Forum Klix.ba

Može li se međunarodna zajednica (OHR) odreći odgovornosti?

Mnogo je činjenica koje onemogućavaju potvrdan odgovor na ovo pitanje. U ovakvim
okolnostima, kada se odgovornost još nema kome predati i kada još nema jasnoga
plana i vremenskog okvira, odlazak međunarodne zajednice nije moguć, niti je poželjan.
Međunarodna zajednica (OHR) mora učiti iz vlastitih grešaka.

Ako se nametanje odgovornosti domaćim vlastima od Daytona na ovamo može podijeliti u
četiri faze, od kojih su prve tri imale prirodan slijed i logičku povezanost, ostaje nejasno kakvu
je sinergiju moguće napraviti nakon vakuuma u prenosu odgovornosti, koji je nastao dolaskom
Paddy Ashdown-a. Redoslijed: stabilizacija – bonske ovlasti – partnerstvo – “ownership/
vlasništvo”, grubo je prekinut nakon faze partnerstva. Insistiranje međunarodnih struktura
na brzim reformama dobrim dijelom je generiralo takvo stanje, zanemarujući pritom nemoć
domaćih vlasti da osposobe vlastite institucije kako bi preuzele vlasništvo nad reformama i
društvenim procesima u BiH.

Presedan za preuzimanje odgovornosti postoji još iz perioda nastajanja “partnerstva”, kada
su vlasti “Alijanse za demokratske promjene” jasno pokazale da nemaju namjeru predati se
stihiji koja međunarodnoj zajednici daje za pravo da osmisli ključne odluke i često ih
sprovodi u djelo. Ima podosta primjera koji bi mogli ilustrirati robusniji odnos Alijanse
spram nastojanja međunarodne zajednice da nameće odgovornost. Najplastičniji je onaj iz
2001. godine, kada je došlo do otvorenog sukoba prilikom pokušaja jednog neodgovornog
međunarodnog službenika da za uvredljivih dva miliona dolara proda strateški telekomunikacijski
sektor, treću GSM mrežu BiH. I to u trenutku kada su druge zemlje u tranziciji od prodaje
licence za GSM operatora zaradile na desetine puta veći iznos [Regulatorna agencija za
komunikacije (RAK) je 30. aprila 2001. godine, nakon što je JP-u PTT BiH i Telekomu izdala
dozvole za obavljanje poslova operatera mobilne telefonije u BiH, objavila i javni tender
za izbor trećeg operatera. U ovom tenderu cijena koncesije (prava korištenja na 15 godina) data
je fiksno - limitirana iznosom od dva miliona KM. Tadašnji direktor RAK-a, Jerker Torngren, u
razgovoru sa jednim domaćim zvaničnikom, opisao je proceduru po kojoj bi treći operater bio
izabran kao “beauty contest” (“izbor za najljepšu djevojku”)]. Tadašnje vlasti, vrlo argumentirano
i odlučno, uspjele su za zaustaviti prodaju, a neodgovorni međunarodni službenik uskoro je morao
napustiti BiH.

Robusnijim pristupom spram zahtjeva i zadataka koje je pred njih postavila međunarodna
zajednica, tadašnje vlasti su se uspjele postaviti kao drzak, ali konstruktivan antipod
međunarodnoj birokraciji, koja je prijetila da preuzme kontrolu nad određivanjem pravca
ključnih reformi u BiH. Uvođenjem principa „partnerskog odnosa“ domaće vlasti su otvorile
prostor za pragmatično premošćavanje uskogrudosti daytonskog okvira. Uspostavljena su
radna tijela, koordinacijski odbori, komisije, razna ad hoc tijela [Odbor za evropske integracije i ekonomske odnose, Antiteroristčki tim, Komisja za reviziju državljanstava, itd.] u kojima su
entiteske i državne vlasti odlučivale o zajedničkom stavu spram politika IMF-a, Svjetske banke, OHR-a, Evropske unije, pojedinih stranih Vlada, itd.

