#1 Ljubomora
Posted: 02/12/2008 00:55
Jeste li ljubomorni?
Koliko su vam puta, kad ste skrušeno priznali da osjećate ljubomoru, rekli da se morate osloboditi tog atavizma, da je to posesivnost, nepoželjan osjećaj? Jesu li vam objašnjavali da živite u 21. stoljeću u kojem se očekujete da poštujete tuđu slobodu i pravo izbora?
Ne valja, nikako ne valja potcjenjivati ljubomoru ili omalovažavati ljude koji su ljubomorni. Ljubomora je osjećaj koji prirodno postoji u nama i nije svojstven samo ljudima, već i drugim višim kralježnjacima, sisavcima, pticama... dakle, ljubomora je nešto što se samo djelimično kontrolira razumom, a ukorijenjena je duboko u podsvijest.
U osnovi je ljubomore nesigurnost, bojazan da ćemo izgubiti osobu koju volimo na način da će otići od nas, odlučiti se za nekog drugog partnera. Povezanost između ljubomore i samosvijesti postoji, jer što nam je veći osjećaj sigurnosti da vrijedimo, manju opasnost vidimo u okolini da će nam netko preuzeti partnera, pa je manje razloga za ljubomoru.
Međutim, to nije cijela istina. Na povećanje i smanjenje lubomore jako utječe i ponašanje partnera. Ako je partner nezrela i nesigurna osoba kojoj je svakodnevno potrebno nekakvo dokazivanje ljubavi, možda će taj dokaz pokušati pronaći u izazivanju ljubomore... i to je često, vrlo često ponašanje. Koketiranje s okolinom bez pravog motiva, ali s osjećajem ugode i uzbuđenosti jer smo nekoga zainteresirali, a s druge strane naš partner ludi za nama i vidimo da mu nešto značimo...
Svatko ima neku granicu ljubomore. Lako je reći da je ljubomora posesivnost ako nemate partnera koji će pred vašim očima koketirati s nepoznatim momcima/curama na tulumu, uvijek na onoj granici da vam može reći: "Pa šta šiziš, dečko/cura je samo ljubazan/a..."
Ljubomora jednog partnera u vezi problem je oba partnera i najbolje je se "liječi" ako oba partnera sudjeluju u tom "liječenju". No, ako jedan partner uživa u izazivanju ljubomore kod onog drugog i time se hrani, onda je svako "liječenje" uzaludno.
Koliko su vam puta, kad ste skrušeno priznali da osjećate ljubomoru, rekli da se morate osloboditi tog atavizma, da je to posesivnost, nepoželjan osjećaj? Jesu li vam objašnjavali da živite u 21. stoljeću u kojem se očekujete da poštujete tuđu slobodu i pravo izbora?
Ne valja, nikako ne valja potcjenjivati ljubomoru ili omalovažavati ljude koji su ljubomorni. Ljubomora je osjećaj koji prirodno postoji u nama i nije svojstven samo ljudima, već i drugim višim kralježnjacima, sisavcima, pticama... dakle, ljubomora je nešto što se samo djelimično kontrolira razumom, a ukorijenjena je duboko u podsvijest.
U osnovi je ljubomore nesigurnost, bojazan da ćemo izgubiti osobu koju volimo na način da će otići od nas, odlučiti se za nekog drugog partnera. Povezanost između ljubomore i samosvijesti postoji, jer što nam je veći osjećaj sigurnosti da vrijedimo, manju opasnost vidimo u okolini da će nam netko preuzeti partnera, pa je manje razloga za ljubomoru.
Međutim, to nije cijela istina. Na povećanje i smanjenje lubomore jako utječe i ponašanje partnera. Ako je partner nezrela i nesigurna osoba kojoj je svakodnevno potrebno nekakvo dokazivanje ljubavi, možda će taj dokaz pokušati pronaći u izazivanju ljubomore... i to je često, vrlo često ponašanje. Koketiranje s okolinom bez pravog motiva, ali s osjećajem ugode i uzbuđenosti jer smo nekoga zainteresirali, a s druge strane naš partner ludi za nama i vidimo da mu nešto značimo...
Svatko ima neku granicu ljubomore. Lako je reći da je ljubomora posesivnost ako nemate partnera koji će pred vašim očima koketirati s nepoznatim momcima/curama na tulumu, uvijek na onoj granici da vam može reći: "Pa šta šiziš, dečko/cura je samo ljubazan/a..."
Ljubomora jednog partnera u vezi problem je oba partnera i najbolje je se "liječi" ako oba partnera sudjeluju u tom "liječenju". No, ako jedan partner uživa u izazivanju ljubomore kod onog drugog i time se hrani, onda je svako "liječenje" uzaludno.
) 
............ne mogu sebi tu pomoći,al se kontroliram ... 
