Page 1 of 14
#1 Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 12:59
by metal_rules_cura
Sinoc, po ko zna koji put u zivotu, cujem od prijateljice standardnu pricu... Jednostavno joj se prestao javljati poslije svega (nikakve ocigledne svadje nije bilo), ucinio sve da ona iz njegovog ponasanja shvati kako tu nesto ne stima, da sama shvati i odstupi. Taj i jos mali milion primjera, vrte se oko istog. Iluziono je ocekivati da bude drugacije? Zar nije nisko nakon prozivljenih zajednickih momenata ostavljati nekog da cita izmedju redova? Toliko je tesko biti iskren? Zasto ljudi otvoreno ne kazu kada sa nekim imaju problem nego postupaju diplomatski, a toliko se kunu u iskrenost? To bi trebalo shvatiti kao nesto normalno? Pitala sam se dosta puta i sada opet nakon sto sam ponovo cula isto... Sta vi mislite?
#2 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:08
by Eborg
Pored chinjenice da postupash nefer prema osobi koju si nekad volio/la,istovremeno lomish srce te osobe kojoj je josh uvijek stalo do tebe...A da ne govorim da time ostavljash repove koji te kasnije gushe jer pokushavash naci pravi razlog...Shto je vjerujem i najgore od svega,ne imati chiste rachune...
#3 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:12
by metal_rules_cura
Eborg wrote:Pored chinjenice da postupash nefer prema osobi koju si nekad volio/la,istovremeno lomish srce te osobe kojoj je josh uvijek stalo do tebe...A da ne govorim da time ostavljash repove koji te kasnije gushe jer pokushavash naci pravi razlog...Shto je vjerujem i najgore od svega,ne imati chiste rachune...
Nekad imam utisak da ih poslije svega toga uopce ne tangira, smatraju da je tako ispravno. A ja se pitam, pa sta radis sa mnom, ovim ili onim, ako se odnos treba temeljiti na tako necem? A ono sto mi je najmanje jasno je ogromna kolicina takvih slucajeva. Ne sjecam se kad je neko sa nekim odnos okoncao otvoreno i fer.
#4 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:12
by burek_in_space
metal_rules_cura wrote:Sinoc, po ko zna koji put u zivotu, cujem od prijateljice standardnu pricu... Jednostavno joj se prestao javljati poslije svega (nikakve ocigledne svadje nije bilo), ucinio sve da ona iz njegovog ponasanja shvati kako tu nesto ne stima, da sama shvati i odstupi. Taj i jos mali milion primjera, vrte se oko istog. Iluziono je ocekivati da bude drugacije? Zar nije nisko nakon prozivljenih zajednickih momenata ostavljati nekog da cita izmedju redova? Toliko je tesko biti iskren? Zasto ljudi otvoreno ne kazu kada sa nekim imaju problem nego postupaju diplomatski, a toliko se kunu u iskrenost? To bi trebalo shvatiti kao nesto normalno? Pitala sam se dosta puta i sada opet nakon sto sam ponovo cula isto... Sta vi mislite?
Jeste,iluzorno je ocekivati iskrenost u danasnjem vaktu.
Nije nisko,nego i odvratno.
Ne kazu jer su u sustini p****.
Najbolje gledati samo sebe i najblize i tek onda cete i drugi cijeniti.
Toliko od mene!

#5 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:16
by metal_rules_cura
burek_in_space wrote:metal_rules_cura wrote:Sinoc, po ko zna koji put u zivotu, cujem od prijateljice standardnu pricu... Jednostavno joj se prestao javljati poslije svega (nikakve ocigledne svadje nije bilo), ucinio sve da ona iz njegovog ponasanja shvati kako tu nesto ne stima, da sama shvati i odstupi. Taj i jos mali milion primjera, vrte se oko istog. Iluziono je ocekivati da bude drugacije? Zar nije nisko nakon prozivljenih zajednickih momenata ostavljati nekog da cita izmedju redova? Toliko je tesko biti iskren? Zasto ljudi otvoreno ne kazu kada sa nekim imaju problem nego postupaju diplomatski, a toliko se kunu u iskrenost? To bi trebalo shvatiti kao nesto normalno? Pitala sam se dosta puta i sada opet nakon sto sam ponovo cula isto... Sta vi mislite?
Jeste,iluzorno je ocekivati iskrenost u danasnjem vaktu.
Nije nisko,nego i odvratno.
Ne kazu jer su u sustini p****.
Najbolje gledati samo sebe i najblize i tek onda cete i drugi cijeniti.
Toliko od mene!

