Forum Klix.ba

Prvi dio

Nedokaziva teorija

Pripremio: Dr. Adem Zalihić

Niko nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. Naprimjer: u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih životinja, prirodno je da će preživjeti oni koji brže trče. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on neće tranformirati jelene u neku drugu živu vrstu. Ovi jeleni će uvijek ostati jeleni.

U XIX stoljeću čije su lozinke bile borba za opstanak, natjecanje, klasna borba, trgovinsko suparništvo nacija, vojni sukobi, a borba za opstanak dobila smisao načela mržnje, rođen je 12. februara 1809. godine Charles Robert Darwin u Shrewsburyju, Engleska.

Bio je peto dijete i drugi sin Roberta Waringa Darwina i Suzane Wedgwood. Kao i neki znanstvenici prije njega, Darwin je vjerovao kako je cijeli život na Zemlji evoluirao (postupno se razvijao) tokom miliona godina od nekih zajedničkih predaka.

«Nazvao sam ovaj princip, po kojem je sačuvana svaka mala varijacija, ukoliko je korisna, terminom prirodni odabir.» (Charles Darwin prema «Porijeku vrsta»)

Iz činjenice promjena organskog života i teških uvjeta održanja vrste, Darwin je iznio princip selekcije, izbora jačih u borbi za život, za opstanak (struggle for life).

Četiri teorije

Od 1831. do 1836. godine Darwin je radio kao prirodnjak na brodu Beagle sa britanskom znanstvenom ekspedicijom oko svijeta. U Južnoj Americi Darwin je pronašao fosile izumrlih životinja koji su bili slični današnjim vrstama. Na otoku Galapagos u Pacifiku zapazio je mnoge varijacije među biljkama i životinjama zajedničke vrste iste onima iz Južne Amerike. Ekspedicija je posjetila mnoga mjesta širom svijeta pa je Darwin svugdje proučavao biljke i životinje skupljajući uzorke za daljnje studije. Po svom povratku u London, Darwin je izvršio cjelovita istraživanja svojih zabilješki i uzoraka. Kao ishod studije, proizišlo je nekoliko teorija:

jedna: evolucija je postojala;

druga: evolutivne promjene su bile postupne, za šta su trebale hiljade ili milioni godina;

treća: primarni mehanizam evolucije bio je proces nazvan ‘’prirodni odabir’’ (prirodna selekcija);

četvrta: milioni vrsta koje danas žive postale su iz jedne originalne forme života kroz proces grananja nazvan “specijalizacija”.

Darwinova teorija evolucione selekcije smatra kako varijacije unutar vrste nastaju slučajno te da preživljavanje ili izumiranje svakog organizma determinira sposobnost tog organizma da se prilagodi (adaptira) okolišu.

Postavio je ove četiri teorije u svojoj knjizi “O porijeklu vrsta sa značenjem prirodnog odabira ili sačuvanje favoriziranih vrsta u borbi za život” (1859.) ili kraće “Porijeko vrsta”. Nakon objavljivanja ''Porijekla vrsta’’ Darwin je nastavio pisati o botanici, geologiji, zoologiji do svoje smrti 1882. godine.

Na putovanju Beaglom (1831.–1836.) Darwin je sakupio i opisao hiljade životinja i biljaka. U Južnoj Americi promatrao je adaptaciju organizama na različita staništa od džungle do travnjaka i planinskih staništa. U umjerenim područjima vrste više sliče vrstama tropskih područja Južne Amerike nego odgovarajućim vrstama umjernih područja Evrope.

Naprimjer, na travnjacima Argentine nema zečeva, postoje štakori koji sliče zečevima. Ovi štakori nisu vezani sa evropskim zečevima, ali su slični ostalim štakorima u Južnoj Americi. Štaviše, fosili u Južnoj Americi nisu nalik na evropske fosile nego su slični sa izumrlim (kao i sada živućim) biljkama i životinjama u Južnoj Americi.

Darwina su posebno intrigirale ptice zebe na Galapagosu, ostrvu lociranom oko 500 milja od kopna Južne Amerike. Ove ptičice, iako jedinstvene, jasno su vezane za vrste sa kopna. Postoji 14 različitih vrsta roda Galapagos zeba koje su adaptirane na posebne režime prehrane. Darwinje sakupio podatke uključujući i promatranja varijabilnosti domaćih životinja, naprimjer pasa, koji su uzgajani generacijama selekcioniranog uzgajanja.

