Dr. Mustafa ef. Cerić se baš raspisao u svojoj kolumni na Bošnjaci. net. Ovaj put nas izvještava o "pet naših bosanskih kriza".
https://bosnjaci.net/prilog.php?pid=708 ... SKIH_KRIZA
Prva kriza je kriza zdravstvene njege. Tajnoviti COVID-19 otkrio je mnogo više tajni o manjkavostima u našem bosanskom sistemu zdravstva nego što krije nepoznanica o svom porijeklu i djelovanju na opće fizičko i mentalno zdravlje bosanskog stanovništva. Otkrio je COVIDA-19 poraznu sliku loših međuljudskih odnosa do te mjere da se ne može imenovati ministar, doslovno hizmećar, za opće zdravlje ljudi u Kantonu Sarajevo. Čast vrijednim ljekarima i plemenitim sestrama, koji su uvijek bili i ostali heroji i heroine nacije, ali prije COVID-19 nismo znali koliko je narušeno povjerenje među visoko rangiranim zdravstvenim rukovodiocima, o čijem znaju, vještini i moralu ovisi stanje našeg fizičkog i mentalnog zdravlja. Ovu krizu ne može riješiti niko izvana, već je mogu riješiti samo iznutra sami medicinski radnici, časni ljekari i plemenite sestre pod čašću Hipokritove zakletve, prije svega zakletve da će se, kao ljekari, pridržavati ove zakletve, a to je da će: (a) poštivati svoje učitelje; (b) posvetiti svoj život liječenju bolesnika; (c) živjeti častan i pošten život; (d) odbiti da rade ono što ne znaju; (e) imati jednak odnos prema svim ljudima bez obzira na vjeru, naciju, rasu, spol… (f) čuvati tajnu bolesnika; (g) i prihvatiti nagradu za uspješno ispunjenje Hipokritove zakletve a kaznu ako popuste da zakletvu ispune… Nije naša ni dužnost ni pravo da ustanovljavamo ko je kriv a ko je prav, već je naše ljudsko i građansko pravo da budemo pošteđeni straha i neizvjesnosti za naše fizičko i mentalno zdravlje zbog lošim međuljudskih odnosa u medicini i naša je dužnost da ukažemo na ovu krizu.
Tajnoviti Covid-19 ef. Cerića tjera na razmišljanje ali ono ne ide dalje od časti i časne pionirske medicinskih radnika i nekog našeg prava da budemo pošteđeni straha i neizvjesnosti zbog loših međuljudskih odnosa u medicini.
Naravno, po Ceriću nije naše da ustanovljavamo tko je kriv, a tko prav zbog loših odnosa kao što nije njegovo da kaže da je politika ta koja je odgovorna za stanje u našem zdravstvenom sistemu. Neće Cerić prozvati stranke u KS (zna on koje), neće ni Sebiju koja se na čudan način domogla položaja u zdravstvu ali hoće zaboraviti savjete Novaliću kako da se riješi Covid respiratora junački nabavljenih za narod kojem nitko ne može ugoditi.
