EKSKLUZIVNO Fantastična zarada od “kapitalnog projekta“ u Hercegovini
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?op ... &Itemid=44
Piše: Edina Kamenica
17/11/08
Četiri feninga po kvadratu za 138 hektara uz autoput!
Skoro je puna godina prošla otkako se stišala buka zbog prelaska 138 hektara državnog zemljišta u hercegovačkim mjestima Kruševo, Gubavica i na Pijescima u privatne ruke Nike Marušića, direktora tvrtke Vinine.
Četiri feninga po kvadratu za 138 hektara uz autoput!
Skoro je puna godina prošla otkako se stišala buka zbog prelaska 138 hektara državnog zemljišta u hercegovačkim mjestima Kruševo, Gubavica i na Pijescima u privatne ruke Nike Marušića, direktora tvrtke Vinine. No, sudeći po saznanjima Oslobođenja, prava buka će tek nastati: naš pouzdani izvor tvrdi da koridor 5c ide direktno uz sporno zemljište (Pijesci i Gubavica). Otkud to kada je Marušić, po vlastitom priznanju, trebalo posaditi modre vinograde?
Cijeli slučaj za direktora Federalne uprave za inspekcijske poslove Ibrahima Tirka zvanično još nije maknut od prošloga decembra - kada su tamošnji mještani onemogućili rad Marušićeve mehanizacije, a Tirak im dao za pravo.
Osude i optužbe
“Mi smo prošlog mjeseca uputili novo rješenje o zabrani rada. Marušić nema dokumentaciju. Mi ćemo svoj stav braniti, ako treba i na sudu“, ističe glavni federalni inspektor, napominjući da je prvo rješenje Inspekcije, zbog formalno-pravnih razloga, bilo oboreno.
“Izdali smo novo rješenje koje je Marušić primio, a primili su ga, ili će ovih dana, i drugi nadležni organi“, napominje Tirak.
Nije bilo malo onih kojima je zasmetala pomenuta kupovina. Inžinjer Ibrahim Rahimić (novi član Gradskoj vijeća Grada Mostara) bio je najglasniji. Nije ni čudno, jer se on nalazio na čelu Udruženja povratnika u mjesnu zajednicu Gubavica - Pijesci, jednim od rijetkih naselja u koja se vratilo sto posto prijeratnih stanovnika: oko 250 porodica. Marušić je krajem prošle godine optužio Rahimića da je “nahuškao“ pretežno muslimanski živalj protiv njega govoreći im da će - naseljavati Hrvate i graditi crkve.
“Mi smo multietnička sredina i svi smo kao jedan složni u odnosu na tu pljačku društvene imovine, na taj direktni atak na cjelokupni naš život“, govori Rahimić, dodajući da je otuđeno zemljište “gdje je stanovništvo napasalo svoju stoku“, što je znak da trebaju seliti.
“Pazite, 25. jula 2006. godine, tadašnji federalni ministar šumarstva Marinko Božić izdao je rješenje o krčenju šume. Dan kasnije je formirana komisija o kupoprodaji, a narednog dana je sklopljen ugovor! Ali, oni su se prevarili, mislili su da smo mi seljaci, da se ni u šta ne razumijemo i da ćemo to odšutjeti“, govori Rahimić. Direktor Tirak kaže da je osnovni problem što se šumsko zemljište nije moglo privatizovati.
“Moglo se dati u koncesiju, na dvadeset, trideset godina... Ali, inspekciju interesuje dokumentacija, koju, odgovorno tvrdim, Marušić ne posjeduje. Tog čovjeka i ne poznajem, i ne interesuju me nikakve priče o pozadini te kupovine, nego samo fakti“, ističe Tirak, dodajući da zakon predviđa mogućnost da se i takvo zemljište proda, ali samo pod određenim uslovima kojih, u ovom slučaju, nema.
Radi li se, radi
Rahimić napominje da se na zemlji koja je već i uknjižena na novog vlasnika nalaze imanja 80 mještana.
“Kako će oni do njih, helikopterima?“, pita Rahimić, koji je podnio krivičnu prijavu protiv sedam dužnosnika, nakon čega je Gradsko vijeće Mostara zatražilo obustavu procesa investiranja.
Javno pravobranilaštvo Mostara je, prema nekim izvorima, upozorilo Gradsko vijeće da ne može biti uključeno u te postupke. Građani su se, s obzirom na to da je riječ o površini za koju je nadležna Federacija BiH, obratili federalnom pravobraniocu.
Rahimić tvrdi da nikad nisu dobili reakciju Augustina Jančika, a ni mi nismo u tome uspjeli. Ni Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona još nije ništa odlučilo povodom Rahimićeve krivične prijave.
“Još radimo na njoj“, odgovorio je zamjenik tužioca Zdenko Kovač i veza se prekinula. Sagovornik je u to vrijeme bio na seminaru. Spekulira se da su u pripremi četiri optužnice, što nismo mogli provjeriti.
Brojni pokušaji da razgovaramo s Marušićem bili su bezuspješni. U imeniku Hrvatskih pošta ne postoji registrovan broj njegove tvrtke Vinina, broj na Niki Marušiću je “u kvaru“, na broj Hrvatske demokratske zajednice Široki Brijeg se, opet, javlja samo faks.
Prošle godine Marušić je saopćenjem odgovorio na napade na “kapitalni projekat podizanja voćnjaka i vinograda, popraćenih eko-turizmom, s početnim ulaganjem većim od 30 miliona KM“. On je tada tvrdio da se “sve radilo u skladu sa zakonom i sa strategijom razvoja poljoprivrede“, jer je “jedan od uslova pristupanja BiH Evropskoj uniji da se, umjesto dosadašnjih 3.000 hektara, zasadi još 10.000 hektara voćnjaka i vinograda“.
Prijećeno smrću
Ističući da je njemu i onima uz njega prijećeno smrću, Marušić je, kao dokaz pritiska, navodio preko 200 članaka te televizijske i radio-emisije o ovom slučaju. Cijenu od četiri feninga je objašnjavao uvjetnom kupovinom: “U prvoj fazi se plaćaju sve naknade koje prethode, od kojih samo jedna od dozvola košta pola miliona KM. U drugoj se plaća cijena propisana zakonom o eksproprijaciji, a u trećoj se ispunjavaju uvjeti iz ugovora...”
“Kada prodate nekome zemlju, vlasnik može s njom uraditi što god hoće“, naglašava Tirak.
I laik može pretpostaviti koliko će skočiti cijena ovog zemljišta kojim će proći autoput. Tako da se priča o evropskim vinogradima i nacionalnoj pozadini ne čini više vjerodostojnom. Autoput baca novo svjetlo. Ili novi mrak, kako kome.