Forum Klix.ba

http://en.wiktionary.org/wiki/anecdota

s` postovanjem,

Otvaranje teme je inspirisano licnim iskustvima sa namjerom podijele istih u svrhu suosjecanja. Suosjecanje moze biti; tragicno, romanticno, humoristicno, dramaticno, surealno, itd. Svaka anekdota, anegdota i a(h)negdota je vise nego dobrodosla (barem sto se mene tice) i ja cu rado poceti sa jednom ili vise njih iz sopstvenog zivota. Trudim se da (ne)ostavljam dojam (ne)pismenog

When shit hits the fan

oli vam (kad govno uleti u ventilaciju)

Rastao sam, gdje i sad zivim, u centru Sarajeva. Staru kafanu "Lovac" sad mijenja restoran "Tavola" a na mjesto bifea "Hvar" dosao je caffe "Stefanel". Taj mali pasaz je vodio prema garazama stanara zgrade Titove 50 i garazama limuzina u vlasnistvu firme "Feroelektro". Danas, a i vec odavno, navedenih garaza nema i na njihovom mjestu je basta kisobran u vlasnistvu hotela "Bosna". Prije nego sto je isti hotel renoviran, a kasnije i preimenovan, iza garaza stanara je bila velika basta sa 4 velika stabla kestena i u podrumskim prostorijama je postojao restoran hotela Beograd. Mi smo se kao djeca igrali, na, ispred, u, i okolo tih garaza, okolnih zidova i podruma. Uvijek su nas fascinirali ti neki obicaji starijih da sijede u zapusenim prostorijama restorana odakle je dopirao smijeh, pjesma i nerazgovijetan razgovor kroz male prozorcice, zapravo kroz ventilacione otvore sa propelerima. Hehehe....tu i tamo, naravno, poneki kamencic bi uletio u ventilaciju, sto namjerno, sto slucajno. Da bi smo jedan dan dosli na ideju da u taj propeler sibnemo jedno polu-isuseno psece govno. Cekajuci pogodan trenutak i budno gledajuci kroz visoko-obrtajni propeler, ugledali smo srednjovjecneog gospodina koji je sa uzitkom srkao vrelu corbu upravo ispod samog ventilacionog propelera. Istog trenutka psece govno je naslo put ka mnogo vecoj funkciji od prirodno namjenske. ffffrrrrzzznnnnn i rasprsavajuce popratni zvuk, uz nesto zakasnjele psovke je bila odlicna potvrda nasoj uspjesnoj akciji. Batine su neminovno uslijedile kao kazna za nas "pasjaluk" i mnogo godina kasnije sam se bukvalno nasao u situaciji gdje sam si objasnio frazu "when shit hits the fan" na osnovu svog dozivljaja iz djetinjstva.

Bilo je to mozda 1988. godine...

Dogovorim se telefonom s prijateljem naci u sarajevskoj zeljeznickoj stanici. On ce me kao cekati oko sest sati ujutro. Ja dodjem ranije, malo iza pet i haj' velim sam sebi da popijem koju kavu dok on prispije. Popnem se na onaj "balkon" sa stolovima, nekoliko stolova sa po jednim gostom...

Ja se uputim pravo za jedan usamljen stol do zida tako da bih ispred sebe imao citav taj prostor da bih prijatelja lakse uocio kad dodje ili on mene. Sjednem, izvadim onu veliku ko mushema skandi krizaljku i pocnem je ceputati. Prodje jedno petnaestak minuta, vec sam bio pri kraju sa krizaljkom... Ostao mi jedan cosak sa jos nekoliko nerjesenih pojmova kad...
Elem, dogega konobar do mene i prepade me nekakvim svojim djevojackim glasom:

"Brojutro! A za tebe...?"

"Kavu!"

"Sa slagom?"

"Jok!"

On nedugo zatim donese, ja platih i nastavih kontati o jednoj kljucnoj rjeci koja mi je rjesavala citav taj cosak krizaljke. Ne dizuci pogled sa krizaljke primakao sam fildzan ustima, malo srknu, a nekakav mi neobican ukus, srknuh jos jednom... i pogledah prema kavi. Vidim... sa slagom.

Zovem konobara, on dodje...

"Sta je sad?" upita me.

"Rek'o sam ti bez slaga."

"Bez slaga sam ti i donio!" kategorican je on.

"A sta je ovo?" pokazah prema kavi po cijoj je povrsini plivao slag.

Uze on salicu, zagrabi kasicicom... i turi sebi pod nos.

"Ovo ti se, ba, golub posr'o u kavu!" i pokaza iznad mene.