Da, ali gdje su ona vrijednosti ukoliko te cijene samo onda kada si sebican?
Tuzno, ali izgleda da bas na to i dodje.
#6 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:20
by burek_in_space
metal_rules_cura wrote:burek_in_space wrote:metal_rules_cura wrote:
Tuzno, ali izgleda da bas na to i dodje.
Mislim da si upravo odgovorila na svoje pitanje!
Ali,da ne bi ispalo da generalizujem..postoje ljudi za koje vrijedi boriti se i biti iskren do krajnjih granica,ali na zalost danas su prava rijetkost.
#7 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:27
by metal_rules_cura
Postavila sam pitanje potaknuta jos jednim slucajem koji sam spomenula, a i zato sto sam i ja sama mnogo puta bila kritikovana zbog "netakticnosti". Danas se smatra manom ako nekom kazes nesto otvoreno. Prigovara se manjkom diplomatije, taktike, pa sam se u jednom momentu nasla sama sa sobom pitajuci se: "Pa dobro, ko je ovdje lud?"
#8 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:31
by metal_rules_cura
Diplomatije ili diplomaticnosti
Kritika se svodi prvenstveno na ono: "Nemoj se svadjati, nemoj zapocinjati, nikad ne znas kad ti ko moze trebati. Bolje to elegantno zavrsiti!" Tu je nebitno da li se radi o bliskoj osobi ili ne, savjet je uvijek isti. I to elegantno se svodi na citanje izmedju redova.
#9 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:33
by burek_in_space
metal_rules_cura wrote:Postavila sam pitanje potaknuta jos jednim slucajem koji sam spomenula, a i zato sto sam i ja sama mnogo puta bila kritikovana zbog "netakticnosti". Danas se smatra manom ako nekom kazes nesto otvoreno. Prigovara se manjkom diplomatije, taktike, pa sam se u jednom momentu nasla sama sa sobom pitajuci se: "Pa dobro, ko je ovdje lud?"
Taktiziranje u medjuljudskim odnosima je cak ponekad i pozeljno,ali samo u situacijama koje nisu od vitalnog znacaja za opstanak tog odnosa.Ovdje govorim kako o vezama izmedju muskaraca i zena tako isto mislim i na prijateljstva i poznanstva.Koliko god svi mi govorili da volimo cuti istinu i samo istinu,cesto puta nas ta istina zna "presjeci" i ne bude nam bas pravo.Mislim da smo mi(ljudi) samo "zaljubljeni" u ideal istine ali da ipak ocekujemo da nam se neke stvari presute.Po meni,potpunu iskrenost pruzam ali i ocekujem samo u ljubavnim vezama,mada je na tom polju najcesce ima najmanje.
#10 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:34
by Eborg
Vjeruj mi dozhivio sam neshto slichno nakon nekoliko godina ulozhenih u vezu...I evo i dan-danas razbijam glavu pokushavajuci skontati razlog.Deset puta bi mi lakshe bilo da sam dobio jedno "oshtro" objashnjenje zashto je tako i chime sam to zasluzhio a ne da sam i danas u mraku spoznaje zashto se to desilo kao i prvi dan...
#11 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:34
by burek_in_space
greska

