Forum Klix.ba

Sabrija wrote:Pa rekao sam...svi oni koji su lomili prste cekajuci da se obori montirani aprilski paket za ustavne promjene...jer je njime Bosna trebala dozivjeti kraj visestoljetnog postojanja....Jel sad OK?

Mnogo smo mi propatili zbog SDP-a.

Sabrija wrote:Tako je...

http://24sata.info/16455 Ima i o tome pitanju,ukratko!

Da nije bilo Harisa i SzaBIH danas bi bili ko zna gdje.

Sabrija wrote:Da je u periodu od 2002 do 2006 Stranka za BiH i SDA bili u Pozicij bili bi medju prvima,ali je SDP stavljao zadatke u laticu pa sada valja sve stici.To ti je kao kada ucenik ne ucu pola godine pa mora sve da stigne.Jel ok?

Sabrija wrote:Da je u periodu od 2002 do 2006 Stranka za BiH i SDA bili u Pozicij bili bi medju prvima,ali je SDP stavljao zadatke u laticu pa sada valja sve stici.To ti je kao kada ucenik ne ucu pola godine pa mora sve da stigne.Jel ok?

Sabrija wrote:Da je u periodu od 2002 do 2006 Stranka za BiH i SDA bili u Pozicij bili bi medju prvima,ali je SDP stavljao zadatke u laticu pa sada valja sve stici.To ti je kao kada ucenik ne ucu pola godine pa mora sve da stigne.Jel ok?

seln wrote:Ovo neka epidemija ludila
Prvo Sarajevcac, sad sabrija...

Nancy Drew wrote:NOĆAS SPALJUJEMO ILUZIJE

CRVENA KONVENCIJA AMERIČKIH DEMOKRATA

Na višednevnom socijalističkom derneku u čast Baracka Obame jedini aristokrata je bio lider SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija!


Nekoliko dana pred početak Nacionalne konvencije američkih Demokrata u Denveru, predsjednički kandidat ove stranke Barack Obama razorno je izmasakrirao svog republikanskog rivala Johna McCaina: precizno i pedantno je specificirao sve kuće i stanove čiji je McCain vlasnik, a potom stavio javnosti i biračima na uvid svoju obiteljsku kuću - nekretninu ne skuplju od milion dolara. McCainov “kućni park”, saznali smo, vrijedi skoro 20 puta više.
Ovakva vrsta propagandnog udar(c)a kod nas se u BiH već odavno tretira kao “jeftina demagogija” i “kopanje po privatnosti”.

Kada ovdje, u Bosni i Hercegovini, oprobate javnost senzibilirati u tom imovinskom ključu, ili, ne dao Bog, konfrontirati sa ovdašnjim vlasnicima i gospodarima viletina i zamkova, koji su pri tom javne ličnosti, redovno se izlažete opasnosti da vas otpišu kao zavidno, nepristojno i nekulturno zakeralo koje zabada nos u tuđu najdublju, armiranim betonom učvršćenu intimu. U Americi, koliko vidimo, u izbornoj utrci potencijalno veće izglede za pobjedu imaju oni koji imaju samo jednu kuću od onih koji ih imaju 5-6; nama se takva socijalna uravnilovka ne može dogoditi; tamo se političke elite ne stide svoje socijalne inferiornosti, štaviše, doživljavaju je kao prednost - u nas se politički olimpijci ubiše dokazujući svoju ekonomsku superiornost, e da bi postali još neprikosnoveniji.
Naravno da je kampanja američkih Demokrata u bici za predsjednički tron višeslojna, interesno heterogena i propagandno multidisciplinarna; mene je, međutim, fascinirala njena socijalno-klasna dimenzija i osjetljivost. I, naravno, i prije svega, odgovornost.

Na temelju medijskih svjedočenja o Konvenciji američkih Demokrata što se ove nedjelje održava u Denveru, očito je da su glavni akteri demokratskog pohoda na američku predsjedničku krunu barem u jednoj tački jedinstveni: socijalno-klasnom utemeljenju. Kandidat za potpredsjedničko mjesto Joseph Biden tokom svoje inauguracije nije se iscrpljivao na globalnim temama, koje mu je Obama očito namijenio ukoliko pobijedi na izborima, Iraku, Afganistanu, Gruziji, Rusiji: najvažnije mu je, za početak, bilo da podsjeti birače na vlatiti težak, trnovit životni i politički put, od razmjerno siromašnog dječaka iz srednjestojeće obitelji koji je jedva sastavljao za školske stipendije, pa do kandidata za potpredsjednika Amerike. Isti je socijalni ton i generalnu “crvenu liniju” preuzela i potencijalna prva dama SAD-a Michelle Obama, koja je prvoga dana Konvencije demokrata nježno, ganutljivo, u govoru koji kao da je pozajmljen iz hiperrealističnih romana Victora Hugoa, svjedočila o bijedi iz koje je stigla i prema kojoj neće nikada biti indiferentna.

