Dobar.PC - Da li ste danas ucinili nesto Dobro !?

[Big Boy]

e-mail: [email protected]
http://dobro.ba/?p=731

Humanitarna akcija: Dobar.PC


Udruženje altruista „DOBRO“ po prvi put organizuje akciju pod nazivom „Dobar.PC“ koja ima za cilj da pokušamo doći do trenutka kada će svaki dom imati i jedan „dobar“ računar kao što nam je normalno da svaki dom danas ima svoj TV, DVD, telefon, mobitel i sl. Stvar je percepcije, ono što je nekom zastario računar ukoliko ima noviji i bolji onom koji nikad nije imao svoj računar to može biti sasvim „Dobar.PC“, odnosno dovoljno dobar prvi računar.

Želimo pomoći djeci iz socijalno ugroženih porodica sa područja čitave Bosne i Hercegovine i ponuditi i njima mogućnost da se opismene u radu na računaru, na svom ličnom računaru. Želimo im dati priliku da se međusobno druže, da nauče mnogo toga novog i da ih tako pokušamo odvojiti od ulice.

U nastavku možete naći više informacija, kao i načine na koje nam možete pomoći. Osposobili smo i račune za uplate iz inostranstva.



Akcija: „Dobar.PC“

Ko: Udruženje „DOBRO“ i svi ljudi dobre volje

Šta: Akcija „Dobar.PC“

Zašto: Stvarnost je takva da je djeci iz socijalno ugroženih porodica trenutno samo san da imaju svoj računar u svojoj kući jer je njihovim roditeljima nažalost prioritet osigurati ono osnovno za život. Računar kao stvarnost je u takvim uslovima često prevelik luksuz. Mi želimo pokušati takvoj djeci osigurati barem neki sporiji ali potpuno funkcionalan računar koji će oni smjeti zvati svojim.

Kome: Vjerovatno svako od nas zna neku porodicu čija djeca nemaju svoj računar u vremenu kad je postalo skoro normalno da imamo i računar i internet konekciju u svom domu. Vjerujemo da bi ispravan računar i neke starije generacije bio dobrodošao u takvim domovima.

Kako: Skupljanjem s jedne strane nekorištenih računara i ispravnih računarskih komponenti, a s druge strane skupljanjem novca od kojeg ćemo eventualno moći kupiti neke nove komponente kojima bi dodatno pojačali te računare, a zatim reparacijom i reinstalacijom tih računara, obilaženjem porodica i ličnim uručivanjem i instalacijom „Dobro.PC-a“ djeci.

Edukacija: Potencijalni volonteri se mogu uključiti u akciju, a postoji mogućnost da, ukoliko bude dovoljnog interesovanja, prisustvuju Dobar.PC radionicama i učestvuju u popravkama i reinstalacijama računara a iskusniji volonteri sa profesionalnim informatičkim iskustvom im mogu ponuditi mnoge odgovore u informatičkim sferama.

Recikliranje: Već i reparirani računari su sami po sebi reciklirani jer kao otpad neće završiti na smeću. Dijelovi skupljenih računara i računarskih komponenti koji se ne budu mogli adekvatno iskoristiti bit će reciklirani u maksimalnoj mogućoj mjeri čime ova akcija osim svog humanitarnog i edukativnog karaktera ima i zanimljiv ekološki faktor.


Kako ja mogu dati svoj doprinos:

1. Kontaktirati nas na e-mail [email protected] kako bismo dogovorili preuzimanje vašeg starog računara, ili nekih drugih ispravnih računarskih komponenti koji ste prethodno pripremili
2. Kontaktirati nas kako bismo dogovorili preuzimanje vašeg doprinosa u novcu
3. Uključiti se u sam proces prikupljanja dijelova, reparacije i reinstalacije računara
4. Samostalno organizovati punktove za prihvat i dalju distribuciju
5. Dostaviti nam informacije o porodicama za koje mislite da bi mogla biti korisnik ove akcije
6. Prikupiti informatičku opremu na vašem fakultetu, u školi, radnom mjestu, komšiluku, porodici…
7. Poslati ovaj mail svim ljudima za koje mislite da bi se mogli/htjeli uključiti, ili postaviti ove informacije na vašu stranicu/blog/forum…

Iskreno se nadamo da će se svako od vas opredijeliti barem za jednu od navedenih tačaka i biti dio ove akcije koja primarno za cilj ima OSMIJEH i RADOST naše djece.


Uplate u BiH se mogu vršiti na račun Udruženja „DOBRO”:

Udruženje altruista „DOBRO”
Broj računa: 1610000055480034
Raiffeisen banka
Pri uplaćivanju navesti obavezno svrhu uplate, npr: Humanitarna akcija: Dobar.PC

Uplate iz inostanstva:

Direktno preko stranice http://www.dobro.ba , ili se obratiti na kontakt e-mail adresu.



Kontakt:

* putem e-mail adrese: [email protected] ;
* putem telefona: 062 621 524 (za pozive iz inostranstva: +387 62 621 524) ;
* putem web stranice Udruženja: http://www.dobro.ba.

