Forum Klix.ba

Poslovanje po modelu CIA-e
Dani, 06.02.2009


Erol Mujanović, direktor kompanije Recognita, jedan je od rijetkih menadžera iz BiH koji je magistrirao na temu Business Intelligence (poslovno obavještavanje). On je, inače, diplomirao menadžment i ekonomiju u Toulouseu u Francuskoj, a potom i magistrirao Business Intelligence i koautor je prve bh. knjige o ekonomskoj diplomatiji, u kojoj se, između ostalog, tretira i poslovno obavještavanje.

Business Intelligence, odnosno poslovno obavještavanje, u globalnom je korporativnom svijetu veoma važna stvar, koja često graniči s industrijskom špijunažom. Business Intelligence je prema definiciji "proces prikupljanja, tretiranja, analiziranja i korištenja strateških informacija" u poslovnom svijetu, a glavni akteri ovog procesa nisu obavještajne agencije nego korporacije i kompanije. Sama engleska riječ "intelligence" se u ovom slučaju ne odnosi na inteligenciju nego na obavještavanje, upravo onako kako je ta riječ upotrebljena u američkoj Central Intelligence Agency (CIA), odnosno Centralnoj obavještajnoj agenciji.

DANI: Gospodine Mujanoviću, Vi ste u Francuskoj magistrirali na Business Intelligence. Hajde da prvo razjasnimo šta je to?

MUJANOVIĆ: Business Intelligence ili Competitive Intelligence je proces sakupljanja, tretiranja, analiziranja i korištenja strateških informacija za neku kompaniju. Dakle, riječ je o informacijama koje su važne za neku kompaniju, a u ovom slučaju aktivnost je okrenuta prema vanjskim faktorima. Međutim, ne radi se o prikupljanju internih informacija iz kompanije, nego o informacijama o vanjskim faktorima koji utječu na poslovanje. Važno je, također, napomenuti da se u ovom slučaju radi o legalnom i etičkom načinu prikupljanja informacija. U tom smislu postoji granica između Business Intelligence i industrijske špijunaže, pri čemu ta granica razdvaja legalan način prikupljanja informacija od nelegalnog. Možda zvuči pretjerano, ali danas sve to možete vidjeti u filmovima Jamesa Bonda, mislim na to šta sve rade velike korporacije. Ali se mi u Business Intelligenceu zadržavamo na legalnim principima prikupljanja informacija važnih za kompaniju, koristeći nove tehnologije ili putem ljudskog faktora. U definiciji je, također, važan i segment tretiranja nađenih informacija, jer ukoliko podatak do kojeg se došlo nije iskoristiv za donosioca odluka, onda je samim tim on i bezvrijedan, što je i razlika između podatka i informacije. Također, korisno je spomenuti razliku između Competitive Intelligencea i Business Intelligencea. Prvi pojam je znatno širi i obuhvata Business Intelligence, koji je više fokusiran na software i informatičke alate.

DANI: Vi ste magistrirali u Francuskoj na Business Intelligence?

MUJANOVIĆ: Da, magistrirao sam u Toulouseu prije nekoliko godina. To je tada bila prilično nova stvar i u Francuskoj. Njihova je Vlada konstatirala popriličan zaostatak francuskih državnih kompanija u Business Intelligenceu u odnosu na anglosaksonske firme, te su odlučili da ojačaju svoje kompanije, da osvijeste menadžere i vlasnike francuskih preduzeća kako bi smanjili ranjivost u tom segmentu poslovanja, dakle, u smjeru prikupljanja informacija o konkurenciji, o tržištu i o kupcima. Danas smo u eri ekonomije znanja, potrebno se što prije prilagoditi pravilima igre.

DANI: Inače ste diplomirali menadžment u Francuskoj?

MUJANOVIĆ: Da, ja sam diplomirao također u Toulouseu ekonomiju i menadžment i nakon toga sam radio magistarski rad.