Zapravo, sveukupno ozračje koje uokviruje i nadahnjuje Konvenciju američkih Demokrata, emocionalno i idejno, podsjeća na plenarnu sjednicu Socijalističke internacionale od prije 90 godina (zapamćene po polemici o “desnim i lijevim skretanjima” između Lenjina i Kautskog) ili jugoslovensko-neoboljševički kongres u Vukovaru iz 1928. godine, nego na samit najvažnije stranke najmoćnije države svijeta. Nacionalna, vjerska i rasna jednakopravnost, socijalna i ekonomska solidarnost, idejna i informativna otvorenost, prijemčivost i tolerancija, to su postulati i vrijednosti koje ovih dana u Denveru (re)afirmiraju američki Demokrati.

Ima li to neke veze sa nama? Čini mi se da ima, i to posredno-neposredne; koliko sam uspio iščitati, među pet hiljada ljudi u dvorani u Denveru, mahom demokratskih delegata koji su u čvrstoj socijalnoj korelaciji i “sinergiji” sa svojim stranačkim liderima, Obamom i suprugom Michelle, potencijalnim potpedsjednikom, senatorom Bidenom i štabom oko njega, jedini je, čini mi se, stršio lider bosanskohercegovačkog SDP-a Zlatko Lagumdžija u svojoj elitističkoj filozofiji politike, odnosno političkoj filozofiji elite.
Sa svojih 5-6 stanova i ladanjskih kuća u Sarajevu, vrijednih nekoliko miliona maraka (Obama nema tu količinu stanova, a o pokojnom, susjednom, hrvatskom SDP-ovcu Ivici Račanu i njegovom nasljedniku Zoranu Milanoviću, zajedno, da i ne govorimo) i snobovskim, kvazi-akademskim standardima, Lagumdžija bi se glatko ugurao i među McCainove lobiste. U toj dvorani u Denveru, i prije i poslije samita Obaminih Demokrata, najveća zvijezda je đavolski igrač, divlji playmaker Denver Nugetsa, mahniti Allan Iverson. Odakle ga god pogledate, jasno vam je da je riječ o ambasadoru najdeprimiranije američke subkulture. Iverson je, barem meni, sinonim za adaptabilnost američkog društva na svakojake genijalne čudake, kakva je, uz ostalo, i gospođa Michelle Obama. Dama je neposredošću i iskrenošću posvjedočila kako i kćerke na smrt bolesnih, siromašnih, pri tom crnoputih očeva, imaju pravo na status prve dame, ako su im muževi dovoljno uporni i čestiti.

O čemu svjedoči nazočnost čelnika bosanskohercegovačkih socijaldemokrata Zlatka Lagumdžije, a moguće i njegove supruge Amine (koja bježeći od mladenačke bijede, za razliku od šarmantne Michelle Obama, krpice svako malo obnavlja u londonskim buticima) na derneku u Denveru?
Samo o tome da američki Demokrati nisu dovoljno obazrivi i socijalno izoštreni prema tranzicijskim skorojevićima, na čemu bi svakako morali poraditi.


Ovo je u domenu naucne fantastike da Senad Avdic ovako nesto o Lagumdziji pise.


Senad Avdić,
Slobodna Bosna

lunci wrote:evo iznad jos nove raje..welcome katarina

KatarinaKosaca wrote:Citam postove i jako me iznenadjuje krut stav branitelja lika i djela Zlatka Lagumdzije, jer samo ako neko se usudi reci bilo sto a da ovaj lik nije najljepsi, najpametniji i nasa jedina nada i perspektiva, po automatizmu dobiva etikete i po automatizmu se spominje Haris.
Kao prvo... Ne moram ni voliti ni mrziti Harisa niti mi je on u glavi da bi kritizirala covjeka koji je debelo upleten u nelegalno isporucenje sunarodnika.
Kao drugo.... Sto se tice Dodika i poslije zadnjih izbora mu je nudio suradnju, ali su mu u SNSD rekli da je toliko mali, da ih ne interesira.
Kao trece... Izjednacavanjem Harisa i Zlatka, odnosno stavljajuci ih u protutezu, daje se ovom drugom puno, puno veci znacaj nego sto ga ima, jer je, svidjalo se to nekom ili ne, Haris na zadnjim izborima dobio oko 10 puta vise glasova nego Lagumdzija.

Drugovi, znam da vam demokracija ne pase i nije po ukusu, ali ovo je cinjenica koju morate prihvatiti.

KatarinaKosaca wrote:Naravno da mogu i ljepse, pismena sam i usmena, ali se nisam nesto narocito trudila. A molim te, hajde mi reci, odakle ti da sam militant neke stranke ili da ih glasam?
Zar se ne smije nista reci o Lagumdziji da se ne dobije ta kvalifikacija? Iako je legitimno i legalno to biti, ali nije konkretan slucaj. I sem sto se drecis i stavljas smile-ove, ne vidim sta si napisao