[hakazvaka]

trebalo bi promjenit naslov teme i staviti na sticky

[Big Boy]

Napokon je došao i taj dan. Prvi Dobar.PC je uspješno sastavljen od komponenti koje su nam donirali dobri ljudi i bio spreman za dodjelu nekoj porodici. Računar sam testirao bezbroj puta u strahu da ne otkaže poslušnost kad bude najpotrebnije. Jer, već smo bili loše sreće. Prvi Dobar.PC je u stvari trebao biti drugi ali nam je taj nesuđeni prvi otkazao samo na dan prije nego što smo planirali završiti jednu Dobar.PC akciju. Da ne bi slučajno zaboravio neki kabl ponio sam punu kesu kablova i na kraju sam tu kesu u ushićenju skroz zaboravio ponijeti nazad.

Na spisku potencijalnih kandidata smo imali samo tri porodice. Pošto smo imali tri porodice a samo jedan Dobar.PC nije bilo lako napraviti neki raspored po bilo kom osnovu. I tako, jednostavno sam nazvao prvu porodicu sa spiska. Nakon kraćeg objašnjavanja ko smo to mi i šta to mi hoćemo uraditi dobili smo informaciju da nažalost trenutno nikog nema kući. Već smo ranije odlučili da nikog ne zovemo dan-dva ranije iz prostog razloga što bi djeca najvjerovatnije imala besane noći u svom isčekivanju kakav će to računar dobiti.

Nazvao sam onda drugu porodicu sa spiska. Majka se javila i ukratko sam joj objasnio svu ideju oko Dobar.PC akcije. Na moje pitanje ako nemaju računar da li bi onda željeli i dobiti jedan rekla je da su jako zainteresovani za sve to jer njena djeca bi tako jako voljela imati svoj računar. Napomenuo sam da mi tu nemamo novi računar, već polovan ali repariran dala mi je sina na telefon da njemu objasnim šta to mi imamo za njih. Dječak tu nije puno dvojio. Rekao je, ne znam ja baš puno o tim detaljima ali nama je svaki kompjuter dovoljno dobar.

Zaputili smo se put Hrasnice po sivom i kišnom danu da pokušamo nekom unijeti bar malo svjetla u tu sivu svakodnevnicu. Stigli smo do autobuske stanice na kraju puta pa sam ja ponovo nazvao dječaka i zamolio ga da izađe i dođe do autobuske stanice da bi nam pokazao dalje put do mjesta gdje oni žive.

Izašli smo iz auta i razgledali oko sebe veliku ravnicu ispod samog Igmana koja se lagano gubila u magli dok je manje stado ovaca tiho paslo travu na obližnjoj livadi. Nakon nekog vremena ugledali smo mršavog dječaka koji zadihan i samo u majici, uz kraća zastajkivanja, trči prema nama. Na licu mu se očigledno oslikavala neka nesigurnost, vjerovatno i nevjerica da tu ima neko ko baš njemu nosi računar na poklon. Pozdravio se sa nama, rekao da se zove Adnan i da je trčao cijelim putem pa je tako u svom zanosu zaboravio i jaknu obući. Kad sam mu rekao da baš nije morao trčati i da bi mu bilo pametnije da je ipak obukao jaknu uzvatio je sa... ali, tu je u pitanju računar. Kako ne bih trčao zbog toga !?

Otvorili smo mu vrata da sjedne u auto i da se malo ugrije posto je onako zadihan još i drhtao od zime a taman ga je na zadnjem sjedištu čekao njegov Dobar.PC.

Kad smo svi sjeli ja sam mu pokušao objasniti kako to nije nov računar da se on slučajno ne bi razočarao ali je na to Adnan odgovorio kako mu je bukvalno ispunjena najveća želja koju ima i da je sasvim zadovoljan kakve god taj računar imao perfomanse.

Uskim uličicama smo došli i do njihovog skromnog doma gdje on živi sa majkom i mlađim bratom. Majka je očito bila iznenađena čitavom situacijom dok nažalost mlađi brat nije bio kući u to vrijeme. Baš me zanima njegovo iznenađenje kad je došao kući i saznao da sad i oni imaju svoj računar.

Jedan stari TV je jako brzo izgubio svoje mjesto u čošku na koji smo stavili monitor a i centralna jedinica je svoje mjesto dobila na malom stoliću pored. Spretne ruke mog kolege volontera su brzo povezale sve potrebno i došao je trenutak da Adnan pritisne tipku za paljenje. Odahnuo sam kad sam čuo da sve radi kako treba i vidio Dobar.PC pozadinu na monitoru.

Adnan je odmah sjeo za računar i pažljivo pregledao šta sve ima od programa na računaru. Naš jedini "uslov" koji smo imali u zamjenu za Dobar.PC je da uslikamo nekoliko slika da bi i ostalima mogli prenijeti dio te atmosfere. Nadam se da slike govore same za sebe.


