homo_sapiens wrote:U pravu si
Ovdje je stranica sa pitanjima i odgovorima.
06.decembra, 2008. godine je postavljeno pitanje: Da li je dozvoljeno mudžahidu da se bori prilikom pokušaja njegova zarobljavanja... i dan odgovor. Prije 14 dana (sto ti rece daaaaavno
), uhvatila se paucina koliko je star odgovor
http://www.---NO LINKS---.com/index.php?op ... &Itemid=40
OK. Hajd sad fino procitaj clanak iz Nezavisni i procitaj taj link sto si postavio, i nadji gdje se spominje samoubilacka akcija, a kada sve to uradis, onda fino procitaj ko je dao odgovor
Da li je dozvoljeno mudžahidu da se bori prilikom pokušaja njegova zarobljavanja...
subota, 06 decembar 2008 20:21
El. pošta Štampa PDF
borba_mudzahida_prilikom_hapsenjaEs-selamu alejkum,
Da li je dozvoljeno mudžahidu da se bori prilikom pokušaja njegova zarobljavanja ako zna da će to dovesti do njegove smrti, a neće koristiti muslimanima niti naštetiti nevjernicima?
Molim Allaha da vas učvrsti na istini!
Odgovor:
We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,
Da Allah i tebe učvrsti na istini i nagradi svakim hajrom.
Da, dozvolejno je mudžahidu u pomenutoj situaciji da se bori pored toga što pretpostavlja da će najvjerovatnije biti ubijen, a posebno onda kada kod njega preovladava mišljenje da će ga kafiri mučiti i maltretirati na najsvirepije načine. Dokaz ovome jeste postupak plemenitog ashaba Asima ibn Sabita, radijellahu anhu. Od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Rekao: “Allahov Poslanik je poslao izvidnicu na čelu sa Asimom ibn Sabitom – a on je djed Asima ibn Omera ibn Hattaba - pa su oni krenuli sve dok nisu došli do mjesta između Usfana i Mekke. Neko je o njima obavijetio ljude iz Benu Lahjana koji su pripadali plemenu Huzejl, pa je sto strijelaca počelo pratiti njihove tragove sve dok nisu došli do mjesta gdje su Asim i njegovi drugovi odsjeli i tu našli košpice hurmi koje su ponijeli kao opskrbu. Kada vidoše košpice rekoše: Ovo su hurme Jesriba (Medine). Nastavili su slijediti njihove tragove sve dok ih nisu stigli. Asim se zajedno sa svojim drugovima sklonio na jednu uzvišicu a oni ih opkoliše sa svih strana i rekoše: “Imate obećanje i ugovor da ukoliko se nama predate nećemo ubiti nijednog od vas.”Asim reče: “Što se mene tiče ja ne prihvatam zaštitu mušrika. Gospodaru moj obavijesti o nama Tvog Poslanika.” Mušrici ga pogodiše strijelama i ubiše njega i još sedam ljudi sa njim. Ostao je Hubejb, Zejd, i još jedan čovjek. Oni se predadoše pod ugovorom kojeg su im mušrici dali, ali kada dođoše do njih odriješiše lukove i konopcem luka vezaše njihove ruke. Onaj treći čovjek koji je bio sa Hubejbom i Zejdom reče: “Ovo je prva pronevjera.”Odbio je da krene sa njima, pa ga oni ubiše nakon što su pokušali da ga povedu sa njima. Hubejba i Zejda su prodali mekelijama. Hubejba su kupili sinovi Harisa ibn Amira ibn Nevfela, jer je Hubejb ubio Harisa na dan Bedra. Hubejb je kod njih bio zatvorenik. Kada su odlučili da ga ubiju posudio je britvu od jedne ćerke Harisa da bi njome odstranio dlake sa stidnih mjesta. Žena nije obratila pažnju tako da jedno dijete priđe Hubejbu a on ga uze i stavi na krilo. Kada je to primjetila uplašila se velikim strahom kojeg je Hubejb vidio. Hubejb joj tada reče: “Zar se plašiš da ću ga ubiti? To nikada ne bi učinio inšaAllah.” Ta žena je nakon toga govorila: “Nisam vidjela boljeg zatvorenika od Hubejba. Vidjela sam ga kako u okovima jede grožđe a u Mekki nije bilo ni jednog grozda. To je bio samo rizk kojeg mu je Allah podario.” Kada su ga htjeli ubiti u haremu Hubejb im reče: “Pustite me da klanjam dva rekata.” Nakon što je klanjao on im reče: “Tako mi Allaha da vi ne bi pomislili da se plašim smrti ja bih još klanjao. ”Time je postao prvi koji je uveo sunnet klanjanja dva rekata prije ubistva. Zatim reče: “Gospodaru moj sve ih poubijaj” a zatim doda:
Ja ne marim dok me kao muslimana ubijaju
na kojem će mjestu biti moja pogibija
Ubio ga je Ukbe ibn Haris. Kurejšije poslaše ljude da dođu sa nečim od tijela Asima jer je Asim ubio jednog od njihovih velikana na dan Bedra. Međutim Allah na njegovom tijelu posla roj pčela koje ga zaštitiše od njihovih izaslanika tako da mu nisu mogli prići.” (Pogledaj Sahihul Buhari 4/1449, Siretun-nebijjil muhtar 285. str.).
Plemeniti ashab Asim ibn Sabit, i još sedmoro drugih ashaba, je odbio da se preda mušricima pored toga što su on i ashabi bili opkoljeni od strane mušrika, i mušrici ih držali na nišanu zapetim strijelama.
U cjelini kažemo da odgovarajući postupak u takvom trenutku odabire sam mudžahid. Ako smatra da je bolje da se bori pa makar bio ubijen, onda neka postupi kao Asim. A ako misli da je bolje da se preda jer postoji mogućnost da će biti oslobođen onda neka postupi kao preostali ashabi.
Odgovorio:
prof. Ebu Usame Idriz Bilibani