#12 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:39
by Latina
metal_rules_cura wrote:Diplomatije ili diplomaticnosti
Kritika se svodi prvenstveno na ono: "Nemoj se svadjati, nemoj zapocinjati, nikad ne znas kad ti ko moze trebati. Bolje to elegantno zavrsiti!" Tu je nebitno da li se radi o bliskoj osobi ili ne, savjet je uvijek isti.
I ja mislim ovako. Bolje je sve zavrsiti na lijep nacin, ukoliko je to ikako moguce. Ali to ne znaci biti neiskren, samo obazriv/a.
#13 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:41
by Latina
Eborg wrote:Vjeruj mi dozhivio sam neshto slichno nakon nekoliko godina ulozhenih u vezu...I evo i dan-danas razbijam glavu pokushavajuci skontati razlog.Deset puta bi mi lakshe bilo da sam dobio jedno "oshtro" objashnjenje zashto je tako i chime sam to zasluzhio a ne da sam i danas u mraku spoznaje zashto se to desilo kao i prvi dan...
Nemoj vise razbijati glavu, pitaj je.

#14 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:53
by anjusha
Ihhh, pa ni ja bas nisam diplomaticna u tim nekim prekidima. Obicno kad se odlucim na takav korak, ne uradim ga bas odmah- dok ne skupim dovoljno snage, a onda pozovem drugu stranu da se vidimo, (ili to eventualno uradim putem msn-a ili sl, ako je u pitanju long-distance veza) i kazem: ja hocu da prekinemo, zbog toga toga i toga. Onako, s neba pa u rebra. Nekad mi je razlog jedino bio- nemam tih osjecanja za tebe vise koja su potrebna za vezu. Dovoljno fer, sto se mene tice. Sad, kod mene je problem sto onda decko obicno padne na guzicu zbog toga jer je to zaboga "tako iznenada", ali zapravo ja znakove pocnem da dajem puno ranije, samo sto ih oni ne znaju citati. I da bi im onda sve bilo jasno, procitam im Crvenkapicu ja naglas.
I zapravo, uvijek ostajem u dobrim odnosima sa takvim bivsim. Valjda cijene sto sam im rekla, jasno i glasno. Osim onog jednog (izuzetak koji potvrdjuje pravilo) kojem je ponos toliko bio povrijedjen da se ama bas nikad vise nije javio pa ni sa dobar dan. Ma sta me briga...

#15 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 13:55
by metal_rules_cura
Latinica wrote:metal_rules_cura wrote:Diplomatije ili diplomaticnosti
Kritika se svodi prvenstveno na ono: "Nemoj se svadjati, nemoj zapocinjati, nikad ne znas kad ti ko moze trebati. Bolje to elegantno zavrsiti!" Tu je nebitno da li se radi o bliskoj osobi ili ne, savjet je uvijek isti.
I ja mislim ovako. Bolje je sve zavrsiti na lijep nacin, ukoliko je to ikako moguce. Ali to ne znaci biti neiskren, samo obazriv/a.
Ovdje prvenstveno mislim na stvari koje se ticu odnosa u smislu onog biti ili ne biti. Iskrenost ne bi trebala da se razdvaja u odnosu na to koji je tip veze u pitanju. Covjek moze biti izuzetno blizak i u prijateljstvu recimo koje po prirodi zasluzuje iskrenost. Polazeci od sebe, mozda cu u momentu biti malo "strecnuta" potpunom iskrenoscu, ali vec sutra cu tu osobu postovati maksimalno, sigurno daleko vise nego da mi je presutila.
Sta po tebi znaci biti obazriv? Kada prekidas bitan odnos ili ga znacajno mijenjas nemas opciju obazrivosti jer ona u tim situacijama nuzno znaci i laganje te eskiviranje. Mislis da bi poslije takvog ponasanja mogla poslije zakucati na vrata toj osobi sve i da ti zatreba? Na kraju, sta se onda postiglo tom "obazrivoscu"?
#16 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 14:18
by Eborg
Latinica wrote:Eborg wrote:Vjeruj mi dozhivio sam neshto slichno nakon nekoliko godina ulozhenih u vezu...I evo i dan-danas razbijam glavu pokushavajuci skontati razlog.Deset puta bi mi lakshe bilo da sam dobio jedno "oshtro" objashnjenje zashto je tako i chime sam to zasluzhio a ne da sam i danas u mraku spoznaje zashto se to desilo kao i prvi dan...
Nemoj vise razbijati glavu, pitaj je.