Uz crteže sopstvenih zapažanja, Darwin je crtao iz radova Linnaeusa (kreacioniste poznatog po egoističkoj proklamaciji – Bog stvara, Linnaeus uređuje) i Cuviera, kreacioniste ali i komparativnog morfologa, osnivača paleontologije, koji je smatrao kako je diskontinuitet fosila u različitim slojevima posljedica katastrofa, kao poplave, koje su izazvale izumiranje mnogih vrsta koje su živjele u određeno vrijeme.

Ovaj pristup je prihvaćen od nekih modernih geologa (i naziva se katastrofizam):

- Huttona i Lyella, koji su geološke procese smatrali sporim i suptilnim tokom miliona godina, ali vođeni u velike izmjene, tako je starost Zemlje radikalno drugačija od 6000 godina o kojima govore biblijski kreacionisti),

- Malthusa, koji je zaključio kako su rat i glad neizbježni u ljudskoj populaciji koja raste brže od raspoloživih resursa, i Lamarcka, koji je predložio teoriju evolucije zasnovanu na kontinuiranom procesu postupnih modifikacija prema dobivenim osobinama.

Darwin i Wallace skupa su iznijeli mnoštvo činjenica uključujući geografsku raspoređenost organizama, komparativnu morfologiju organizama i njihovih prethodnika – fosila. Tvrdili su da dugotrajne promjene okoliša, uključujući pomjeranja kopna i klimatske promjene, mogu služiti u procesu prirodnog odabira tokom mnogih generacija sa rezultatom mnoštva vrsta izraslih iz jednog zajedničkog prethodnika. Darwin je ovo nazvao “porijeklo sa

modifikacijom”, a pojam evolucija je uveden kasnije.

Darwinova ideja može biti prikazana citatom iz “Porijekla vrsta”:

‘’Kako se rađa sve više individua neke vrste koje mogu preživjeti, i kao posljedica postoji često ponavljajuća borba za egzistenciju, slijedi da svako biće, ukoliko se mijenja na bilo koji način koristan za njega, pod kompleksnim i različitim uvjetima života, imat će bolje šanse za preživljavanje i tako biti prirodno odabrano. Iz snažnog principa prenošenja svojstava bilo koja odabrana varijacija teži propagaciji u svoju novu i modificiranu formu.'' (Uvod)

U razmatranju teorije Darwina i Wallacea treba zapaziti da ključna uloga u hereditetu (naslijeđu), koju imaju nukleus, hromosomi i DNA, nije dokazana do 1892., 1903. i 1943.

Uz ovo, Darwin – Wallaceova teorija evolucije razvijena je bez osvrta na značenje Mendelovih radova o nasljeđivanju (koji su inače temelj genetike). Da ironija bude veća, Mendel je pisao Darwinu o svojim idejama, ali je Darwin previdio njihov značaj.

Potonje studije privukle su u zajedništvo polja evolucije, genetike i molekularne biologije. Naprimjer, nasljedna bolest ‘’anemija srpastih stanica” uzrokovana je malim izmjenama u DNA koje su uzrokovale izmjene u proteinu hemoglobina eritrocita. Individue sa dva gena za srpaste stanice imaju bolest i mogu umrijeti, ali one jedinske sa jednim genom imaju veću otpornost na malariju. Stoga se vidi da ovaj gen ima prednost u preživljavanju za afrička područja sa malarijom.

Ne produciraju sve promjene DNA ovako dramatične efekte na proteine kod onih koji imaju ove proteine. Neke promjene u DNA imaju samo minorne efekte ili nemaju dodirnih efekata na organizam. Sistematičnom usporedbom DNA različitih organizama moguće je odrediti stepen sličnosti i razlika između organizama i pokazati filogenetsku (evolucionu) relaciju između njih.

Nije više smisleno, osobito danas, govoriti o teoriji evolucije impresionirano ili pak sa “olakšanjem” da je ovom teorijom pao teret tajne otkud i kako čovjek.

Nakon otkrića zakona genetike (prva polovina 20. stoljeća), Darwinova teorija je ušla u duboku krizu. Skupina znanstvenika se 1941. godine okupila u okviru Geological Society of America u pokušaju pronalaska rješenja očuvanja darvinizma. Napoznatiji od njih bili su paleontolozi, zoolozi i genetičari: Stebbins, Dobznhansky i Mayr. Njihove diskusije bile su usmjerene na pitanje porijekla pogodnih varijacija koje su navele žive organizme da evoluiraju. Ideja koju su iznijeli zvala se “slučajna mutacija”, a teorija koju su predložili “moderna sintetička evoluciona teorija”. Ovaj pokret postao je poznat kao “neodarvinizam” i dodao je Darwinovoj tezi prirodne selekcije komponentu genetske mutacije. Neodarvinisti su pokušali ustanoviti primjere “pogodnih mutacija” pokušavajući hiljade eksperimenata sa mutacijama. Nikada nisu uspjeli proizvesti korisnu mutaciju. Pokušaji dokazivanja slučajnog postanka živih organizama također su propali.

