Forum Klix.ba

Prie svega, izvinjavam se ako nisam potrefila dobar podforum...

http://free-zg.t-com.hr/OVINET/ovisnost.htm#krit

Neka od obilježja osoba ovisnih o Internetu su: Internet ima središnje mjesto u njihovom životu (i kad nisu spojeni na Internet, razgovaraju i razmišljaju o njemu), Internet im postaje važniji od prijatelja ili obitelji, potrebno im je sve više i više vremena provoditi uz Internet da bi postigli jednako zadovoljstvo, ostaju spojeni na Internet duže nego što su planirali, zbog Interneta je smanjena učinkovitost na poslu ili u školi/fakultetu, više puta su bezuspješno pokušavali kontrolirati pristup Internetu (pokušaj smanjenja ili potpunog prekida korištenja Interneta), osjećaju se nemirno, zlovoljno, potišteno ili razdražljivo ako im je onemogućen pristup Internetu, često im je Internet način bijega od problema i sl.

Neka istraživanja su pokazala da vrsta aktivnosti na Internetu pridonosi bržem ili sporijem javljanju ovisnosti. Tako će prije ovisnici postati one osobe koje na Internetu najviše koriste "chat" i/ili e-mail. (ja bih dodala i forum )

Na jednom hrvatskom forumu sam naisla na ovaj post nad kojim sam se bas onako zamislila:
Endless kaže:
Nitko nije ovisan o net-u, nego o svojim mislima, riječima, za koje je vezan pupčanom vrpcom.
Kad ih jednom bacimo, kad naše riječi negdje postanu predmetom polemike, mi im se moramo vratiti.
One nas sile da im se vratimo.
Da ih branimo od tuđih misli, ili da ih usklađujemo s drugima.

I onda se troši silna, ogromna mentalna snaga, da bi se pokrpale rupe u prethodnim izjavama, ili da bi se stvari prikazale u najboljem mogućem svjetlu.
Tada se mnogi pitaju odakle tolika iscrpljenost?
Čovjek robuje riječima koje je nepažnjom za sobom posijao.

Naravno, čovjek nije savršen, ponajmanje je sveobuhvatan, i uvijek iza sebe ostavlja greške.
Drugi nalaze te slabe točke (a to je neminovno, jer uvijek netko stvari promatra iz drugačijeg kuta) i napadaju njegove misli i riječi.
To ostavlja tragove u njegovu biću.
Jer: mi nismo odvojeni od svojih riječi.
One su naš proizvod, nose u sebi naš pečat, eterični potpis koji sadrži gotovo sve o nama, i ako nismo dovoljno upoznati s tim problemom, u nama će nastati kaos.
Zato smo prisiljeni krpati ih.
I tako prolaze tisuće i tisuće postova.


Interesuje me vase misljenje: Da li je ovo stvarno oblik jedne moderne ovisnosti, ili neka pop psihologija? Kakva su vasa iskustva, ima li iko da se pronasao medju simptomima? Da li primjecujete da imate sve manje kontrole kada je u pitanju net? Koliko ima istine u Endlessovim rijecima?

Ja nisam ovistan o internetu, mogu prestati kad god hoću, samo što je to jače od mene.

tranquil wrote:Ja nisam ovistan o internetu, mogu prestati kad god hoću, samo što je to jače od mene.

i ja tako

Od svih ovisnosti Internet mi je najjeftinija, skuplja kafa

tranquil wrote:Ja nisam ovistan o internetu, mogu prestati kad god hoću, samo što je to jače od mene.