Pošto smo se uvjerili da sve radi kako je i planirano tako smo se oprostili od njih i punih srca otišli dalje sa saznanjem da smo nekom tako lako uspjeli ispuniti najvecu želju u životu. A to nikako nije mala stvar, zar ne !?



Zahvaljujemo se svim ljudima koji su svojim donacijama pomogli da usrećimo ovu porodicu.



Dobar.PC tim

web: http://dobro.ba/?p=1170 - slike: http://dobro.ba/?page_id=43&album=DobarPC1

[dadoka84]

Odlicna akcija. Podsjeti me na neke minule dane kada su se na news netu dogovarale ovakve akcije. Skupljali se dijelovi, pare i onda djeci poklanjali kompjuteri.
Mogu mislit njihove srece.

[mIRCerka]

temu prebacujem na humanitarne akcije po zelji kreatora teme

[suncandan]

Na kakav "dom" se misli? Dom za djecu bez roditeljskog staranja, ili jednu porodicu?

[Big Boy]

Na kakav "dom" se misli? Dom za djecu bez roditeljskog staranja, ili jednu porodicu?

Ne, nisu u domu za djecu bez roditeljskog staranja. Majka i dva sine zive u jednom manjem dijelu kuce koja je u vlasnistvu njihove rodbine.

[Eborg]

Evo i Facebook grupa...Tek sam ovo otkrio i jako mi se svidja,svaka chast!

http://www.facebook.com/home.php?#/grou ... 5977725031

[Big Boy]

Izvinjavam se sto sam se ulijenio po pitanju obavjestavanja drugih o toku akcije Dobar.PC.

Akcija ima uspjeha, dosta djece je vec obradovano Dobar.PC racunarima pa cu se sada potruditi da azurnije objavljujem price o tome.

Dobar.PC #2 i #3

Dva Dobar.PC računara su poslani u Pazarić. Emina Đanko, mlada djevojka iz Sarajeva, koja već mjesecima konstantno organizuje akcije pomoći zavodu, napisala nam je svoje utiske:

„Kao i do sada prvo smo išli u kupovinu hrane koja im je potrebna i ostale stvari koje su mi javili da im je potrebno. Nakon toga smo se sastali na mostu Suade i Olge gdje smo sakupljene stvari (odjeću, obuću, koju su ljudi donirali) smjestili u kombi i krenuli za Zavod.

Pri dolasku tamo su nas docekali štićenici i zaposleni zavoda, kao i uvijek sa osmjesima na licima. Dok su neki od nas istovarali kombi, drugi su Dobar.PC kompjutere odnijeli u odjel za informatiku.

Pošto smo stigli u vrijeme ručka, sačekali smo na druženje sa štićenicima. Ne znam ko se više obradovao ponovnom susretu. Ta sreća, taj momenat kada čujem svoje ime na svakom čošku. Kada me ta djeca i ljudi grle i ljube i pokazuju na sve načine svoju sreću i zahvalnost je neopisivo… i jednostavno da se naježiš.

Nakon toga ti ništa više nije važno. Uvidiš da su tvoji problemi minorni i nevažni.

Ja ću kao i do sada ići u posjetu tim ljudima koji su puni duše i ljubavi. Koji su neiskvareni.”



web: http://dobro.ba/?p=2414

[Big Boy]

Dobar.PC #4

Obradovana su još dva mališana akcijom Dobar.PC.

Amel i Amela Aleta su dobili jedan Dobar.PC te smo tako na njihova slatka dječija lica stavili osmjehe i naišli na iskrene emocije koje su nam dale snage i volje da i dalje nastavimo sa ovom akcijom.

Dječak Amel nije bio prisutan kad je Dobar.PC donesen na njihova vrata ali je njegova sestra Amela bila oduševljena. Kako je naš volonter saznao od njihove majke Safete, Amelu je imati svoj računar jedna od njegovih najvećih želja.

Amel je nažalost prije 2 godine doživio nesreću kada je glavom udario u školsku kapiju te je tako zadobio potres mozga i od tada ima probleme. Skoro je imao i operaciju na glavi, te mu slijedi bar još jedna za 3 mjeseca a mozda i dvije operacije. Međutim, da sve bude još gore, dječak povremeno od tada gubi vid, te su mu se pojavili i problemi sa srcem tako da je ovih dana poslan iz bolnice Koševo u bolnicu u Tuzli da mu oni obave još neke dodatne pretrage, te razmotre ugradnju bajpasa.



web: http://dobro.ba/?p=2424

[Big Boy]

Dobar.PC #5

Još jedan Dobar.PC je došao u prave ruke.

Djevojčica Amina Zeherović ide u sedmi razred a živi u mjestu Koprivnica kod Kaknja. Njen otac je teško bolestan i na bolovanju je već 16 mjeseci. Boluje od tumora pluća i ide na kemoterapije pa zato nije radno sposoban. Njena majka je takođe nezaposlena i preuzela je sve obaveze na sebe.

