od kako sam napunio 30 zazvonilo mi da se zenim, pa izmisljam 1001 filozofiju zasto se netreba zenit, pa cim osjetim da mi je zaljubit se u curu dam petama vjetar ko' Sir Oliver iz Alan Forda nakon prevare
.. Svi s kojima sam polagao casnu pionirsku pozenili se i poudali, ma djaba ti sve djeca vec u skolu krenula i svjetluca im iz ociju kad me gledaju uz twilight zone soundtrack u pozadini...I sve sam nekako podsvjesno stvorio uslove za takvog jednog cina, al mi nekako to ko stat pred sudiju bez advokata, ili skocit iz aviona bez padobrana...a ja ono pa stanite ljudi ako Boga znate, nisam kriv nisam kriv pa onda kontam valja kupit carape i gace po stanu doci ce gosti , zatvarat vrata od wc-a
, pa ko ti je ova pa otkud je znas , pa dje si kreno dogovorili smo s kumovima 
KOLICA SHOPPING CENTAR aaajjjj 
, ma sve to je meni scena iz horor filma...a opet s druge strane kad mi necije djete sjedne u krilo rastopim se ko sladoled na + 40 
...a ima i one djece sto me nerviraju...a ja opet nesto kontam zeni se ko mora, ma polako jos 5 godina...eto nedavno sam upoznao curu, i sarmirali se i super nam bilo i ja osjetim da mi je pravo slicna i da bi nesto mogao da se potrudim i da dodjemo na temu ozbiljne veze , i onda odmaglim glavom bezobzira ono imam obaveza joj cuko papagaj nisam cvjece zalio...
e sada cjenjeni forumasi vi ozenjeni udate sta je presudilo da se vjencate i ono biste li opet
ono razlozi pro i contraa vi solo ma isto sta vi mislite zasto se treba ili netreba zeniti udavati, eto
o tome i sama "snivam", za 10ak godina, kud cu ranije 