DANI: Dobro, u ovom slučaju pominje se termin intelligence. To se ne odnosi na tipični prevod inteligencija nego na obavještavanje?

MUJANOVIĆ: Pa dobro, u ovom slučaju se može odnositi na oboje. Riječ inteligencija dolazi od latinske riječi inteligere koja znači razumjeti ili shvatiti. Dakle, u ovom je slučaju riječ o razumijevanju i shvatanju kompanije, njenog okruženja, konkurencije, tržišta, tržišne borbe i tako dalje. Naravno, postoji i ovaj drugi prevod, mislim na intelligence u smislu informacije, obavještavanja.

DANI: Kako to sve skupa izgleda u praksi? Jeste li imali iskustva u poslovanju sa Business Intelligenceom?

MUJANOVIĆ: Da. Evo, naprimjer, u Francuskoj je jedna od najrazvijenijih firmi u smislu Business Intelligencea proizvođač aviona Airbus. To je, dakle, globalni proizvođač aviona i jedini mu je pravi konkurent Boeing. I tu se, dakle, ne preže od bilo čega da bi se saznalo sve o novim proizvodima konkurenata, o njihovim cijenama, s kim rade, s kojim dobavljačima i u tom smislu u Toulouseu, u sjedištu Airbusa, postoji cijeli jedan odjel, s velikom grupom ljudi, koji se isključivo bavi prikupljanjem informacija o Boeingu, tržištima, legislativi, novim tehnologijama i tako dalje.

DANI: Kako oni prikupljaju te informacije?

MUJANOVIĆ: Oni prikupljaju informacije na razne načine. Danas je prvi smjer, manje-više svima, da pretraže internet. Naravno, internet ima i previše informacija koje treba sortirati, jer se s vrijednošću informacija nađenih na internetu susrećemo s Paretovim zakonom 80 - 20.

DANI: Šta to znači?

MUJANOVIĆ: Pa, Paretov zakon kaže da 80 posto informacija dostupnih na internetu imaju 20 posto vrijednosti za donosioca odluka. Suprotno tome, onih 20 posto informacija koje nisu dostupne na internetu imaju vrijednost 80 posto i one spadaju u takozvanu sivu i crnu zonu jer se do njih ne dolazi legalnim putem. U tom kontekstu, Airbus i Boeing stalno prikupljaju informacije recimo o novim patentima, naprimjer, o novoj elektronskoj opremi, to će njih svakako zanimati. Ili, ako recimo Boeing pregovara sa zemljom X o isporuci aviona, Airbus će učiniti sve što može da sazna što više detalja o tom ugovoru, o cijeni, uslovima i tako dalje...

DANI: Dobro, ali gdje je tu razlika između legalnog i ilegalnog? Mislim, dokle je nešto Business Intelligence, a odakle počinje industrijska špijunaža?

MUJANOVIĆ: U tome i jeste problem. Prakse koje nisu etičke ili moralne, tu smo već u industrijskoj špijunaži. Dakle, ako neko plati nekome da dobije povlaštenu informaciju, onda je to već industrijska špijunaža. No, to je ujedno i najčešća praksa u stvarnom poslovnom svijetu. Ili, recimo, ako se ukrade laptop od nekog inženjera, naravno da je to krađa i špijunaža. Čitao sam nedavno studiju prema kojoj samo na aerodromima u SAD-u nestane 637 hiljada laptopa godišnje! To je, znači, stvarno jedna praksa među kompanijama. Zapravo, koliko to god izgledalo smiješno, sve ono što vidimo u filmovima o Jamesu Bondu se danas zaista i dešava među kompanijama: prisluškivanje, rovljenje među bačenim materijalima i dokumentima, praćenje i tako dalje.

DANI: Pa da li je moralno da jedna kompanija prisluškuje drugu?

