#1 POTEMKINOVA BOLONJA (Hrvatska-primjer najlosije impl. B.P.)
Posted: 17/09/2008 13:20
Tekst je prepisan sa jedne stranice gdje strucnjaci i profesori iz raznih oblasti postavljaju svoje komentare. Izmedju ostalog ovo je jedan od interesantnijih jer vrijedi 100 % i za nasu Bolonju, stanje u visokom obrazovanju u BiH, a narocito na Sarajevskom Univerzitetu.
Cesto cujemo iz nekih krugova neznalica koji su tenutno na vlasti u nekim od kantonalnih i entitetskih ministarstava i celnih ljudi Univerzitet u Sarajevu kako su prekopirali nekakv model uvodjenja bolonje u Hrvatskoj. Bitno je napomenuti da je nedavno u tjedniku GLOBUS sam Rektor Sveucilista u Zagrebu dr Aleksa Bjelis izjavio da je najgori sistem implenentacije Bolonjskog procesa u Europi uradjen ( i jos se na njemu radi ) upravo u Hrvatskoj, te da je sam protov svega sto je uradjeno na nacin kako je uradjeno u Hrvatskoj, jer im se diplome koje se dobijajnu na hrvatskom sveucilistima, u glavnom ne priznaju nigdje osim u Hrvatskoj, te da princip stari diplomirani = novi magistar struke niti postoji bilo gdje u Europi, niti se takve diplome priznaju i nostrificiraju bilo gdje kao takve, nego dao prvi ciklus Bachelor ....
Naravno pojedincima iz BiH ogovara haotican sistem visokog obrazivanja, zadrzavanje statusa quo da mogu i dalje mesetariti i raditi raznorazne malverzacije prilikom zaposljavanje novo-diplomiranih strucnjaka. Kao sto je na primjer slucaj u BH Telecomu. Dok BH Poste i 99 % drzavnih i privatnih institucija priznaje i zaposljava (prava vazecim zakonima na nivou BIH) diplomante sa diplomama diplomiranih xxxxx sa zavrsenim prvim ciklusom visokog obrazovanja, oni izmiljaju svoje "telekomske" zakone i ne dozvoljavaju ljudima radna mjesta zbog toga sto su ugrozeni oni iz rukovodstva i stotine novoprimljenih rodjak koje su zaposlili u zadnje vrijeme na radna mjesta koja su pripadala radnicima koji rade po 10 i 20 godina u PTT-u. Trenutno su suoceni sa mnostvom tuzbi i ljudi ih polako dobijaju na sudu. Pitanje je cijim ce parama platiti sudske troskove !?? Naravno nasim, parama svojih korisnika koji placaju najskuplje usluge na svijetu!
Ovo je samo jedan od negativnih primjera, dok je situacija u vecini preduseca i ustanova drugacija...
Potemkinova Bolonja
Hrvatska kao primjer nojlošije implementacije Bolonjskog Procesa u Europi
Dok nas MZOS pokušava uvjeriti kako se radi o velikoj reformi visokog obrazovanja, konkretni podaci govore da su promjene kozmetičke naravi.
Na prvi pogled pomalo čudno zvuči činjenica da je sustav visokog obrazovanja jedan od onih sustava koji su se najmanje promijenili u zadnjih 15 godina. Umjesto da su nam pokazali put u promjene, intelektualci su demonstrirali kako se uspješno izboriti za očuvanje nezasluženih privilegija. Posljednjih godina vladajućoj konformističkoj kasti unutar tog sustava prijeti čudovište zvano bolonjski proces (BP). Umjesto paušalnih ocjena kojim se koriste političari, pogledajmo implementaciju BP-a na konkretnom primjeru Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, kao najvećeg visokog učilišta u Hrvatskoj.