Iznad mene na simsu parkirano stotine golubova a... poneki bogumi i preleti preko stolova ispustajuci svoje sranje po gostima.
___________________
PS. Svu noc sam se iz svoje provincije do "metropole" vozom navlacio, pospan stigao, umoran... eto.

Dobro je pocelo, sve sami iz(m)eti se spomunju

Sad ce mi IZ(m)et sve nakamarat do banovica

stickitout wrote:Dobro je pocelo, sve sami iz(m)eti se spomunju

Sad ce mi IZ(m)et sve nakamarat do banovica

Meni se toliko desavalo zajebancija... ili sam bio svjedokom zajebancijama koje su se desavale drugom da bih mogao popuniti jedno podeblje sranje od knjige.

Ponekad nekom ispricam... ljudi ne vjeruju.

Fair Life wrote:

stickitout wrote:Dobro je pocelo, sve sami iz(m)eti se spomunju

Sad ce mi IZ(m)et sve nakamarat do banovica

Meni se toliko desavaalo zajebaanncij, ili sam bio svjedokom zajebancijama koje su se desavaale drugom da bih mogao popuniti jedno podeblje sranje od knjige.

Ponekad nekom ispricam... ljudi ne vjeruju.

Samo pici dragi moj Fair, fali ljudima i zajebancije a i istine......neke prozivljene ili dozivljene stvari odredjeni nece povjerovat ni da im je 7 mackinih zivota

Lani sam upeglao jednog Amera (ikanca ) da mi pojasni porijeklo hrpe njihovi izreka al when the shit... mi nije palo na pamet, bas mi mi bilo zanimljivo da cujem porijeklo ovod termina.

inace mislim da se osim ociglednog ova fraza moze koristit za situaciju kad sve krene nizbrdo, a ko nije imao takve momente u zivotu...

pricam ovu pricu po stoti put, ali s obzirom na kvalitet, neka je..

LM, jednom davno, pred rat, vracamo se mi busom iz skole i kako voznja traje sat vremena, prica nam jaran kako veceras izlazi s nekom finom macom prvi put.. i kako je uzbudjen vako nako..

u ponedjeljak nam isprica kako je bilo:
dodjem gladan iz skole, pitam mamu sta ima za jest.. grah, veli ona.. najedem se ja graha, spremim se i vanka.. naso se s curom, malo pricali vako nako, i odvedem je u aquarius (to je kafic u mojoj mahali, koji je imo nekako taman sprat, pa su tu obicno isli parovi da se fackaju u mraku) i sjeli mi taman u mrak, kad mene grah sustigo. prducko sam ja tako pomalo da se ne primijeti, a glasna muzika mi je isla na ruku.

u jednom trenutku me bas nako pritislo i ja kontam ionako se nista nece cuti, odadrem ko konj, a u tom nesretnom trenutku stane muzika.. ne samo da je cura cula, nego i cijeli kafic.. i prvi refleks cure je bio da se odvali smijat, ali se nesretno zagrcnu i iz nosa joj izleti sav sadrzaj, koji je pokusala prikrit rukama..

oboje se provalili i ostali zajedno..

Imas li ti janje kakvu svoju pricu?

janje_ wrote:pricam ovu pricu po stoti put, ali s obzirom na kvalitet, neka je..

LM, jednom davno, pred rat, vracamo se mi busom iz skole i kako voznja traje sat vremena, prica nam jaran kako veceras izlazi s nekom finom macom prvi put.. i kako je uzbudjen vako nako..

u ponedjeljak nam isprica kako je bilo:
dodjem gladan iz skole, pitam mamu sta ima za jest.. grah, veli ona.. najedem se ja graha, spremim se i vanka.. naso se s curom, malo pricali vako nako, i odvedem je u aquarius (to je kafic u mojoj mahali, koji je imo nekako taman sprat, pa su tu obicno isli parovi da se fackaju u mraku) i sjeli mi taman u mrak, kad mene grah sustigo. prducko sam ja tako pomalo da se ne primijeti, a glasna muzika mi je isla na ruku.

u jednom trenutku me bas nako pritislo i ja kontam ionako se nista nece cuti, odadrem ko konj, a u tom nesretnom trenutku stane muzika.. ne samo da je cura cula, nego i cijeli kafic.. i prvi refleks cure je bio da se odvali smijat, ali se nesretno zagrcnu i iz nosa joj izleti sav sadrzaj, koji je pokusala prikrit rukama..

oboje se provalili i ostali zajedno..

