#1 Je li Arapima dodijalo ulaganje u SAD?
Posted: 10/11/2008 13:51
O povlačenju arapskog kapitala iz SAD se nigdje ne govori službeno, ali se dobija dojam da Zalivske države sve više ulažu u vlastitu infrastruktutu i privredu. Jedan od naslova u zadnjem broju Preporoda glasi Saudijci oko Meke planiraju graditi 130 nebodera, u tekstu se spominje i neboder od 1609 metara.
A evo jednog drugog teksta sa Preporodove stranice:
Zaljevske zemlje poslije nafte
četvrtak, 03 Juli 2008 07:46 administrator
Sa svojih 264 milijarde barela rezervi nafte Saudijska Arabija najveći je svjetski proizvođač nafte. Međutim, najnoviji podaci pokazuju da ta zemlja u posljednje vrijeme znatno više novca ulaže u projekte izgradnje civilne infrastrukture nego u bilo koji drugi sektor. Isto važi i za ostale zemlje Zaljevskog vijeća kooperacije, Kuvajt, Bahrein, Omar, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate, koje su, prema analizi magazina Economist, prošle godine zajedno utrošile 381 milijardu dolara od prodaje nafte. Situacija je sada takva da države ove regije imaju više novca nego ideja što s njim napraviti, pa su se još prije nekoliko godina bacile u građevinske poduhvate neviđenih razmjera. Proračunski “višak” država Zaljevskog vijeća kooperacije u proteklih se pet godina nagomilao na gotovo 600 milijardi dolara, ekvivalentno godišnjem BDP-u Turske, a prosječni dohodak po glavi stanovnika u toj regiji iznosi 20.000 dolara, prenosi DW.
Vrijednost građevinskih projekata koji su trenutno u toku iznosi 2,4 biliona dolara, od čega se više od pola, odnosno 1,4 biliona odnosi na izgradnju stambenih i komercijalnih sadržaja. Ostatak otpada na sve ostalo – naftnu, plinsku i elektro infrastrukturu, petrohemijske, industrijske i vodne projekte.
Zaljevske države uvjerene su da njihova budućnost nakon nafte leži upravo u trgovini i poduzetništvu, što bi u te krajeve trebalo privući i nove stanovnike, pa se u svrhu izgradnje samodostatne ekonomije koja se neće zasnivati na nafti samo u Saudijskoj Arabiji trenutno grade četiri nova velika grada: King Abdullah Economic City, Jizan Economic City, Knowlegde Economic City i Prince Abdul Aziz Bin Mousaed Economic City, a u planu su još dva.
Što se, pak, tiče najskupljih infrastrukturnih projekata, oni su spomenuti “ekonomski grad” kralja Abdullaha u Saudijskoj Arabiji, vrijedan 120 milijardi dolara, projekt Silk City u Kuvajtu težak 86 milijardi dolara, i Dubailand od 60 milijardi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Transformacija ekonomije u naftom bogatoj regiji dovela je i do rasta cijene graditeljskih sirovina, poput čelika, kojega jedna tona košta više od 1000 dolara. Upravo zbog toga, ali i nesigurnosti oko dugoročnog uspjeha nove strategije, tamošnje zemlje investiraju i u proizvodnju građevinskih materijala. Izgradnju topionica aluminija zasad su najavile Saudijska Arabija i Oman, te Ujedinjeni Arapski Emirati, čija bi topionica, s kapacitetom od 700.000 tona aluminija godišnje, trebala postati i najveća na svijetu.
A evo jednog drugog teksta sa Preporodove stranice:
Zaljevske zemlje poslije nafte
četvrtak, 03 Juli 2008 07:46 administrator
Sa svojih 264 milijarde barela rezervi nafte Saudijska Arabija najveći je svjetski proizvođač nafte. Međutim, najnoviji podaci pokazuju da ta zemlja u posljednje vrijeme znatno više novca ulaže u projekte izgradnje civilne infrastrukture nego u bilo koji drugi sektor. Isto važi i za ostale zemlje Zaljevskog vijeća kooperacije, Kuvajt, Bahrein, Omar, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate, koje su, prema analizi magazina Economist, prošle godine zajedno utrošile 381 milijardu dolara od prodaje nafte. Situacija je sada takva da države ove regije imaju više novca nego ideja što s njim napraviti, pa su se još prije nekoliko godina bacile u građevinske poduhvate neviđenih razmjera. Proračunski “višak” država Zaljevskog vijeća kooperacije u proteklih se pet godina nagomilao na gotovo 600 milijardi dolara, ekvivalentno godišnjem BDP-u Turske, a prosječni dohodak po glavi stanovnika u toj regiji iznosi 20.000 dolara, prenosi DW.
Vrijednost građevinskih projekata koji su trenutno u toku iznosi 2,4 biliona dolara, od čega se više od pola, odnosno 1,4 biliona odnosi na izgradnju stambenih i komercijalnih sadržaja. Ostatak otpada na sve ostalo – naftnu, plinsku i elektro infrastrukturu, petrohemijske, industrijske i vodne projekte.
Zaljevske države uvjerene su da njihova budućnost nakon nafte leži upravo u trgovini i poduzetništvu, što bi u te krajeve trebalo privući i nove stanovnike, pa se u svrhu izgradnje samodostatne ekonomije koja se neće zasnivati na nafti samo u Saudijskoj Arabiji trenutno grade četiri nova velika grada: King Abdullah Economic City, Jizan Economic City, Knowlegde Economic City i Prince Abdul Aziz Bin Mousaed Economic City, a u planu su još dva.
Što se, pak, tiče najskupljih infrastrukturnih projekata, oni su spomenuti “ekonomski grad” kralja Abdullaha u Saudijskoj Arabiji, vrijedan 120 milijardi dolara, projekt Silk City u Kuvajtu težak 86 milijardi dolara, i Dubailand od 60 milijardi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Transformacija ekonomije u naftom bogatoj regiji dovela je i do rasta cijene graditeljskih sirovina, poput čelika, kojega jedna tona košta više od 1000 dolara. Upravo zbog toga, ali i nesigurnosti oko dugoročnog uspjeha nove strategije, tamošnje zemlje investiraju i u proizvodnju građevinskih materijala. Izgradnju topionica aluminija zasad su najavile Saudijska Arabija i Oman, te Ujedinjeni Arapski Emirati, čija bi topionica, s kapacitetom od 700.000 tona aluminija godišnje, trebala postati i najveća na svijetu.
)