OSLOBODJENJE, 21/08/08
Strah od ogledala
Pise: Gojko Beric
Bauk popisa kruži Bosnom i Hercegovinom. Nije riječ o evidenciji nezakonito stečene imovine, već o popisu stanovništva, temeljnom knjigovodstvu svake države. Naša zemlja ga nema. Posljednji popis izvršen je prije punih sedamnaest godina. U međuvremenu se na ovim prostorima desio veliki istorijski lom, Bosna i Hercegovina je stradala u krvavom ratu, pa je i njena današnja slika neprepoznatljiva u poređenju sa stanjem iz 1991. Deset godina kasnije popis je propušten kao stvar do koje nikome nije bilo stalo, a sada se dovodi u pitanje i onaj predviđen za 2011. godinu. Ko je tu lud i zbunjen, a ko normalan?
Ono što je u svijetu puko, ali neizbježno tehničko pitanje ovdje je predmet dubokih političkih podjela. Popis stanovništva je postao jedan od poligona na kojima se sudaraju srpska i bošnjačka politika. Prva je za to da se on bezuslovno obavi, a druga se tome opire. Stav Evropske unije je jasan: popis je obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Smiješno je da uopšte postoje ljudi koji relativizuju ili čak osporavaju činjenicu da je ovaj projekat od najvećeg značaja za zemlju. Bez njega su nemogući bilo kakvi strateški planovi razvoja na lokalnom, entitetskom i državnom nivou. Ni najgluplji među političarima sigurno nisu toliko glupi da to ne shvataju. Ali, postoji nešto u njihovim glavama što je izvan svake logike i čemu se nastoji dati puni legitimitet.
Nikola Špirić, kojeg na televiziji najčešće viđamo kako nemoćno širi ruke, što govori i o njemu i o Vladi kojoj je na čelu, optužio je prije dva dana bošnjačke ministre iz svog kabineta da sprečavaju pripreme za popis stanovništva. Pridružio mu se Ivo Miro Jović, visoko pozicionirani turbonarodnjak u Parlamentu BiH. To je onaj zastupnik što se preznojava kad god treba da izgovori nekoliko prostoproširenih rečenica, ali je ovog puta začudo bio jasan: “Posrijedi su strahovi onih koji ne žele popis da će se nakon toga vidjeti ko je dobitnik, a ko gubitnik u posljednjem ratu i na kojim prostorima. Istina koju bi saznali popisom neće više omogućiti njihove laži.”
Poruka je očito upućena na bošnjačku adresu. Međutim, ono što ovdje zbunjuje nije Jovićeva podjela na dobitnike i gubitnike, već aluzija na to da su Bošnjaci dobitnici, a Hrvati gubitnici. Mislio sam da stvari stoje obrnuto. Jovićevu enigmu, kao i mnoge druge, razriješiće popis stanovništva. Tada će se tačno znati koliko Bosna i Hercegovina ima ukupno stanovnika, koliko je i gdje Srba, a koliko i gdje Bošnjaka, odnosno Hrvata. Više niko neće moći nagađati u kolikoj mjeri je etnički očišćena Republika Srpska, a u kolikoj Federacija. Znaće se koliko ima pismenih a koliko nepismenih, koliko stoke sitnog a koliko krupnog zuba, koliko automobila i traktora, kuća, stanova i bogomolja, koliko šuma, njiva i pašnjaka. Znaće se razmjere poseljačenosti svih većih gradova, ponajviše Sarajeva, kao i cijena koju su urbane sredine platile u nasilnu zamjenu za svježu ruralnu krv. Sve u svemu, znaće se puna cijena dejtonskog mira. Vjerujem da će to i za najveće optimiste biti šokantna slika.
Ali, čemu toliki strah od suočenja s njom, kad se ona u fragmentima javlja na svakom koraku? Skrivanjem ogledala u kojem će se zrcaliti lice zemlje ne može se ništa postići. Istorijska je činjenica da je etnička podjela izvršena nasilno, s najvećom brutalnošću, da su u tom zločinu Srbi bili nedostižni, i da su štete te vrste nepopravljive. Ali isto tako je tačno da su sve nacionalne stranke, više ili manje perfidno i nakon rata sprečavale povratak raseljenih i prognanih. Danas i posljednji seljak zna da smo svi mi, bar što se toga tiče, već popisani. Posljednji put na prošlim parlamentarnim izborima, kad je svaki narod glasao “za svoje“.
Bošnjačka etnopolitika je u tom, kao i u nizu drugih važnih pitanja, u dubokom nesporazumu sa sobom. Tvrditi kako bi popis stanovništva ozvaničio etničko čišćenje, te da se prije toga mora dovršiti povratak izbjeglica, čista je hipokrizija. Nema se više ko vratiti. Uostalom, neki od onih koji su to učinili sada se ponovo vraćaju tamo odakle su došli ili se pridružuju svom etničkom stadu. Priča je završena. Licemjerna je i zabrinutost da će “zloupotrebom popisa“ biti narušena konstitutivnost naroda. Kao da je neko ozbiljno držao do tog ustavnog načela.
Kažem vam, mi smo popisani zajedno s našim nametnutim podjelama, a država neka radi ono što joj treba i konačno utvrdi kakva je njena demografska slika i s kakvim ljudskim i materijalnim resursima raspolaže.
_______________
A da zlonamjernici ne bi rekli... sta se moglo od Srbina Goje ocekivati nego da pise kako pise... evo jedan link:
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... &sk=t&sd=a
, trenutno mjesto prebivalista, tacan broj stanovnika na teritoriji opstine...itd. 