Iako iznenađen pristupom vlasti „Alijanse“, tadašnji Visoki predstavnik, ambasador Wolfgang
Petrisch, postepeno se prilagodio novim pravilima igre, čak i kapitalizirajući na uspjehu
koncepta „partnerstva“. U svom oproštajnom govoru Petrisch nije krio izvjesnu fasciniranost
transformacijom koja se zbila za njegova mandata. Zatekao je, kako je kazao, podijeljene
etničke zajednice, koje su jedne na druge gledale sa sumnjom i čak otvorenim neprijateljstvom,
a iza sebe ostavlja državu koja je spremna preuzeti odgovornost. Razlog za ovaj uspjeh
Petrisch je vidio prvenstveno u preuzimanju odgovornosti od strane bh. lidera. Prepoznavši
činjenicu da će se njegov vlastiti uspjeh vezati za uspjeh lokalnih vlasti da preuzmu tu
odgovornost, Petrisch je odlučno tvrdio da je iduća faza u ovom procesu tzv. „ownership“ ili
„vlasništvo“ nad reformskim procesima. Počeli su se dakle stvarati preduslovi za „phasing out“
- odnosno postepeno prenošenje odgovornosti sa međunarodne zajednice na domaće vlasti i
institucije [Ovaj je pristup praćen konkretnim reformama koje su išle u pravcu osposobljavanja
domaćih institucija da preuzmu kormilo na sebe – usvojen je novi Zakon o Vijeću ministara, zatim
Zakon o državnoj službi, SIPA itd.].

Odbijajući da prepozna činjenicu da uspjeh reformi leži u sposobnosti domaćih institucija
da preuzmu vlasništvo i odgovornost nad tim reformama, novi Visoki predstavnik, Paddy
Ashdown, je na samom početku mandata ušao u klopku u kojoj će neuspjeh domaćih vlasti da
preuzmu odgovornost, prerasti i u njegov vlastiti neuspjeh.

Preuzimajući dužnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, u maju 2002.
godine, Ashdown se opredijelio da svoj inauguralni govor održi pred poslanicima Parlamenta
Bosne i Hercegovine. Njegov prvi nastup trebao je simbolizirati uspostavu jednog otvorenijeg
odnosa između institucije Visokog predstavnika i domaćih vlasti, prije svega zasnovanog
na ravnopravnosti u odlučivanju. Praksa je, međutim, pokazala svu trapavost Ashdownove
simbolike i načina na koji se on njome služi. Stavljanje BiH zastave ispred zgrade OHR-a.
Otvaranje, pa zatvaranje kapije OHR-a za javnost. Nacionalizacija OHR-a, kao simbol većeg
upliva bh. pameti u odlučivanje unutar ove organizacije, koja se nikad nije ostvarila. Nije,
jer očigledno iza nje nije stajala čvrsta namjera, nego medijski trik. Odluka da koristi usluge
bh. ambasada prilikom posjeta inostranstvu, kao simbol povjerenja u državne institucije,
potpuno je kasnije izrgnuta u elementarno nekonsultiranje (čak i neinformiranje) domaćih
vlasti prilikom planiranja važnih bilateralnih susreta u globalnim centrima moći. Insistiranje na
simbolici udaljilo je Ashdown-a od suštine.

Premda je počeo obrativši se Parlametnu, najvišem zakonodavnom tijelu u državi, rijetke
su prilike kada je Ashdown direktno sa poslanicima razgovarao o svojim odlukama ili ih čak
konsultovao pri njihovom donošenju. Onda kada nije u potpunosti koristio svoje bonske
ovlasti, Visoki predstavnik igrao je ulogu katalizatora političkih procesa u BiH – rijetko kad se
posvećujući pragmatičnim, operativnim stvarima kojima bi nadogradio daytonski okvir, kako
je obećao u svom inauguralnom govoru („dayton je temelj, a ne plafon“). Ashdown je, umjesto
bavljenja procesima, igrao političke igre bez istinskog poznavanja političkih odnosa unutar
BiH. Nikada nije zaživio model suradnje i konsultacije u odlučivanju između međunarodne
zajednice i domaćih vlasti, kojem su se optimisti nadali nakon Ashdownovih inicijalnih
obraćanja javnosti. Vrlo brzo nakon njegovog dolaska na mjesto Visokog predstavnika postao
je jasno da je je tehnokratu zamijenio političar.

Ako je ambasadora zamijenio političar, ko je zamijenio Vijeće za implementaciju mirovnog
sporazuma (PIC)? Kako to da je Upravni odbor PIC-a pristao na Ashdownovu avanturu?
Odgovor na ova važna pitanja, kao i obično, dat će vrijeme. Do tada odgovornost za strateške
greške leži koliko na Ashdownu, toliko na PIC-u, odnosno međunarodnoj zajednici u BiH.

