#1 Bori se gazijo!
Posted: 09/11/2008 11:42
c /p
Nepravda je ujela Mirzeta Jahića više puta. Rovovi i puške su mu ukrali mladost, a vlast pravo da bolje živi. Imao je samo sedamnaest godina, kada je hrabro uzeo pušku i krenuo da se bori protiv agresora. Za osamnaesti rođendan, kao „poklon“, na liniji je dobio nekoliko gelera u tijelo. Poslije toga, ranjen je još četiri puta, a vojsci su zaveli samo tri ranjavanja.
Gazije. Tako se zvala jedinica u kojoj se borio. Tada momčić sa puškom u ruci, vjerovao je u bolju budućnost. Dostojanstveno se borio. Nije štedio svoju mladost.
Budućnost. Ona mu je gora od prošlosti. Donijela mu je PTSP, nepravdu, invaliditet, težak život i ivicu samoubistva.
Sarači. Tako se zove mjesto gdje živi Mirzet sa suprugom i troje maloljetne djece. Ovo naselje pripada kalesijskoj Općini.
Dom. Mirzet ga izgleda nema, ali ima trošnu kuću. U trošnoj kući ima puno suza. Vapaj njegove djece za čokoladama, igračkama, mlijekom, hljebom... postao je dio njihovog djetinstva.
Kalesija. To je gradić, koji je Mirzeta zaboravio. Tamo Mirzet ode u Narodnu kuhinju da uzme dva hljeba svojoj porodici. Vidi on u ovom gradu i svoje bivše komandire, koji danas imaju kuće, auta, stanove i još svašta. Neki su od njih su i „organizatori otpora“.
Krediti. Muka je Mirzetu od ove riječi. Kad god je aplicirao za boračke nepovratne kredite, uvijek ga je neko odbio. Odbije ga Opština. Odbije ga Kanton. Svi ga odbiju.
Vlast. Znamo kakva je vlast. Iz gore navedenog da se zaključiti.
Borba. Mirzete, gazijo. Bori se. Ako je vlast nezahvalna, zahvalit će ti se dobri ljudi. Žrtvovao si svoju mladost, kako bi mi danas bolje živjeli.
Momčić. Rat. Puška. Rov. Geler. Krv. Smrt. Hrabrost. Nada. Nepravda. Djeca. Kuća. Hljeb. PTSP. Plač. Ljubav. Mlijeko. Borba. Pomoć. Ljudi. Borac. Invalid. Traženje. Samoubistvo. Molba. Samoubistvo Aplikacija. Samoubistvo. Krediti. Samoubistvo. Kuhinja. Ljudi. Pomoć...
Samir KARIĆ (magaza.co.ba)
Pokusavam od jutros pronaci adresu ili broj Mirzetovog racuna.
Javim vam se .
Nepravda je ujela Mirzeta Jahića više puta. Rovovi i puške su mu ukrali mladost, a vlast pravo da bolje živi. Imao je samo sedamnaest godina, kada je hrabro uzeo pušku i krenuo da se bori protiv agresora. Za osamnaesti rođendan, kao „poklon“, na liniji je dobio nekoliko gelera u tijelo. Poslije toga, ranjen je još četiri puta, a vojsci su zaveli samo tri ranjavanja.
Gazije. Tako se zvala jedinica u kojoj se borio. Tada momčić sa puškom u ruci, vjerovao je u bolju budućnost. Dostojanstveno se borio. Nije štedio svoju mladost.
Budućnost. Ona mu je gora od prošlosti. Donijela mu je PTSP, nepravdu, invaliditet, težak život i ivicu samoubistva.
Sarači. Tako se zove mjesto gdje živi Mirzet sa suprugom i troje maloljetne djece. Ovo naselje pripada kalesijskoj Općini.
Dom. Mirzet ga izgleda nema, ali ima trošnu kuću. U trošnoj kući ima puno suza. Vapaj njegove djece za čokoladama, igračkama, mlijekom, hljebom... postao je dio njihovog djetinstva.
Kalesija. To je gradić, koji je Mirzeta zaboravio. Tamo Mirzet ode u Narodnu kuhinju da uzme dva hljeba svojoj porodici. Vidi on u ovom gradu i svoje bivše komandire, koji danas imaju kuće, auta, stanove i još svašta. Neki su od njih su i „organizatori otpora“.
Krediti. Muka je Mirzetu od ove riječi. Kad god je aplicirao za boračke nepovratne kredite, uvijek ga je neko odbio. Odbije ga Opština. Odbije ga Kanton. Svi ga odbiju.
Vlast. Znamo kakva je vlast. Iz gore navedenog da se zaključiti.
Borba. Mirzete, gazijo. Bori se. Ako je vlast nezahvalna, zahvalit će ti se dobri ljudi. Žrtvovao si svoju mladost, kako bi mi danas bolje živjeli.
Momčić. Rat. Puška. Rov. Geler. Krv. Smrt. Hrabrost. Nada. Nepravda. Djeca. Kuća. Hljeb. PTSP. Plač. Ljubav. Mlijeko. Borba. Pomoć. Ljudi. Borac. Invalid. Traženje. Samoubistvo. Molba. Samoubistvo Aplikacija. Samoubistvo. Krediti. Samoubistvo. Kuhinja. Ljudi. Pomoć...
Samir KARIĆ (magaza.co.ba)
Pokusavam od jutros pronaci adresu ili broj Mirzetovog racuna.
Javim vam se .
