#1 Jesu li religije iskrivljen vid duhovnosti?
Posted: 14/11/2008 16:26
U hinduskoj filozofiji si kaže da postoje zli ljudi i tri vrste vjernika:
1. Zle ljude karakteriše odsustvo morala, neodgovornost, želja za zadovoljavanjem niskih strasti i nedostatak stida. Oni nemaju skrupula, jednostavno sve gaze pred sobom. Za njih ne postoje ograničenja i jedino vjeruju da cilj opravdava sredstva. U ovu grupu spadaju lopovi, siledžije, silovatelji, ubice, mafijaši, kriminalci, kabadahije, trgovci ljudima. Oni uživaju u tuđoj nesreći, likuju nad zlom i nesrećom. Vole da zarađuju na nesreći drugih ljudi, putem sile ih tretiraju i kao seksualne robove, radne robove ili sluge. Svoju superornost dokazuju tlačenjem siromašnih i slabijih od sebe. Za njih ništa nije sveto ni porodica, ni djeca, ni stariji. Posebno u ratu i stanju haosa ovi ljudi dolaze do izražaja. Imaju neodoljivu želju da drugima nanose bol, u ime osvete. Vole da mrcvare ljude, kasape ih, kolju, sjeku im djelove tijela, a posebno glavu, jednostavno gladni su za ubijanjem. Imaju neodoljivu želju za rušenjem i razaranjem svega što im se nađe na putu. Interesantno je da u ovu grupa spadaju i političari, biznismeni, bankari, zelenaši i većina trgovaca. Zli ljudi žive i na rubu zakona, ne mogu se, niti se žele promjeniti. Poseban tip zlih ljudi su mafijaši i kriminalci, oni kradu, ubijaju, kockaju, promiskutetni su, žive na tuđoj grbači, njihova moć proizilazi iz novca i misle da mogu sve. Zli ljudi samo vjeruju u moć i haos, sve pravdaju nagonom za preživljavanjem. Ima ih oko 32% u ukupnoj populaciji.
2. Prvi tip vjernika su vjernici iz strasti, koji samo vjeruju da se vidi da vjeruju, iz lične koristi. Kao i oni koji žele da budu "moralni autoriteti" iako niti rade, niti vjeruju u ono šta vjera kaže. Vjernici iz strasti strašno brane argumente koji idu u njihovu korist, pa čak i silom. Vole nametati svoju ideologiju drugima, omalovažavati ih i predstavljati kao izgubljene duše, nesposobne za život. Mnoge vjernike iz strasti karakteriše ovisnost o materijalnim prihodima, bilo od drugih vjernika, bilo da primaju novac ili neku drugu materijalnu potrepštinu, jer tobože oni su primjer drugima kako treba živjeti. U ovu grupu spadaju misionari i fanatici koji govore da je njihova vjera najbolja i da ostale treba uništiti kao sjeme zla ili da će ih Bog satrati. Također ovaj tip vjernika ima stalnu potrebu za nekom materijalnom manifestacijom sebe i svoje vjere, kao što je posebna odjeća, kape na glavi, brada, neki simbol ili znak, štap ili brojanica. Ovi vjernici smatraju veličinu sakralnih objekata dokazom superiornosti njihove vjere i stalno ističu vjerske simbole na svakom značajnijem mjestu. Pojedini vjernici iz strasti vole sebe mučiti izgladnjivanjem, odbacivanjem veselja, asketskim životom, pa sve do nanošenja boli i rana. Ima ih oko 32% u ukupnoj populaciji.
3. Drugi tip vjernika su oni vjernici koji žive u neznanju ili koji vjeruju iz straha. Oni slijepo vjeruju dogmi, sveštenim licima i nikad ne raspravljaju o vjeri. Oni se boje Boga i smatraju ga Strašnim sudacem, punim gnjeva prema grijehu, koji će "griješne" kazniti prženjem na vječnoj vatri. Ovi vjernici se ne usuđuju pitati, zašto svešteno lice propovjeda nešto iako toga nema u svetim izvorima. Vjernici u neznanju duboko vjeruju u hijerarhihu sveštanih lica i nikad ne dovodi u sumnju njihov integritet. Ovi vjernici ne čitaju Svete knjige pravilno, već površno i posve naivno, po uputama "duhovnih pastira". U ovu grupu spadaju i sveštana lica koja vjernike prepadaju gnjevom i kaznom Božijom. Ovdje spadaju i ateisti, iako su niža duhovna bića, koja su opterečena iluzijom materijalnog života ipak vjeruju, ali ne u Boga, već da je čovjek nosilac svih stvar. Oni slijepo prihvataju lažnu ili zvaničnu nauku. Ima ih oko 32% u ukupnoj populaciji.