Jedan od temeljnih ciljeva BP-a je uspostava trocikličnih sustava studija radi postizanja usporedivosti diploma. Kao i na mnogim drugim fakultetima, tako se i na EFZG-u godinama nije radilo ništa na planu BP-a, a onda su u nekoliko mjeseci "novi" studiji razvijeni, evaluirani i akreditirani. Iako su se svi ostali ekonomski fakulteti u zemlji opredijelili za model 3+2+3, što je u skladu sa modelom po kojem radi većina poslovnih škola u inozemstvu, EFZG se odlučio na model 4+1 što je u skladu s politikom očuvanja statusa quo. Treba znati da BP ne podrazumijeva puku promjenu naziva s definiranim ciklusima već korjenitu promjenu studija koji moraju biti orijentirani studentima i potrebama gospodarstva što kod EFZG-a i dalje nije slučaj.
Nadalje, iako na EFZG-u postoji doktorski studij, uvjet za upis je zvanje magistra znanosti što jasno pokazuje neusklađenost s BP-om. Osim toga, natječaj se raspisuje svakih nekoliko godina ovisno o tome kad se javi opasnost da zbog premalog broja studenata EFZG bude isključen iz EDAMBA-e (Europsko udruženje doktorskih studija). Oni koji su magistrirali i ne žele platiti 14 000 eura za doktorski studij gdje bi po treći put slušali iste kolegije od istih profesora mogu (po zakonu) stječi doktorsku titulu izvan doktorskog studija, ali zato će morati izdvojiti 80 000HRK.
Visini školarina usprkos, studenti primjerice nemaju pristup full text bazama znanstvenih časopisa iako su plaćene od MZOS-a za cijelo sveučilište. U takvim uvjetima ne treba čuditi broj "znanstvenika" koji se pri izradi radova služe đapićevom metodom, a neke od njih je EFZG i zaposlio. U isto vrijeme za najbolje studente nema mjesta na fakultetu – za ulazak u klub privilegiranih vrijede neki neopipljivi kriteriji.
Jedne od najvećih kolateralnih žrtava u implemetaciji BP-a su postdiplomci koji su se zatekli u tranziciji. Promjenama zakona MZOS je ostavio fakultetima na izbor da li će i pod kojim uvjetima dopustiti prelazak studenata iz starog sustava u novi, pa je odnos starog i novog režima studija ostao potpuno nedefeniran.
Izuzetno važno područje BP-a je i sustav osiguranja kvalitete koji u Hrvatskoj uopće ne postoji. Samo ove godine EFZG je upisao oko 2500 studenata (600 postdiplomaca) čime je ukupan broj studenata prebacio brojku od 10 000, a vjerojatno i više. Na EFZG-u radi 150 profesora što znači da omjer student/profesor iznosi najmanje 67:1. Usput budi rečeno na europskim sveučilištima se taj omjer kreće oko 15:1, a na najboljim ekonomskim fakultetima oko 5:1. Mnogo je drugih pokazatelja kvalitete obrazovanja na EFZG-u. Na primjer, vrlo je zanimljiv promotivni film fakulteta u kojem se EFZG hvali s čak 82 računala namijenjena nastavi. Evidentno je dakle, da EFZG nema ni kadrovske ni prostorne ni tehničke pretpostavke za iole kvalitetno obrazovanje ovolikog broja studenata. Zašto je MZOS akreditirao studije EFZG-a s ovolikim brojem studenata i po kojem kriteriju ostaje nejasno.
Inflacija studijskih programa pogodila je i ostale fakultete koji ionako već rade ispod svakog pedagoškog standarda. U posljednjih 10 godina broj studenata zagrebačkog sveučilišta narastao je za 50%, a broj profesora za 2%. Nakon primjene BP-a taj jaz će se još više povećati.
Još jedan veliki cilj BP-a je ECT sustav i s njim povezana mobilnost studenata. Uvođenje ECT sustava na mnogim fakultetima, pa tako i EFZG-u, svelo se na paušalno dodjeljivanje bodova kolegijima uz neizbježne konflikte među profesorima. Ozbiljna implementacija ECTS-a između ostalog podrazumijeva i analizu opterećenosti studenata čime se EFZG nije zamarao.
