Forum Klix.ba

sasa_t wrote:Percepcija građana o korupciji u našem društvu se uglavnom svodi na korupciju u zdravstvu, obrazovanju i naravno politici. Naravno mnogi nisu išli dalje od razmišljanja o tome da je potrebno „uletiti“ koju doktoru ako zaboli, ili profesoru ako „mali“ ne uči bas najbolje. Efekte ove dvije vrste korupcije (ako se korupcija uopste moze razvrstavati po oblastima) uglavnom primjetimo kad pokušamo da dobijemo liječenje koje u nekim slučajevima nije jeftino , pa zaključimo da je kod doktora na pregledu već njih stotinu zakazanih i da čekamo pola godine. Kod obrazovanja, obično preduzeća osjete na svojoj koži jer nestručan kadar je skup i neproduktivan. U određenim situacijama zna i koštati cijelog preduzeća zbog greške.
Korupcija u politici je uvijek nekako daleko, o njoj se priča, teško je dokaziva, a svi znamo da je tu. Nju primjećujemo kad neko za koga smo znali da i nije baš materijalno potkovan nakon ulaska u politiku počinje da naglo povećava svoju imovinu. Oni pametniji to malo bolje prikrivaju ali i oni isplivaju kad tad. U ovom momentu ovu vrstu korupcije ću početi zvati sistemska korupcija, jer uključuje i određene djelove našeg društva koji se ne bira na izborima ali odgovara direktno političarima (poreska služba, zavod za urbanizam itd...).
Ako imate npr. kanton X koji je u svom proračunu odlučio da određena sredstva izdvoji za popravku cesta i drugih građevniskih radova. Unajmljuje podbno preduzeće koje je preko veze dobilo posao. Postoje dvije varijante, da te radove urade korektno ali da malo „napušu“ račun ili da loše izvedu radove pa da se u skorijem vremenu isti radovi moraju ponoviti. U svakom slučaju opterećenje za budžet, a ta sredstva su mogla biti iskorištena za poticaje u poljoprivredi što bi direktno smanjilo cijenu svih životnih namirnica za određen postotak.
Ako znamo da CPI indeks mjeri stopu inflacije, a mjeri troškove potrošačke korpe i poredi ih sa troškovima potrošačke korpe u baznoj godini, onda primjećujemo da novac koji je otišao u nekom drugom pravcu mogao smanjiti nivo cijena u ovoj godini.
Ista je priča i sa doktorima. Što više doktorima dajemo novac to oni više opterećuju budžete na osnovu troškova bolnice. Stvaraju se nerealne slike o stvarnim potrebama bolnica i svako naredno bespotrebno ulaganje utiče i na inflaciju.
Slična situacija je i sa poreskim inspekcijama.
Svaki put kad nekom u javnoj upravi ponudite novac morate biti svjesni da je između ostalog i to razlog zašto jedete skuplji hljeb i pijete skuplje mlijeko!

sasa_t wrote:
Percepcija građana o korupciji u našem društvu se uglavnom svodi na korupciju u zdravstvu, obrazovanju i naravno politici. Naravno mnogi nisu išli dalje od razmišljanja o tome da je potrebno „uletiti“ koju doktoru ako zaboli, ili profesoru ako „mali“ ne uči bas najbolje. Efekte ove dvije vrste korupcije (ako se korupcija uopste moze razvrstavati po oblastima) uglavnom primjetimo kad pokušamo da dobijemo liječenje koje u nekim slučajevima nije jeftino , pa zaključimo da je kod doktora na pregledu već njih stotinu zakazanih i da čekamo pola godine. Kod obrazovanja, obično preduzeća osjete na svojoj koži jer nestručan kadar je skup i neproduktivan. U određenim situacijama zna i koštati cijelog preduzeća zbog greške.
Korupcija u politici je uvijek nekako daleko, o njoj se priča, teško je dokaziva, a svi znamo da je tu. Nju primjećujemo kad neko za koga smo znali da i nije baš materijalno potkovan nakon ulaska u politiku počinje da naglo povećava svoju imovinu. Oni pametniji to malo bolje prikrivaju ali i oni isplivaju kad tad. U ovom momentu ovu vrstu korupcije ću početi zvati sistemska korupcija, jer uključuje i određene djelove našeg društva koji se ne bira na izborima ali odgovara direktno političarima (poreska služba, zavod za urbanizam itd...).
Ako imate npr. kanton X koji je u svom proračunu odlučio da određena sredstva izdvoji za popravku cesta i drugih građevniskih radova. Unajmljuje podbno preduzeće koje je preko veze dobilo posao. Postoje dvije varijante, da te radove urade korektno ali da malo „napušu“ račun ili da loše izvedu radove pa da se u skorijem vremenu isti radovi moraju ponoviti. U svakom slučaju opterećenje za budžet, a ta sredstva su mogla biti iskorištena za poticaje u poljoprivredi što bi direktno smanjilo cijenu svih životnih namirnica za određen postotak.
Ako znamo da CPI indeks mjeri stopu inflacije, a mjeri troškove potrošačke korpe i poredi ih sa troškovima potrošačke korpe u baznoj godini, onda primjećujemo da novac koji je otišao u nekom drugom pravcu mogao smanjiti nivo cijena u ovoj godini.
Ista je priča i sa doktorima. Što više doktorima dajemo novac to oni više opterećuju budžete na osnovu troškova bolnice. Stvaraju se nerealne slike o stvarnim potrebama bolnica i svako naredno bespotrebno ulaganje utiče i na inflaciju.
Slična situacija je i sa poreskim inspekcijama.
Svaki put kad nekom u javnoj upravi ponudite novac morate biti svjesni da je između ostalog i to razlog zašto jedete skuplji hljeb i pijete skuplje mlijeko!