvaditi jer i ako si upao u taj začarani krug uletio si u njega kroz muziku,pretjerane izlaske,derneke i sl.ali si imao osnovu i podsticaj od strane roditelja i društva da se izvadiš a finansijski je bilo nepristupačnije.Danas je sve naopako pa i oni dugokosi danas ih srećem većinom uzorni studenti,furaju rock a gudra ništa,koja piva i to je to. A na drugoj strani celo selo šmrćre belo

,sinan sakić na koki...neki dan u ulazu ufatim malog cigu što prosi ispred zgrade kako se roka u haustoru,max 14g

Kako sačuvati dijete od ovog zla i beznađa i sam svaki dan razmišljam,najbolje ljubavlju ,pažnjom,podsticanjem na pozitivne stvari tipa sport,muzika,obratiti pažnju na izbor društva,interesa,muzike i načina razmišljanja.Na nama roditeljima je da smo uvijek tu za svoje dijete pa i ako u ovom usranom društvu upadne u takve probleme ima našu podršku i mogučnost da se izvadi.Na žalost većini ovih već ovisnih nema pomoći jer nemaju podršku ni u porodici ni u sistemu da se spase.Najlakše im je za cenera pobjeći od stvarnosti.

[/quote]
Ma, meni nije jasno kad neko iz ocaja i beznadja baci se na drogu ili aklohol. Sta u tom momentu misli kako ce mu to pomoci? Jeli ta droga ili alkohol nekoga izbavila iz ocaja ..., pa da se "recept" primijeni i na vlastitom slucaju.
Da je problem golem, jeste. Sta raditi?
Zasigurno je potrebno nesto agresivnije i kvalitetnije no sto se sada cini. A cini se i sada samo sto ja licno ne vidim nikakvih rezultata. Stanje isto, a potroseno i novaca, energije i vremena.
Evo jednog primjera:
Nedavno me moj dvanaestogodisnji sin obavijesti da me je prijavio da kao roditelj pristustvujem diskusiji u njegovo skoli na temu borbe protiv droge. Bez problema odem i naravno razocaram se.
Projekat je organizovan i vodjen od strane opcine u kojoj se nalazi skola. Ucesnici odlicno odabrani, nema se sta prigovoriti: predstavnik opcine, predstavnik MUP-a kantona i to odjela za borbu protiv narkotika (ili vec kako se zovu), te lijecnik specijalista.
S druge strane mi. A ta druga strane me razocaral jer je bila sacinjena od par roditelja i to djece koja su fina i po ucenju i po vladanju, zatim clanova skolske sekcije koja se bavi edukacijom i aktivnostima borbe protiv alkoholizma, pusenja i droge, zatim nesto nastavnika te skole i jedna grupa djece.
Reklo bi se nista neobicno i kako ne treba.
Medjutim, kad sam dosla kuci skuzila sam da i nije nista bilo kako treba, jer: od prisutnijh roditelja nije bilo ni jednog roditelja cije dijete pusi ili se drogira (a u skoli znaju vrlo dobro koja djeca su "zagrizla" u jednu od tih posasti!!! Zatim ni jednog djeteta nije bilo (u ovoj skupini djece) koje je sklono pusenju i uzivanju droge. Jer, kako sam saznala od sina, tu skupinu su sacinjavali predsjednici i podpredsjednici razreda. A po pravilu to su fina djeca koja ne prave ama bas nikakve probleme ni u skoli ni van skole.
I ja se pitam, sta je bila poenta oraganizovanja ovakve diskusije, kad ce ucenici i slusaoci biti oni koji nemaju problema sa alkoholom, drogom i pusenjem.
Zasto smo ostali roditelji i ja, koji smo tu prosustvovali, morali da slusamo nesto cega smo svijesni i koji svoju djecu vaspitavamo kako treba? Zasto su pozvani predstavnici djece ali one fine djece da to slusaju? Zasto na ovu diskusiju nisu pozvani roditelji djece koja se drogiraju,... i zasto nisu pozvana njihova djeca? Pa, majka mu stara, njima treba edukacija, njima treba objasniti neke stvari, njima treba podrska i pomoc u rjesavanju ovog problema.
Nazalost, ovakvih propalih projekata je masa u nasem drustvu. I vjerujem da ako bi se na ovakve i slicne projekte pozivale ciljane skupine da bi tek onda se i nesto pozitivno desavalo.