#1 Kako se fasifikuje povijest
Posted: 10/08/2008 03:37
BOJE RIJEČI
Piše: Zija Dizdarević
Oličavajući bh. historiju u Kulinu banu, Fatihu, Gazi Husrev-begu i Izetbegoviću, reis preporučuje sebe za narednog, upućujući Bošnjake muslimane u onovremeni bezizgled
Dnevni avaz umije i nehotice razveseliti čitaoca. Izvještavajući o vjersko -kulturnoj manifestaciji “Lastavica 2008“ (prema DA, bilo je petnaestak hiljada vjernika srednje Bosne, Onasa navodi da ih je bilo desetak hiljada), novinar piše:
“Prema predanju, okupljanja na ovom mjestu prvog vikenda u avgustu traju i više od 1.500 godina.” Bio je tad julijanski kalendar, ne znamo da li su se baš po njemu ravnali tadašnji navodni “okupljači“. No, šta ćemo s onim “prvi vikend u avgustu“ prije petnaest vijekova?!
Nije se samo reporter DA poigrao historijom i logikom, činila je to na nemjerljivo ozbiljnije teme glavna ličnost te manifestacije, reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Reis je, uz ostalo, poručio:
“Ono što je bilo dobro i prije islama, treba prihvatiti i provoditi, i mi nismo ti koji trebaju nešto odobriti ili prihvatiti (...) Kulin (je) ban Bosanac, a ne Bošnjak, Srbin ili Hrvat, te da Bosanci, kao nacionalna odrednica tri i više etničkih skupina Bošnjaka, Srba, Hrvata, trebaju biti progresivna snaga svake države (?!), kao što su to Britanci, Amerikanci, Španci (...) Kulin ban je naš pradjed, na njega svi treba da budemo ponosni, kao i na Fatiha, Gazi Husrev-bega i Aliju Izetbegovića.”
Ef. Cerić je, ipak, sebi uzeo za pravo da “odobrava i prihvata“ bh. historiju i njene ličnosti po svom ćeifu. Ostavimo sad po strani to da li se Katalonci i Baskijci baš osjećaju Špancima ili Škoti i Irci Britancima. Reis se vraća na temu bosanske nadnacije, što iz njegovih usta ne može da ne bude provokativno za bh. Srbe i Hrvate, a i Bošnjake koji razmišljaju svojom glavom. Iritirajuće je i izbjegavanje riječi Hercegovina. Ta redukcija je u službi nastojanja da se srednjovjekovna Bosna, po kulinbanovsko-osmanskoj matrici, projicira na bh. današnjicu.
Lastavicom se služi kao dokazom teze o dobrovoljnom i masovnom prelasku Bošnjana (bosanskih krstjana, bogumila...) na islam s upadom sultana Mehmeda II el Fatiha (Osvajača) u Bosnu. Po toj logici, Osmanlije nisu bili osvajači već više, kao, logični nasljednici tadašnje Bosne, koja “šaptom pade“ u zagrljaj islamu. Slijedi veza dobri Bošnjani - Bošnjaci muslimani s aluzijom na “temeljni narod“ kao kontinuirani garant bosanske državnosti.
Da je ta državnost u reisovom tumačenju relativna i vazalski postavljena, vidno je iz njegovih ranijih izjava: “Turska je naša mati, tako je bilo, tako će i ostati“ i “Mi jesmo Turci, po našem povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali mi smo i Bošnjaci“. Ovu besmislenu turkonostalgiju ovdašnji Hrvati i Srbi ne mogu shvatiti drugačije nego kao provokaciju i prijetnju.
No, ovdje se radi o reafirmaciji političkog inferiorizma među današnjim Bošnjacima muslimanima. O tom svjedoči i ovo reisovo: “Mi smo jedan mali narod. Već 120 godina živimo bez svoje države, bez oca i majke.” Muslimani su sa Srbima i Hrvatima u Narodnooslobodilačkoj borbi usred Drugog svjetskog rata obnovili državnost Bosne i Hercegovine, što će dobiti i ustavni izraz. Zavnobihsko-avnojevska osnova državnosti BiH je bila političko-pravnim temeljem i uspostave samostalne bh. države 1992. godine.
Reis vodi zaumnu politiku historijskog diskontinuiteta koja glorificira i jedino priznaje osmansku državu kao svoju, sve do ovdašnje BiH, koju vezuje samo uz ime Alije Izetbegovića. Treba podsjetiti da se ef. Cerić smatra baštinikom Izetbegovićeve političke filozofije, uključivši mladomuslimanski panislamizam.
Reis traži od ovdašnjih Bošnjaka muslimana da se odreknu suštinski važnih perioda svoje historije i svojih trajno vrijednih političkih dostignuća, skrećući njihov pogled na srednjovjekovlje kao glavno uporište za političko sutra, a na islam kao nacionalnu i državonosnu ideologiju.
Reis je vrlo inteligentan i obrazovan čovjek, ali ovo što radi je intelektualno šarlatanstvo, pokušaj prizemne političke manipulacije neukim. To je nezdravo poigravanje historijom koje ne donosi dobra nikom.