Mobilnost studenata gotovo da ne postoji. Čak i upisivanje izbornog kolegija s drugog fakulteta unutar istog sveučilišta predstavlja pravi poduhvat, a o inozemnoj mobilnosti se uopće ne može govoriti. Hrvatska još nije pristupila europskim programima za mobilnost studenata (Socrates/Erasmus). Stoga nije čudno da nas je europska studentska unija (ESIB) u svojoj analizi "Bologna Analysis 2005" uz BiH te SiCG označila najgorom ocjenom.
Praško priopćenje naglašava uključenost studenata kao ključni element BP-a. Na EFZG-u se, već poslovično, studente nije ništa pitalo. S druge strane i većini studenata je pitanje brucošijade izgleda veći prioritet od BP-a. I tu smo, treba li uopće reći, u analizi BP-a dobili najgoru ocjenu – studenti nemaju nikakav utjecaj na BP.
Podvučemo li crtu i pogledamo razliku između studenta EFZG-a prije nekoliko godina i studenta koji ga je upisao ove godine vidimo da se razlika svodi jedino na titulu: jedan je diplomirani ekonomist, a drugi prvostupnik ekonomije. Sve ostalo je potpuno isto: trajanje, studiji, način rada, profesori, ...
To je posljedica potpuno pogrešnog pristupa implementaciji BP-a. Umjesto da se prvo riješe kritični problemi visokog obrazovanja poput integracije sveučilišta i novog načina financiranja, oni su ostavljeni za kraj mandata. Poučeni bogatom poviješću možemo biti prilično uvjereni da će biti prenijeti idućoj vladi. Umjesto da se prvo uhvati u koštac s kritičnim problemima, MZOS je odlučio implementirati BP iako nas na to nitko ne tjera (rok je 2010 g.). No i tu se MZOS odlučio na taktiku ne ulaženja u konflikte i posvetio se impresioniranju širokih masa i stvaranju privida velike reforme.
Ova potemkinova bolonja koju smo izgradili obit će nam se od glavu. Studenti gore navedenog fakulteta će sutra voditi ekonomsku politiku ove zemlje, a njihovo poznavanje ekonomije će biti na razini onih koji su tu politiku vodili posljednjih 15 godina. Kako u ekonomiji, tako i u visokom obrazovanju, populizam od strane političkih vođa te konformizam od strane struke i široke javnosti glavne su kočnice razvoja ove zemlje. U svijetu koji se sve brže mijenja, samo je jedna stvar gora od statusa quo - kvazireforma.
Cesto cujemo iz nekih krugova neznalica koji su tenutno na vlasti u nekim od kantonalnih i entitetskih ministarstava i celnih ljudi Univerzitet u Sarajevu kako su prekopirali nekakv model uvodjenja bolonje u Hrvatskoj. Bitno je napomenuti da je nedavno u tjedniku GLOBUS sam Rektor Sveucilista u Zagrebu dr Aleksa Bjelis izjavio da je najgori sistem implenentacije Bolonjskog procesa u Europi uradjen ( i jos se na njemu radi ) upravo u Hrvatskoj, te da je sam protov svega sto je uradjeno na nacin kako je uradjeno u Hrvatskoj, jer im se diplome koje se dobijajnu na hrvatskom sveucilistima, u glavnom ne priznaju nigdje osim u Hrvatskoj, te da princip stari diplomirani = novi magistar struke niti postoji bilo gdje u Europi, niti se takve diplome priznaju i nostrificiraju bilo gdje kao takve, nego dao prvi ciklus Bachelor ....
Naravno pojedincima iz BiH ogovara haotican sistem visokog obrazivanja, zadrzavanje statusa quo da mogu i dalje mesetariti i raditi raznorazne malverzacije prilikom zaposljavanje novo-diplomiranih strucnjaka. Kao sto je na primjer slucaj u BH Telecomu. Dok BH Poste i 99 % drzavnih i privatnih institucija priznaje i zaposljava (prava vazecim zakonima na nivou BIH) diplomante sa diplomama diplomiranih xxxxx sa zavrsenim prvim ciklusom visokog obrazovanja, oni izmiljaju svoje "telekomske" zakone i ne dozvoljavaju ljudima radna mjesta zbog toga sto su ugrozeni oni iz rukovodstva i stotine novoprimljenih rodjak koje su zaposlili u zadnje vrijeme na radna mjesta koja su pripadala radnicima koji rade po 10 i 20 godina u PTT-u. Trenutno su suoceni sa mnostvom tuzbi i ljudi ih polako dobijaju na sudu. Pitanje je cijim ce parama platiti sudske troskove !?? Naravno nasim, parama svojih korisnika koji placaju najskuplje usluge na svijetu!