poDapisat cu te, mirni

Ja sam mozda prije mjesec dana bila cjeli dan bez interneta, sta je bilo nemam pojma.
Ali znam da mi je bilo pravo dosadno i da sam se osjecala k'o narkoman bez igle
Nije da sam ja non stop na internetu, budem 2,3 sata dnevno ali mi bi nesto pravo neobicno
Srecom taj dan sam uradila dosta korisnih stvari koje sigurno ne bih uradila da sam imala internet

na internet se uvijek mogu osloniti, pokazi mi covjeka za kojeg se to moze reci

neka meni malog moga

tataratira wrote:Od svih ovisnosti Internet mi je najjeftinija, skuplja kafa

lala_sa wrote: Na jednom hrvatskom forumu sam naisla na ovaj post nad kojim sam se bas onako zamislila:
Endless kaže:
Nitko nije ovisan o net-u, nego o svojim mislima, riječima, za koje je vezan pupčanom vrpcom.
Kad ih jednom bacimo, kad naše riječi negdje postanu predmetom polemike, mi im se moramo vratiti.
One nas sile da im se vratimo.
Da ih branimo od tuđih misli, ili da ih usklađujemo s drugima.

zanimljiva vizija, jos jedna, koja ukazuje da kada savladamo vanjske centre moci koji nas dominiraju (drustvo, religija, politika, ekonomija), ostaje nam osloboditi se centra koji nad nama drzi najacu dominaciju, a to su nase misli sa kojima se uporno identifikujemo i shodno tome nismo u stanju percipirati zivot izvan misli, tj. i drugim culima, koja su nam zahvaljujuci tome u velikoj mjeri zakrzljana. nase misli su samo jedna od "alatki" putem koje percipiramo svijet i sebe, ali, nije jedina niti najvaznija.

vee-jay wrote:na internet se uvijek mogu osloniti, pokazi mi covjeka za kojeg se to moze reci

neka meni malog moga

Ja imam HS, pa ne mogu

Ali ozbiljno, koliko nas internet čini manje društvenim? Strah me da će moja buduca djeca svojoj djeci umjesto derneka, koncerata i ljetovanja, prepričavati forumske razgovore... E sine, kad sam ja bio tvojih godina, znao sam po citavu noc forumati... Mislim da nas internet čini pametnijim, ali nesretnijim... Nekako zatvorenijim, ali i više lijenim jer nam se sve pruža na dlanu... Ja se trudim svjesno odlučivati koliko ću vremena provesti na netu, ali mi se dosta puta desava da surfam satima, totalno nesvjesna vremena koje je prošlo...

jesam ovisna i ne smeta mi. naprotiv, sretna sam sto mi je net dostupan.

ha, ako sam kuci - na netu sam
uglavnom cijeli dan provedem za racunarom... prvobitna namjera je ucenje... al mi bude mrsko... i onda surfam...

al kad odem negdje, na duze vrijeme, van sarajeva... ni ne padne mi na um
ljetos me recimo nije bilo dugo... i otisla sam dvaput u internet klub, na 10.ak minuta i to jer mi je trebalo zbog fakulteta

saga wrote:ha, ako sam kuci - na netu sam
uglavnom cijeli dan provedem za racunarom... prvobitna namjera je ucenje... al mi bude mrsko... i onda surfam...

al kad odem negdje, na duze vrijeme, van sarajeva... ni ne padne mi na um
ljetos me recimo nije bilo dugo... i otisla sam dvaput u internet klub, na 10.ak minuta i to jer mi je trebalo zbog fakulteta

I meni je isto tako; kad nisam u svojoj kuci za vojim racunarom, nije mi potreban internet i mogu bez njega... Cijelo ljeto sam mozda dva puta otisla na net, a i to zbog nekih poslova na Posao.ba...I ono udjes da provjeris mail, pa se iznenadis, jooj vidi 55 neodgovorenih mailova Ali nisam ovisna, to je sigurno.

lala_sa wrote:

vee-jay wrote:na internet se uvijek mogu osloniti, pokazi mi covjeka za kojeg se to moze reci

neka meni malog moga

Ja imam HS, pa ne mogu

Ali ozbiljno, koliko nas internet čini manje društvenim? Strah me da će moja buduca djeca svojoj djeci umjesto derneka, koncerata i ljetovanja, prepričavati forumske razgovore... E sine, kad sam ja bio tvojih godina, znao sam po citavu noc forumati... Mislim da nas internet čini pametnijim, ali nesretnijim... Nekako zatvorenijim, ali i više lijenim jer nam se sve pruža na dlanu... Ja se trudim svjesno odlučivati koliko ću vremena provesti na netu, ali mi se dosta puta desava da surfam satima, totalno nesvjesna vremena koje je prošlo...