Očigledno je u nastojanju da pokuša razumijeti ovako kompleksno društvo, međunarodna
zajednica više pažnje posvetila definiranju BiH na filozofskoj razini, umjesto da se koncentrira na
operativne stvari i reforme za koje je trebalo samo malo pragmatičnosti. Pažnja je posvećivana
zasebnim interesima etničkih zajednica, uz obrazloženje kako „zadaća nije potopiti ili uništiti
etnički identitet“ i da su „različiti narodi stupovi koji podržavaju državu - koji joj daju snagu“.
Slijedeći Ashdownovo ubjeđenje da nacionalne stranke predstavljaju pojedine konstitutivne
narode, međunarodna se zajednica uvukla u nacionalnu aritmetku, koja je onemogućila
detektiranje jedinstvenih interese BiH kao države i društva. Koristeći se retorikom po kojoj se
“etničko tkivo iz ponosne prošlosti BiH polako popravlja i obnavlja“ i po kojoj „državu ne čini
ustav, nego narod“, Ashdownova i vizija međunarodne zajednice svela se na gledanje kroz
prizmu koja je interese bh. društva razlagala na interese triju etničkih zajednica. Nikada ne
razmišljajući o identitetu BiH kao jedinstvene države, ili društva, međunarodni su predstavnici
uporno reducirali BiH na zbir različitosti.

...
Obraćajući se javnosti netom nakon opštih izbora u oktobru 2002. godine i najavljujući da
će “cijeniti ljude po njihovim djelima, a ne riječima”, Paddy Ashdown je provocirao javnu
polemiku svojim dvosmislenim izjavama koje su upučivale na priznavanje faktičkog stanja
podijeljenosti na etničkom principu. Ove su polemike, pak, odvratile pažnju od volšebno
inauguriranog načela kontrole domaće vlasti, umjesto partnerskog odnosa, koju je Ashdown
najavio u svom govoru: “…ovi izbori označavaju novi momenat. Prva faza je završena. U
narednoj fazi moramo ubrzati tempo provođenja reformi. … Dakle, nemamo izbora nego
ubrzati tempo reformi u BiH. Na toj će se osnovi nastaviti naš partnerski odnos sa novim
tijelima vlasti”. Svjestan da se na toj osnovi partnerstvo ne može nastaviti, Ashdown na
mala vrata uvodi “politiku hitnih reformi”, koja nemoćne institucije tjera da kormilo potpuno
prepuste OHR-u.

Novi Visoki predstavnik je tako objavio, a PIC potvrdio, kraj koncepta “partnerstva” u obliku
u kojem je ono do tada postojalo i najavio novu “fazu” u partnerskim odnosima sa domaćim
vlastima. Ta “nova” faza međutim nije bila “ownership” kako je bilo očekivano, nego faza u kojoj
OHR svojim “brzim reformama” amnestira nesposobnost izabranih vlasti da preuzmu vlasništvo
nad reformskim procesima. Stavljajući akcenat na brzinu reformi, a ne njihovu suštinu i
kvalitet, odnosno potpuno zanemarujući potrebu da se implementacija tih reformi dovede
do kraja, OHR je ograničio koncept partnerstva, svodeći ga na puko prebrojavanje reformi
koje međunarodna zajednica i domaće vlasti mogu statistički prikazati na kraju njegovog,
ali i mandata ove vlasti. Rezultati i efekti reformi su eliminisani kao sredstvo valoriziranja
sposobnosti domaćih vlasti da se osamostale i preuzmu odgovornost.

Stvaranjem velikog broja reformi na papiru, domaće vlasti i međunarodna zajednica pristale
su na institucionalnu iluziju, koja bi mogla biti pogubna ne samo po proces preuzimanja
odgovornosti, nego i po uspjeh samih reformi. “Ownership” je devalviran, jer je sveden na
vlasništvo nad imaginarnim reformama. Stvoren je privid kako će “visok” broj usvojenih
reformi rezultirati “visokom” prolaznom ocjenom “Visokog” predstavnika. Ovim prividnim
uspjehom će se pravdati zahtjevi za smanjenje ovlasti Visokog predstavnika i tražiće se
prebacivanje odgovornost na domaće institucije. Pri tome je potpuno zanemaren nedostatak
institucionalnog potencijala u BiH, kao bitan faktor održivosti reformi. Rezultat je bolno
saznanje da će naglo prenošenje reformskih procesa na domaće institucije prouzročiti
potpunu birokratsku imploziju.