Ovo je samo jedan od negativnih primjera, dok je situacija u vecini preduseca i ustanova drugacija...
Potemkinova Bolonja
Hrvatska kao primjer nojlošije implementacije Bolonjskog Procesa u Europi
Dok nas MZOS pokušava uvjeriti kako se radi o velikoj reformi visokog obrazovanja, konkretni podaci govore da su promjene kozmetičke naravi.
Na prvi pogled pomalo čudno zvuči činjenica da je sustav visokog obrazovanja jedan od onih sustava koji su se najmanje promijenili u zadnjih 15 godina. Umjesto da su nam pokazali put u promjene, intelektualci su demonstrirali kako se uspješno izboriti za očuvanje nezasluženih privilegija. Posljednjih godina vladajućoj konformističkoj kasti unutar tog sustava prijeti čudovište zvano bolonjski proces (BP). Umjesto paušalnih ocjena kojim se koriste političari, pogledajmo implementaciju BP-a na konkretnom primjeru Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, kao najvećeg visokog učilišta u Hrvatskoj.
Jedan od temeljnih ciljeva BP-a je uspostava trocikličnih sustava studija radi postizanja usporedivosti diploma. Kao i na mnogim drugim fakultetima, tako se i na EFZG-u godinama nije radilo ništa na planu BP-a, a onda su u nekoliko mjeseci "novi" studiji razvijeni, evaluirani i akreditirani. Iako su se svi ostali ekonomski fakulteti u zemlji opredijelili za model 3+2+3, što je u skladu sa modelom po kojem radi većina poslovnih škola u inozemstvu, EFZG se odlučio na model 4+1 što je u skladu s politikom očuvanja statusa quo. Treba znati da BP ne podrazumijeva puku promjenu naziva s definiranim ciklusima već korjenitu promjenu studija koji moraju biti orijentirani studentima i potrebama gospodarstva što kod EFZG-a i dalje nije slučaj.
Nadalje, iako na EFZG-u postoji doktorski studij, uvjet za upis je zvanje magistra znanosti što jasno pokazuje neusklađenost s BP-om. Osim toga, natječaj se raspisuje svakih nekoliko godina ovisno o tome kad se javi opasnost da zbog premalog broja studenata EFZG bude isključen iz EDAMBA-e (Europsko udruženje doktorskih studija). Oni koji su magistrirali i ne žele platiti 14 000 eura za doktorski studij gdje bi po treći put slušali iste kolegije od istih profesora mogu (po zakonu) stječi doktorsku titulu izvan doktorskog studija, ali zato će morati izdvojiti 80 000HRK.
Visini školarina usprkos, studenti primjerice nemaju pristup full text bazama znanstvenih časopisa iako su plaćene od MZOS-a za cijelo sveučilište. U takvim uvjetima ne treba čuditi broj "znanstvenika" koji se pri izradi radova služe đapićevom metodom, a neke od njih je EFZG i zaposlio. U isto vrijeme za najbolje studente nema mjesta na fakultetu – za ulazak u klub privilegiranih vrijede neki neopipljivi kriteriji.
Jedne od najvećih kolateralnih žrtava u implemetaciji BP-a su postdiplomci koji su se zatekli u tranziciji. Promjenama zakona MZOS je ostavio fakultetima na izbor da li će i pod kojim uvjetima dopustiti prelazak studenata iz starog sustava u novi, pa je odnos starog i novog režima studija ostao potpuno nedefeniran.
