#1 KO JE KRIV ZA NASILJE?
Posted: 02/10/2008 13:10
Kao odgovor svim bolesnim umovima koji su organizovali Queer Festival za vrijeme Ramazana i onima koji ih podržavaju neka pročitaju slijedeći članak preuzet sa: http://www.acips.ba/bhs/index.php?strana=kolumna&id=281
Ko je kriv za nasilje?
Autor Zlatan Burzić
Svi smo svjedoci nereda i nasilja koje je prouzrokovao prvi Queer festival u Sarajevu. Javni pozivi su upozoravali na nasilje kao mogući ishod ovakvih dešavanja. U javnosti su se mogli čuti prijedlozi da se ovaj festival barem pomjeri iza Ramazana koji je muslimanima poseban sveti mjesec. Komentar jednog od organizatora festivala glasio je otprilike ovako:” Mi smo još prošle godine planirali organizirati festival. Ko je tada mogao znati kad će biti Ramazan?!”
U tom smislu čudi da se gay zajednica koja insistira na individualnim pravima manjina, tako ignorantno oglušila o upozorenja da treba takođe poštovati prava i osjećaje drugih. Makar oni bili u većini! Da li je bio cilj da se festival održi u miru ili pak da se održi uprkos svima?
Jasno je da svaki čovjek mora imati zagarantovana osnovna ljudska prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Povelja UN-a o ljudskim pravima je sastavni dio našeg ustava. Seksualno usmjerenje, bez sumnje, spada u red tih prava. Ipak, uživati pravo na ostvarivanje tih usmerenja i promovirati takve svjetonazore nije isto.
Zašto se u BiH civilizacijske vrijednosti Zapada uvijek moraju poistovjetiti sa zapadnom dekadencijom? Zašto ne težimo usvojiti od Zapada poslovne navike, organizovanost, tehnologiju, obrazovanje, već smo uvijek usmjereni na nusprodukte razvoja zapadnih društava? Nastojimo prvo usvojiti one stvari protiv kojih se i taj isti Zapad (bezuspješno) bori. Nemam objašnjenja za taj fenomen.
Ono što mogu objasniti su upravo razlozi zbog kojeg je došlo do nasilja. Mnogi će odmah požuriti da kažu da je to jednostavno reakcija regresivnih, patrijarhalnih pogleda na svijet kada se suoče sa “naprednim i nepoznatim”. Takvo prepojednostavljivanje stvari neće dovesti do rezolucije konflikta ovih subkultura. Za rješavanje ovakvih problema potreban je multidisciplinaran pristup i aktivan anganžman civilnog društva, akademije, politike, državnih institucija i svih onih koji osjećaju da nečim mogu dati svoj doprinos.
Prije svega moram naglasiti da oštro osuđujem nasilničko ponašanje grupe građana koji su poslali učesnike Q festivala na CUM. Postoje mnogi drugi, legalni i društveno prihvatljivi načini da se izrazi protest. Naš državni sistem, bez obzira na manjkavnosti u administrativno-funkcionalnom smislu, ipak pruža legalno-pravni okvir unutar kojeg se može aktivno djelovati i uticati na društvena dešavanja. Organizovani društveni protesti, aktivizam, peticije, forumi, samo su neki od društveno prihvatljivih i legalnih načina izražavanja nezadovoljstva interesnih skupina. Ono što nama nedostaje su ljudi koji imaju dovoljno znanja i koji su spremni participirati u oblikovanju društva na takav način.
Problem sa kojim se naše društvo suočava je mnogo kompleksniji da bi mu se moglo pristupiti mišićima i pesnicama. Činjenica je da će naša društvena zajednica sve više i učestalije biti izložena uticajima subkultura koje su strane i egzotične ljudima koji ovdje žive. Taj proces je neizbježan i samo ostaje pitanje kako se nositi sa tim.
Našu djecu ne možemo zaštititi od loših uticaja tako što ćemo ih držati pod staklenim zvonom. Djecu treba odgajati na način da od najranijeg djetinjstva usvajaju pravi sistem vrijednosti. Trebamo im pružiti obrazovanje koje ih neće činiti inferiornima u odnosu na razvijena društva. Trebamo sami biti primjer onoga što pokušavamo postići u odgoju našeg djeteta. Takvo dijete će izrasti u čovjeka za kojeg ne treba strahovati da će lako pasti pod loš uticaj ili da će postati homoseksualac, ako u gradu postoji kafić gdje se ovi okupljaju.
Ne vjerujem da prilika stvara lopova. Ili jeste ili niste lopov, zavisno od toga kako ste odgojeni i kakva su vam uvjerenja. Vaš moralni kodeks zavisi od toga u šta vjerujete, jer bez vjere nema morala.
Ukoliko ne postanemo proaktivni u borbi za našu budućnost i budućnost naše djece, onda nam ostaje samo jedna reakcija – šakom u glavu!