O činjenici da je međunarodna zajednica nametnula formiranje novih institucija ne
razmišljajući, niti se baveći problemom provedivosti te reforme, govori i problem smještaja
tih institucija. Za većinu ministarstava nije obezbijeđen adekvatan prostor: Ministarstva
vanjske trgovine, civilnih poslova, transporta i komunikacija, pravde, i sigurnosti, ne posjeduju
dovoljno prostora ni za smještaj postojećih službenika, kamoli novih, niti su u njihovim
budžetima predviđena sredstva za unajmljivanje prostorija.

O neozbiljnosti s kojom koalicija domaćih vlasti i međunarodne zajednice prilazi problemu
nedostatka kapaciteta domaćih institucija govori i Izvještaj o ostvarenom napretku u šesnaest
prioritetnih oblasti iz Izvještaja Evropske komisije o izvodivosti pregovora između BiH i EU o
Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Naime, uprkos činjenicama koje govore o slabosti
državnih institucija, domaće vlasti i dalje imaju energije da u ovom Izještaju tvrde da je
“provedba Zakona o Vijeću ministara i Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave BiH
značajno napredovala. … Kadrovsko popunjavanje teče sukladno Zakonu o radu u državnoj
službi. … Komisija za iznalaženje prostora pri Kabinetu predsjedatelja Vijeća ministara,
redovito zasjeda i na sjednicama radi na rješenjima za iznalaženje adekvatnih prostorija za
nove državne institucije. … Kao osnova koordiniranog zajedničkog rada svih institucija u BiH
u procesu integriranja BiH u EU usvojeni su koordinacioni instrumenti: Odluka o horizontalnoj
i vertikalnoj koordinaciji u procesu europskih integracija, Odluka o načinu ocjenjivanja
usklađenosti propisa sa acquis communautaireom, Program aktivnosti za realizaciju prioriteta
u 2004. godini ...”.

Ovaj primjer pokazuje da pored toga što je međunarodna zajednica bacila domaće vlasti
u vodu prije nego su naučili plivati, domaće vlasti dobrovoljno pristaju da im se još sveže i
kamen oko nogu. Umjesto da se suoče sa činjenicom da državne institucije nisu sposobne
dalje preuzimati odgovornosti koje im prebacuje međunarodna zajednica, domaće vlasti se
zadovoljavaju “značajnim napretkom u provedbi Zakona o Vijeću ministara” i “kadrovskim
popunjavenjem koje teče u skladu sa zakonom” iako je jasno da ministarstva funkcionišu sa
nešto više od pola kapaciteta. Dovoljno je što “komisije redovno zasjedaju” i što su “usvojeni
koordinacioni instrumenti” iako ni jedni ni drugi nisu još proizveli ni jedan rezultat ili rješenje.
...

bogoljub wrote:Greske prave oni koji nesto rade.
Oni nista ne rade, tako da i nemaju gresaka!

ljubav_aha wrote: sto se desilo sa ALIJANSOM

kako je domaca sredina djelovala na"ponasanje" OHR

Abacija wrote:

bogoljub wrote:Greske prave oni koji nesto rade.
Oni nista ne rade, tako da i nemaju gresaka!

Pa imas li kakav prijedlog za naslov teme?

...
Dakle, nakon što je Paddy Ashdown, oslobodivši se «okova» partnerstva pružio međunarodnoj
zajednici i domaćim vlastima luksuz da se zadovoljavaju “hitnim reformama” bez odgovarajuće
implementacije, on je zapravo stvorio uslove za prenos odgovornosti bez “ownership-a”. Faza
“ownership-a” može slijediti samo nakon faze podjele odgovornosti i njenog postepenog
prenosa na domaće vlasti. Prebacivanje odgovornosti, bez izgradnje institucionalnih kapaciteta
kao nosioca te odgovornosti, značiće ono naglo vraćanje kisika domaćim institucijama, koji one
nisu u stanju apsorbirati.

Umjesto faze “ownership-a“, od koje je odustao, OHR sada najavljuje fazu “briselizacije”. Međutim,
ova faza ne može nasupiti prije nego što domaće vlasti u potpunosti ne preuzmu odgovornost za
političke, reformske i društvene procese u BiH. Prelaz u tu fazu potrebno je osmisliti na način koji
bi bio što bezbolniji po državu i društvo, ne dovodeći pri tome u opasnost uspješnost reformi.