4. Treći tip vjernika su Prosvjetljeni vjernici. Oni iskreno vjeruju u Boga, uvjereni su da je Bog prvenstveno Izvor ljubavi i da uopće ne kažnjava. Oni vjeruju da je Bog dao obrazac ponašanja kroz Božije zakone. Vjeruju da Bog ne daje kaznu, već da samo ukazuje ljudima na posljedice lošeg ponašanja i kršenje zakona Božijih. Oni svete knjige smatraju prvim stepenom kursa duhovnosti. Oni su u neprestanoj potrazi za Bogom i vjeruju da je Bog jedini Prijatelj svim ljudima. Vjeruju da Bog nikoga ne kažnjava, niti ubija, da Bog ne spaljuje gradove, da ne šalje nesreće i da ne kažnjava nanošenjem boli. Bog je za njih Utočište svima koji tragaju za Bogom i Izvor ljubavi za prosvjetljene. Tim načinom vjerovanja oni spoznaju Boga i Njegovu veličinu, kroz duhovno traganje. Njihove molitve proizilaze iz srca, a ne iz molitvenika, a najveća molitva im je sitna mudrost. Vjeruju da svaki čovjek se može približiti Bogu, ako to želi. Ima ih svega oko 4% u svakoj populaciji.
Smatram da je sve što je navedeno vrlo vezanao za ovu temu. Jasno je da religija osuđuje zlo, ali i osuđuje oni koji samostalno tragaju za Bogom. Stoga pitam da li je religija iskrivljena duhovnost, s apekta prve dvije grupe vjernika?
1. Zle ljude karakteriše odsustvo morala, neodgovornost, želja za zadovoljavanjem niskih strasti i nedostatak stida. Oni nemaju skrupula, jednostavno sve gaze pred sobom. Za njih ne postoje ograničenja i jedino vjeruju da cilj opravdava sredstva. U ovu grupu spadaju lopovi, siledžije, silovatelji, ubice, mafijaši, kriminalci, kabadahije, trgovci ljudima. Oni uživaju u tuđoj nesreći, likuju nad zlom i nesrećom. Vole da zarađuju na nesreći drugih ljudi, putem sile ih tretiraju i kao seksualne robove, radne robove ili sluge. Svoju superornost dokazuju tlačenjem siromašnih i slabijih od sebe. Za njih ništa nije sveto ni porodica, ni djeca, ni stariji. Posebno u ratu i stanju haosa ovi ljudi dolaze do izražaja. Imaju neodoljivu želju da drugima nanose bol, u ime osvete. Vole da mrcvare ljude, kasape ih, kolju, sjeku im djelove tijela, a posebno glavu, jednostavno gladni su za ubijanjem. Imaju neodoljivu želju za rušenjem i razaranjem svega što im se nađe na putu. Interesantno je da u ovu grupa spadaju i političari, biznismeni, bankari, zelenaši i većina trgovaca. Zli ljudi žive i na rubu zakona, ne mogu se, niti se žele promjeniti. Poseban tip zlih ljudi su mafijaši i kriminalci, oni kradu, ubijaju, kockaju, promiskutetni su, žive na tuđoj grbači, njihova moć proizilazi iz novca i misle da mogu sve. Zli ljudi samo vjeruju u moć i haos, sve pravdaju nagonom za preživljavanjem. Ima ih oko 32% u ukupnoj populaciji.
