To me, hip hop says, "Come as you are". We are a family. It ain't about security. It ain't about bling-bling. It ain't about how much your gun can shoot. It ain't about $200 sneakers. It is not about me being better than you or you being better than me. It's about you and me, connecting one to one. That's way it has universal appeal. It has given young people a way to understand their world, wheather they are from the suburbs or the city or wherever.
Hip-hop has also created a lot of jobs that otherwise wouldn't exist. But even more important, I think hip-hop has bridged the culture gap. It brings white kids together with Black kids, brown kids with yellow kids. They all have something in common that they love. It gets past the stereotypes and people hating each other because of those stereotypes.
People talk about the four hip-hop elements: DJing, B-Boying, MCing and Graffiti. I think that there are far more than those: the way you walk, the way you talk, the way you look, the way you communicate. Back in my era, we had James Brown and civil rights and Black power;you did not have people calling themselves hip-hop activists. But these people today are talking about their era. They have a right to speak on it the way they see it coming up.
Hip-hop is the voice of this generation. Even if you didn't grow up in the Bronx in the '70s, hip-hop is there for you. It has become powerful force. Hip-hop binds all of these people, all of those nationalities, all over the world together.
But the hip-hop generation is not making the best use of the recognition and the position that it has. Do we realize how much power hip-hop has? The hip-hop generation can take a stand collectively and make a statement. There are a lot of people who are doing something positive, who are doing hip-hop the way it was meant to be done. They are reaching young people, showing them what the world could be-people living together and having fun.
But too often, the ones that get the most recognition are those emphasizing the negative. And I think a lot of people are scared to speak on issues. "Keeping it real" has become just another fad word. It sounds cute. But it has been pimped and perverted. It ain't about keeping it real. It's got to be about keeping it right.
For example, rappers want to be so "bling-bling". Are you really living a luxorious life? Don't' you have other issues? What things touch you? That's what we'd like to hear rappers speak about. Start a dialogue with people. Talk about things going on in the neighborhood.
Music is sometimes a medication from reality, and the only time you get a dialogue is when tragedy happens. When Tupac or Biggie or Jam Master Jay died, that's when people wanted to have a dialogue. It was too late. Not enough people are taking advantage of using hip-hop as a way to deal with serious issues, as a way to try to change things beforee tragedy strikes.
We have the power to do that. If Jay-Z comes out one day with his shirt hangning this way or LL Cool J comes out with one leg of his pants rolled up, the next day everyone is doing the same things. If we decide one day to say that we're not gonna kill somebody senselessly, everyone will follow.
I don't want to hear people saying that they don't want to be role models. You might already have my son's attention. Let's get that clear. When I'm telling him, "Don't walk that way, don't talk that way," you're walking that way and talking that way. Don't just be like a drug dealer, like another pusher. Cut the crap. That's escape. That's the easy way out. You have the kid's attention. I'm asking you to help me raise him up.
You might be living lovely. But if you came out of the neighborhood, there was somebody who was there to guide you when you needed it, someone that said, "Son, here's two dollars." You might have beat up on the ghetto to get out of it, but what have you done for the ghetto lately? How can you come from nothing to get something, but yet at the same time, still do dirt to tear it all down?
Hip-hop has always been about having fun, but it's also about taking responsibility. And now we have a platform to speak our minds. Millions of people are watching us. Let's hear something powerful. Tell people what they need to hear. How will we help the community? What do we stand for? What would happen if we got the hip-hop generation to vote, or to form organization to change things? That would be powerful.
Hip-hop is a family, so everybody has got to pitch in. East, west, north, or south - we come from one coast and that coast was AFrica. This culture was born in the ghetto. We were born here to die. We're surviving now, but we're not yet rising up. If we've got a problem, we've got to correct it. We can't be hypocrites. That's what I hope the hip-hop generation can do, to take us all to the next level by always reminding us: It ain't about keeping real, it's about keeping it right.
DJ Kool Herc 2005.
Nije mi uopce namjera instigirati sada vec do bola izrabljenu i do besmisla dovedenu raspravu o smrti hip-hop-a, nego sam se nedavno podsjetila, nakon sto sam nabavila rijetki novi hip-hop album, koliko ja tu muzicku i kulturnu silu volim. I zasto. Ovaj uvod Kool Herc-a nekima moze zvucati hipijevski i antikvitetno ali onome ko voli hip hop,ja mislim, itekako puno govori. Da je ostao ovakav kakav je ovdje opisan, ja bih i dan danas kupovala i bjesomucno s neta krala hip hop albume. Ovako recikliram vec postojecu kolekciju i zivciram se kad po ulici vidim petnaestogodisnje klince svih rasa kako truju svoj jos neformirani um neinventivnim, intelektom i emocijom totalno lisenim smecem sto se danas naziva hip hop. Iz hip hopa se vise nista ne moze nauciti.