Evo šta je naša volonterka napisala o svojim utiscima sa same dodjele:

“Dok smo se upoznavale, njeno lagano podrhtavanje ruke je očitovalo veliku dozu uzbuđenja i sreće zbog računara koji smo joj donijeli. Dobio je svoje mjesto na njenom stoliću, a veliki osmjeh na licu je govorio više nego što riječi mogu opisati.

Znam da će joj mnogo značiti. Ne samo za razonodu, nego mnogo više za njeno školovanje. I iskreno se nadam da će svi koji učestvuju u akciji Dobar.PC prepoznati količinu sreće koju poklanjamo djeci kada u svoje vlasništvo dobiju svoj prvi računar.”



web: http://dobro.ba/?p=2406

[Big Boy]

Dobar.PC #6

Dobar.PC je našao svog vlasnika putem udruženja “DOBRO” uz saradnju organizacije Hope and Homes for Children.

Dobar.PC je dobila djevojčica Mirela koja je dijete od trinaest godina i koja nažalost nema roditeljskog staranja. Otac joj je preminuo 2006 godine, a majka u aprilu ove godine. Njena majka je bila jako bolesna, hronični srčani bolesnik i imala je dva moždana udara od čega su ostale fizičke i psihičke posljedice. U tom periodu Mirela je preuzela brigu o domaćinstvu i majci. Nažalost zbog mnogobrojnih obaveza koje je imala često je izostajala iz škole.

Djevojčica zbog obaveza koje je morala preuzeti nije imala “vremena” da bude samo djevojčica. Od smrti majke brigu o Mireli preuzeo je njen dajdža, pa je tako ona iz Goražda, gdje je ranije živjela sa majkom, preselila u Sarajevo. Djevojčica je dobro prihvatila novonastalu situaciju, obzirom da se radi o jako inteligentnoj osobi, nastavak školovanja u novoj školi protiče jako dobro. Uz malu podršku Mirela je za kratko vrijeme uspjela nadoknaditi zaostatak u gradivu.

Na sreću, uz malo truda smo djevojčici ostvarili jedan dan iz snova. Naime Mirela je u više navrata pisala televiziji Hayat (emisiji “Ispuni mi želju”) u nadi da će joj isti pokloniti kompjuter, ali je oni nikad nisu kontaktirali. Ali zato će jedan Dobar.PC biti dovoljno “dobar” i unijeti malo radosti u njen život.

Malo je riječi kojima bi mogli opisati izraz njenog lica i sreće koju je Mirela pokazala pri našem dolasku. Tokom cijele posjete djevojčica se nije odvajala od kompjutera istražujući mogučnosti korištenja istog.



web: http://dobro.ba/?p=2398

[Big Boy]

Dobar.PC #7

Još jedan Dobar.PC je dodjeljen putem udruženja “DOBRO” uz saradnju organizacije Hope and Homes for Children. Ovaj Dobar.PC je ujedno bio i rođendanski poklon što je bilo jedno ogromno iznenađenje za djevojčicu Editu koja je napunila svojih 11 godina.

Edita živi u malenom i skromnom domu sa svojim ocem. Majka djevojčice, psihički bolesnik, je otišla od kuće i oni nemaju pouzdane informacije gdje se nalazi, ni da li je uopšte živa. Odlazak majke od kuće Edita jako teško prima verbalizirajući da je majka nju ostavila i da je ne želi.

Njen otac je bolestan i imao je nekoliko moždanih udara pa tako ima velikih problema sa zdravljem ali se trudi da se brine o kući u kojoj žive i da obezbjedi koliko može za Editu. Jedini prihodi koje imaju su njegova penzija od nepunih 300 KM uz dječiji doplatak.

Edita je dobar učenik, uspješno savladava nastavni sadržaj, te nema velikih teškoća iako je zbog svog narušenog zdravstvenog stanja jedan period izostajala iz škole. Naime, dijagnosticirana joj je neuhranjenost, te oštećenje koljena (ispadanje čašica – djevojčica ne može stajati bez štitnika za patele).

Zato smo uz Dobar.PC uspjeli pripremiti i jedan paket hrane sa higijenskim potrepštinama koji smo im predali zajedno sa računarom.

Sve smo to ubacili u gepek i kad smo došli do njihovog doma Edita i njen otac su izašli da nas pozdrave. Edita je očigledno bila malo nervozna jer je žurila u školu a mi smo je pitali kada joj je rođendan i onda joj rekli da smo donijeli jedan veliki rođendanski poklon samo za nju. Na pitanje šta bi najviše voljela dobiti za rođendan Edita je stidljivo prešutjela svoj odgovor ali kad je gepek otvoren Edita je bukvalno odskočila od zemlje i veselo rekla: „kompjuter“.

Brzo smo sve unijeli unutra, postavili i priključili Dobar.PC i Edita se nije odvajala od njega. Čak u svom zanosu nije ni pogledala šta ima u kesi sa slatkišima koju smo joj donijeli. Iskreni dječiji osmijeh se konstantno vrtio po njenim usnama.