Oličavajući bh. historiju samo u Kulinu banu, Mehmedu II Osvajaču, Gazi Husrev-begu i Aliji Izetbegoviću, reis Mustafa ef. Cerić preporučuje sebe za njihovog nasljednika, upućujući Bošnjake muslimane u onovremeni bezizgled.
Izvor: oslobodjenje.ba
---------------------------------------------------------------------------
U zemljama nastalih nakon raspada SFRJ je opcoj praksi nova paradigma povijesti. Iz decenije u deceniju se kreiraju novi narodni heroji, a prethodni, koje su isti ljudi dozivljavali slavljenicki, se difamiraju, reducira i elimira njihov doprinos razvoju svih nas ili ih se svrstava medju zlocince. Nisam siguran da li je zabiljezen jos negdje slucaj gdje se slave okupatori i inicijatori domaceg konflikta. Za mnoge Tito odjednom postaje zlocinac, iako je on zapravo jedan od protagonista onih ljudi koji su pokusali otkloniti sukobe medju nama i osloboditi nas vazalske patnje. Osmanlije, Austrijanci i nacisticka Njemacka su uvijek uspjeli zavaditi juzne Slavene do te mjere, da se medjusobno pokolju. Saveznici se umjesto u susjedu traze u dalekim zemljama.
Revizija povijesti je karakteristika hrvatskih i srpskih desnicara, kako god ih nazivali, ali moderna je pojava i kod Bosnjaka. Iako je vecina onih koji BiH osjecaju kao domovinu svjesna nebuloza koje npr. iznosi Ceric, njegovi hipnotizirani manipulatori ozbiljno pokusavaju nametati neke svoje vrijednosti, slaveci BiH kao vjecno pokorenu zemljicu. O Cericu necu puno, jer je Dizdarevic vec sve rekao. Zasto otvaram jos jednu papagajsko-dosadnu temu, slicnu onim bezbrojnim o Silajdzicu i Dodiku? Zato sto sam primijetio na forumima ljude koji svakodnevno kukumace o okupaciji BiH (npr. pola nje: RS), puni si parola o slobodi BiH, ali Osmanlije dozivljavaju kao pozitivce. Tito, Hamdija Pozderac, Dzemal Bijedic i Branko Mikulic se ubrajaju u najzasluznije osobe za opstanak BiH u 20. stoljecu, no to se pokusava trajno izbrisati i bh. mladezi nametnuti nova lazna slika o bh. proslosti.
Piše: Zija Dizdarević
Oličavajući bh. historiju u Kulinu banu, Fatihu, Gazi Husrev-begu i Izetbegoviću, reis preporučuje sebe za narednog, upućujući Bošnjake muslimane u onovremeni bezizgled
Dnevni avaz umije i nehotice razveseliti čitaoca. Izvještavajući o vjersko -kulturnoj manifestaciji “Lastavica 2008“ (prema DA, bilo je petnaestak hiljada vjernika srednje Bosne, Onasa navodi da ih je bilo desetak hiljada), novinar piše:
“Prema predanju, okupljanja na ovom mjestu prvog vikenda u avgustu traju i više od 1.500 godina.” Bio je tad julijanski kalendar, ne znamo da li su se baš po njemu ravnali tadašnji navodni “okupljači“. No, šta ćemo s onim “prvi vikend u avgustu“ prije petnaest vijekova?!
Nije se samo reporter DA poigrao historijom i logikom, činila je to na nemjerljivo ozbiljnije teme glavna ličnost te manifestacije, reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Reis je, uz ostalo, poručio:
“Ono što je bilo dobro i prije islama, treba prihvatiti i provoditi, i mi nismo ti koji trebaju nešto odobriti ili prihvatiti (...) Kulin (je) ban Bosanac, a ne Bošnjak, Srbin ili Hrvat, te da Bosanci, kao nacionalna odrednica tri i više etničkih skupina Bošnjaka, Srba, Hrvata, trebaju biti progresivna snaga svake države (?!), kao što su to Britanci, Amerikanci, Španci (...) Kulin ban je naš pradjed, na njega svi treba da budemo ponosni, kao i na Fatiha, Gazi Husrev-bega i Aliju Izetbegovića.”
Ef. Cerić je, ipak, sebi uzeo za pravo da “odobrava i prihvata“ bh. historiju i njene ličnosti po svom ćeifu. Ostavimo sad po strani to da li se Katalonci i Baskijci baš osjećaju Špancima ili Škoti i Irci Britancima. Reis se vraća na temu bosanske nadnacije, što iz njegovih usta ne može da ne bude provokativno za bh. Srbe i Hrvate, a i Bošnjake koji razmišljaju svojom glavom. Iritirajuće je i izbjegavanje riječi Hercegovina. Ta redukcija je u službi nastojanja da se srednjovjekovna Bosna, po kulinbanovsko-osmanskoj matrici, projicira na bh. današnjicu.