Informacija koja je fundamentalna postvaka kvalitetnog rap-a je nekompatibilna sa funkcijom industrije da sve svede na lowest common denominator, marketinski "atraktivno" upakira i time osigura najveci dio trzisnog kolaca. Metafizika i politika originalne rap lirike se ne uklapa u sise, vibrirajuce guzice i iskompleksiranu "mushkost" danasnje hip hop proizvodnje. I nemam ja nista protiv qrcenja, sisa i guzica ali sto je puno brate - puno je.
Zalosno je i, vise od svega, ironicno da kultura koja je nastala kao rezultat borbe protiv izolacije, besmislenog nasilja i ekonomske diskriminacije danas
mladim poklonicima nema osim bash toga nista drugo ponuditi. Nekad su, recimo, betlovi bili puni duha, dovitljivosti, inteligencije i elokvencije a danas se sve svodi na kalibrazu omiljene utoke te mogucnost iste da rasije organe doticnog kolege po trotoarima naselja. WTF?!? A nesnosljiva homofobija koja izvire iz svake pore, svakog takta, svake napisane rijeci ovdasnjih "air quote" repera "air quote" ,ako nije, trebala bi biti predmet socioloskih studija. Ja ne znam kako Afrika Bambaataa ne svisne od muke kad vidi gdje su njegov dugogodisnji rad i trud na eliminaciji nasilja i animoziteta medju ljudima, posebno Afro-Amerikanaca, zavrsili. Muka mi je vise i misliti, a kamoli pisati o korporaciji i dolaru koji je unistio sve sto se unistiti da. Gdje u funkciji korporacije bijeli covjek udje tu kulture i umjetnosti vise nema. Al' zato ima para...
No, s vremena na vrijeme ogrije i moju hiphop dushu sunce , pa ushicarim i albumcic nadprosjecne muzicko-liricke kvalitete te se sjetim zasto sam se prvobitno i zaljubila u hip hop. I kako sam u Africi i na Srednjem Istoku upoznala fenomenalne mlade ljudi preko nashih ipod-a i hip-hop kolekcija. Sa mojim krnjavim francuskim i njihovim polovnim engleskim uz pomoc hip-hopa smo se savrseno razumjeli i ludo proveli. Takodjer sam ponukana izmijesanim emocijama i kisnim popodnevom odlucila da nadrobim ovaj post.
Baj d vej, citirani uvod Kool Herc-a je iz knjige "Can't Stop Won't Stop - A History of The Hip-hop Generation" autora Jeff Chang-a koju, zainteresiranima, vise nego preporucujem.
off topic but yet still on
#2 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 03/08/2008 22:34
by Twinklminkelson
gdje si dosad?
sta ima u toj kolekciji?
#3 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 04/08/2008 11:23
by irfan2
omar little, .. super tema, i uvodnik ...
kod mene je malo drukcije nego kod prosjecnog konzumenta (kao i kod tebe pretpostavljam), ja sam dijete empetri generacije, i uglavnom do mene dopiru informacije koje nisu proizvod mainstream medija.. nemam mtv niti vivu ... ugl hip hop poznajem kroz tuce izvodjaca koji su odlicni, a za koje sam saznao tipicnom metodom "word of mouth..", preko majspejsa i kroz blogove muzickih entuzijasta koji nemaju drugi motiv vec da nas neuke upute i pokazu prstom na bisere i dragulje koji se nalaze ispod mulja .. tu ubrajam i the one and only - victorija ..
ono sto je ranije dolazilo do mene dok sam imao satelitsku, i mtv, je naravno (gledano samo na hip-hop), kic, guzice i sise, ekvivalentan kicu koji dolazi sa pinka ... i slicna paralela bi se dala povuc izmedju nekadasnjeg pojma "narodne" muzike i ovoga sto je danas prisutno ...