Znam na sta mislis, ja kad sam na internetu pored surfanja uvijek nekako nesto i radim i sebe obrazujem/informisem. Sigurno koristim trenutno preprevise vremena na netu, ali opet ne toliko da te cinjenice nisam svijestan i da mi drugi hobiji pate pod ovim jednim. Da li je i u kolikom srazmjeru je ovo vrijeme ustvari baceno sebi postavljam uvijek kad se upitam sta bi radio (pametnije) u ovom momentu da nisam na netu. E tu tek nastaje filozofija

Sto se tice djece, budi sigurna da tvoja nece odrasti uz forume, blogove ili icq/skype ili sta vec. Za 10-20 godina ce svijet biti u velikoj mjeri interaktivan, danas o takvim stvarima ne mozemo ni razmisljati (Bit ce i koncerata i derneka i ljetovanja -> i to ce sve biti online, svi ce svugdje biti online, mi cemo sami ovaj svijet pretvoriti u 1984)

debela wrote:jesam ovisna i ne smeta mi. naprotiv, sretna sam sto mi je net dostupan.

eh, pa zato i jesi debela

saga wrote:ha, ako sam kuci - na netu sam
uglavnom cijeli dan provedem za racunarom... prvobitna namjera je ucenje... al mi bude mrsko... i onda surfam...

al kad odem negdje, na duze vrijeme, van sarajeva... ni ne padne mi na um
ljetos me recimo nije bilo dugo... i otisla sam dvaput u internet klub, na 10.ak minuta i to jer mi je trebalo zbog fakulteta

Upravo si me opisala. Samo sto ja ne pristupam Netu kad sam u Sarajevu. Meni je nostalgija veliki problem. Primijetila sam da na poslu uglavnom bjezim od Neta jer za forum nemam vremena, a da imam vjerovatno bih pristupila. I onda krene...

Endless kaže:
Nitko nije ovisan o net-u, nego o svojim mislima, riječima, za koje je vezan pupčanom vrpcom.
Kad ih jednom bacimo, kad naše riječi negdje postanu predmetom polemike, mi im se moramo vratiti.
One nas sile da im se vratimo.
Da ih branimo od tuđih misli, ili da ih usklađujemo s drugima.

I onda se troši silna, ogromna mentalna snaga, da bi se pokrpale rupe u prethodnim izjavama, ili da bi se stvari prikazale u najboljem mogućem svjetlu.
Tada se mnogi pitaju odakle tolika iscrpljenost?
Čovjek robuje riječima koje je nepažnjom za sobom posijao.

Naravno, čovjek nije savršen, ponajmanje je sveobuhvatan, i uvijek iza sebe ostavlja greške.
Drugi nalaze te slabe točke (a to je neminovno, jer uvijek netko stvari promatra iz drugačijeg kuta) i napadaju njegove misli i riječi.
To ostavlja tragove u njegovu biću.
Jer: mi nismo odvojeni od svojih riječi.
One su naš proizvod, nose u sebi naš pečat, eterični potpis koji sadrži gotovo sve o nama, i ako nismo dovoljno upoznati s tim problemom, u nama će nastati kaos.
Zato smo prisiljeni krpati ih.
I tako prolaze tisuće i tisuće postova.

Potpisujem. Prilikom pristupa uglavnom imam namjeru pristupiti iskljucivo Zabavi ili Muzici. Najvise me kod same sebe nervira kad se zaglavim na "ozbiljnim temama", i pocnem ubjedjivati o necemu sa nepoznatim osobama.

Mislim da je sansa da se isto desi direktno proporcionalna kolicini vremena provedenog na forumu.

p.s. cao do slijedeceg posta.