Lastavicom se služi kao dokazom teze o dobrovoljnom i masovnom prelasku Bošnjana (bosanskih krstjana, bogumila...) na islam s upadom sultana Mehmeda II el Fatiha (Osvajača) u Bosnu. Po toj logici, Osmanlije nisu bili osvajači već više, kao, logični nasljednici tadašnje Bosne, koja “šaptom pade“ u zagrljaj islamu. Slijedi veza dobri Bošnjani - Bošnjaci muslimani s aluzijom na “temeljni narod“ kao kontinuirani garant bosanske državnosti.
Da je ta državnost u reisovom tumačenju relativna i vazalski postavljena, vidno je iz njegovih ranijih izjava: “Turska je naša mati, tako je bilo, tako će i ostati“ i “Mi jesmo Turci, po našem povijesnom određenju, identitetu islama koji su nam Turci donijeli. Ali mi smo i Bošnjaci“. Ovu besmislenu turkonostalgiju ovdašnji Hrvati i Srbi ne mogu shvatiti drugačije nego kao provokaciju i prijetnju.
No, ovdje se radi o reafirmaciji političkog inferiorizma među današnjim Bošnjacima muslimanima. O tom svjedoči i ovo reisovo: “Mi smo jedan mali narod. Već 120 godina živimo bez svoje države, bez oca i majke.” Muslimani su sa Srbima i Hrvatima u Narodnooslobodilačkoj borbi usred Drugog svjetskog rata obnovili državnost Bosne i Hercegovine, što će dobiti i ustavni izraz. Zavnobihsko-avnojevska osnova državnosti BiH je bila političko-pravnim temeljem i uspostave samostalne bh. države 1992. godine.
Reis vodi zaumnu politiku historijskog diskontinuiteta koja glorificira i jedino priznaje osmansku državu kao svoju, sve do ovdašnje BiH, koju vezuje samo uz ime Alije Izetbegovića. Treba podsjetiti da se ef. Cerić smatra baštinikom Izetbegovićeve političke filozofije, uključivši mladomuslimanski panislamizam.
Reis traži od ovdašnjih Bošnjaka muslimana da se odreknu suštinski važnih perioda svoje historije i svojih trajno vrijednih političkih dostignuća, skrećući njihov pogled na srednjovjekovlje kao glavno uporište za političko sutra, a na islam kao nacionalnu i državonosnu ideologiju.
Reis je vrlo inteligentan i obrazovan čovjek, ali ovo što radi je intelektualno šarlatanstvo, pokušaj prizemne političke manipulacije neukim. To je nezdravo poigravanje historijom koje ne donosi dobra nikom.
Oličavajući bh. historiju samo u Kulinu banu, Mehmedu II Osvajaču, Gazi Husrev-begu i Aliji Izetbegoviću, reis Mustafa ef. Cerić preporučuje sebe za njihovog nasljednika, upućujući Bošnjake muslimane u onovremeni bezizgled.
Izvor: oslobodjenje.ba
---------------------------------------------------------------------------
U zemljama nastalih nakon raspada SFRJ je opcoj praksi nova paradigma povijesti. Iz decenije u deceniju se kreiraju novi narodni heroji, a prethodni, koje su isti ljudi dozivljavali slavljenicki, se difamiraju, reducira i elimira njihov doprinos razvoju svih nas ili ih se svrstava medju zlocince. Nisam siguran da li je zabiljezen jos negdje slucaj gdje se slave okupatori i inicijatori domaceg konflikta. Za mnoge Tito odjednom postaje zlocinac, iako je on zapravo jedan od protagonista onih ljudi koji su pokusali otkloniti sukobe medju nama i osloboditi nas vazalske patnje. Osmanlije, Austrijanci i nacisticka Njemacka su uvijek uspjeli zavaditi juzne Slavene do te mjere, da se medjusobno pokolju. Saveznici se umjesto u susjedu traze u dalekim zemljama.
Revizija povijesti je karakteristika hrvatskih i srpskih desnicara, kako god ih nazivali, ali moderna je pojava i kod Bosnjaka. Iako je vecina onih koji BiH osjecaju kao domovinu svjesna nebuloza koje npr. iznosi Ceric, njegovi hipnotizirani manipulatori ozbiljno pokusavaju nametati neke svoje vrijednosti, slaveci BiH kao vjecno pokorenu zemljicu. O Cericu necu puno, jer je Dizdarevic vec sve rekao. Zasto otvaram jos jednu papagajsko-dosadnu temu, slicnu onim bezbrojnim o Silajdzicu i Dodiku? Zato sto sam primijetio na forumima ljude koji svakodnevno kukumace o okupaciji BiH (npr. pola nje: RS), puni si parola o slobodi BiH, ali Osmanlije dozivljavaju kao pozitivce. Tito, Hamdija Pozderac, Dzemal Bijedic i Branko Mikulic se ubrajaju u najzasluznije osobe za opstanak BiH u 20. stoljecu, no to se pokusava trajno izbrisati i bh. mladezi nametnuti nova lazna slika o bh. proslosti.
ti nikad ozbiljan materemi 