#1 S. Bahtić
Posted: 14/10/2008 12:21
Piše: Faruk Borić
14/10/08
Bahati Bahtić
Bilo je za očekivati da će se u cipelarenju izbornih gubitnika utrkivati razni mediji, profesionalni pljuvači i čankolisci. A nije ni neko iznenađenje što se u udaranju ljudi na patosu pridruže i prijatelji iz najbližeg okruženja. Kad tone, pacovi prvi napuštaju brod.
Sadik Bahtić, prvi primitivac Unsko-sanskog kantona i Parlamentarne skupštine BiH, zarazio se sindromom Sejfudina Tokića iz 2002, jer je, zarad medijske promocije, odlučio popljuvati i vlastitog šefa i stranku.
Bahtić tako tvrdi kako su za izborni rezultat njegove Stranke za BiH krive “greške u energetskom sektoru“. Kakve - ne spominje, mada je svakom iole upućenom u zbivanja oko elektroenergetskog sektora nedvosmisleno jasno da je kabadahija iz Sanskog Mosta plasirao sjekiru u potiljak stranačkim kolegama Berizu Belkiću (koji isti dan izjavljuje da odustajanje od realizacije energetskog plana znači i raspad federalne Vlade), ministru Vahidu Heći i napose, svom političkom ocu Harisu Silajdžiću.
Bahatom Bahtiću, kojem je (dosad) jedina svrha postojanja (bila) vrijeđanje kolege poslanika Zlatka Lagumdžije (što, također, “odrađuje po zadatku“), na pamet nije palo da krivicu za slab rezultat stranke, bar u nekoj mjeri, preuzme na svoja prpošna pleća. On je, sjetimo se, taj koji je pred kamerama fizički nasrnuo na novinare i time izazvao solidarnost svih medijskih kuća. Osim one koja ga danas koristi kao batinu po glavi njegovih (!) političkih mentora. Lagumdžija, Silajdžić - Bahtiću je, izgleda, svejedno.
Nadati se je da će predstavnici svih stranaka, pa i Bahtićeve, ubuduće prihvaćati kritiku (i) postojanja i opstajanja kadrovika za koje postoji javni konsenzus da rade samo za lični i interes mračnjačkih opskurnih krugova što se nameću kao krojači naše sudbine.
14/10/08
Bahati Bahtić
Bilo je za očekivati da će se u cipelarenju izbornih gubitnika utrkivati razni mediji, profesionalni pljuvači i čankolisci. A nije ni neko iznenađenje što se u udaranju ljudi na patosu pridruže i prijatelji iz najbližeg okruženja. Kad tone, pacovi prvi napuštaju brod.
Sadik Bahtić, prvi primitivac Unsko-sanskog kantona i Parlamentarne skupštine BiH, zarazio se sindromom Sejfudina Tokića iz 2002, jer je, zarad medijske promocije, odlučio popljuvati i vlastitog šefa i stranku.
Bahtić tako tvrdi kako su za izborni rezultat njegove Stranke za BiH krive “greške u energetskom sektoru“. Kakve - ne spominje, mada je svakom iole upućenom u zbivanja oko elektroenergetskog sektora nedvosmisleno jasno da je kabadahija iz Sanskog Mosta plasirao sjekiru u potiljak stranačkim kolegama Berizu Belkiću (koji isti dan izjavljuje da odustajanje od realizacije energetskog plana znači i raspad federalne Vlade), ministru Vahidu Heći i napose, svom političkom ocu Harisu Silajdžiću.
Bahatom Bahtiću, kojem je (dosad) jedina svrha postojanja (bila) vrijeđanje kolege poslanika Zlatka Lagumdžije (što, također, “odrađuje po zadatku“), na pamet nije palo da krivicu za slab rezultat stranke, bar u nekoj mjeri, preuzme na svoja prpošna pleća. On je, sjetimo se, taj koji je pred kamerama fizički nasrnuo na novinare i time izazvao solidarnost svih medijskih kuća. Osim one koja ga danas koristi kao batinu po glavi njegovih (!) političkih mentora. Lagumdžija, Silajdžić - Bahtiću je, izgleda, svejedno.
Nadati se je da će predstavnici svih stranaka, pa i Bahtićeve, ubuduće prihvaćati kritiku (i) postojanja i opstajanja kadrovika za koje postoji javni konsenzus da rade samo za lični i interes mračnjačkih opskurnih krugova što se nameću kao krojači naše sudbine.
