sjecam se da mi se prvi put u zivotu svidio jedan decko (sad nisam sigurna da li je to bilo u prvom, drugom, ili trcem osnovne). ja sam bila medju najvisim u razredu, a on medju najnizim
a uz to sam sumnjala da mu se svidja jedna moja imenjakinja i mislim da sam tad prvi put osjetila ljubomoru
moja prva "prava" veza zapocela je kada sam imala 14 godina. prilicno mlada, ali - kakva je to ljubav bila... on je bio 4 godine stariji i ostali smo zajedno par godina. nazalost, to se zavrsilo jako, jako tuzno i on vise nije ovde, ali cini mi se da nema dana kada ga se ne sjetim.
posle njega, u srednjoj skoli, imala sam jednog decka s kojim sam "provela" dvije godine (u te 2 godine mislim da ne bih mogla sastaviti ni 4 mjeseca koja smo bili zajedno). dakle, ta je veza bila puno neozbiljnija od ove prosle. stalni prekidi, svadje, pa ne pricamo, pa pricamo, pa onda "ovaj mi je reko ovo, onaj ono..." Kad smo zavrsili srednju skoli, definitivno smo prekinuli. eh sad, nakon toliko godina meni su ta sjecanja na njega lijepa. sve te svadje i sve ostalo, postalo mi je simpaticno (mislim, nije mi simpaticno svadjati se s momkom, ali mi je simpaticno sto smo tada imali 17ak godina, a stalno se "trgali" i onda one price u drustvu: "cuj, taj me vise ne zanima. imam novog frajera koji je extra dobar, a njemu je bolje da mi se ne obraca" i onda dodjes kuci i rigas najboljoj drugarici na telefon: "oh, zasto me ne voli kao prije"
). tako da mi je sada drago kada ga sretnem i uvijek se super ispricamo (nije da smo sad neki extra drugovi). prosle godine smo se slucajno nasli u istom drustvu i ispricali se i ismijali i tad mi je on priznao koliko je tek njemu drago kad se sretnemo (ja sam njemu bila prva djevojka).
eto, to su neki momci kojih se ja sjecam