To prije svega treba biti istinski prelaz u vlasništvo, a ne nagli prenos odgovornosti. Taj proces
treba teći postepeno, uz istovremeno jačanje institucionalnih kapaciteta države kroz intenzivnu
reformu javne uprave. Po evropskim standardima, ali vođenu od strane domaćih vlasti, a ne
međunarodne zajednice.

Međunarodna se zajednica konačno mora opredjeliti koji su to prioriteti koje će naslijediti
novi Visoki predstavnik. Ashdown je počeo sa prioritetima kao što su Evropa, izgradnja države,
vanjski dug, javna potrošnja, odbrana. Kasnije je prešao na pravosuđe, Javni RTV servis. Jedno
se vrijeme držao „posla i pravde“ [Reformski paket koji su zajedno inaugurirali vlasti
Demokratske Alijanse i OHR], da bi za Božić 2003. godine u svom obraćanju po uzoru na
britansku kraljicu, objavio novih šest prioriteta, koje kasnije više nikad nije spomenuo.
Ovakvim nasumičnim određivanjem prioriteta, dodatno je onemogućio stvaranje sveobuhvatne
slike onoga što bi državu moglo učiniti funkcionalnom i samoodrživom.

Pri ovom određivanju prioriteta, međunarodna zajednica bi se trebala manje fokusirati na
ideju mijenjanja ili nadogradnje Daytona, a više se koncentrisati na to da one institucije
kojima su strukture daytonskog ustava do sada komplementirane, konačno i profunkcionišu.
Potencijalne izmjene ili nadogradnja Daytonskog sporazuma može doći samo „iznutra“, kao
rezultat unutrašnjih političkih procesa i dogovora, a nikako kao ponovno nametanje od strane
međunarodne zajednice.

Visoki predstavnik bi mogao dokazati svoju opredijeljenost prenosu odgovornosti na domaće
institucije time što bi prije isteka svog mandata uveo praksu konsultacije sa domaćim vlastima
prilikom donošenja ključnih odluka. Na primjer, tako što bi pružio mogućnost da državni
parlament bude konsultovan pri izboru njegovog nasljednika.

I konačno, ključna stvar koju Ashdown može uraditi prije isteka svog mandata je da zajedno
sa političkim predstavnicima vlasti i opozicije, predstavnicima civilnog društva, nauke, itd.
osmisili tu petu fazu, bilo da je to „ownership“ ili „briselizacija“ – po mogućnosti prije nego što
u nju pređemo.

Ko će suditi Paddyju Ashdownu

Ivan Lovrenović
BH Dani,
broj 409, 15.04.2005

O potemkinovskoj naravi i demagoškoj praznini političke prakse kakvu demonstrira Paddy Ashdown napisano je i izrečeno valjda sve što se da izreći, te se čovjek svaki put kad o tomu piše neminovno i sam osjeća otužno i istrošeno. Sve "lukavstvo uma" ovakvih tipova, kakav je aktualni međunarodni poglavar Bosne i Hercegovine, u tomu se i sastoji: on računa na to da će javnost jednostavno naddurati time što će njegova drskost biti veća i strpljivija od njezine kritičke dosljednosti. A pošto uza se ima i izdašnu pomoć poltronskoga i šićardžijskog dijela javnosti, mora mu izgledati da je praktično neranjiv. Uljuljan u tome uvjerenju, on i u posljednje vrijeme nastavlja nizati postupke koji sve jasnije dopunjuju portret tipičnoga političkog opsjenara bez koncepta, vizije i razvojne strategije. A dvije najzvučnije parole s kojima je započeo mandat (posao i pravda), iz dana u dan pokazuju se baš kao ironični šamar bosanskohercegovačkoj stvarnosti, u kojoj je posla sve manje, a ni pravda se "ne osjeća najbolje".
...

Ovo je uvod u sporazum izmedju organa vlasti Bosne i Hercegovine (Vijece ministara BiH i vlada Republike Srpske i Federacije BiH) i medjunarodne zajednice (koju zastupa 10 clanova Upravnog odbora Vijeca za provedbu mira). Ovu publikaciju bi trebalo smatrati prelaznim dokumentom - u dogledno vrijeme ce biti dogovorene daljnje reforme u oblasti obrazovanja, gradjanskog drustva, jacanja institucija, povratka izbjeglica i sigurnosne politike. Ovaj program isto tako ne bi trebalo smatrati iscrpnim spiskom svih koraka koje treba poduzeti; on zapravo predstavlja pocetak - listu prioriteta sa utvrdjenim rokovima.