Fosilni zapisi nikada i nigdje u svijetu nisu dokazali “prijelazne oblike” u nekoj postupnoj evoluciji živih organizama od primitivnih ka naprednijim vrstama.

U novije vrijeme (70. godine prošlog stoljeća) neki znanstvenici predložili su model evolucije nazvan “punctuated equilibrium” (Eldrege i Gould). Prema njima, evolucioni skokovi su rezultati velikih mutacija kao posljedica “incidenta – nezgode” u genetskoj strukturi. Teško se može smatrati racionalnim objašnjenje da je “jedna ptica odjednom iskočila iz reptilskog jajeta” jer, po mišljenju evolucionista, evolucija jedne vrste u drugu zahtijeva veliku i povoljnu promjenu u genetskoj informaciji.

Ipak, niti jedna mutacija ne poboljšava genetsku informaciju niti joj dodaje novu. Stoga se neodarvinizam više približio ideološkoj dogmi izgubivši osobenosti znanstvene teorije.

Današnja “teorija evolucije” zagovara da je život evoluirao preko dva naturalistička mehanizma: “prirodna selekcija” i “mutacija”. Teorija govori kako su dva mehanizma komplementarna.

Prirodna selekcija prije Darwina definirana kao “mehanizam koji vrste čini nepromjenjivim”, dok je Darwin bio prvi koji je pretpostavio evolucionu snagu ovog procesa. Od tada do danas nije nađen niti jedan dokaz ovom mehanizmu. Niko nikada nije proizveo neku vrstu mehanizmom prirodne selekcije. (Naprimjer: u jednom krdu jelena, pod prijetnjom divljih životinja, prirodno je da će preživjeti oni koji brže trče. To je istina. Ali, bez obzira koliko dugo ovaj proces trajao, on neće tranformirati jelene u neku drugu živu vrstu. Ovi jeleni će uvijek ostati jeleni.)

Mutacije su prijelomi ili zamjene koje se odigrava u DNA molekuli, koja se nalazi u jezgri ćelije živog organizma i koja sadrži sve genetske informacije.

Do sada nije izvedena niti jedna korisna mutacija. Sve su se pokazale štetnim:

- Direktne posljedice mutacija su štetne.

- Mutacije ne dodaju nove informacije u DNA jednog organizma.

- Da bi mutacija mogla biti prenesena na sljedeću generaciju, ona se mora odigrati u reproduktivnim stanicama organizma.

Prema teoriji evolucije, svaka živa vrsta proizašla je iz svoga prethodnika. Prethodno postojeće vrste pretvorile su se vremenom u nešto drugo i sve su vrste nastale na ovaj način.

U ‘’Porijeklu vrsta’’ Darwin je objasnio: “Ukoliko je moja teorija istinita, bezbrojne prijelazne vrste, koje najbliže povezuju sve vrste jedne iste grupe, posve sigurno su morale postojati… Stoga bi dokaz njihovog bivšeg postojanja trebao biti nađen jedino među fosilnim ostacima.” (Charles Darwin, The Origin of Species: A Facsimile of the First Edition, Harward University Press, 1964. strana 179.)

Evolucionisti su još od sredine 19. stoljeća širom svijeta tragali za fosilima i kopali tražeći nedostajuće karike. Uprkos njihovim najvećim naporima još uvijek nije otkrivena niti jedna prijelazna forma. Svi fosili izvađeni na iskopinama pokazali su da se, suprotno vjerovanjima evolucionista, život pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran.

Pokušavajući dokazati svoju teoriju, evolucionisti su nesvjesno uzrokovali da ona kolabira.

KRAH DARVINIZMA – 2 DIO
Piše: Dr. Adem Zalihić
Kada se ispitaju Zemljini slojevi i fosilni zapis, može se vidjeti da su se svi živi organizmi pojavili istovremeno. Najstariji sloj Zemlje u kome su nađeni fosili živih bića je onaj iz perioda nazvanog kambrij. Njegova starost je procijenjena na 500-550 miliona godina. Živa bića nađena u slojevima koji pripadaju kambrijskom periodu pojavila su se u fosilnom zapisu iznenada – nema njihovih prethodno postojećih predaka.


