Slom NOB-a u Crnoj Gori

[seln]

Zna li neko nesto vise o slomu NOB-a u Crnoj Gori poslije 13. jula, a narocito 1942 godine? Do sada nisam nasao odgovarajucu literaturu i sve sto znam je zapravo iz knjiga Mihaila Lalica. Kako i kada je slomljen otpor? Kako su prezivjele razbijene grupice partizana? Kada se formiraju novi odredi NOB-a?

[seln]

Niko!?
Nije valjda da su svi potkovani samo u bosanskoj srednjovjekovnoj....

[madner]

Unlike other parts of Yugoslavia, uprising in summer of 1941 in Montenegro had nation-wide character, start by communist and there supporters and also joined by Montenegro nationalist or whites (bjelaši) who favored strong relations with Serbia. There enemies were Italians and Montenegro separatists or greens (zelenaši) under leadership of Sekule Drljevića and old Montenegrin general Krste Popovića. Uprising started on 13 July 1941 but it wasn't well prepared and after few successful weeks it suffered serious defeats. Pro-Serbian nationalist admitted defeat and stooped the fighting; Partisans decisively wanted to continue. This lead to separation of there paths.
Road to collaboration

Sometime in the autumn nationalist come in contact with Italians offering them help against Partisans. Aspiration for collaboration become much stinger after Montenegrins heard for brake up between Mihailović chetniks and Partisans in Serbia. Nationalistic groups in Montenegro sent at the end of November to Serbia captain Đurišić to determine correct situation in Serbia and to make direct contact with Mihailović. During visit Mihailović give instruction to Đurišić and named him chetnik commander off all chetnik detachments in Sandžak. For commander of all chetnik forces in old Montenegro he named major Lašić. During second half of December Đurišić and Lašić started to mobilize men in Montenegro and organizing them into special units as counterparts to Partisan detachments and by middle of January 1942 these units found them self in open combat with Partisans. Conflict between two groups was speed up by two events on Partisans side. One was defeat of Partisan attack on the Italian garrison in Pljevljima at the beginning of December in which Partisans suffered several hundred dead and wounded and caused leaving of Partisans ranks and crossing over to chetniks. Second even was 'left turn' amongst Partisans and use of terror against real and potential enemies, with explanation - not always true - that they collaborate with enemy.
Collaboration with Italians

By middle of February 1942 individual chetnik commanders and commanders of the Italian Divisions started making first formal agreements. First agreement was made on 17 February between representative of colonel Baja Stanišića and commander of Italian Division 'Taro'. Soon followed by agreement between representative of captain Đurišić and military governor and commander of Italian Troops of Montenegro general Alessandro Pirzio Biroli about collaboration of Đurišić chetniks with Italian forces in the area of Division 'Venezia' and on 6 March agreement was concluded between colonel Stanišića and general Alessandro Pirzio Biroli. All this agreements implicated either joint action or independent chetnik actions against communist lead partisans. In both cases Italians provided arms and supplied chetnik formations. On 9 March numerous Montenegrins, who were professional or reserve officers of Yugoslav Royal Army, held conference in Cetinje on which as commander of all nationalist forces in Montenegro general Blažo Đukanović was chosen. It was a choice which Mihailović accepted in full and maybe even suggested himself.

Ne znam za izvor.

[seln]

Hvala, bolje ista nego nista.

[putokaz1]

Dobro je opisano u seriji Misija Majora Atertona ,govor Baje Stanišića
Četnika,Partizana,Četnika šta je već bio ne zna ni on

[julisiz es grant]

Dobro je opisano u seriji Misija Majora Atertona ,govor Baje Stanišića
Četnika,Partizana,Četnika šta je već bio ne zna ni on

Bio je kraljevski oficir kao i prije rata, vjeran kralju i otadžbini. Nikad nije bio partizan, samo je oko prvih pola godine ratovao uz njih protiv Talijana.
Slom NOB-a u Crnoj Gori početkom 1942. rezutat je nekoliko faktora: nadmoćnijeg okupatora, teške i gladne zime, sveopšte oskudice, ali i tekih grešaka partizana, kao što su katastrofalni napad na Pljevlja koji se završio potpunim debaklom i neumjereno ubijanje stvarnih i izmišljenih neprijatelja, tj pokušaj da se eliminacijom "kulaka" (u stvarnosti najčešće seljaci iznad granice siromaštva) i četničkih pristalica pređe na "drugu fazu" revolucije. To je naišlo na neodobravanje i otvoreno neprijateljstvo dobrog dijela naroda.

[putokaz1]

Da.
U Bijeljini ima njegova ulica.
Kako je završio jesul ga ubili partizani?
A filmu je rekao otprilike ovako:''Svi su protiv nas,i Nijemci i Talijani,Čak i Englezi koji su u mišjim rupama''...,
bacio je petokraku,od onih koji su htjeli ostat partizani uzeo puške...
Baš tad dolazi Engleska misija Vidra upućena četnicima a stiže partizanima.

[julisiz es grant]

Da.
U Bijeljini ima njegova ulica.
Kako je završio jesul ga ubili partizani?
A filmu je rekao otprilike ovako:''Svi su protiv nas,i Nijemci i Talijani,Čak i Englezi koji su u mišjim rupama''...,
bacio je petokraku,od onih koji su htjeli ostat partizani uzeo puške...
Baš tad dolazi Engleska misija Vidra upućena četnicima a stiže partizanima.

Da, ubili su ga partizani u manastiru Ostrog u oktobru 1943, njega i generala Blažu Đukanovića i izvjestan broj njihovih oficira i vojnika.

[putokaz1]

Mene interesuje stav stanovnika crne gore prema ,partizanima,četnicima,i ostalima?
sad(2014) a i tada (1941-1945)
te jesul bili kakvi crnogorski nedićevci ili neka vojska koja je bila uz talijansku?

[julisiz es grant]

Mene interesuje stav stanovnika crne gore prema ,partizanima,četnicima,i ostalima?
sad(2014) a i tada (1941-1945)
te jesul bili kakvi crnogorski nedićevci ili neka vojska koja je bila uz talijansku?

Pa uz Talijane su bili četnici, od početka 1942. pa sve do Talijanskog sloma. Imali su sa njima potpisane sporazume o saradnji i Talijani su iz zvali Dobrovoljačka antikomunistička milicija (MVAC).
Postojale su i snage pod komandom starog generala Krsta Popovića, oficira još iz vremena kralja Nikole. Oni su bili vojni ogranak tzv. zelenaša, tj. političke opcije koja je bila za nezavisnu Crnu Goru. Nisu bili osobito brojni ni vojnički značajni. Bili su uključeni u MVAC, tako da su bili prisiljeni sarađivati sa četnicima, iako su imali dijametralno suprotne političke ciljeve. Nemam nekih podataka o njima nakon kapitulacije Italije, vjerovatno su se rasuli.
Đeneral Milan Nedić je u drugoj polovini 1943. pokušao proširiti uticaj na Crnu Goru preko četničkog majora Pavla Đurišića, koji je, pod kontrolom Nijemaca formirao tzv. Crnogorski narodni korpus, u koji su ušle uglavnom sve četničke snage. Do kraja su ostale vjerne Đurišiću, što je većinu njih na kraju skupo koštalo.

[putokaz1]

Hvala.
Crnogorci su odigrali značajnu ulogu za vrijeme Igmanskog marša,kao partizani?