Izuzetno važno područje BP-a je i sustav osiguranja kvalitete koji u Hrvatskoj uopće ne postoji. Samo ove godine EFZG je upisao oko 2500 studenata (600 postdiplomaca) čime je ukupan broj studenata prebacio brojku od 10 000, a vjerojatno i više. Na EFZG-u radi 150 profesora što znači da omjer student/profesor iznosi najmanje 67:1. Usput budi rečeno na europskim sveučilištima se taj omjer kreće oko 15:1, a na najboljim ekonomskim fakultetima oko 5:1. Mnogo je drugih pokazatelja kvalitete obrazovanja na EFZG-u. Na primjer, vrlo je zanimljiv promotivni film fakulteta u kojem se EFZG hvali s čak 82 računala namijenjena nastavi. Evidentno je dakle, da EFZG nema ni kadrovske ni prostorne ni tehničke pretpostavke za iole kvalitetno obrazovanje ovolikog broja studenata. Zašto je MZOS akreditirao studije EFZG-a s ovolikim brojem studenata i po kojem kriteriju ostaje nejasno.
Inflacija studijskih programa pogodila je i ostale fakultete koji ionako već rade ispod svakog pedagoškog standarda. U posljednjih 10 godina broj studenata zagrebačkog sveučilišta narastao je za 50%, a broj profesora za 2%. Nakon primjene BP-a taj jaz će se još više povećati.
Još jedan veliki cilj BP-a je ECT sustav i s njim povezana mobilnost studenata. Uvođenje ECT sustava na mnogim fakultetima, pa tako i EFZG-u, svelo se na paušalno dodjeljivanje bodova kolegijima uz neizbježne konflikte među profesorima. Ozbiljna implementacija ECTS-a između ostalog podrazumijeva i analizu opterećenosti studenata čime se EFZG nije zamarao.
Mobilnost studenata gotovo da ne postoji. Čak i upisivanje izbornog kolegija s drugog fakulteta unutar istog sveučilišta predstavlja pravi poduhvat, a o inozemnoj mobilnosti se uopće ne može govoriti. Hrvatska još nije pristupila europskim programima za mobilnost studenata (Socrates/Erasmus). Stoga nije čudno da nas je europska studentska unija (ESIB) u svojoj analizi "Bologna Analysis 2005" uz BiH te SiCG označila najgorom ocjenom.
Praško priopćenje naglašava uključenost studenata kao ključni element BP-a. Na EFZG-u se, već poslovično, studente nije ništa pitalo. S druge strane i većini studenata je pitanje brucošijade izgleda veći prioritet od BP-a. I tu smo, treba li uopće reći, u analizi BP-a dobili najgoru ocjenu – studenti nemaju nikakav utjecaj na BP.
Podvučemo li crtu i pogledamo razliku između studenta EFZG-a prije nekoliko godina i studenta koji ga je upisao ove godine vidimo da se razlika svodi jedino na titulu: jedan je diplomirani ekonomist, a drugi prvostupnik ekonomije. Sve ostalo je potpuno isto: trajanje, studiji, način rada, profesori, ...
To je posljedica potpuno pogrešnog pristupa implementaciji BP-a. Umjesto da se prvo riješe kritični problemi visokog obrazovanja poput integracije sveučilišta i novog načina financiranja, oni su ostavljeni za kraj mandata. Poučeni bogatom poviješću možemo biti prilično uvjereni da će biti prenijeti idućoj vladi. Umjesto da se prvo uhvati u koštac s kritičnim problemima, MZOS je odlučio implementirati BP iako nas na to nitko ne tjera (rok je 2010 g.). No i tu se MZOS odlučio na taktiku ne ulaženja u konflikte i posvetio se impresioniranju širokih masa i stvaranju privida velike reforme.
Ova potemkinova bolonja koju smo izgradili obit će nam se od glavu. Studenti gore navedenog fakulteta će sutra voditi ekonomsku politiku ove zemlje, a njihovo poznavanje ekonomije će biti na razini onih koji su tu politiku vodili posljednjih 15 godina. Kako u ekonomiji, tako i u visokom obrazovanju, populizam od strane političkih vođa te konformizam od strane struke i široke javnosti glavne su kočnice razvoja ove zemlje. U svijetu koji se sve brže mijenja, samo je jedna stvar gora od statusa quo - kvazireforma.