https://bosnjaci.net/prilog.php?pid=69983
Druga kriza je kriza lojalnosti jasno definiranom bosanskom cilju. A naš jasno definirani bosanski cilj je trajno stabilna i funkcionalna bosanska država jednakih i sretnih bosanskih građana. Ovaj cilj - bosanska država je istodobno i sredstvo do tog uzvišenog bosanskog cilja. Prema tome, moramo znati koristiti sredstvo - državu do cilja - trajno stabilne i funkcionalne bosanske države, cilja kojem bosanski građanin duguju svoju bezrezervnu lojalnost, lojalnost koja se temelji kako na vladavini prava, tako i na vladavini bosanskog moralnog zakona. A bosanski moralni zakon sadrži racionalni koncept lojalnosti bosanskom duhu istine, pravde, tolerancije, darežljivosti, požrtvovnosti, nesebičnosti, samosvijesti i samokontrole. Jer lojalnost bez samosvijesti i samokontrole je nemoguća. Samo samosvjesni i samo-kontrolirani bosanski građanin je lojalan i spreman da služi uzvišenom cilju trajno stabilne i funkcionalne bosanske države. On je samosvjestan svog bosanskog porijekla, kontrolira svoje vlastite strasti i, zato, interes bosanske države stavlja ispred i iznad svog ličnog interesa. Cilj stabilne i funkcionalne bosanske države je njemu vodič, koji mu govori šta treba da radi. On to bespogovorno radi sa punom predanošću i spreman je da živi i umre za taj uzvišeni cilj. Kad čovjek ima jasno definiran cilj to ne znači da se taj cilj uvijek slaže s njegovim ličnim interesima i zadovoljstvom, jer ako je čovjek lojalan određenom cilju, onda on taj cilj vidi kao nešto što je izvan i iznad njega samoga, nešto što je veće od njega samoga. Dakako, cilj bosanske države uključuje i nas kao pojedince, ali to je ipak nešto više od nas samih. Prema tome, cilj je objektivna vrijednost, koja ne mora biti uvijek i naš privatni interes. Čovjek ne usvaja uzvišeni cilj i ne predaje se tom cilju uvijek iz ljubavi i zadovoljstva, već zato što vjeruje da taj uzvišeni cilj ima vrijednost sam po sebi (ipso facto) i poslije njegove smrti. Zato je čovjek koji je lojalan uzvišenom cilju spreman dati svoj život. On služi uzvišenom cilju ne očekujući ni od koga ni zahvalnost ni nagradu zato što vjeruje u uzvišenost cilja, koji treba da ga nadživi, da koristi njegovom potomstvu.
Ovo me podsjeća na nekakvog političkog komesara, moralistu s kraja XIX stoljeća koji se obraća sirotinji koja treba da se znoji zbog cilja u državi nepravde, lopovluka i korupcije dok čeka bolju budućnost i gleda kako dobro prolaze oni što rade sve suprotno od onoga što Cerić piše. Uzvišeni cilj većine lagano postaje lojalnost nekoj drugoj, uređenijoj državi koja nudi normalan život.
O krizi lojalnosti, odnosno nelojalnosti, bosanskoj državi od strane hrvatskih i srpskih etničkih pojedinaca i grupa sa antibosanskih političkim stavovima, nije potrebno govoriti osim naglasiti da, uz sve prednosti koje te etničke zajednice imaju oslanjajući se na susjednu hrvatsku, odnosno srbijansku državu, one imaju krizu homo duplexa, “čovjeka sa dva lica”, jedno za Bosnu a drugo za Hrvatsku, odnosno za Srbiju. Kad je riječ o državi, nije moguće imati dvije jednako odane lojalnosti jer čovjek nema ni dva uma ni dva srca. Zato, i racionalna i emotivna lojalnost državi, kao zakletva, može biti samo jedna iskrena lojalnost jednoj državi. Da, upravo tako, lojalnost onih koji su rođeni u Bosni može biti samo bosanskoj državi. Ako je nema, onda je to izdaja.
Lijepo rečeno da su Hrvati i Srbi kojima je BiH Domovina dvolični i lukavi. Osim što su nelojalni izdajnici države koja se zove Bosna i Hercegovina, a ne Bosna oni su u
krizi "homo duplexa".
Vidi se da je Cerić čitao Marksa. I Marks spominje "homo duplex" ali u kontekstu dualizma odnosa građanskog društva i države, javne i privatne sfere. Samo što je to Cerić nadogradio odnosom "čovjeka sa dva lica" prema dvije države od kojih je jedna Domovina, a druga samostalna nacionalna država.
Umirovljenik ef. Cerić ima vremena da piše i huška ali trebao bi naći vremena da razmišlja.
Da su se Srbi, Crnogorci, Grci, Bugari, Rumuni, Hrvati itd. iskreno zakleli Osmanskom carstvu na ovu vrstu državne lojalnosti kakvu preferira Cerić, nikada ne bi imali svoju nacionalnu svijest i državu. E sad, tko je kriv, tko je u većoj ili manjoj krizi i zašto je to tako....duga priča.