Nažalost, zbog stigme da ju je majka ostavila, Edita nema drugarica koje bi joj dolazile kući i družile se s njom. Jedino vrijeme koje provodi sa vršnjacima je tokom nastave u školi. Ostalo slobodno vrijeme Edita provodi sa svojim ocem.

Nadamo se da će ovaj Dobar.PC Editi pomoći u kreiranju raznovrsnijeg slobodnog vremena, omogućiti priliku za razvijanje socijalne mreže sa svojim vršnjacima (u nekim razgovorima o kompjuterima, programima, nejasnoćama u savladavanju nekih programa, i sl.), te da će joj bar na trenutke omogućiti da zaboravi na sve porodične poteškoće sa kojima se susreće sa svojih punih 11 godina.



web: http://dobro.ba/?p=2450

[Big Boy]

Dobar.PC #8

Još jedan Dobar.PC je dodjeljen putem udruženja “DOBRO” uz nesebičnu pomoć organizacije Hope and Homes for Children.

Dječak Edin (1998) nakon razvoda roditelja živi sa ocem u selu Falčići koje je 22 km udaljeno od Goražda. Njihova kuća je na osami i do škole dječak pješači kroz šumu oko 3 km. Porodica živi u vrlo teškim uslovima, otac je ratni vojni invalid koji se teško kreće te nema mogućnosti dodatnih poslova osim obrađivanja zemlje, međutim, ipak uspjeva zadovoljiti Edinove osnovne potrebe.

Edin je poslušno i dobro dijete, odličan je učenik i često ocu pomaže u kućanskim i drugim poslovima. Obzirom da je Edin jedino dijete u tom selu, uskraćeno mu je druženje sa drugom djecom i uglavnom svoje slobodno vrijeme provodi u kući. Jedina želja koju dječak ima je računar kako bi barem djelomično upotpunio svoje djetinjstvo u kojem mu je mnogo toga nedostajalo.

Edin ima želje kao i sva djeca svijeta, ali njegova skromnost, povučenosti i siromašni kontakti sa ljudima mu ne pružaju priliku ni da ih verbalizira I, kako sam kaže, nema ko da ga sasluša.

Stidljivog pogleda nas je dočekao na vratima, zbunjeno gledao u monitor i pitao oca jel to sad njegov računar, hoće li on ostati sad tu i kada mi odemo. Dobio je odgovor koji je zelio čuti i njegovoj sreći nije bilo kraja, što smo i mi mogli primjetiti. Edin je učestvovao u montiranju računara, želio je da zna kako će uključiti isti i dok je razgovarao s nama pogled mu je bio usmjeren u pravcu računara. Po našem odlasku na minut se odvojio od svog računara i brzim koracima, nakon kratkog pozdrava, se vratio u kuću.



web: http://dobro.ba/?p=2733

[Big Boy]

Dobar.PC #9

Udruženje “DOBRO” u saradnji sa organizacijom Hope and Homes for Children usrećilo je još jednu porodicu. Ova porodica broji pet članova, roditelji i troje djece (Mirza i Kenan predškolskog uzrasta i Lamija četvrti razred osnovne škole).

Tokom rata otac je bio devet mjeseci u logoru, te izložen raznim torturama i zlostavljanju. Kao posljedica toga dijagnosticiran mu je PTSD – hronična forma, zbog čega je prije dvije godine izgubio posao. Majka djece je takođe u ratu imala traumatična iskustva, te i ona ima dijagnozu PTSD.

Otac povremenim angažovanjem na privatnim honorarnim poslovima teško obezbjeđuje osnovna egzistencijalna sredstva za porodicu. Usljed teške materijalne situacije u porodici roditelji nemaju mogućnost priuštiti djecu osnovne dječije radosti (pr. biciklo, igračke, izlet, i sl.). Računar je za Lamiju i roditelje bio samo san za koji su znali da ne mogu nikad ostvariti. Lamija je u školi vrlo dobar učenik i školske obaveze odgovorno ostvaruje.

Kada smo računar donijeli, Lamija je znala da dolazimo u posjetu, ali nije znala razlog. Na njenom ozarenom licu mogla se vidjeti beskrajna radost kada je ugledala računar. Odmah je pomagala pri smještaju i sklapanju računara, željela je odmah da ima svoje slike u računaru. Mirza i Kenan su takođe željeli da bar dotaknu računar.

Na ovaj način uljepšan je dan ne samo Lamiji, Kenanu i Mirzi, nego i njihovim roditeljima koji sami ne bi nikad mogli djeci kupiti računar.



web: http://dobro.ba/?p=2738

[Big Boy]

Dobar.PC #10

Još jedan Dobar.PC je našao svog novog vlasnika putem udruženja “DOBRO” uz saradnju sa organizacijom Hope and Homes for Children.

Porodica broji tri člana: otac. (1958.), majka (1971) i sin rođen 2002.godine.

Odmah po rođenju Muhamed je smješten u Dječiji dom ”Bjelave” gdje je boravio do svoje četvrte godine. Razlog njegovog smještaja u dom bila je teška porodična situacija. Majka je duševni bolesnik, a otac je u to vrijeme konzumirao alkohol. Iako bolesni roditelji su ga redovno posjećivali. Kada je otac prestao kozumirati alkohol, a psihičko stanje majke bilo u stabilnoj remisiji dječak je vraćen u porodicu.

