#1 PROKLETSTVO MUSLIMANA
Posted: 04/02/2009 12:50
Islamska zajednica BiH
Objavljeno: Uto, 03. 02. 2009. 12:38
PROKLETSTVO MUSLIMANA
Političar i vjerski vođa muslimana u BiH: Mustafa Cerić
To se ne može ni zamisliti. To da se službenici Islamske zajednice BiH, ma šta mislili, suprotstave Mustafi efendiji Ceriću, potencijalnom doživotnom reisu ili zvaničnom političkom lideru Bošnjaka (ako već ne može oboje), možda čak i evropskom muftiji, čim zaživi funkcija „muslimanskog pape“. Islamska zajednica Bosne i Hercegovine danas je, uz časne izuzetke – komada jedan: ime mu je Mustafa efendija Spahić, profesor je na Gazi Husrev-begovoj medresi i alim džamije Čobanija u centru Sarajeva – servisna služba reisa koji nikada nije krio političke ambicije, da bi u posljednjih godinu dana krenuo u ofanzivu betoniranja vlastite moći, dok istovremeno „vanjskom svijetu“ pokazuje umilno, tolerantno lice muslimanskog filozofa
Piše: Emir Imamović
Svjedoci smo da u ovome gradu posljednjih godina divlja neki čudan graditeljski sindrom. U njemu niču neobični, pomalo zastrašujući tornjevi koji podsjećaju na svojevrsne ‘babilonske kule’. Ne treba ni pominjati kako su one uvijek bile znak gordosti, osionosti, neizlječive sujetnosti i želje da se postane ‘gospodarom grada’ u kome, danas-sutra, nijedna glava na ramenu ostati neće bude li remetila ‘mir noći’ koja se nad ovim gradom većma spušta. Kad još ponikne nova rezidencija Rijaseta na Kovačima, eto nam svih nišana prema kojima će se ravnati život i sloboda ovdašnjih ljudi sretnih kada se sutradan uopšte živi probude i, najprije, ponizno pozdrave na jednoj, pa na drugoj strani ‘gospodare čarobnih prstenova’ koji bahato udaraju pečat na ovo naše ‘balkansko vrijeme’ (Rešid Hafizović, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu)
Prošlo je od tada petnaest, plafon šesnaest Bajrama. Od te karadžićevski krvave 1993. godine u kojoj je nekadašnji socijalistički funkcioner, ratni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i danas neuspješni opozicionar dr Nijaz Duraković, objavio knjigu znakovita naslova. Prošlo je, eto, od tada petnaest, plafon šesnaest Bajrama. Od te karadžićevski krvave 1993. godine u kojoj je nekadašnji visočki, zagrebački i čikaški hodža, Musatafa efendija Cerić glavom, bradom i ahmedijom, postao reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.
To se lako da zamisliti. To kako reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Mustafa efendija Cerić u utorak – neka bude utorak, onako, bez nekog razloga – ulazi u Rijaset i dok žurnim korakom gazi ka kabinetu u koji su po mišljenje dolazili predsjednici vlada, stranaka, ministri, doministri i, jednom, fudbalski trener, kaže, recimo, šefu kabineta da mu odmah nazove hodžu iz...nekog mjesta na obali Drine.
- Esselamu alejkum, Mustafa je.
- Alejkumu selam reis efendija.
- Kako si mi?
- Dobro je, fala Allahu, dobro je. Evo baš nam je ovo jedno selo jučer dobilo struju. Naše selo, bošnjačko. Vratili se ljudi ima osam godina, a eto do jučer...
- Imal džamija?
- Ima, kako nema? Kažu mi da će sad, kad imaju struju...
- Dobro to. Ti ko Tesla, struja vako, struja neko...
- Ma nije, eto, samo kažem.
- Nego, čitaš ti novine?
- Čitam...sve što mogu. Ovde slabo dolaze. Nit ima ko prodavat, nit ko kupovat. Puno je marka. Niko ne radi, male penzije... Uzmem Avaz, Oslobođenje ili mi donesu, eto.
- Kako Oslobođenje tobe jarabi!
- Ovaj...više Avaz.
- Onda sve znaš.
- Pa eto, znam, vidim. Boga mi, teško će naš svijet predeverat ovu godinu. Kriza, a svakako nemaju, moj reis efendija.