Fair Life wrote:Imas li ti janje kakvu svoju pricu?

prica je prica.. cija god da je..

mogu pricat kako sam pijan pisAo uz stakleni zid restorana, misleci da je stvarno zid, i nakon toga uso u taj restoran i cudio se sto me svi gledaju i smijuckaju se, ali kome bi to bilo smijesno..

janje_ wrote:

Fair Life wrote:Imas li ti janje kakvu svoju pricu?

prica je prica.. cija god da je..

mogu pricat kako sam pijan pisAo uz stakleni zid restorana, misleci da je stvarno zid, i nakon toga uso u taj restoran i cudio se sto me svi gledaju i smijuckaju se, ali kome bi to bilo smijesno..

jao jao...sad se sjetih kako sam ja mjenjala gornji dio kupaceg kostima okrenuvsi se prema "staklenom zidu"
neces vjerovati, isto bio restoran...i to vrijeme rucka....ja usla a svi blenuli u mene

seka wrote:

janje_ wrote:mogu pricat kako sam pijan pisAo uz stakleni zid restorana, misleci da je stvarno zid, i nakon toga uso u taj restoran i cudio se sto me svi gledaju i smijuckaju se, ali kome bi to bilo smijesno..

jesi dobio pice ili si morao prat´ "zid"

suti.. konobar se zadesio nase gore list, pa me je zajebavo sljedecih 4 dana..

otherside wrote:

janje_ wrote:

Fair Life wrote:Imas li ti janje kakvu svoju pricu?

prica je prica.. cija god da je..

mogu pricat kako sam pijan pisAo uz stakleni zid restorana, misleci da je stvarno zid, i nakon toga uso u taj restoran i cudio se sto me svi gledaju i smijuckaju se, ali kome bi to bilo smijesno..

jao jao...sad se sjetih kako sam ja mjenjala gornji dio kupaceg kostima okrenuvsi se prema "staklenom zidu"
neces vjerovati, isto bio restoran...i to vrijeme rucka....ja usla a svi blenuli u mene

sise su uvijek iste.. ali cuna se vala moze pravo skupiti..

janje_ wrote: sise su uvijek iste..

jest samo su ove bile moje

bilo je to ljeto '92-'93, ja sam imao nekih 7-8 godina
elem, bilo mi je dosadno i preturao po stanu
stan je bio prepun nekih starim stvarima, koje nisu imale ama bas nikakve funkcije, a posto je jedno vrijeme i moja nena zivjela s nama, ta je navlacila svega i svacega, pod izgovorom "rat je sine, zlu netrebalo"
i tako ja, u nekoj od ladica, nadjem neke davno potrosene upaljace i izadjem na balkon, da bi se s njima igrao
i polako kresem sve redom, kad ono u jednom ostalo malo plina
normalno, slijedeca reakcija je bila sta bi se s njim moglo zapaliti, a posto je i balkon bio krcat, ko i cijela kuca, tu je bilo malo drva, neke kartonske kutije, mala banjica moga brata, koju je on davno prerastao, u kojoj su drzali neke stare cizme i par lopti
ja sam uzeo jednu od kutija i poceo je paliti, palio sam s vanjske strane i kada bi plamen poceo jace da gori ugasio bih ga, ali dijete ko dijete, nije mi palo na pamet da moze da gori i s one strane koju ja ne vidim
i kad sam se dobro izigrao usao sam u kucu
mati je nesto sjedila i radila na sobi ledjima okrenuta balkonu, ja se oko nje poceo vrzmati, kad se zacu s vana neki tupi lom
njoj to bi cudno pa mi rece da pogledam sta je to vani
ja sam samo zavirio na balkon, koji je vec bio u dobrom plamenu i iz straha, ni danas ne znam kako mi je to na um palo, rekao "ma opet vojska dovukla tenkove na plato, pa se vozaju i glupiraju"
ona je to prihvatila, ne dizuci glavu, mozda je citala knjigu, nje se ni osvrnula, a ja svjestan sta sam uradio polako sam prosao, kroz dnevni boravak, pored nje i zaputio se prema drugoj sobi
u tom momentu se zacuo vapaj komsinice iz susjednog stana "a zapalicete i moj stan", tada je nastala opsta pometnja, jer je sada gorio citav balkon, a u zraku se osjetio gorki miris izgorjele plastike
ja sam samo stigao da se zakljucam u jednoj od soba, znao sam da mogu samo prolongirati degenek koji mi je slijedio, a kojega se i danas sjecam

seka wrote:

janje_ wrote:ali cuna se vala moze pravo skupiti..

ribolovci na zimi.
u 5h ujutru...otisla "moja ljepsa" polovina sa poznanikom na pecanje. ponijeli termos boce sa cajem + rum...te i kuhanim vinom. obuceni kao kosmonauti. bacili udice...pijuckaju i cekaju...vremenom se termoske ispraznile...mjehuri napunili...i sad treba opet praznjenje...otvaranje rajsferslusa na kosmonautskom odijelu...rovarenje po donjem dijelu tijela...i "di si se sakrio u maaaminu"

sjeti me na jednu jaranovu..