Fosili nađeni u kambrijskim stijenama pripadaju puževima, trilobitima, spužvama, kišnim glistama, meduzama, morskim ježevima i drugim kompleksnim beskičmenjacima. Ovaj široki mozaik živih organizama, načinjen od jednog tako velikog broja kompleksnih stvorenja, pojavio se tako iznenadno da se taj čudesni događaj u geološkoj literaturi naziva “kambrijska eksplozija”.

Kao što se može vidjeti, fosilni zapis ukazuje da živa bića nisu evoluirala iz primitivnih u napredne forme, nego da su se umjesto toga pojavila iznenada, naprasno i u jednom savršenom stanju. Ukratko, živa bića nisu postala evolucijom, ona su bila stvorena.

“Rekonstrukcije” fosila

Rekonstrukcije se mogu definirati kao crtanje slika ili konstruiranje modela živog bića na bazi jedine kosti, ponekad na bazi samo jednog fragmenta koji je iskopan. “Ljudi-majmuni” koje mi vidimo u časopisima ili filmovima ustvari su rekonstrukcije. U svojim slikama i rekonstrukcijama evolucionisti namjerno daju oblik crtama koje ustvari ne ostavljaju nikakve fosilne tragove na način da podržavaju evoluciju. Primjer: građa nosa i usana, oblik kose, oblik obrva i druge dlake na tijelu. Oni također izrađuju detaljne slike, slikajući ova imaginarna bića kako hodaju sa svojim obiteljima, kako love ili u drugim prilikama njihovog svakodnevnog života. Međutim, svi ovi crteži samo su tvorevine mašte i nemaju ekvivalent u fosilnom zapisu. Earnst A. Hooten sa Harvardskog univerziteta objašnjava ovu situaciju ovako: “Pokušati restaurirati mehke dijelove je jedan čak još hazardniji poduhvat. Usne, oči, uši i nagib nosa ne ostavljaju indicija na dijelovima kostiju koje leže ispod njih. Vi sa jednakom lahkoćom na neadertalnoj lobanji možete modelirati osobine čimpanze kao i crte lica filozofa.”



Scenarij evolucije čovjeka

Darvinistička teorija drži da je savremeni čovjek evoluirao iz neke vrste majmunolikih bića. Tvrdi se da su za vrijeme ovog navedenog evolucionog procesa, za koji se pretpostavlja da je počeo prije 4-5 miliona godina, postojale neke “prijelazne forme” između savremenog čovjeka i njegovih predaka.

Prema ovom potpuno imaginarnom scenariju, postojale su 4 osnovne kategorije:

• <!--[endif]-->Australopithecus

• <!--[endif]-->Homo habilis

• <!--[endif]-->Homo erectus

• <!--[endif]-->Homo sapiens

(Neki kandidati za prijelazne forme iz prošlosti kao Ramapithecus morali su biti potpuno isključeni iz imaginarnog stabla evolucije čovjeka nakon što je shvaćeno da su oni bili obični majmuni.)

David Pilbeam, Human Loss and Early Ancestor, Science, April 1982, strana 6-7.

Sve vrste Australopithecusa su izumrli majmuni koji podsjećaju na majmune današnjice. Godine 1994. jedan tim sa Univerziteta u Liverpoolu zaključio je da su “Australopithecusi četveronošci.”

Fred Spoor, Bernard Wood Frans Zonneveld, “Implication of Early Hominid Labyrintine Morphology for Evolution of Human Bipedal Locomotion”, Nature, vol. 269, June 23, 1994. str. 645-648.

Australopithecusi nemaju veze sa ljudima i oni su samo izumrla majmunska vrsta.

Homo habilis kao klasa predložen je 60-ih godina 20. stoljeća kao “karika” ili “prijelazna forma” Australopithecusa u savremenog čovjeka. Ipak, morfološke osobenosti (prsti na rukama i nogama pogodni za penjanje, struktura donje vilice nalik današnjim majmunima, lobanjski volumen od oko 500 ccm) ukazivali su da je on majmun.

1994. godine analize antropologa Holly Smitha pokazale su da Homo habilis nije bio “homo” nego “majmun”. Spoor, Wood i Zonneveld su koristeći metod komparativne analize polukružnih kanala unutarnjeg uha ljudi i majmuna pokazali znatnu razliku kanala ljudi koji hodaju uspravno i majmuna koji hodaju savijeni nadolje. Kanali unutarnjeg uha Homo erectusa bili su isti kao u savremenog čovjeka.

Fred Spoor, Bernard Wood Frans Zonneveld, “Implication of Early Hominid Labyrintine Morphology for Evolution of Human Bipedal Locomotion”, Nature, vol. 269, June 23, 1994. str. 645-648.