- Slabo ti, Boga mi, slabo znaš. Ili čitaš otpozada. Jesil vidio ko se sve javio: sva muftijstva, naša, iz Bosne, pa i iz Njemačke, onda iz Amerike...iz, iz...ne znam više ni ja...
- Ja, i?
- Čuj i? Evo ja imam spisak. Ko god je dao podršku da se napravi meni rezide...ovaj, zgrada Rijaseta Islamske zajednice, pored njegovog imena je plus. A kod tvog – ništa.
- Halali reis efendija, nisam stigo.
- Nema se šta stizat. Sjedi, brate, upali kompjuter...
- Odakle mi kompjuter?
- Dobro, uzmi papir i olovku i fino, svojim riječima sastavi da osuđuješ rad pojedinih medija, nemoj zaboravit stavit Federalnu televiziju, onda da meni, ovaj Bošnjacima, treba zgrada, normalno i da mene podržavaš...
- Hoću, hoću.
- I pošalji vamo da se prekuca i da Avazu. Ja idem u Davos, imam nekog posla, kad se vratim hoću da me čeka. Bićeš na sedmoj, najdalje devetoj strani.
- Hoću reis efendija. Odma.
- Allahimanet.
- Allahimanet.
To se ne može ni zamisliti. To kako reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Mustafa efendija Cerić u utorak – neka bude utorak, onako, bez nekog razloga – ulazi u Rijaset i dok žurnim korakom gazi ka kabinetu u koji su po mišljenje dolazili predsjednici vlada, stranaka, ministri, doministri i, jednom, fudbalski trener, kaže, recimo, šefu kabineta da mu odmah nazove hodžu iz...nekog mjesta na obali Drine.
- Esselamu alejkum, Mustafa je.
- Alejkumu selam reis efendija.
- Kako si mi?
- Dobro je, fala Allahu, dobro je. Evo baš nam je ovo jedno selo jučer dobilo struju. Naše selo, bošnjačko. Vratili se ljudi ima osam godina, a eto do jučer...
- Imal džamija?
- Ima, kako nema? Kažu mi da će sad, kad imaju struju...
- Dobro to. Ti ko Tesla, struja vako, struja neko...
- Ma nije, eto, samo kažem.
- Nego, čitaš ti novine?
- Čitam...sve što mogu.
- Onda sve znaš.
- Pa eto, znam, vidim. Boga mi, teško će naš svijet predeverat ovu godinu. Kriza, a svakako nemaju, moj reis efendija.
- Slabo ti, Boga mi, slabo znaš. Ili čitaš otpozada. Jesil vidio ko se sve javio: sva muftijstva, naša, iz Bosne, pa i iz Njemačke, onda iz Amerike...iz, iz...ne znam više ni ja.
- Ja, i?
- Čuj i? Evo ja imam spisak. Ko god je dao podršku da se meni rezide...ovaj, zgrada Rijaseta Islamske zajednice, pored njegovog imena je plus. A kod tvog – ništa.
- E, pa, reis efendija, odma piši minus.
- Molim!?
- To što si čuo. Sram te bilo i na ovom i na onom svijetu! Šesnest godina si reis i malo ti vlasti. Kule gradiš s bandom što je u rat ušla u gaćama, a izašla iz njega u mercedesima, plješćeš im dok te gađaju milionima, a muslimanska sirotinja rovi po kontejnerima. Uzeo si u Sarajevu 300 kvadrata za 16.000 eura, zaposlio familiju u državnoj službi, zetu sredio stan... Više ti potrošiš na naočare, nego tri povratničke familije za hljeba! Ne znaš pola mjesta u Bosni ni na karti nać, al' iz aviona ne izlaziš. Uzeo si pare od Saudijaca, pustio one bradonje da nas oni u suru utjeruju. Umjesto vjerom ti se baviš novinama, uređuješ, naređuješ...
- Slušaj me...
- Ama slušaj ti mene! Meni je babo robijo zbog verbalnog delikta i ja sam se Allahom zakleo da ću, kolko mogu, pomoć da više nikad nikom otac ne ode u zatvor zato što ne misli ko vlast i ne šuti, pa nek bude što biti mora.
- Znaš li ti s kim govoriš?
- Znam efendija, pa nek si stotinu puta reis.
- E pa dobro kad znaš. Onda kupi Avaz sutra, pa vidi.