Toliko je "iskrena" da mi ni danas ne bi dala odgovor...
Zhelim joj svu srecu svijeta ali da Bog da je vishe nikad ne vidio u zhivotu niti chuo shta o njoj...

#17 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 14:26
by metal_rules_cura
Nije poenta u tome da je pita. Da je htjela reci rekla bi sama. Poenta je u tome da covjek sam osjeti kako ti treba reci. Da osjeti barem toliko postovanja prema tebi i tom odnosu. Ali, kako to niko danas ne radi ne znam onda zasto se konstantno zale da im odnosi ne valjaju, imaju problema... Kako nece imati?

#18 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 14:29
by Eborg
metal_rules_cura wrote:Nije poenta u tome da je pita. Da je htjela reci rekla bi sama. Poenta je u tome da covjek sam osjeti kako ti treba reci. Da osjeti barem toliko postovanja prema tebi i tom odnosu. Ali, kako to niko danas ne radi ne znam onda zasto se konstantno zale da im odnosi ne valjaju, imaju problema... Kako nece imati?

Nisam bash za opciju stavljanja svih ljudi u isti kosh...Vjerujem da josh uvijek ima osoba koje chak i u takvim trenucima znaju biti obzirne i iskrene u svim fazama veze i svim aspektima pa tako i u ovoj...

Sama chinjenica da si pokrenula ovakvu temu je ochito dokaz da npr. ti nisi neiskrena a vjerujem da ima takvih i vishe nego shto mislish...

#19 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 14:36
by metal_rules_cura
Eborg wrote:metal_rules_cura wrote:Nije poenta u tome da je pita. Da je htjela reci rekla bi sama. Poenta je u tome da covjek sam osjeti kako ti treba reci. Da osjeti barem toliko postovanja prema tebi i tom odnosu. Ali, kako to niko danas ne radi ne znam onda zasto se konstantno zale da im odnosi ne valjaju, imaju problema... Kako nece imati?

Nisam bash za opciju stavljanja svih ljudi u isti kosh...Vjerujem da josh uvijek ima osoba koje chak i u takvim trenucima znaju biti obzirne i iskrene u svim fazama veze i svim aspektima pa tako i u ovoj...

Sama chinjenica da si pokrenula ovakvu temu je ochito dokaz da npr. ti nisi neiskrena a vjerujem da ima takvih i vishe nego shto mislish...