MUJANOVIĆ: (smijeh) Pa moralno nije, ali se bave i time. To danas donosi prednost, donosi profit i to opravdava korištenje svih sredstava sudeći po onom što vidimo. Velike kompanije se, dakle, bave i time i to je najčešća praksa, mislim da prate i prisluškuju konkurenciju. Evo, upravo bih zbog toga želio i da probudim svijest kod nas u BiH, da malo više osluškujemo signale koji dolaze izvana. Da pokrenemo kod naših firmi reflekse kako bi se pripremili za to, jer s ulaskom u EU naše firme će se naći izložene žestokoj konkurenciji koja zaista zna da prikuplja strateške informacije na sve moguće načine. To je, dakle, jedan vitalan refleks kojeg je Evropa davno postala svjesna. I zbog toga se u posljednjih dvadesetak godina u Evropi pokreće veliki broj inicijativa, što na državnom nivou ili na nivou kompanija. Naprimjer, Amerikanci su veoma dobri u tome. Oni, recimo, redovno objavljuju izvještaje i procjene o tome koliko su novca izgubili zbog toga što su ih drugi špijunirali, šta rade i tako dalje. To se obično mjeri u milijardama dolara. Mogu navesti još nekoliko konkretnih primjera: tokom političke kampanje McCaina u SAD-u, njegovom timu je prošle godine ukraden laptop sa strateškim informacijama. Isto kao i Joanu Laporti, menadžeru FC Barcelone. To se ipak nije desilo baš slučajno.

DANI: Ima li Business Intelligencea u BiH?

MUJANOVIĆ: Ja do sada nisam sreo niti u jednoj našoj kompaniji sistematičan i organizovan pristup Business Intelligenceu. Zapravo, zapanjuje nedostatak svijesti kod većine naših menadžera čak i o primarnim funkcijama, poput marketinga, ljudskih resursa i tako dalje, a Business Intelligence dolazi tek nakon toga. Ja se zaista nisam još susreo kod nas s tim. Nisam, dakle, još nigdje u BiH vidio ljude koji imaju osnovno znanje ili čak ekspertno znanje o tome.

DANI: Kako bi konkretno izgledalo kada bi neka naša kompanija željela da se bavi Business Intelligenceom?

MUJANOVIĆ: Pa vidite, to obično rade jake kompanije jer uspostavljanje sistema za Business Intelligence zahtijeva ulaganja kako na polju informacionih tehnologija tako i na polju ljudskih resursa. Evo, naprimjer, neka od naših farmaceutskih kompanija bi prvo, dakle, osnovala odjel za Business Intelligence. Onda bi, zatim, ljudi iz tog odjela... evo da razmislim čime se oni bave... dakle, ti bi ljudi najviše vremena radili na istraživanju tržišta supstanci i komponenti, može li se negdje naći nešto bolje i jeftinije, kako to konkurenti rade i tako dalje, s ciljem dobivanja trajne konkurentske prednosti i na stranim tržištima. Naravno, onda slijedi stalno praćenje konkurencije kroz razne segmente, identificiranje ključnih ljudi koji donose odluke, predviđanje njihovih odluka i poslovnih poteza i tako dalje.

DANI: Dobro, a ima li stranih kompanija koje se bave Business Intelligenceom u BiH?

MUJANOVIĆ: Pa ima, naravno. Vidite, svaka strana kompanija koja se prijavljivala ili koja će se prijaviti na neki tender ovdje u BiH, Business Intelligence postavi kao prvi i ključni segment svog planiranja. Naravno, oni to rade da bi napravili što bolju ponudu od svoje konkurencije, da što bolje upoznaju lokalne partnere ili konkurente, isto tako i strane konkurente, te da sazna ko su ključne osobe koje donose odluke, ko na njih ima utjecaj, odnosno, da odrede moguće rizike koje donosi poslovanje i da identificira mogućnost.

DANI: Znači, ima toga i kod nas?

MUJANOVIĆ: Ima, naravno!

DANI: Ima li na našim fakultetima izučavanja ove teme?