Iznesena su dva važna rezultata:

- Fosili koji su označeni kao Homo habilis ustvari ne pripadaju klasi “homo”, tj. ljudi, nego klasi Australopithecusa, tj. majmuna.

- Homo habilis i Australopithecusi bili su živa bića koja su imala povijen hod i zbog toga kostur majmuna. Oni ni u kom pogledu nisu imali nikakvu vezu sa ljudima.

Homo erectus je kategorija za koju se tvrdi da je najprimitivnija ljudska vrsta. Riječ “erect” (što znači uspravan) ovo i implicira. Evolucionisti su morali odvojiti ove ljude od prethodnih kategorija dodajući kvalitet “uspravnosti”, zato što su svi dostupni fosili Homo erectusa uspravni u takvoj mjeri koja nije uočena u bilo kojeg primjerka Australopithecusa ili Homo habilisa. Ne postoji razlika između kostura savremenog čovjeka i Homo erectusa. Najčuveniji od svih primjeraka Homo erectusa nađenih u Africi je fosil “Narikotome homo erectus” ili “Turkana dječak”. Potvrđeno je da je to fosil 12 godina starog dječaka koji bi bio 1,83 m visok u svom adolescentnom dobu. Uspravna građa kostura ovog fosila nije drugačija od one savremenog čovjeka.

Molekularni ćorsokak evolucije

Kompleksna građa žive stanice nije bila poznata u Darwinovo doba i pripisivati život slučajnostima i prirodnim uvjetima u to je vrijeme za evolucioniste bilo dovoljno ubjedljivo. Tehnologija 20. stoljeća zavirila je i zadubila se u najsitnije djeliće života i otkrila da je ćelija – stanica najkompliciraniji sistem sa kojim se čovječanstvo ikada susrelo.

Ona je toliko kompleksna da čak ni visoki nivo tehnologije koji je čovječanstvo postiglo ne može proizvesti jednu takvu stanicu. Nikada ni jedan pokušaj da se kreira umjetna stanica nije postigao uspjeh. Ustvari, svi pokušaji da se to učini su napušteni.

Evolucija nije uspjela objasniti čak ni postanak gradivnih blokova stanice. U prirodnim uvjetima nije moguće formiranje čak i samo jednog proteina od hiljada složenih proteinskih molekula koje izgrađuju stanicu. Odsustvo, dodavanje ili zamjena samo jedne aminokiseline u strukturi proteinske molekule uzrokuje da taj protein postane beskorisna gomila molekula. Svaka aminokiselina mora biti na pravom mjestu i u pravilnom poretku. Teorija evolucije koja tvrdi da se život pojavio pukim slučajem nema izgleda pred ovim poretkom, budući da je on isuviše čudesan da bi se objasnio slučajnošću.

Vjerovatnoća da prosječna proteinska molekula izgrađena od 500 aminokiselina prisutnih u tačno odgovarajućoj količini i smještenih u tačno odgovarajućem redoslijedu, uz vjerovatnoću da sve aminokiseline koje ona sadrži budu samo lijevostrano orijentirane i da budu spojene jedino peptidnim vezama je “1 : 10950”.