Daleko od toga da treba stavljati svakog u isti kos. Treba samo malo usporiti tempo nakon sto se neko sretne. Poslije se to pokaze kao bolja opcija. I nezahvalno je govoriti o sebi po ovom pitanju, svi smo mi ipak samo ljudi, ali jedno sigurno znam... Ukoliko osjetim da postoji nesto "ispod tepiha", nesto sto se gomila u meni, naci su pogodnu priliku i to vrlo skoro da to i kazem. Necu reagovati odmah jer to moze biti samo prolazan osjecaj, ali ukoliko se nastavi to je znak da se treba rijesiti. Tjera me na to neki osjecaj unutra, a ukoliko uz to nanosim sutnjom nepravdu osobi koja je najmanje zasluzila, pocne me zavrtati u zelucu i jednostavno znam da to moram i trebam reci. Komunikacija je kljuc svega! Ne mogu se tek tako udaljiti.
#20 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 14:46
by Latina
metal_rules_cura wrote:Latinica wrote:metal_rules_cura wrote:Diplomatije ili diplomaticnosti
Kritika se svodi prvenstveno na ono: "Nemoj se svadjati, nemoj zapocinjati, nikad ne znas kad ti ko moze trebati. Bolje to elegantno zavrsiti!" Tu je nebitno da li se radi o bliskoj osobi ili ne, savjet je uvijek isti.
I ja mislim ovako. Bolje je sve zavrsiti na lijep nacin, ukoliko je to ikako moguce. Ali to ne znaci biti neiskren, samo obazriv/a.
Ovdje prvenstveno mislim na stvari koje se ticu odnosa u smislu onog biti ili ne biti. Iskrenost ne bi trebala da se razdvaja u odnosu na to koji je tip veze u pitanju. Covjek moze biti izuzetno blizak i u prijateljstvu recimo koje po prirodi zasluzuje iskrenost. Polazeci od sebe, mozda cu u momentu biti malo "strecnuta" potpunom iskrenoscu, ali vec sutra cu tu osobu postovati maksimalno, sigurno daleko vise nego da mi je presutila.
Da, samo sto je intenzitet osjecanja u vezi znacajno drugaciji u odnosu na prijateljstvo. Definisi iskrenost.
Sta po tebi znaci biti obazriv? Kada prekidas bitan odnos ili ga znacajno mijenjas nemas opciju obazrivosti jer ona u tim situacijama nuzno znaci i laganje te eskiviranje. Mislis da bi poslije takvog ponasanja mogla poslije zakucati na vrata toj osobi sve i da ti zatreba? Na kraju, sta se onda postiglo tom "obazrivoscu"?
Ono sto bilo ko postigne obazrivoscu je da ne povrijedi necija osjecanja vise nego sto je to neophodno. Ne znam sta bih ti rekla, mislim da se ove stvari ne mogu generalizovati. Mozda je brutalna iskrenost ponekad pozeljna, ali ipak treba razmisliti koliko i sta mozes nekome reci. Meni se jednom desilo da budem "pretjerano" iskrena prema osobi koja je to izuzetno zasluzila, ali ipak sam zazalila. Jer ja nisam on, i to nikada ne zelim postati.
#21 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 14:50
by Latina
Eborg wrote:Latinica wrote:Eborg wrote:Vjeruj mi dozhivio sam neshto slichno nakon nekoliko godina ulozhenih u vezu...I evo i dan-danas razbijam glavu pokushavajuci skontati razlog.Deset puta bi mi lakshe bilo da sam dobio jedno "oshtro" objashnjenje zashto je tako i chime sam to zasluzhio a ne da sam i danas u mraku spoznaje zashto se to desilo kao i prvi dan...
Nemoj vise razbijati glavu, pitaj je.

Toliko je "iskrena" da mi ni danas ne bi dala odgovor...
Vidis, zelis iskrenost odf nje, a na osnovu ovog sto si napisao - nemas pretjerano visoko misljenje o njoj. Mozda si ipak i ti negdje pogrijesio ?
Zhelim joj svu srecu svijeta ali da Bog da je vishe nikad ne vidio u zhivotu niti chuo shta o njoj...

Mozda je osjetila to sto mislis i zato otisla od tebe ?
#22 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 15:11
by metal_rules_cura
Nije tu toliko bitan intenzitet osjecaja koliko postovanje prema drugoj strani i samom odnosu. I onome sto se desilo u tom odnosu. Mislim da svakako nije logicno da neko bude jako blizak, dijeli sve i onda na kraju ode bez objasnjenja. Naravno, pri tom mislim i na jako intimne price koje su dijelili kao i odnos u cjelini. Takvi su barem ovi primjeri koje ja znam. Ne mozes biti blizak i onda odjednom smatrati kako tom nekom ne mozes nesto reci iskreno. Nesto tu ne stima. Ili je onda gluma u pitanju ili su ti svi koje ja znam mislili da imaju nesto sto ustvari nisu imali.
Licno, mene vise povrijedi kad mi neko presuti, pa se onda osjecam poslije kako mi je presutio vjerovatno jos bruku drugih stvari i pomislim kako sam u cijeloj prici u potpunosti "promasila metu".
Emocije prijateljstva i ljubavi se ne mogu porediti. Razlicite vrste svakako. Ali, ja imam prijatelja prema kojima osjecam veliki intenzitet emocija i bez kojih moj zivot trenutno ne bi bio isti i znam kada bi mi se desilo nesto ovako da mi ne bi bilo nimalo ok, ni manje - ni vise nego da je momak u pitanju. Zavisi sve koliko si toga s nekim prosao.
#23 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 15:39
by Eborg
Latinica wrote:Eborg wrote:Toliko je "iskrena" da mi ni danas ne bi dala odgovor...
Vidis, zelis iskrenost odf nje, a na osnovu ovog sto si napisao - nemas pretjerano visoko misljenje o njoj. Mozda si ipak i ti negdje pogrijesio ?
Zhelim joj svu srecu svijeta ali da Bog da je vishe nikad ne vidio u zhivotu niti chuo shta o njoj...