MUJANOVIĆ: Prema onome što ja znam - nema. A ako i ima nešto što nosi to ime, onda zaista sumnjam u to da ima dovoljno kompetentnih ljudi koji mogu prenijeti znanje o ovoj temi. Na primjer, kada sam ja bio u Francuskoj na magisteriju, meni su predavači bili vrhunski informatičari, zatim, tu su bili ljudi iz francuske vojske, jedan predavač iz obavještajne službe i dosta pravnika koji su ukazivali na razlike između legalnog i nelegalnog. To je, dakle, jedna cjelina, jedan sistem, a ne samo stvar jednog predavača.

DANI: Kako vidite razvoj Business Intelligencea u BiH u narednih, recimo, pet godina?

MUJANOVIĆ: Pa, mislim da će nam se dešavati ono što se dešavalo u Hrvatskoj. Prvo će ljudi, odnosno menadžeri, postati svjesni toga šta se dešava, zatim će se početi pojavljivati sve veći i veći broj ljudi zainteresiranih za Business Intelligence, počet će se organizirati konferencije, a potom će se početi sa prodajom alata i usluga za Business Intelligence, te adaptiranjem edukativnog programa kako bi se napravili profesionalci za tu struku. No, za početak ja bih bio sasvim zadovoljan i s jednom godišnjom konferencijom. Važno je da se ljudi okupe, da počnu razgovarati, a onda će oni sami sebe prepoznati u svemu tome i svi će možda i doći do ideje da su u prošlosti i sami bili žrtve nelegalnih praksi konkurenata, da su recimo nekada iz neobjašnjivih razloga izgubili na nekom važnom tenderu. Mislim da bi bilo dobro da za početak dođemo do toga. Naravno, drugi idu znatno brže od nas, Hrvatska već gotovo deset godina ima ponuđače navedenih usluga na tržištu pa čak i Akademiju za Business Intelligence, ali ovo je ipak naša realnost i mogućnost. Da imamo kvalitetnu sinergiju na polju Business Intelligencea između države i privatnog sektora puno bismo bolje tretirali talentirane inovatore koje imamo u BiH.

Oko 95 posto operacija Business Intelligencea ostaje neotkriveno

- FBI procjenjuje da špijunaža i krađa, posebno u oblasti novih tehnologija, košta SAD oko 250 milijardi dolara godišnje. Najopasniji otkriveni slučajevi su često djelo osoba azijskog porijekla u vodećim američkim kompanijama u IT-u ili u farmaceutskoj industriji.

- Američka organizacija Office of the National Counterintelligence Executive procjenjuje da je oko 100 zemalja učestvovalo u operacijama industrijske špijunaže protiv SAD-a tokom 2004. godine.

- Smatra se da su u 75 posto slučajeva uključeni zaposleni kompanije koja je žrtva špijunaže.

- Oko 95 posto operacija ostaje neotkriveno.

- Trošak po jednoj krađi poslovne tajne u SAD-u je, u 1999. godini, iznosio oko 50 miliona dolara sudeći po studiji napravljenoj od strane American Society for Industrial Security. Ista studija navodi i da se oko 70 posto vrijednosti najboljih američkih kompanija nalazi u njihovom informacionom sistemu.

Od Altadisa do Ekonomskog odjela Francuske ambasade

Erol Mujanović diplomirao je ekonomiju i menadžment u Toulouseu u Francuskoj, gdje je magistrirao i Business Intelligence. Prvo zaposlenje dobio je u Francuskoj u kompaniji Altadis, koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača cigareta. Potom je radio kao konsultant u firmi Innovation & Business, a zatim u Regionalnoj razvojnoj agenciji Toulousea.

U BiH prvi posao je dobio u FIPA-i, Agenciji za promociju stranih investicija, gdje je bio kontakt osoba za poslovne ljude iz francuskog govornog područja i s Bliskog Istoka. Nakon toga radio je u UNDP-u, a zatim je integrirao Ekonomski odjel Ambasade Francuske u BiH. Od 2007. godine je u privatnom sektoru, a trenutno je direktor kompanije Recognita.