Zaključak običnog građanina izražen narodnim jezikom:
Za svaki belaj je odgovoran i kriv onaj ko ga je izazvao u ovom slučaju - homoseksualci. Što su tražili to su i dobili.
Ko je kriv za nasilje?
Autor Zlatan Burzić
Svi smo svjedoci nereda i nasilja koje je prouzrokovao prvi Queer festival u Sarajevu. Javni pozivi su upozoravali na nasilje kao mogući ishod ovakvih dešavanja. U javnosti su se mogli čuti prijedlozi da se ovaj festival barem pomjeri iza Ramazana koji je muslimanima poseban sveti mjesec. Komentar jednog od organizatora festivala glasio je otprilike ovako:” Mi smo još prošle godine planirali organizirati festival. Ko je tada mogao znati kad će biti Ramazan?!”
U tom smislu čudi da se gay zajednica koja insistira na individualnim pravima manjina, tako ignorantno oglušila o upozorenja da treba takođe poštovati prava i osjećaje drugih. Makar oni bili u većini! Da li je bio cilj da se festival održi u miru ili pak da se održi uprkos svima?
Jasno je da svaki čovjek mora imati zagarantovana osnovna ljudska prava i slobode u Bosni i Hercegovini. Povelja UN-a o ljudskim pravima je sastavni dio našeg ustava. Seksualno usmjerenje, bez sumnje, spada u red tih prava. Ipak, uživati pravo na ostvarivanje tih usmerenja i promovirati takve svjetonazore nije isto.
Zašto se u BiH civilizacijske vrijednosti Zapada uvijek moraju poistovjetiti sa zapadnom dekadencijom? Zašto ne težimo usvojiti od Zapada poslovne navike, organizovanost, tehnologiju, obrazovanje, već smo uvijek usmjereni na nusprodukte razvoja zapadnih društava? Nastojimo prvo usvojiti one stvari protiv kojih se i taj isti Zapad (bezuspješno) bori. Nemam objašnjenja za taj fenomen.
Ono što mogu objasniti su upravo razlozi zbog kojeg je došlo do nasilja. Mnogi će odmah požuriti da kažu da je to jednostavno reakcija regresivnih, patrijarhalnih pogleda na svijet kada se suoče sa “naprednim i nepoznatim”. Takvo prepojednostavljivanje stvari neće dovesti do rezolucije konflikta ovih subkultura. Za rješavanje ovakvih problema potreban je multidisciplinaran pristup i aktivan anganžman civilnog društva, akademije, politike, državnih institucija i svih onih koji osjećaju da nečim mogu dati svoj doprinos.
Prije svega moram naglasiti da oštro osuđujem nasilničko ponašanje grupe građana koji su poslali učesnike Q festivala na CUM. Postoje mnogi drugi, legalni i društveno prihvatljivi načini da se izrazi protest. Naš državni sistem, bez obzira na manjkavnosti u administrativno-funkcionalnom smislu, ipak pruža legalno-pravni okvir unutar kojeg se može aktivno djelovati i uticati na društvena dešavanja. Organizovani društveni protesti, aktivizam, peticije, forumi, samo su neki od društveno prihvatljivih i legalnih načina izražavanja nezadovoljstva interesnih skupina. Ono što nama nedostaje su ljudi koji imaju dovoljno znanja i koji su spremni participirati u oblikovanju društva na takav način.
Problem sa kojim se naše društvo suočava je mnogo kompleksniji da bi mu se moglo pristupiti mišićima i pesnicama. Činjenica je da će naša društvena zajednica sve više i učestalije biti izložena uticajima subkultura koje su strane i egzotične ljudima koji ovdje žive. Taj proces je neizbježan i samo ostaje pitanje kako se nositi sa tim.
Našu djecu ne možemo zaštititi od loših uticaja tako što ćemo ih držati pod staklenim zvonom. Djecu treba odgajati na način da od najranijeg djetinjstva usvajaju pravi sistem vrijednosti. Trebamo im pružiti obrazovanje koje ih neće činiti inferiornima u odnosu na razvijena društva. Trebamo sami biti primjer onoga što pokušavamo postići u odgoju našeg djeteta. Takvo dijete će izrasti u čovjeka za kojeg ne treba strahovati da će lako pasti pod loš uticaj ili da će postati homoseksualac, ako u gradu postoji kafić gdje se ovi okupljaju.
Ne vjerujem da prilika stvara lopova. Ili jeste ili niste lopov, zavisno od toga kako ste odgojeni i kakva su vam uvjerenja. Vaš moralni kodeks zavisi od toga u šta vjerujete, jer bez vjere nema morala.
Ukoliko ne postanemo proaktivni u borbi za našu budućnost i budućnost naše djece, onda nam ostaje samo jedna reakcija – šakom u glavu!
Zaključak običnog građanina izražen narodnim jezikom:
Za svaki belaj je odgovoran i kriv onaj ko ga je izazvao u ovom slučaju - homoseksualci. Što su tražili to su i dobili.
) nego cenat u glavu...