POVIJEST RUŠILAČKE AGONIJE I DANAŠNJI IZGLED MEKKE I MEDINE
Područje Hidžaza, obalna oblast zapadne Arabije u kojoj se nalaze Mekka i Medina, uvijek su kroz povijest imali poseban status ma ko imao službenu vlast nad tim područjem. Na svetost i bereket tog područja posebno se pazilo. Ništa se nije naglo radilo. Taj lijepi edeb njegovan je sve do dolaska vehabija, a oni u Hidžaz provaljuju dva puta. Ovaj drugi bit će i najkobniji.
Krajem 18. stoljeća vehabije u nekoliko navrata pokušavaju ući u Hidžaz. Godine 1802. uspijeva im da uđu u grad Taif, prolijevajući pritom nedužnu krv muslimana. Već iduće godine polazi im za rukom da uđu i u Mekku. Tom prilikom ruše turbeta, historijske spomenike, pa čak i malu kupolu nad vrelom Zemzem. Tri godine kasnije rušilački ulaze i u Medinu. Povijesničari kazuju kako ni jedna džamija pored koje su prošli nije bila pošteđena. U zadnji tren odustali su od rušenja i samog Poslanikova, a.s., turbeta. Narednih nekoliko godina hadžijama iz Iraka, Sirije i Egipta bio je zabranjen ulazak u sveta mjesta. Kralj Al Sa’ud je postavio uvjet: „Ko želi obaviti hadž mora prihvati vehabizam. U suprotnom bit će tretiran kao nemusliman.“ Rušilačke aktivnosti nisu im bile dovoljne. Kralj je opustošio riznicu Poslanikove, a.s., džamije u koju se hadžije stoljećima donosile vrijedne darove. Blago je iskorišteno u vlastite svrhe.
Konačno, pod pritiskom muslimana iz čitavog svijeta, osmanlijski halifa nalaže da se u Mekki i Medini ponovo uspostava regularna vlast i vrati normalno stanje. Tako Muhammed Ali paša uz pomoć lokalnih plemena ponovo vraća prijašnje stanje i anulira vehabijsku vlast. Samo u Kairu je slavlje trajalo pet dana. Hadžije su ponovo mogle slobodno ići na hadž. Godine 1818. obavljena je rekonstrukcija islamskog nasljeđa. Dodatna rekonstrukcija obavljena je i 1848. i 1860. godine.
Međutim, Osmanlijsko Carstvo bilo je na svome izmaku. Zapadne kolonijalne sile grabile su što se još moglo ugrabiti. Situaciju u Arabiji iskoristile su, ko drugi doli vehabije. Ponovo upadaju u Mekku 1924. godine. Kao i prošli put, iza sebe ostavljaju pustoš.
Malo ko da je bio pošteđen. Avn ibn Hašim, tadašnji upravitelj Mekke, između ostalog bilježi: „Teško da je bilo i jednog drveta a da pored njega nije ležalo jedno ili dvoje mrtvih tijela.“ Već iduće godine, 21. aprila 1925., do temelja se ruše Džennetul-Beki’, a onda i ostala mezarja, turbeta, islamsko nasljeđe. Jedino turbe hazreti Pejgambera, a.s., biva pošteđeno. No sama Poslanikova, a.s., džamija pretrpila je bombardovanje. Pod velikim pristiskom muslimana kralj Ibn Sa’ud daje obećenje kako će područje Hidžaza staviti pod multinacionalnu upravu. Obećanje nije nikad ispunjeno.
Šokirani muslimani organiziraju 1926. proteste širom svijeta. Muslimani Indije donose čak i rezoluciju kojom se gnušaju na počinjene zločine u svetim mjestima. Veliki protesti održani su i Iraku, Iranu, Egiptu, Turskoj i Indoneziji. Međutim, situacija je ostala nepromijenjena sve do danas. Ustvari, i ono malo znakova koji su ostali da nas podsjećaju na velike događaje iz vremena Poslanikova, s.a.v.s., vremena sistematski se nastavljuju razarati. Takav je primjer i sa brežuljkom na brdu Uhud na kojem su stajali Poslanikovi, a.s., strijelci u bici na Uhudu. Hadžije koje su išle na hadž nekoliko prošlih godina kažu kako je brežuljak skoro sravnjen, uklonjen mu trag. Slično je i s hendekom oko Medine kojeg je i sam Poslanik, a.s., svojim mubarek rukama kopao. Zasut je zemljom i na njemu izgrađene zgrade. Primjera je mnogo. Navest ćemo samo nekoliko spomenika koji su danas uništeni:
· El-Mu‘alla – veliko staro mekkansko greblje. Sravnjeno sa zemljom.
· Kabur hazreti Have u Džiddi.
· Kabur Poslanikova, a.s., oca u Medini.
· Kuća žala (beytul-ahzan) hazreti Fatime u Medini.
· Džamija Selmana Farisija u Medini.
· Džamija Redž‘atuš-šems u Medini.
· Pejgamberov, alejhisselam, dom u Medini u kojem je živio nakon Hidžre.
· Kompleks (mahhalla) porodice Benu Hašima u Medini, porodice Poslanikove, a.s.
· Kuća hazreti Alije u kojoj su rođeni Poslanikovi, a.s., unuci Hasan i Husejn, r.a.
· Kuća hazreti Hamze i mezarje boraca na Uhudu.
Preuzeto sa:
http://www.znaci.com/nas_dijalog/mislje ... 515_0.html