zabacili oni, kad s druge strane rijeke doveze se golf.. krenu u golfu akcija, i nakon nekoliko minuta, par iz golfa izadje vanka da popuse cigaretu poslije akcije.. i jaran kakav je, kreno cojka zajebavat, daj i nama ovo ono.. veli covo s drugu stranu rijeke.. ma ljudi, sto se mene tice, ja bi vas pustio, ali moram zenu vratiti kuci prije nego joj se cojk iz riba vrati..

Tema je odlicna nisam se ovako ismijala godinama

Curetak, jedno 13 - 14 godina hoce da uvije kosu. Tada, jedno dvije-tri godine prije rata curetkova mama je kosu "navijala" na "kuhane" viklere. Ko ne zna, to su plasticni vikleri s "necim" punjeni da duze cuvaju toplotu, a koji se prije stavljanja na kosu griju u serpi vrele vode na sporetu. Curetak metno viklere u vodu na sporet i o'so u svoju sobu. Nakon nekog vremena poso curetak kasljucat, k'o nesto ga stipa za grlo, kad se sjeti viklera...trk u kuhinju kad tamo dim koji mozes nozem rezat i stipa ho's da crknes. Jedva nekako curetak ugasi plin, makne serpu na balkon, prozraci...Prvo sto je ujutro od mame cula: "Aaaa, ko mi 'no skali viklere?"

Zmija i ljulja


Kao klinac i mladic, provodio sam mnogo vremena na tzv. vikendici blizu Kiseljaka. Lepenica je u to vrijeme bila predivna rijeka, bogata ribom i kupalistima. Sam Tom Sawyer bi zavidio nasim avanturama i pizdarijama koje smo svakodnevno izvodili. Otac jednog mog prijatelja je, na nase neizmjerno zadovoljstvo, napravio ljuljasku tako sto je svezao sajlu oko jedne velike jehe koja se grandiozno povijala iznad same rijeke. Kad bi neko ostavio sajlu da visi iznad same sredine rijeke, neko od nas bi se morao popeti na drvo i dohvatiti sajlu da bi zabava pocela. Na kraju sajle je bilo prcvrsceno drvo koje se opkoraci (ski lift fazon) a malo iznad, u visini ramena, drugo drvo za koje bi se drzali. Jednog proljetnog dana, cini mi se da je bio pocetak maja, ja i jos dva skolska druga odlucismo da provedemo vikend u Kiseljaku. Prekrasna subota nas je obradovala poslije nekoliko dana kise i cim smo stigli, odsjekli smo po lijeskov stap i zaputili se ka ljulji. Idemo mi tako, salimo se, pricamo, mlataramo stapovima po travi, kad odjednom ispred mene, na nekih 2-3 metra ugledah klupko. Od silnog straha sam vrisnuo iz sve snage "ZMIJAAAAAAA" i nasao se na jednoj nozi u nekoj blesavoj pozi sa rukama u odbrambenom polozaju, prekrstenih preko prsa i lica. Stap je odletio u nepoznatom pravcu. Zmija je brzinom munje, takodjer, odfurala u nepoznatom pravcu pa smo jedno vrijeme stajali kao ukopani. Kad sam odahnuo rekoh svojim drugovima; "E da mi je kakav stap bio pri ruci kako bi ja nju umlatio" , nakon te izjave uslijedio je urnebesan smijeh a meni je trebalo barem 2-3 minuta da skontam o cemu se radu. Ubrzo smo dosli i do ljuje. Sajla je uredno bila okacena o jehu pa neije bilo potrebe za penjanjem. Ja se, onako ponosno, ponudih da demonstriram kako se to radi ali sajlu mi jedan od drugova ote iz ruke, zajaha je i rece "Ja cu prvi". Hrabro se povuce unazad sto je vise mogao i otisnu se. Poput ispaljenog torpeda sa palube zabi se moj drug u Lepenicu do grudi i iskolacenih ociju osta da visi na sred rijeke koja ga je blago zanjela nizvodno. Kad se tad nisam prepolovio od smijeha necu nikad. Srecom se u kuci naslo neke moje suhe odjece te smo ostatak dana proveli pecajuci. Jebi ga, rijeke nabujaju poslije kise, nije pogodno za ljulju ali ribe dobro grizu.

janje_ wrote:jednom davno, pred rat, vracamo se mi busom iz skole i kako voznja traje sat vremena...

to u new yorku, je li?