- Hoćeš li mi to reć da sam bio udbaš ili da sam budala ili ćeš otkrit da je hodža islamofob? Il sve troje!?
- Allahimanet.
- Allahimanet Mustafa.
To se, rekosmo, ne može ni zamisliti. To da se službenici Islamske zajednice BiH, ma šta mislili, suprotstave Mustafi efendiji Ceriću, potencijalnom doživotnom reisu ili zvaničnom političkom lideru Bošnjaka (ako već ne može oboje), možda čak i evropskom muftiji, čim zaživi funkcija „muslimanskog pape“. Islamska zajednica Bosne i Hercegovine danas je, uz časne izuzetke – komada jedan: ime mu je Mustafa efendija Spahić, profesor je na Gazi Husrev-begovoj medresi i alim džamije Čobanija u centru Sarajeva – servisna služba reisa koji nikada nije krio političke ambicije, da bi u posljednjih godinu dana krenuo u ofanzivu betoniranja vlastite moći, dok istovremeno „vanjskom svijetu“ pokazuje umilno, tolerantno lice muslimanskog filozofa. Kao na nedavnom Ekonomskom forumu u Davosu, gdje je, pored ostaloga, rekao da „nema drugog puta, već da kroz dijalog, toleranciju i međusobno razumijevanje zajedno gradimo bolji svijet uvijek i svugdje“. O čemu je, naravno, uredno izvjestio Dnevni avaz, novina u kojoj Cerićeve slike izlaze ćešće nego impresum.
Eto, baš i tog dana kada su javljali kako je reisu-l-ulema govorio ono što ne misli i ne bi radio ni za kakve pare – dobro, možda bi za velike - na istoj strani Avaza objavljeno je saopćenje Muftijstva travničkog u kojem se, naravno, daje puna podrška Ceriću; osuđuju svi što misle i govore kako je izgradnja zgrade Rijaseta IZ, posebno novcem novobogataša od kojih bi polovina u uređenoj državi bila u zatvoru, a pola nigdje, blago rečeno sramotna; a nije zaobiđena ni medijska scena, posebno Federalna televizija. I reis je, ako se do ovog trenutka uopće vratio s turneje, bio sretan i zadovoljan. Kao i kada je pročitao kako su revnosni službenici Islamske zajednice pisali Regulatornoj agenciji za komunikacije i menadžmentu Federalne radio televizije i zatražili da se „zaustavi izvještavanje u emisiji 60 minuta ili će oni poduzeti zakonom predviđene mjere“.
Ima tome, recimo i pet godina. Objašnjavajući kako su se brojni Bošnjaci u ratu vratili prakticiranju vjere, budući stanar raskošne rezidencije napravljene donacijama „uglednih bošnjačkih biznismena“, potencijalni doživotni reis ili zvanični politički lider Bošnjaka (ako već ne može oboje), možda čak i evropski muftija, Mustafa efendija Cerić dakle, je njemačkim novinama kazao: „Karadžić je uradio za islam u Bosni više nego ja za pet decenija!”. Pročitana izvan konteksta, što nije nepravilno, ova Cerićeva izjava dobija na tačnosti. To ispravno, dvostruko čitanje, savršeno je objašnjenje značenja sintagme iz naslova knjige nekadašnjeg socijalističkog funkcionera i neuspješnog opozicionara u BiH, dr Nijaza Durakovića objavljene prije petnaest, plafon šesnaest Bajrama; one karadžićevski krvave 1993. u kojoj je nekadašnji visočki, zagrebački i čikaški hodža, Mustafa efendija Cerić glavom, bradom i ahmedijom, postao reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Knjiga se, inače, zove: Prokletstvo muslimana!
Zbilja, to mora da je prokletstvo. Ako već nije najobičniji kukavičluk onih što danas praznih džepova i zavijajućih stomaka u reisa gledaju k’o u Boga! A sutra će, kada ponikne nova rezidencija Rijaseta na Kovačima, prema njoj ravnati život i slobodu i biti sretni kada se sutradan uopšte živi probude i, najprije, ponizno pozdrave „gospodare čarobnih prstenova” koji bahato udaraju pečat na ovo naše „balkansko vrijeme”.
P.S.
Uzgred, prošlo je od te 1993. duplo više Bajrama, ali je sve drugo, na žalost – isto.
P.S.S.
Hvala sarajevskom čitatelju na ukazanoj greški.