Dječak Muhamed ima problema kod savlavanja određenog školskog gradiva (posebno čitanja, razlog tome je poteškoća u izgovoranju određenih riječi, zbog čega odlazi i kod logopeda).

Porodica živi u izuzetno teškoj materijalnoj situaciji, otac radi povremene poslove, a majka prima invalidninu na osnovu svog zdravstvenog stanja, što im je dovoljno samo za zadovoljavanje osnovnih potreba.

Po našem dolasku dječak nas je čekao ispred kuće sav sretan i ushićen našom posjetom. Istraživao je tastaturu i prije nego što je računar priključen jer se ranije nije susretao sa radom na računaru. U jednom trenutku je pitao „ko će ga naučiti da crta i kako da piše slova“.

Svojim izrazima lica majka i dječak nisu krili zahvalnost i radost naglašavajući kako ipak ima dobrih ljudi koji žele pomoći drugima.



web: http://dobro.ba/?p=2746

[Big Boy]

Dobar.PC #11

Još jedan Dobar.PC je našao svoje nove vlasnike putem udruženja “DOBRO” uz velikodušnu saradnju sa organizacijom Hope and Homes for Children.

Harun je učenik šestog razreda osnovne škole u Ustikolini (Goražde), odličan je učenik, primjernog ponašanja i omiljen je u razredu. Živi sa ocem, majkom i mlađim bratom, a Harunov stariji brat Almir je smješten u jednu od institucija koja zbrinjava djecu njegovog uzrasta, zbog bolesti majke koja u tom periodu nije mogla da se brine o sinu. Prije godinu dana Harun je prvi put upoznao brata Almira koji ima deset godina i povremeno posjećuje porodicu tokom ljetnih i zimskih raspusta i sa porodicom provodi po par dana.

Roditelji su nezaposleni, otac je 100 % invalid i jedini izvor prihoda je očeva naknada za civilne invalide. Dugo vremena porodica je živjela u kolektivnom centru, gdje su uslovi za život bili neadekvatni. Harun i njegov mlađi brat Samir nisu imali svoje sobe, igračke, prijatelje a ni dovoljno hrane, tako da su nažalost uskraćeni za jedno normalno i sretno djetinjstvo. Dječaci ipak sada imaju kuću i svoju sobu, koja je sagrađena zahvaljujući donacijama i uslovi života su im dosta poboljšani, ali ipak nedovoljno da bi roditelji mogli izdvojiti sredstva za mnoge Harunove i Samirove , iako skromne, želje i potrebe.

Harun je jako poslušan i dobar dječak i izrazio je želju da ima računar koji bi mu pomogao u smislu praktične nastave za školu a i za kvalitetnije korištenje slobodnog vremena.

Malo je ostalo riječi kojim bi Vam prenijeli radost dvojice dječaka i iznenađenost roditelja našim dolaskom u porodicu i poklonom za njihove sinove.



web: http://dobro.ba/?p=2989

[Big Boy]

Dobar.PC #12

Ovaj put Dobar.PC u vidu DELL laptopa je našao svoje nove vlasnike putem udruženja “DOBRO” uz saradnju sa organizacijom Hope and Homes for Children.

Porodica koju smo izabrali se sastoji od majke i troje djece. Dvoje djece Aldin (1985) i Melisa (1989) su studenti. A najmlađi sin Mirza (1994) je učenik prvog razreda srednje škole. Otac je umro (pripadnik Armije BiH i RVI).

Njihova majka nažalost ima psihička i fizička oboljenja: depresija, bolest srca (preživjela infarkt, a da nije ni znala da ga ima), problemi sa štitnom žlijezdom, očni pritisak, usljed ranjavanja u nogu tokom rata, ima probleme sa koljenom (trebala na operaciju, ali zbog bolesti srca nije mogla).

Aldin je uspješan student postdiplomskog studija (po Bolonjskom principu školovanja) na Fakultetu političkih nauka, odsjek sigurnosti. Uspješno je završio dodiplomski studij u redovnom roku sa prosječnom ocjenom 8, te je zbog uspjeha oslobođen plaćanja školarine.

Melisa je takođe uspješan student na Medicinskom fakultetu i trenutno završava prvu godinu studija.

Niko u porodici nije zaposlen, materijalna primanja porodice se sastoje od stalne socijalne pomoći i dječijeg doplatka. Pomoću ovih sredstava realiziraju se sve potrebe domaćinstva (hrana, kirija, računi, lijekovi), te školovanje djece.

Iako je u obrazovnom procesu studenata računar danas zaista neophodno didaktičko sredstvo i pomagalo, ovi studenti to sebi nisu mogli sami priuštiti, što im je otežavalo dalja napredovanja u akademskim postignućima. Zbog toga im ova donacija računara zasigurno mnogo pomogla u daljem radu.



web:http://dobro.ba/?p=3053

[Big Boy]

Dobar.PC #13

Još jedan Dobar.PC (DELL laptop) je našao svoje nove vlasnike putem udruženja “DOBRO” uz saradnju sa organizacijom Hope and Homes for Children.