2. Prvi tip vjernika su vjernici iz strasti, koji samo vjeruju da se vidi da vjeruju, iz lične koristi. Kao i oni koji žele da budu "moralni autoriteti" iako niti rade, niti vjeruju u ono šta vjera kaže. Vjernici iz strasti strašno brane argumente koji idu u njihovu korist, pa čak i silom. Vole nametati svoju ideologiju drugima, omalovažavati ih i predstavljati kao izgubljene duše, nesposobne za život. Mnoge vjernike iz strasti karakteriše ovisnost o materijalnim prihodima, bilo od drugih vjernika, bilo da primaju novac ili neku drugu materijalnu potrepštinu, jer tobože oni su primjer drugima kako treba živjeti. U ovu grupu spadaju misionari i fanatici koji govore da je njihova vjera najbolja i da ostale treba uništiti kao sjeme zla ili da će ih Bog satrati. Također ovaj tip vjernika ima stalnu potrebu za nekom materijalnom manifestacijom sebe i svoje vjere, kao što je posebna odjeća, kape na glavi, brada, neki simbol ili znak, štap ili brojanica. Ovi vjernici smatraju veličinu sakralnih objekata dokazom superiornosti njihove vjere i stalno ističu vjerske simbole na svakom značajnijem mjestu. Pojedini vjernici iz strasti vole sebe mučiti izgladnjivanjem, odbacivanjem veselja, asketskim životom, pa sve do nanošenja boli i rana. Ima ih oko 32% u ukupnoj populaciji.
3. Drugi tip vjernika su oni vjernici koji žive u neznanju ili koji vjeruju iz straha. Oni slijepo vjeruju dogmi, sveštenim licima i nikad ne raspravljaju o vjeri. Oni se boje Boga i smatraju ga Strašnim sudacem, punim gnjeva prema grijehu, koji će "griješne" kazniti prženjem na vječnoj vatri. Ovi vjernici se ne usuđuju pitati, zašto svešteno lice propovjeda nešto iako toga nema u svetim izvorima. Vjernici u neznanju duboko vjeruju u hijerarhihu sveštanih lica i nikad ne dovodi u sumnju njihov integritet. Ovi vjernici ne čitaju Svete knjige pravilno, već površno i posve naivno, po uputama "duhovnih pastira". U ovu grupu spadaju i sveštana lica koja vjernike prepadaju gnjevom i kaznom Božijom. Ovdje spadaju i ateisti, iako su niža duhovna bića, koja su opterečena iluzijom materijalnog života ipak vjeruju, ali ne u Boga, već da je čovjek nosilac svih stvar. Oni slijepo prihvataju lažnu ili zvaničnu nauku. Ima ih oko 32% u ukupnoj populaciji.
4. Treći tip vjernika su Prosvjetljeni vjernici. Oni iskreno vjeruju u Boga, uvjereni su da je Bog prvenstveno Izvor ljubavi i da uopće ne kažnjava. Oni vjeruju da je Bog dao obrazac ponašanja kroz Božije zakone. Vjeruju da Bog ne daje kaznu, već da samo ukazuje ljudima na posljedice lošeg ponašanja i kršenje zakona Božijih. Oni svete knjige smatraju prvim stepenom kursa duhovnosti. Oni su u neprestanoj potrazi za Bogom i vjeruju da je Bog jedini Prijatelj svim ljudima. Vjeruju da Bog nikoga ne kažnjava, niti ubija, da Bog ne spaljuje gradove, da ne šalje nesreće i da ne kažnjava nanošenjem boli. Bog je za njih Utočište svima koji tragaju za Bogom i Izvor ljubavi za prosvjetljene. Tim načinom vjerovanja oni spoznaju Boga i Njegovu veličinu, kroz duhovno traganje. Njihove molitve proizilaze iz srca, a ne iz molitvenika, a najveća molitva im je sitna mudrost. Vjeruju da svaki čovjek se može približiti Bogu, ako to želi. Ima ih svega oko 4% u svakoj populaciji.
Smatram da je sve što je navedeno vrlo vezanao za ovu temu. Jasno je da religija osuđuje zlo, ali i osuđuje oni koji samostalno tragaju za Bogom. Stoga pitam da li je religija iskrivljena duhovnost, s apekta prve dvije grupe vjernika?