POSAO

Gradjanima obecavamo sljedece u oblasti ekonomije

Obecanje 1

Podrzacemo razvoj privatnog poduzetnistva,
ubrzati privatizaciju, otkloniti prepreke za razvoj
biznisa i uciniti sve da ova zemlja postane
privlacna investitorima, tako sto cemo:

- Smanjiti vrijeme potrebno za registraciju
preduzeca na 15 dana
- Donijeti zakone koji ce malim preduzecima
omoguciti dobijanje kredita i sirenje
- Reformirati zemljisne knjige i zakone da bismo
povratili povjerenje u vlasnistvo i ulaganja
- Dalje se angazirati u cilju privatizacije
strateskih preduzeca


Obecanje 2

Organe vlasti cemo uciniti efikasnijim,
obezbijediti im prihode i smanjiti gubitak tih
prihoda tako sto cemo:

- Smanjiti nepotrebnu birokratiju i uspostaviti
modernu javnu upravu koju ova zemlja moze
priustiti

- Pojednostaviti poreski sistem tako sto cemo
ovaj sadasnji neefikasan i neefektivan nacin
ubiranja poreza na promet zamijeniti porezom
na dodatnu vrijednost (PDV), a poreskim
obveznicima dati mnogo jasniju sliku o utrosku
sredstava koje organi vlasti od njih ubiru po
osnovu poreza


Obecanje 3

Garantiracemo slobodu kretanja roba, ljudi,
usluga i kapitala i podsticati trgovinu sa
Evropskom unijom i nasim trgovinskim
partnerima putem uspostave jedinstvenog
ekonomskog prostora, a narocito:

- Ukidanjem dvostrukog oporezivanja unutar
granica BiH

- Osnivanjem agencija u Bosni i Hercegovini
koje ce raditi na uspostavi medjunarodnog
povjerenja i izdavati certifikate potrebne za
izvoz proizvoda u EU

- Saradnjom sa EU na provedbi osnovnih
ekonomskih reformi, koje su neophodne
ukoliko zelimo da se priblizimo clanstvu u EU


Obecanje 4

Zalagacemo sa za obezbjedjivanje visokog kvaliteta
komunalnih usluga po pristupacnim cijenama, kao i
osnovnih javnih usluga, time sto cemo:

- Modernizirati putnu i zeljeznicku infrastrukturu i
obezbijediti siguran i potpuno funkcionalan
vazdusni saobracaj

- Poboljsati kvalitet i efikasnost osnovnih usluga
tako sto cemo, izmedju ostalog, restrukturirati
komunalne usluge i izvrsiti reformu njihovog
regulatornog sistema

- Pruzati gradjanima informacije o uslugama i
subvencijama koje pruzaju organi vlasti, kao i
jednostavan i jednak pristup tim uslugama


Obecanje 5

Radicemo na tome da starijim osobama i
ugrozenim kategorijama stanovnistva u dogledno
vrijeme omogucimo siguran sistem socijalne
zastite, u skladu sa finansijskim mogucnostima
zemlje, tako sto cemo:

- Obezbijediti strukturu za odrzivo finansiranje
zdravstvenog osiguranja i kontinuirano raditi
na poboljsanju uslova zdravstvene zastite

- Omoguciti dodatke po osnovu nezaposlenosti
za osobe koje nisu u radnom odnosu te
uspostaviti trziste rada da bi se angazirala
potencijalna radna snaga u BiH

- Nastojati redovno isplacivati penzije u
uravnotezenim iznosima i poboljsati nivo
efikasnosti penzionog sistema

---------------------------------------------------------------

ZAKON

Gradjanima obecavamo sljedece u oblasti vladavine zakona

Obecanje 1

Obezbijedicemo da vlada i parlament postuju
vladavinu zakona tako sto cemo:

- Obezbijediti dobru upravu u sluzbi gradjana
putem etickog kodeksa

- Obavezati javnu upravu da radi otvoreno i u
skladu sa zakonom

- Uspostaviti stroze standarde za imunitet koji
sprecavaju zloupotrebu javnih funkcija