Mozda je osjetila to sto mislis i zato otisla od tebe ?
Mozhda si stekla pogreshan utisak...Imao sam jako,jako visoko mishljenje o njoj.I danas ga imam i cijenim je zbog nje same samo mi je pala u ochima tim nefer postupkom.Samo znam da bi i danas okrenula glavu ne zheleci da mi da objashnjenje iako mi je rekla da nisam ja kriv...Ja sam samo molio da mi kazhe razlog i da se rastanemo na miran nachin...Ali odlazak bez rijechi nakon 3 godine me povrijedio...Chak da su me njene prijateljice zvale i govorile:"Ti si divan,ne znamo zashto ti ovo radi."
A shto se druge stvari tiche,ne,nisi u pravu...To je tek moj naknadni stav.Toliko me povrijedila da jedini nachin da ostanem iole normalan je da je ne vidim.Jer da je sad ugledam na ulici znam da bi mi opet unishtila ovo malo osmijeha shto se mjesecima borim da ga vratim na izmucheno lice...A zhelim joj sve ono shto sam joj zhelio kada smo bili zajedno pa chak i vishe jer sada nisam uz nju da joj pomognem da ostvari svoje snove.
#24 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 15:50
by metal_rules_cura
Razumijem o cemu govoris. Taj osjecaj se javio naknadno mada bi zbog tebe bilo bolje da ga se sto prije oslobodis ili bar nastojis ici u tom smjeru. Taj te osjecaj i drzi u tome svemu toliko vremena i zbog njega se i pitas. Ostavi to u potpunosti iza sebe, reci sebi "nece mi nikada reci" i ako ikada odluci saslusaj je mirno i nepristrasno. Steta je vec ucinjena, bio ti ogorcen ili ne, ona je tu. A prevelika ogorcenost moze zavesti covjeka i odvesti ga u onaj smjer na kojem nikad nije bio. Jednostavno te nesvjesno truje.
#25 Re: Iskrenost...
Posted: 24/08/2008 16:42
by Latina
metal_rules_cura wrote:Nije tu toliko bitan intenzitet osjecaja koliko postovanje prema drugoj strani i samom odnosu.
Pa to je ono sto ja pokusavam reci. Postovanje koje imam prema prijateljicama npr. me zaustavi da im ne kazem nesto sto bi ih povrijedilo, ako me naljute. Ljudi rijetko zazale ako nesto ne izgovore, a cesto zazale ono sto izgovore, samo sto je tada obicno vec kasno. Obazrivost kao takva je nacin pokazivanja postovanja prema datoj osobi.
Mislim da svakako nije logicno da neko bude jako blizak, dijeli sve i onda na kraju ode bez objasnjenja. Naravno, pri tom mislim i na jako intimne price koje su dijelili kao i odnos u cjelini. Takvi su barem ovi primjeri koje ja znam. Ne mozes biti blizak i onda odjednom smatrati kako tom nekom ne mozes nesto reci iskreno. Nesto tu ne stima. Ili je onda gluma u pitanju ili su ti svi koje ja znam mislili da imaju nesto sto ustvari nisu imali.
To se podrazumijeva, ali tesko da nekoga mozemo ikada 100% upoznati i predvidjeti svaki njegov/njen postupak. Samo treba zapamtiti da je to - vjerovatno za nesto dobro.
Zavisi sve koliko si toga s nekim prosao.
Naravno.