---------
samo bi ovdje ipak izdvojio jedan od pozitivnih primjera iz tih mainstream medija, cisto radi perspektive ..nastavicemo kasnije sa ostalim, sa rapid linkovima itd ..
eminem .. furiozan ulet i pompa koja se digla oko njega je bila najveca pompa i "cudo od tri dana.." jos od nirvane i neverminda .. generalno, kad se gleda njegov opus, da se primjetiti da ima velike oscilacije u kvaliteti .. medjutim, on je izuzetno vrijedan i znacajan lik, po meni jedan od posljednjih u plejadi, za koje se dalo primjetiti i osjetiti da je umjetnik .. pod tim podrazumijevam da je pravio muziku i spotove u funkciji poruke i muzike same, a ne muziku u funkciji para, guzica i sisa .. i ostavio je iza sebe nekoliko super pjesama ..
izdvojio bih mosh .. kad sam je prvi put slusao (bilo je u vrijeme napada na irak..) bas je ostavila dojam na mene ..
Eminem - Mosh
naravno, tu su i odlicne stan, the way i am, sing for the moment, sountrack za 8 mile ...i jos par ..
i bas spomenuti battle iz 8 mile je ono o cemu omar prica, zar ne?
#4 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 04/08/2008 15:48
by mirza81
Može li se The Streets ubrojiti u značanjije likove hip-hop scene? Po mom skromnom mišljenju mislim da može (barem prvi album koji sam preslušao mnogo puta)
Inače rijetko slušam hip-hop jer ne nailazim na kvalitetne izdanke tog žanra, više volim neki crossover što niče na balkanskom poluotoku.
I može li mi neko preporučiti hip-hopa kao the streets i slično tome.
Pozdrav raji!
#5 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 04/08/2008 17:58
by irfan2
bice ..za pocetak preporucujem delinquent habits, dead prez i roots manuva ...i naravno, immortal technique .. omar mali ih je pomenula vec .. cekiraj malo na jutjubu, rapid linkovi linkovi ce bit sun ..
od ovih novijih mtv zvijezda lil john mi je zakon .. i nerd .. otom potom
#6 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 04/08/2008 23:08
by Twinklminkelson
beatnutz, house of pain, gangstarr, das efx, nas, public enemy, deliquent habits naravno, roots, geto boyz...ali opet nekako na vrhu one and only Tupac Shakur.
#7 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 04/08/2008 23:25
by arze
Ice Cube, Wc, sa westa a imamo i mos defa, wu tang...to su po meni ljudi koji ono "keep it real always"
#8 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 04/08/2008 23:35
by ShoePac
arze wrote:Ice Cube, Wc, sa westa a imamo i mos defa, wu tang...to su po meni ljudi koji ono "keep it real always"
Da sto se mene tice, to je sve "WC" LOL
#9 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 10/09/2008 00:30
by omar little
irfooooo , meni se sad pishe na ovoj temi a da ja pochnem bez tebe?
#10 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 10/09/2008 02:40
by Neelix
opet ovi organizuju poetsko vece...
#11 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 10/09/2008 09:39
by irfan2
omar little wrote:irfooooo , meni se sad pishe na ovoj temi a da ja pochnem bez tebe?
pocni ... ta ja sam samo navijac ..koji ponekad go uleti na teren
#12 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 10/09/2008 19:08
by omar little
Neelix wrote:opet ovi organizuju poetsko vece...
aaaajjj hocemol' najebat' k'o oni shto hoce festival da organiziraju? samo nek' me ne tuku
#13 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 10/09/2008 19:15
by karanana
Luda
50
Fat Joe
Kanye
Jay Z
LLoyd Banks
To je ono na cemu sam sada.
Od mrtvih sam na Pacu, Biggyju i Big Pun-u.
Nemam strpljenja da slusam cijele albume nego skidam mixeve top hitova ovih reppera.
#14 Re: ...And It Don't Stop
Posted: 14/09/2008 04:55
by Nosferatu
Danas je tacno 12 godina od smrti Tupac Shakura.
Poginuti sa 25, tek sad vidim koliko je taj lik napravio za vrlo malo vremena...
Ja ni dan danas ne shvatam 2 Pac-a do kraja, bio je djelomicno, licemjer, koji je u ghettu dosegao status, pa bezbeli, ikone. Licemjeran mi je njegov stav spasavanja geta sa dna socijalne ljestvice, na koji su ga njegovi gan'g bangeri definitivno spustali jos nize, sebe izdizuci, i to na silu, kontrolom ili teritorija ili dotoka svega ono sto se smatra pozeljnim u getu, a to je numero uno, droga, kocka, sve vrste hustle-a (sitne prevere)... Nevjerovatno je koliko love, ima u tom ghettu, ako se cijedi polagano, nevjerovatno je kako su u Americi s pocetka 1990 gangsteri se ukljucili u muziku, i tako reci, preko noci, kapital koji nije imao porijeklo jer je stecen od droga, oprali, i legailozvali preko muzicke scene. Tu na scenu stupa i 2 Pac, djelomicno, mada je fakat da koliko god ghetta bilo sirom Amerike i svijeta, rijetko koje moze jos izroditi par takvih likova. Ili se je vrijeme promjenilo ili je 2 Pac bio jedan.