Ovu porodicu čine otac i dvoje djece. Sin Hamza (1992) je učenik trećeg razreda srednje škole i postiže odličan uspjeh, kćerka Emina (1994) je učenik drugog razreda srednje škole i ostvaruje vrlo dobar uspjeh.

Njihova majka je napustila porodicu prije tri godine, te sada o djeci brine otac, koji je bolestan (dijagnoza šizofrenije). Unatoč ovoj bolesti otac pokazuje veliku brigu, ljubav i požrtvovanost u odgoju djece.

Osim dobrih rezultata u školi, Hamza trenira i fudbal, u kojem je uspješan. Hamza je takođe išao i na takmičenja iz matematike.

Uslovi u kojima djeca odrastaju, kao i prihodi porodice (minimalna penzija i dječiji dodatak) ne mogu da zadovolje ni osnovne egzistencijalne potrebe (hrana, računi, grijanje, školski pribor, kuponi za prevoz), tako da djeca nažalost nemaju mogućnosti da dodatno iskoriste sve svoje potencijale.

Troškove treninga za Hamzu pokriva jedan njegov komšija koji je želio pomoći, i koji vjeruje da Hamza može ostvariti dobar uspjeh u nogometu. Hamza se nada da će u budućnosti uspjeti naći način da nastavi svoje školovanje, a ovaj laptop će mu pomoći da još tokom srednje škole usavrši informatičke vještine, pošto mu je san da studira elektrotehniku.



web:http://dobro.ba/?p=3061

[Big Boy]

Dobar.PC #14

Nakon nekog vremena još jedan Dobar.PC je našao svoje nove vlasnike putem udruženja “DOBRO” uz saradnju sa organizacijom Hope and Homes for Children.

Ovu porodicu čine roditelji i njihovo dvoje djece (djevojčica 1993 i dječak 1995).

Oni žive kao podstanari u Sarajevu. Niko u porodici nije zaposlen, mada se otac onda kada postoji mogućnost angažuje na raznim privatnim poslovima kako bi obezbjedio sredstva za osnovne egzistencijalne potrebe porodice.

Djevojka Lejla koja pohađa treći razred srednje trgovačke škole, često putuje bez đačkog kupona, jer roditelji ne mogu obezbjediti sredstva za isti.

Dječak Sanjin je osmi razred osnovne škole. Aktivnosti kojima upotpunjava slobodno vrijeme su vrlo oskudne, a roditelji nisu u mogućnosti da mu obezbjede raznovrsnije sadržaje.

S obzirom da okruženje u kome odrasta nema pozitivnog uticaja na njegov razvoj, kompjuter bi mu svakako pomogao pored usvajanja novih znanja iz informatike (koja su neophodna za dalje obrazovanje), veći dio vremena provede kod kuće, gdje bi roditelji bili uključeni i imali uvid u njegovo raspoloživo slobodno vrijeme.

Sada i ovo dvoje tinejdžera imaju svoj kompjuter, pa se bar u nečemu neće razlikovati od svojih vršanjaka. Sada će moći ravnopravno razgovarati o kompjuterskim igricama, zadaćama i referatima koji sami sada mogu raditi u svojoj kući na svom kompjuteru.



web: http://dobro.ba/?p=3263

[Big Boy]

Dobar.PC #15, #16, #17 & #18

Nakon nekog vremena još četiri Dobar.PC računara su našla svoje nove vlasnike putem udruženja “DOBRO”.

Zahvaljujući podršci Caritasa Biskupske konferencije BiH, konkretno akciji “Tjedan solidarnosti 2009″, Udruženje DOBRO je dobilo neophodna finansijska sredstva da s početkom 2010. godine novim školskim priborom obraduje 151 dijete iz socijalno ugroženih porodica u Tomislavgradu, Kupresu i Odžaku i okolini ovih gradova . Odlučili smo se za ove gradove obzirom na veliki broj povratničkih porodica i generalnu ekonomsku nerazvijenost koja je rezultirala nemogućnošću zapošljavanja, a samim tim i velikim brojem porodica sa djecom koje se nalaze u stanju socijalne potrebe i kojima je potrebna pomoć društvene zajednice u cilju zadovoljavanja osnovnih životnih potreba.
U razgovoru sa nadležnim djelatnicima Ministarstva rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih Tomislavgrad, Udruženje DOBRO je saznalo da područna škola „Ivan Mažuranić“ u Mokronogama, općina Tomislavgrad treba dva računara za edukaciju učenika., pa smo odlučili da ih uključimo u akciju Dobar.PC. Prošle sedmice su ova 2 računara prebačena u područnu školu, a vrijedni đaci ih već koriste.

Druga dva računara su svoj dom našla u Srebrenici u toku akcije “Posjeta Srebrenici 2″ prošle subote. Računare su dobili jedna djevojčica i Islamski centar u Potočarima.