Obecanje 2

Stvoricemo zakonski okvir zasnovan na
integrisanom pravosudnom sistemu koji
funkcionise u interesu gradjana i preduzetnika
uspostavljanjem:

- Istih zakonskih prava za gradjane i
preduzetnike na cijeloj teritoriji zemlje

- Istih zakonskih standarda i principa koji se
primjenjuju na pravnu profesiju na cijeloj
teritoriji zemlje

- Efikasnog partnera EU i susjednim zemljama u
oblasti zakonskih i unutrasnjih poslova


Obecanje 3

U potpunosti cemo podrzati efikasan i
funkcionalan zakonski sistem:


- Obezbjedjenjem sredstava neophodnih za
efikasno i uspjesno funkcionisanje sudova i
tuzilastava

- Ubrzanjem uspostave centara za obuku
pravosudnih organa

- Restruktuiranjem i integrisanjem sudova za
prekrsajne postupke

- Izgradnjom efikasnih i finansijski racionalnih
ministarstava pravde u entitetima


Obecanje 4

Sistemu krivicnog pravosudja, odnosno organima
unutrasnjih poslova, tuziocima i sudijama cemo na
sljedeci nacin obezbijediti instrumente za borbu
protiv kriminala i korupcije:

- Usvajanjem krivicnih procedura za istrazivanje
krivicnih djela, za podizanje krivicnih prijava i za
pravovremeno donosenje sudskih presuda protiv
pocinilaca krivicnih djela

- Uspostavom posebnog odjeljenja koje ce predvoditi
aktivnosti u borbi protiv organizovanog i
privrednog kriminala

- Vecim nivoom zastite sudija i svjedoka

- Povecavanjem kapaciteta za borbu protiv pranja
novca i drugih vidova finansijskog kriminala

- Povecavanjem kapaciteta za borbu protiv ilegalne
imigracije


Obecanje 5

Udvostrucicemo nase napore na izgradnji i
razvoju integrisanog sistema za sprovodjenje zakona
u cilju borbe protiv svih vidova krivicnih aktivnosti,
ukljucujuci organizovani kriminal i terorizam, kako
bi nasi gradjani mogli zivjeti u bezbjednom
okruzenju:

- Obezbjedjenjem kontinuiranog razvoja
profesionalnih standarda za sve policijske snage u
BiH putem podizanja nivoa obucenosti svakog
pripadnika policije, istovremeno obezbjedjujuci i
neophodne kapacitete za rad policijskih snaga

- Obezbjedjenjem da policijske snage izvrsavaju
svoje zadatke casno i u skladu sa najvisim
standardima

- Obezbjedjenjem politicke nezavisnosti i
profesionalnosti policijskih snaga koje za svoj rad
treba da odgovaraju javnosti

- Poboljsanjem saradnje i koordinacije izmedju
policijskih snaga u cilju efikasne borbe protiv
kriminala i korupcije i preduzimanja zajednickih
mjera sa susjednim evropskim zemljama
-------------------------------------------------------------------------

(Za sve ove reforme od primarnog znacaja su financijska odrzivost institucija i adekvatno nagradjivanje svih angaziranih lica. Odlucni smo u namjeri da pojednostavimo administraciju gdje god je to neophodno, imajuci na umu budzetska ogranicenja, kao i da izvrsimo reviziju plata drzavnih i policijskih sluzbenika.)

http://www.ohr.int/pic/econ-rol-targets ... tice-b.pdf

Lajčakova novogodišnja poruka

Piše: Redakcija
30/12/08

- Bez sveobuhvatnog plana i efikasne akcije u 2009. godini, Bosnu i Hercegovinu čeka samo stagnacija, ocijenio je jučer u novogodišnjoj poruci građanima BiH visoki predstavnik i specijalni predstavnik Evropske unije Miroslav Lajčak, prenosi Fena.

Govoreći o godini koja je na izmaku, Lajčak smatra da je većina bh. građana imala osjećaj frustriranosti i nezadovoljstva zbog sporog rješavanja problema u državi. Taj osjećaj, kazao je, dijeli i on zajedno s međunarodnom zajednicom i Evropskom unijom, navodi se u saopćenju OHR-a.