....pa haman da jesam ovisan, ali ipak mislim da je bolje da se svadjam sa nekim ovdje, nego sa nekim u stvarnosti....zivot u jednom megapolisu je stvarno i suvise stresan....

tataratira wrote:Od svih ovisnosti Internet mi je najjeftinija, skuplja kafa

Bosanac sa dna kace wrote:

tataratira wrote:Od svih ovisnosti Internet mi je najjeftinija, skuplja kafa

Ja ba.

Živa istina

tranquil wrote:

Bosanac sa dna kace wrote:

tataratira wrote:Od svih ovisnosti Internet mi je najjeftinija, skuplja kafa

Ja ba.

Živa istina

jarane ovdje kila neke fine kafe kosta mozda jedno 11 maraka, eh sad dok je ti napravis ovo ono.... a za mjesec dana sa cimerima slistis jedno najmanje 2 kile
vani je kafa najjeftinija 3-3.5 marke....
a pretplata na internet od 4G je 29 maraka...i nikad do sad nisam prekoracio te 4GB, a i dan i noc sam na netu...

Ja mislim da je mnogo veca ovisnost o pojedinim online platformama tipa Myspace i Facebook nego o samom internetu, jer taj moze biti fantastican izvor znanja. Na ljudima je da spoznaju da u internetu ima daleko interesantnijih stvari od Myspacea i drugih voyeuristickih fetisizama.

Ako se neko navuče na internet, pa ostane bez posla evo jedan tekstić!
Kad izgubite posao, onda su time svi pogođeni: vi osobno, porodica, ali i društvo u kojem živite. Nije riječ samo o finansijski teškim vremenima, već i vremenima kada se emocionalni sistem nalazi pod velikim pritiskom. Ovaj vam članak nemože direktno pomoći da nađete posao, ali vam sigurno može pomoći da razumijete šta se to dešava sa svima koji ponovo traže posao.
Prvo, moramo da se suočimo s realnošću: ako ste osoba koja je nedavno izgubila posao, iz bilo kojih razloga, prihvatite vašu situaciju s punom odgovornošću i mišlju da je to samo prelazni period od nezaposlenosti do ponovne zaposlenosti, jer ništa u životu nije vječno. Ako još uspijete ubijediti sebe, što je najteže, da imate dovoljno snage da tu epizodu u životu prevaziđete, onda ste na dobrom putu oporavka. Takav pristup problemu dat će vam snage da istrajete. Poznato je da je optimistički pristup svakoj poteškoći koristan iz nekoliko razloga:
Prvo, osoba koja optimistički pristupa problemu, ne nalazi se u položaju da “su sve lađe potonule”. Kad se odlučite da se borite za promjenu trenutne situacije, to je signal vašem organizmu da oslobodi još više neophodne energije. Znači, optimizam vam donosi novi impuls.
Optimizam i povjerenje
Kad se borite s bilo kojom poteškoćom, a pri tome se osjećate “bijedno“, onda se to stanje reflektuje prema vani. Ako dobijete šansu za posao, vaša kontakt osoba će dobiti pogrešnu sliku o vama. Pesimisti nikad ne odaju sliku osobe koja zrači povjerenjem, a ako imate pozitivne energije, tu će energiju osjetiti i oni od kojih vam zavisi zaposlenje. Optimističkim pristupom problemu vi štitite vaše zdravlje. Zdravlje nam uvijek treba, ali sigurno ponajviše onda kada nam je naj teže. Stres, pod kojim se nalazite zbog nezaposlenosti, ima veliki negativan uticaj na vaše psihičko i fizičko zdravlje. Dug je spisak bolesti koje su direktno ili indirektno uslovljene stresom. Za to, sačuvajte vaše zdravlje sa pozitivizmom kojim ćete prići vašoj nezaposlenosti. Ako u periodu kad tražite posao sačuvate optimizam, onda imate šanse da sačuvate relacije s vama dragim osobama. U periodu kada jedan od partnera nije zaposlen, dolazi da znatne emocionalne napetosti među njima. Ta povećana emocionalna napetost se onda prenosi i na okolinu, uključujući i djecu, koja ni kriva ni dužna stradaju zbog toga. Kad se nalazite u situaciji o kojoj govorimo, vi upravo trebate ogromnu pomoć vaše porodice u cijelini. Znači,budite optimista da bi sačuvali vašu porodicu na okupu.Ako sačuvate optimizam i nakon gubitka zaposlenja, vi se zaštićujete od mnogih opasnos ti koje vam prijete: alkoholizam, droga, kriminal.Također, vrlo je važno da ne budite sami sebi najveći neprijatelj. Konkretno,pazite šta sami sebi govorite. Da li je svaka vaša konverzacija sa samim sobom kanonada negativnoga mišljenja?Da li sebi kažete ”E, tako mi treba kad sam ja……? Možda sami sebe zovete imenima kojima nebi nikada zvali ni svoje neprijatelje.
Samooptuživanje
Nažalost, vrlo često, u teškim trenucima u životu ljudi se okrenu protiv sebe. Ne govorimo ovdje o samoubistvu,već o tome da osoba sama sebe “baca na dno” i otežava svoju situaciju kad se samooptužuje. Samooptuživanje nije pozitivan način na koji ćete riješiti vaš problem. Ono vas jedino može dovesti do većih psihičkih problema.Negativnim razgovorom sa samim sobom, vi ustvari siječete granu na kojoj sjedite. Umjesto da povećate svoje mogućnosti zaposlenja, negativnim pristupom vi ih smanjujete. I još nešto: niko ne voli da bude u društvu osobe koja sama sebe optužuje. Pozitivna psihologija shvata da pozitivno orijentisani ljudi imaju više prijatelja nego oni koji to nisu. Ako imate mnogo prijatelja, automatski povećavate šansu za zaposlenje. Nije iznenađujuće da samo oni koji sami sebi pomažu mogu očekivati da će dobiti pomoć od drugih, čak i kad je ne traže!
Budite svoj najveći prijatelj, jer na kraju krajeva, ipak, sve zavisi od vas!