Nadamo se da će računari svojim novim vlasnicima podariti mnogo prilika za učenje novih stvari.

web: http://dobro.ba/?p=3311

[Big Boy]

Dobar.PC #19



Jos jedan još jedan Dobar.PC (DELL laptop) je poklonjen onima kojima može malo olakšati svakodnevnicu putem udruženja “DOBRO” uz saradnju sa organizacijom Hope and Homes for Children.

Elma i Amela su dvije mlade djevojke koje su kao djeca bez roditeljskog staranja živjele u instituciji koja se do njihovog punoljetstva starala o njima. Po punoljetstvu se vraćaju u svoj rodni grad Goražde. Podršku u osamostaljivanju, usvajanju životnih vještina i pomoć u pronalasku zaposlenja posljednju godinu dana im pruža NVO HHC.

Nažalost, djevojke do sada nisu uspjele pronaći neko trajno zaposlenje ali tokom proteklog vremena su bile angažirane na povremenim poslovima gdje su pokazale odgovornost i zrelost za jedan samostalan život.

Djevojke se srdačno zahvaljuju na laptopu koji su dobili a mi se nadamo da će im biti od pomoći u budućnosti.

web: http://dobro.ba/?p=3364

[Pearl]

Dobar.PC #20

Još jedan Dobar.PC, dvadeseti po redu, je našao svoje nove vlasnike putem udruženja “DOBRO”.

Ovu porodicu čine samohrana majka i njena dva sina, učenici šestog i sedmog razreda osnovne škole.

Majka prima socijalnu pomoć ali vrijedno radi kad god ima priliku da nađe neki posao kako bi obezbjedila sredstva za osnovne egzistencijalne potrebe porodice. Dječaci su vrlo dobri učenici i pored škole i fudbala, mnogo vole informatiku, pa su se ovom računaru veoma obradovali.

Sada i ova dvojica dječaka imaju svoj kompjuter, pa se bar u nečemu neće razlikovati od svojih vršanjaka. Sada će moći ravnopravno razgovarati o kompjuterskim igricama, zadaćama i referatima koji sami sada mogu raditi u svojoj kući, na svom kompjuteru.

http://dobro.ba/?p=3372

[Big Boy]

Dobar.PC #21



Još jedan Dobar.PC je našao svog novog vlasnika putem udruženja “DOBRO”. Ovaj put je HP laptop usrećio studenticu II godine Fakulteta za saobraćaj i telekomunikacije.

Minela dolazi iz porodice u kojoj niko nije zaposlen, a ukupna materijalna primanja se sastoje od stalne socijalne pomoći i dječijeg doplatka. Od ovih sredstava je potrebno podmiriti sve troškove porodice (koju čine Minela, majka, otac, mlađa sestra i nana), te obezbijediti Mineli sredstva za studiranje.

Unatoč oskudici sa materijalne strane, Minela opravdava sve napore svojih roditelja i bori se sa onime što ima, a to su njena upornost, trud i volja za učenjem. Upravo to joj je omogućilo da do sada redovno položi sve ispite.

Vlastiti laptop će zasigurno biti ogromna olakšica na njenom daljem putu obzirom na obavezu pisanja velikog broja eseja i seminarskih radova, koji iziskuju i istraživački rad putem interneta. Minela više neće morati čekati u redovima u internet klubovima, te će novac koji je morala davati za iste, moći uštedjeti. Osim toga, laptop će sigurno učiniti da se Minelina mlađa sestra još više raduje vikendima kada joj sestra dolazi u posjetu.

Sretni smo što smo mogli skloniti bar malo trnja sa Minelinog puta do zvijezda i sigurni smo da će ona svojim daljim radom pokazati kako je bila pravi izbor za Dobar.PC akciju.

web: http://dobro.ba/?p=3422

[Big Boy]

Dobar.PC #22



Još jedan Dobar.PC laptop (22. po redu), sada uz saradnju sa NTV Hayat i emisijom “Ispuni mi želju”, je dodjeljen svojim novim vlasnicima.

Porodica Husić živi u Trbovskoj ulici u Doboju. Jedna baraka u tom naselju je njihov dom u kojem živi samohrana majka Seida sa svoja dva sina, Irfanom i Izetom.

Irfan je dječak koji se rodio sa deformacijom ruku i nogu. Odmah potom je upućen na operaciju tokom koje je preživio i kliničku smrt. Ipak, njegova volja za životom je pobijedila i danas je to dječak koji uprkos svom stanju trenira fudbal već sedam godina a ove godine je završio deveti razred osnovnog obrazovanja i planira upisati srednju školu i steći diplomu pravnog sekretara.

Njegov stariji brat i majka povremeno rade da bi olakšali svoju svakodnevnicu a mi se nadamo da smo im bar malo pomogli u njihovom životu. Neko je poželio želju da Irfan dobije svoj računar a mi smo bili sretni što smo mogli pomoći u ispunjavanju te želje.

web: http://dobro.ba/?p=3467