Priča o cigli

Ako neko vjeruje da živa ćelija može postati slučajno, tada ne postoji ništa što bi ga moglo spriječiti da vjeruje u sličnu priču koju ćemo sada ispričati. To je priča o jednom gradu: Jednog dana grudva ilovače, pritisnuta između stijena na neplodnoj zemlji, nakon kiše postane vlažna. Kada je sunce izašlo, ova vlažna ilovača se osuši, stvrdnu i poprimi krut otporan oblik. Kasnije se ove stijene koje su poslužile kao kalup nekako raspadoše u komadiće i onda se pojavi pravilna, dobro oblikovana i čvrsta cigla. Ova cigla je godinama čekala, pod istim prirodnim uvjetima, da se formiraju druge cigle slične njoj. Ovaj proces se nastavio sve dok se stotine i hiljade istih cigli nisu formirale na tom istom mjestu. Međutim, sasvim slučajno, nijedna od ovih cigli, koje su prethodno formirane, nije bila oštećena. Iako su, u periodu od nekoliko hiljada godina, bile izložene oluji, kiši, vjetru, suncu i hladnoći, te cigle nisu napukle, nisu se prelomile, niti su bile odvučene sa tog mjesta, nego su čekale tu, na istom mjestu, sve sa istom “namjerom”. Kada je njihov broj postao adekvatan, one su podigle zgradu poredavši se jedna uz drugu i postavivši se jedna iznad druge sasvim slučajno, uz pomoć djelovanja prirodnih sila, vjetrova, oluja ili tornada. U međuvremenu, pod utjecajem prirodnih sila, u savršenom vremenskom slijedu, nastali su materijali kao cement ili šljunak i umetnuli se između njih, da bi ih spojili. Dok se sve ovo događalo, željezna ruda se pod zemljom, uz pomoć prirodnih utjecaja oblikovala i položila temelje zgrade koja će nastati od ovih cigli. Na kraju ovog procesa podignuta je jedna kompletna zgrada, nimalo oštećena, sa svim njenim građevnim materijalom, drvenarijom i instalacijama. Naravno, zgrada se ne sastoji samo od temelja, cigli i cementa. Kako je onda ostali materijal pribavljen? Odgovor je jednostavan: sav materijal koji je bio potreban za izgradnu zgrade postojao je u zemlji, na mjestu gdje je zgrada izrasla. Silikon za staklo, bakar za električne kablove, željezo za stubove (armaturu), grede itd... itd.. Sve se to nalazilo ispod zemlje u ogromnim količinama. Bila je potrebna još jedino vještina ''prirodnih sila'' da oblikuje i smjesti ove materijale na njihovo mjesto unutar zgrade. Sve instalacije, drvenarija i ostalo, smješteno je između cigli uz pomoć vjetrova, kiše i zemljotresa. Sve je išlo tako dobro da su se cigle razmjestile na takav način da su među sobom ostavile neophodan prostor za prozore, kao da su znale da će se kasnije, pod djelovanjem “prirodnih uvjeta”, formirati nešto po imenu staklo. Štaviše, one nisu zaboravile ostaviti prostora za instaliranje vode, struje i sistema za grijanje, koji će se također slučajno formirati. Sve je išlo tako dobro da su slučajnosti i “prirodni uvjeti” proizveli savršeno dizajniranu zgradu.

Teorija evolucije tvrdi da je život nastao slučajno. To je tvrdnja koja nije ništa manje apsurdna nego naša priča, zato što stanica, sa svim svojim visokokvalificiranim sistemima za komuniciranje, transport i upravljanje, nije ništa manje složena od bilo kojeg grada, kako je opisuju najveći svjetski stručnjaci iz oblasti citologije i biohemije, a broj ćelija u ljudskom organizmu se procjenjuje na oko 75 biliona.

Temeljne činjenice koje se mogu rezimirati:

1. Teorija evolucije je pobijena u prvom stadiju

Evolucionisti još nisu u stanju objasniti čak ni nastanak samo jednog proteina neophodnog za život. Proračuni mogućnosti, fizičke i hemijske formule dokazale su nemogućnost slučajnog postanka života.

2. Teorija evolucije neće biti potvrđena ni u budućnosti

Otkrivanjem detalja vezanih za građu i funkciju žive stanice, postignuta je mnogo veća kategoričnost da stanica nije toliko proste građe da bi se, kao što se to smatralo u vrijeme primitivne nauke iz Darwinovog vremena, mogla oformiti sama kao produkt nekih slučajnosti. Pozadina i neutemeljenost teorije evolucije svakim danom postaje sve jasnija i neće se smjeti pojavljivati pred javnošću koja će biti upoznata sa stvarnom situacijom.

3. Nepremostivi problem evolucije: razum

Čovjek je svjesno biće, posjeduje volju, moć razmišljanja, govora, moć donošenja odluka, rasuđivanja… Sve ove odlike su funkcije razuma koji čovjek posjeduje. Razum je najveća razlika koja stvara jaz između čovjeka i životinja. Nikakva fizička sličnost ne može nadomjestiti ovu najveću razliku između čovjeka i ostalih živih bića.

Bas je tragikomicno kada se evolucije uhvate oni koji ili nemaju blage veze o samim osnovama na kojima pociva ova teorija ili jednostavno svjesno obmanjuju potencijalno citateljstvo koje je jos manje upoznato sa datom teorijom, a i samim naucnim metodom.

Samo mi reci koji je cilj ovih brosurica? Okupljanje stada, zaradjivanje sevapa (mada mi nikako ne ide u glavu kako se sevap moze zaraditi lagajuci), zarada novca od prodaje ovakvih knjizica i brosurica, ili sta vec.

Ako zanemarimo osnovnu i nesto srednje, priznaj da nisi nikada uzeo knjigu biologije u ruke!?

Smijesno mi je kada se neko popali na nesto s cim i nije bas na ti, al' sta ces. Svasta je moguce kada religija postane moderna, a narocito ako se tome pridoda i onaj turbo predznak kao sto je slucaj u ovoj nasoj poslijeratnoj Bosni!

slazem se sa nin-om.