Objavljeno: Uto, 03. 02. 2009. 12:38
PROKLETSTVO MUSLIMANA
Političar i vjerski vođa muslimana u BiH: Mustafa Cerić
To se ne može ni zamisliti. To da se službenici Islamske zajednice BiH, ma šta mislili, suprotstave Mustafi efendiji Ceriću, potencijalnom doživotnom reisu ili zvaničnom političkom lideru Bošnjaka (ako već ne može oboje), možda čak i evropskom muftiji, čim zaživi funkcija „muslimanskog pape“. Islamska zajednica Bosne i Hercegovine danas je, uz časne izuzetke – komada jedan: ime mu je Mustafa efendija Spahić, profesor je na Gazi Husrev-begovoj medresi i alim džamije Čobanija u centru Sarajeva – servisna služba reisa koji nikada nije krio političke ambicije, da bi u posljednjih godinu dana krenuo u ofanzivu betoniranja vlastite moći, dok istovremeno „vanjskom svijetu“ pokazuje umilno, tolerantno lice muslimanskog filozofa
Piše: Emir Imamović
Svjedoci smo da u ovome gradu posljednjih godina divlja neki čudan graditeljski sindrom. U njemu niču neobični, pomalo zastrašujući tornjevi koji podsjećaju na svojevrsne ‘babilonske kule’. Ne treba ni pominjati kako su one uvijek bile znak gordosti, osionosti, neizlječive sujetnosti i želje da se postane ‘gospodarom grada’ u kome, danas-sutra, nijedna glava na ramenu ostati neće bude li remetila ‘mir noći’ koja se nad ovim gradom većma spušta. Kad još ponikne nova rezidencija Rijaseta na Kovačima, eto nam svih nišana prema kojima će se ravnati život i sloboda ovdašnjih ljudi sretnih kada se sutradan uopšte živi probude i, najprije, ponizno pozdrave na jednoj, pa na drugoj strani ‘gospodare čarobnih prstenova’ koji bahato udaraju pečat na ovo naše ‘balkansko vrijeme’ (Rešid Hafizović, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu)
Prošlo je od tada petnaest, plafon šesnaest Bajrama. Od te karadžićevski krvave 1993. godine u kojoj je nekadašnji socijalistički funkcioner, ratni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i danas neuspješni opozicionar dr Nijaz Duraković, objavio knjigu znakovita naslova. Prošlo je, eto, od tada petnaest, plafon šesnaest Bajrama. Od te karadžićevski krvave 1993. godine u kojoj je nekadašnji visočki, zagrebački i čikaški hodža, Musatafa efendija Cerić glavom, bradom i ahmedijom, postao reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.
To se lako da zamisliti. To kako reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Mustafa efendija Cerić u utorak – neka bude utorak, onako, bez nekog razloga – ulazi u Rijaset i dok žurnim korakom gazi ka kabinetu u koji su po mišljenje dolazili predsjednici vlada, stranaka, ministri, doministri i, jednom, fudbalski trener, kaže, recimo, šefu kabineta da mu odmah nazove hodžu iz...nekog mjesta na obali Drine.
- Esselamu alejkum, Mustafa je.
- Alejkumu selam reis efendija.
- Kako si mi?
- Dobro je, fala Allahu, dobro je. Evo baš nam je ovo jedno selo jučer dobilo struju. Naše selo, bošnjačko. Vratili se ljudi ima osam godina, a eto do jučer...
- Imal džamija?
- Ima, kako nema? Kažu mi da će sad, kad imaju struju...
- Dobro to. Ti ko Tesla, struja vako, struja neko...
- Ma nije, eto, samo kažem.
- Nego, čitaš ti novine?
- Čitam...sve što mogu. Ovde slabo dolaze. Nit ima ko prodavat, nit ko kupovat. Puno je marka. Niko ne radi, male penzije... Uzmem Avaz, Oslobođenje ili mi donesu, eto.
- Kako Oslobođenje tobe jarabi!
- Ovaj...više Avaz.
- Onda sve znaš.
- Pa eto, znam, vidim. Boga mi, teško će naš svijet predeverat ovu godinu. Kriza, a svakako nemaju, moj reis efendija.
- Slabo ti, Boga mi, slabo znaš. Ili čitaš otpozada. Jesil vidio ko se sve javio: sva muftijstva, naša, iz Bosne, pa i iz Njemačke, onda iz Amerike...iz, iz...ne znam više ni ja...