vee-jay wrote:

debela wrote:jesam ovisna i ne smeta mi. naprotiv, sretna sam sto mi je net dostupan.

eh, pa zato i jesi debela

Gaia wrote:

lala_sa wrote: Na jednom hrvatskom forumu sam naisla na ovaj post nad kojim sam se bas onako zamislila:
Endless kaže:
Nitko nije ovisan o net-u, nego o svojim mislima, riječima, za koje je vezan pupčanom vrpcom.
Kad ih jednom bacimo, kad naše riječi negdje postanu predmetom polemike, mi im se moramo vratiti.
One nas sile da im se vratimo.
Da ih branimo od tuđih misli, ili da ih usklađujemo s drugima.

zanimljiva vizija, jos jedna, koja ukazuje da kada savladamo vanjske centre moci koji nas dominiraju (drustvo, religija, politika, ekonomija), ostaje nam osloboditi se centra koji nad nama drzi najacu dominaciju, a to su nase misli sa kojima se uporno identifikujemo i shodno tome nismo u stanju percipirati zivot izvan misli, tj. i drugim culima, koja su nam zahvaljujuci tome u velikoj mjeri zakrzljana. nase misli su samo jedna od "alatki" putem koje percipiramo svijet i sebe, ali, nije jedina niti najvaznija.

Da li mi kao pojedinci imamo vise potrebe za drustvom ili je obrnuto? Ja mislim da drustvo nije nesto "vanjsko" nego nas vlastiti urodjeni nagon za njim (citaj: "unutrasnje"). A uostalom, zar nije i ovaj Forum jedan vid drustva? Od drustva ocigledno ne mozemo pobjeci.

debela wrote:

vee-jay wrote:

debela wrote:jesam ovisna i ne smeta mi. naprotiv, sretna sam sto mi je net dostupan.

eh, pa zato i jesi debela

Evo malo



sorrija.