Darvinizam je prema vodecim svjetskim religijama (prije svega krscanstvo ali u zadnje vrijeme i islam (koji je nekada bio liberalan i progresivan po pitanju razvoja naucnih shvatanja)) do sada bezbroj puta dozivio krah. Pa opet se Darvinova evolucija uci u skolama, a ne kreacionizam.

Gospodine pokretacu teme, mozete li nam reci vase misljenje o ovom citatu?

emra_a wrote:

Evolucionisti su još od sredine 19. stoljeća širom svijeta tragali za fosilima i kopali tražeći nedostajuće karike. Uprkos njihovim najvećim naporima još uvijek nije otkrivena niti jedna prijelazna forma. Svi fosili izvađeni na iskopinama pokazali su da se, suprotno vjerovanjima evolucionista, život pojavio na Zemlji iznenada i potpuno formiran.

šta šta?

recimo:
http://en.wikipedia.org/wiki/Lungfish

cijela jedna porodica riba koje mogu disati i zrak. kako se bogati to uklapa u kreaciju svijeta odjednom?
pa recimo ovo:
http://news.nationalgeographic.com/news ... -fish.html

i kako to da fosili pokazuju da su ipak nekad postojale neke vrste koje više ne postoje, a i danas postoje neke koje nisu baš postojale oduvijek? ili misliš da su dinosaurusi, trilobiti i čovjek nekad zajedno živjeli na zemlji? ma ovdje je toliko nebuloza da bi čovjeku trebali sati da se samo dotakne svih...

prihvatite se ti i tvoj doktor điđimilović malo udžbenika biologije za šesti osnovne, i to je fino štivo za početak.

niko ne tvrdi da je teorija evolucije savršena ili dovedena do kraja. možda nikad neće ni biti. ali definitivno se bolje uklapa u činjenice od teorije da je svijet star 6000 godina i da su sva živa bića stvorena odjednom, i za sad je najbolje što imamo.

Dobar dan veselim se pokretanju nikad potrošene stare teme

dr.gog wrote:Dobar dan veselim se pokretanju nikad potrošene stare teme

Takodje

Definitivno brošurica, vidi termina, "čudesno", "imaginarni scenario", sve sami "weasel words" upakovani sa netačnim ali teško provjerljivim informacijama ("nikad nisu pronađene karike koje nedostaju" i sl.) a pokušava se prodati kao nauka. I da ne zaboravimo ciglu na kraju, bez cigle ne bi valjalo nikako

Jao, pa nemrem verovat da mogu biti ovako uporni sa propagandnim bljuvotinama...Mene obicno spopadaju na autobusnoj stanici sa ovakvim reklamnim materijalima i jeftino produciranim/stampanim pamfleticima.

prvo, proglasio bih sukob interesa u slucaju dr. Adema Zalihica, jer je darwinizam direktna konkurecnija teoriji da je covjek nastao od Adema

drugo, sumnjam da covjek ima cijelu zalihu ovakvih tekstova i da ce ih pomalo prevoditi

am i funny or what?

Zalosno je dok ima ljudi koji ce to citati, povjerovati, pa cak i druge pokusati ubijediti u to....

Cisto sumnjam da je pokretac(ica) teme ikad cula za Darwina dok nije dobila brosuru.

A jos zalosnije da u BiH ima more ljudi koji nisu zavrsili ni 4 osnovne, nikad nisu ucili biologiju, ni hemiju, pa im ovo dodje kao skidanje mraka sa ociju. I u tom trenutku prosvjetljenja postaju ubijedjeni da je ostatak stanovnistva jos gluplji od njih, pa im, eto treba njihova pomoc da spoznaju sta je bilo od ameba do danas.

Ja ne vjerujem u evoluciju

Doktore, poshto diploma?

Znaci ako ne vjerujes u evoluciju onda si glup, neobrazovan ili sta vec? Prije svega to je samo teorija i treba jos dosta pure i kiselog mlijeka da bi se dokazala. Oni koji osporavaju teoriju iznose neke nedorecenosti i nedostatke i to je u svakom slucaju dobro. Ne znam zasto to shvatate tako tragicno?! Nece svijet propasti ako se dokaze da Darvin nije bio u pravu.