- Ja, i?
- Čuj i? Evo ja imam spisak. Ko god je dao podršku da se napravi meni rezide...ovaj, zgrada Rijaseta Islamske zajednice, pored njegovog imena je plus. A kod tvog – ništa.
- Halali reis efendija, nisam stigo.
- Nema se šta stizat. Sjedi, brate, upali kompjuter...
- Odakle mi kompjuter?
- Dobro, uzmi papir i olovku i fino, svojim riječima sastavi da osuđuješ rad pojedinih medija, nemoj zaboravit stavit Federalnu televiziju, onda da meni, ovaj Bošnjacima, treba zgrada, normalno i da mene podržavaš...
- Hoću, hoću.
- I pošalji vamo da se prekuca i da Avazu. Ja idem u Davos, imam nekog posla, kad se vratim hoću da me čeka. Bićeš na sedmoj, najdalje devetoj strani.
- Hoću reis efendija. Odma.
- Allahimanet.
- Allahimanet.
To se ne može ni zamisliti. To kako reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Mustafa efendija Cerić u utorak – neka bude utorak, onako, bez nekog razloga – ulazi u Rijaset i dok žurnim korakom gazi ka kabinetu u koji su po mišljenje dolazili predsjednici vlada, stranaka, ministri, doministri i, jednom, fudbalski trener, kaže, recimo, šefu kabineta da mu odmah nazove hodžu iz...nekog mjesta na obali Drine.
- Esselamu alejkum, Mustafa je.
- Alejkumu selam reis efendija.
- Kako si mi?
- Dobro je, fala Allahu, dobro je. Evo baš nam je ovo jedno selo jučer dobilo struju. Naše selo, bošnjačko. Vratili se ljudi ima osam godina, a eto do jučer...
- Imal džamija?
- Ima, kako nema? Kažu mi da će sad, kad imaju struju...
- Dobro to. Ti ko Tesla, struja vako, struja neko...
- Ma nije, eto, samo kažem.
- Nego, čitaš ti novine?
- Čitam...sve što mogu.
- Onda sve znaš.
- Pa eto, znam, vidim. Boga mi, teško će naš svijet predeverat ovu godinu. Kriza, a svakako nemaju, moj reis efendija.
- Slabo ti, Boga mi, slabo znaš. Ili čitaš otpozada. Jesil vidio ko se sve javio: sva muftijstva, naša, iz Bosne, pa i iz Njemačke, onda iz Amerike...iz, iz...ne znam više ni ja.
- Ja, i?
- Čuj i? Evo ja imam spisak. Ko god je dao podršku da se meni rezide...ovaj, zgrada Rijaseta Islamske zajednice, pored njegovog imena je plus. A kod tvog – ništa.
- E, pa, reis efendija, odma piši minus.
- Molim!?
- To što si čuo. Sram te bilo i na ovom i na onom svijetu! Šesnest godina si reis i malo ti vlasti. Kule gradiš s bandom što je u rat ušla u gaćama, a izašla iz njega u mercedesima, plješćeš im dok te gađaju milionima, a muslimanska sirotinja rovi po kontejnerima. Uzeo si u Sarajevu 300 kvadrata za 16.000 eura, zaposlio familiju u državnoj službi, zetu sredio stan... Više ti potrošiš na naočare, nego tri povratničke familije za hljeba! Ne znaš pola mjesta u Bosni ni na karti nać, al' iz aviona ne izlaziš. Uzeo si pare od Saudijaca, pustio one bradonje da nas oni u suru utjeruju. Umjesto vjerom ti se baviš novinama, uređuješ, naređuješ...
- Slušaj me...
- Ama slušaj ti mene! Meni je babo robijo zbog verbalnog delikta i ja sam se Allahom zakleo da ću, kolko mogu, pomoć da više nikad nikom otac ne ode u zatvor zato što ne misli ko vlast i ne šuti, pa nek bude što biti mora.
- Znaš li ti s kim govoriš?
- Znam efendija, pa nek si stotinu puta reis.
- E pa dobro kad znaš. Onda kupi Avaz sutra, pa vidi.
- Hoćeš li mi to reć da sam bio udbaš ili da sam budala ili ćeš otkrit da je hodža islamofob? Il sve troje!?