Političke igre

“Svima je dosta političkih igara i nedostatka napretka i u najosnovnijim pitanjima. Zbog toga sve češće čujem pozive za smjenu ovog ili onog političara ili čak svih njih zajedno.“

Lajčak je istaknuo svjesnost vlastitog mandata te nepostojanje straha da koristi svoje ovlasti ukoliko bilo ko iz BiH izađe iz okvira Mirovnog sporazuma. Činjenica je da, iako su i on i njegovi prethodnici koristili svoje ovlasti više od 900 puta, opet u BiH postoje političari koji su sposobni duplo povećati svoje plaće, ali ne mogu usvojiti više od dvadesetak zakona u godini.

“Jasno je da bonske ovlasti ne mogu stvoriti bolji životni standard, otvarati nova radna mjesta ili ukinuti vize. To jedino mogu učiniti predstavnici koje ste vi birali. Jasno je i kako to učiniti“, kazao je Lajčak.

On je mišljenja da izjave kako je jedan entitet bolji ili da drugi i dalje predstavlja stvarnu snagu države nisu ništa više od puke propagande. I u jednom i u drugom entitetu prosječne plaće su oko 780 KM, dok je ona u Evropskoj uniji tri puta veća. Lajčak potcrtava da je jedini ispravni put ka takvom standardu što brža integracija u Evropsku uniju.

“Godina 2009. je bitna za BiH jer već u 2010. opet ulazimo u izbornu godinu. Iskustvo nam govori da će se političari tada opet fokusirati na podjele radi zadržavanja svojih fotelja, a ne na stvarni rad. To znači da ako u 2009. ne napravimo pomak, osuđeni smo na stagnaciju, radikalizaciju, podjele i izolaciju“, upozorio je visoki predstavnik.

Više mudrosti

On je ubijeđen da u novoj godini svi bh. građani zaslužuju konkretne aktivnosti na poboljšanju životnog standarda i ubrzani napredak na evropskom putu. Tu prvenstveno misli na početak procesa ustavne reforme i napredak u ispunjavanju uvjeta za bezvizni režim i napredak na evropskom putu.

“Dat ću sve od sebe da ukažem političarima da moraju pokazati više mudrosti, a manje neodgovornosti - i pozivam vas, građane, da mi u tome pomognete. Vi ste ti koji mogu izvršiti neophodan pritisak. Uz to obećanje i nadu, želim vam sretnu, mirnu i bezbrižnu 2009. godinu“, zaključio je Lajčak novogodišnju poruku bh. građanima.

Oslobodjenje - http://oslobodjenje.ba/index.php?option ... &Itemid=44

hladovina wrote:Izgleda da je tebe, Abacija, OHR dobro zajebao... de nam reci o cemu se radi... nisi valjda posao popusio tamo... jebi ga - ako jesi, moras shvatiti da oni lagano idu prema gasenju te ustanove, pa shodno tome idu i otkazi ljudima koji su radili tu... ne budi na kraj srca, ipak si nesto hajrovao ako/dok si radio za njih... jebi ga, plata je - ako nista - bila bolja u odnosu na ostale firme!

Abacija wrote:

hladovina wrote:Izgleda da je tebe, Abacija, OHR dobro zajebao... de nam reci o cemu se radi... nisi valjda posao popusio tamo... jebi ga - ako jesi, moras shvatiti da oni lagano idu prema gasenju te ustanove, pa shodno tome idu i otkazi ljudima koji su radili tu... ne budi na kraj srca, ipak si nesto hajrovao ako/dok si radio za njih... jebi ga, plata je - ako nista - bila bolja u odnosu na ostale firme!

Sa ovakvom politikom kakvu vodi, zajebava OHR sve i jednog gradjanina ove drzave. Izuzetci su politicari i mafija. Fazon je samo sto mnogi nisu svjesni "na kom zecu lezi grm". Pitanje je da li OHR i tebe zajebava ili ti je upala kasika u med...

hladovina wrote: I treba da nas zajebava i jebe u zdrav mozak, a evo i zasto... sve i jedan gradjanin ove drzave bira ove politicare/lopove, koji opet zele da OHR bude tu gdje jeste i da radi to sto radi... i tako sve u krug... nema tu zeca, a jos manje grmlja... ocito je da ovo svima odgovara, dok se nista ne mijenja... prema tome, neka pusi narod nas i neka OHR-a, barem neko ce imati koristi od njega, ako nista - onda licne, tj. finansijske!

A moja je kasika duboko, ali u drugom medu!

Slika je i dalje turobna - News of the World predviđa da će se tokom 2009. jedno radno mesto ukidati svake 52 sekunde