Nema se šta vjerovati u evoluciju nije to religija to je nauka

thron wrote:Nema se šta vjerovati u evoluciju nije to religija to je nauka

To je teorija prije svega, dakle moze biti dokazana, a Boga mi i oborena. Nije niko ni glup ni neobrazovan ako kaze da ne vjeruje u ovu teoriju.

grunt wrote:Ja ne vjerujem u evoluciju

ja samo u evotigana

da..."samo"... teorija koja zasad savršeno objašnjava način na koji je život kakvog ga danas vidimo nastao...
teorija koja leži na dokazima, a ne na pretpostavkama!
i da, naravno, koja će u svoje okrilje prizivati još dokaza...
niti jedan naučnik ne smije reći da je teorija evolucije 100% tačna i neoboriva, iz prostog razloga što je NAUČNIK!

oni koji osporavaju evoluciju su uglavnom kreacionisti čiji su "argumenti" toliko "jaki", da ih puše samo mase bez racionalnog poimanja svijeta u kojem žive...

Da je Darwin rekao da su Majmuni postali od Ljudi bio bi 100% u pravu

zgembo_sa wrote:

thron wrote:Nema se šta vjerovati u evoluciju nije to religija to je nauka

To je teorija prije svega, dakle moze biti dokazana, a Boga mi i oborena. Nije niko ni glup ni neobrazovan ako kaze da ne vjeruje u ovu teoriju.

Pa ti si upravo potvrdio naučni princip jer nauka je "način sakupljanja i obrađivanja spoznaja kroz organiziran i sistematičan proces koji je prijesvega ponovljiv." prema tome nema se tu šta vjerovati. A što se tiče dokaza evolucija je poodavno postala fakat a ne teorija.

rogic wrote:Da je Darwin rekao da su Majmuni postali od Ljudi bio bi 100% u pravu

kako ima ljudi koji jos uvijek tako podcjenjuju majmune. zalosno, veoma zalosno.

thron wrote:

zgembo_sa wrote:

thron wrote:Nema se šta vjerovati u evoluciju nije to religija to je nauka

To je teorija prije svega, dakle moze biti dokazana, a Boga mi i oborena. Nije niko ni glup ni neobrazovan ako kaze da ne vjeruje u ovu teoriju.

Pa ti si upravo potvrdio naučni princip jer nauka je "način sakupljanja i obrađivanja spoznaja kroz organiziran i sistematičan proces koji je prijesvega ponovljiv." prema tome nema se tu šta vjerovati. A što se tiče dokaza evolucija je poodavno postala fakat a ne teorija.

Pa ne moze biti i teorija i fakat istovremeno I nije postala fakat definitivno. Postoji ogroman broj rupa u toj teoriji, nedorecenosti i sl. Ona mozda predstavlja jednu od najpoznatijih teorija u ovoj oblasti, ali definitivno nije fakat sve dok se ne dokaze, a nije se dokazala. A sto se tice vjerovanja ne znam zasto ne bi mogao vjerovati ili ne vjerovati necemu sto je jos uvijek u domenu teorije?

Jel mogu recimo vjerovati da ima inteligentnog zivota u svemiru osim nas? Ima teorija koja kaze da definitivno postoji, ali nikad nije dokazana. Mozes li vjerovati ili ne?

Nema mi nista draze od citanja clanaka ljudi tipa Dr. Semira Osmanagica. Koliko ti ljudi zapravo pojma nemaju, to je cudo. I ne vrijedi trositi rijeci na njih.

Bitno je samo da "bace bombu", ko pogin'o - pogin'o. Problem tih ljudi je u shvacanju da Zemlja postoji 4.5 MILIJARDI godina. Covjekov zivotni vijek je strasno zanemariv.

A onda kad me neko pita, kako se to majmuni vec do sada nisu razvili u ljude stomak mi se okrene...

Neki naucnik je izracunao da je mogucnost nastajanja zive materija iz nezivog jednaka mogucnosti da uragan prodje kroz otpad i da slucajno pretvori otpatke u dzambo-dzet i da to matematika tretira kao nesto zanemarivo odnosno nemoguce.
I zar nije teorija evolucije oborena? Odnosno dokazano je da postoji evolucija unutar vrsta a nemoguce je da jedna prirodna vrsta evoluira u drugu.
Neandertalac je valjda neki ruski oficir kome je unakazena lobanja u Napoleonovim ratovima, kostur Krapinskog covjeka su ostetile zivotinje pa je malo neobican i sl. Nema medjufaza ni slijepih grana u razvoju vrsta. Od Adema pa dosad insan je 'vakav -jedino je odebljao i ocelavio- i bice isti do kijametskog dana.
Istina je da sam ja, kako vi kazete, neobrazovan i ne samo da nevjerujem u evoluciju nego cak sta-vise ne vjerujem ni u Marxizam i da ce komunizam pobijediti. Vise glup jer sam to bubao sesnaest godina a nije uslo u glavu.
p.s.
Majmuni si mi jako simpaticni, ali zao mi je...