- Allahimanet.
- Allahimanet Mustafa.
To se, rekosmo, ne može ni zamisliti. To da se službenici Islamske zajednice BiH, ma šta mislili, suprotstave Mustafi efendiji Ceriću, potencijalnom doživotnom reisu ili zvaničnom političkom lideru Bošnjaka (ako već ne može oboje), možda čak i evropskom muftiji, čim zaživi funkcija „muslimanskog pape“. Islamska zajednica Bosne i Hercegovine danas je, uz časne izuzetke – komada jedan: ime mu je Mustafa efendija Spahić, profesor je na Gazi Husrev-begovoj medresi i alim džamije Čobanija u centru Sarajeva – servisna služba reisa koji nikada nije krio političke ambicije, da bi u posljednjih godinu dana krenuo u ofanzivu betoniranja vlastite moći, dok istovremeno „vanjskom svijetu“ pokazuje umilno, tolerantno lice muslimanskog filozofa. Kao na nedavnom Ekonomskom forumu u Davosu, gdje je, pored ostaloga, rekao da „nema drugog puta, već da kroz dijalog, toleranciju i međusobno razumijevanje zajedno gradimo bolji svijet uvijek i svugdje“. O čemu je, naravno, uredno izvjestio Dnevni avaz, novina u kojoj Cerićeve slike izlaze ćešće nego impresum.
Eto, baš i tog dana kada su javljali kako je reisu-l-ulema govorio ono što ne misli i ne bi radio ni za kakve pare – dobro, možda bi za velike - na istoj strani Avaza objavljeno je saopćenje Muftijstva travničkog u kojem se, naravno, daje puna podrška Ceriću; osuđuju svi što misle i govore kako je izgradnja zgrade Rijaseta IZ, posebno novcem novobogataša od kojih bi polovina u uređenoj državi bila u zatvoru, a pola nigdje, blago rečeno sramotna; a nije zaobiđena ni medijska scena, posebno Federalna televizija. I reis je, ako se do ovog trenutka uopće vratio s turneje, bio sretan i zadovoljan. Kao i kada je pročitao kako su revnosni službenici Islamske zajednice pisali Regulatornoj agenciji za komunikacije i menadžmentu Federalne radio televizije i zatražili da se „zaustavi izvještavanje u emisiji 60 minuta ili će oni poduzeti zakonom predviđene mjere“.
Ima tome, recimo i pet godina. Objašnjavajući kako su se brojni Bošnjaci u ratu vratili prakticiranju vjere, budući stanar raskošne rezidencije napravljene donacijama „uglednih bošnjačkih biznismena“, potencijalni doživotni reis ili zvanični politički lider Bošnjaka (ako već ne može oboje), možda čak i evropski muftija, Mustafa efendija Cerić dakle, je njemačkim novinama kazao: „Karadžić je uradio za islam u Bosni više nego ja za pet decenija!”. Pročitana izvan konteksta, što nije nepravilno, ova Cerićeva izjava dobija na tačnosti. To ispravno, dvostruko čitanje, savršeno je objašnjenje značenja sintagme iz naslova knjige nekadašnjeg socijalističkog funkcionera i neuspješnog opozicionara u BiH, dr Nijaza Durakovića objavljene prije petnaest, plafon šesnaest Bajrama; one karadžićevski krvave 1993. u kojoj je nekadašnji visočki, zagrebački i čikaški hodža, Mustafa efendija Cerić glavom, bradom i ahmedijom, postao reisu-l-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Knjiga se, inače, zove: Prokletstvo muslimana!
Zbilja, to mora da je prokletstvo. Ako već nije najobičniji kukavičluk onih što danas praznih džepova i zavijajućih stomaka u reisa gledaju k’o u Boga! A sutra će, kada ponikne nova rezidencija Rijaseta na Kovačima, prema njoj ravnati život i slobodu i biti sretni kada se sutradan uopšte živi probude i, najprije, ponizno pozdrave „gospodare čarobnih prstenova” koji bahato udaraju pečat na ovo naše „balkansko vrijeme”.
P.S.
Uzgred, prošlo je od te 1993. duplo više Bajrama, ali je sve drugo, na žalost – isto.
P.S.S.
Hvala sarajevskom čitatelju na ukazanoj greški.
Kako samo nepromišljene stvari pišete, Bože sačuvaj.