Danas u Americi imas urbani rap, koji se gore spominje, i pravi misoginistic tj. soundtrak kapitalizma. Tu su glavni igraci Fat Joe, 50 cent, Lloyd Banks, Dj Khaled, Young Jeezy, Nelly, Game, Rick Ross, Lil Wayne (ubjedljivo najjaci)...
Najmrzi rapper svih vremena mi je Ja Rule....
Najjaci of kourse, Eminem. Sto su Beatlesi za rok, ja cvrsto vjerujem da je Eminem za rap ucinio. A status ikona u mojoj knjizi imaju Akon, Nas, Luda, Dr. Dre, DMX, Ice-T,Ice-Cube, Xzibit, Easy E, 2 Pac & Busta Ryhmes (neki bi dodali Jay-z, i LL Cool J-a ovdje, meni i nisu toliko influentni oni ali to je vrlo subjektivna prica). Dakle, nesto vise volim west coast, od east coasta... Biggie je jednostavno, previse ghetto da bi ga ja mogao probaviti. Kao sto je i Snoop Dogg previse gangster, koji je sve sto je stvorio, nekako ismijao, i sveo to na besmisleni jedna nivo, Suga Knight-ova bitch. P.Diddy ili njujorska pedercina koja se obogatila dok su ljude sahranjivali mi se gadi, u njega mi nebi bilo mrsko isprazniti strojnicu, iako je on impresivan po labelu koji je zapoceo, gotovo, na ulici. Ni Suga Knight nije nista manje impresivan, s jedne druge, perspektive, idiota koji moze sve prezivjeti. Taj mi lik nije jasan nimalo, ima dobar dokumentarac, Death Row Records, o Suga Knigtu, tipicni Americki Celo/Caco, al' nije jednom ranjen, nisu ga jednom ganjali da ga ubiju, nije jednom bio ispred obaraca, ali eto, jel sreca ili bog cuva budale...
Ovaj malo urbaniji, skolovaniji rap, nesto manje cijenim. Ja u rap-u najvise volim beat, i story-telling, price u kojima se mozes naci i povezati. Rap nisam gotivio dok nisam, u Americi, prosao neke underground scene, cesto sam izlazio u Shelter u kojem je Eminem snimio svoj poznati 8 mile, i iako je ono uradjeno filmski koliko je to bilo moguce, nije daleko, nikad nisam se osjecao tako deprimiran od talenata, kao u poredenju s crncima, u vidu ritma, muzike i slicno. Napominjem ovo kazem ja, koji iman nesto muzicke naobrazbe, godine sviranje gitare, i nije mi tesko zapjevati a sa 11 godina sam bio na republickom takmicenju BiH u latino-americkim plesovima, ali opet nisam, rodjeni za performance, crnci u Americi, jednostavno imaju i znaju to, bez imalo napora...
Generalno rapperi nisu muzicari. Mnogo je tu bitnije biti covjek koji ima prste na pulsu sredine u kojoj zivi, koji je poznaje, i koji moze na neki nacin da kroz svoju pjesmu proslavi grad iz kojeg je, u kojem je. Dakle rapper-i su entertainers. Tj. ljudi koji su tu da ljude zabave po clubovima, i eventualno, naprave turneju, prodaju par milliona cd-ova, koji se slusaju po automobilima, sto je najpardoksalnije bijele Amerike. Govorim o ghetto super-starsima. A Black-eyed peas, Outcast Kayne i co, je nesto drugi, jedan hibrid. Tu je prijatno iznenadjene i Fort Minor produzena ruka Linkiln Park-a. Mada ima dosta tih bjelih rapper-a, Prolyphic & Reanimator imaju beton novi cd, Ill Bill-ov novi cd nije los a i njegova grupa - La Coca Nostra nije losa prvenstveno jer suraduju s dosta HC (hard core) bandova.Everlast & House of Pain (isfuran, ali da bi dosegao taj nivo, moras imati neki kvalitet). Njihov Dj Leathal je bio instrumentalan u slanju Limp Bizikta u gornji esalon muzicke scene kratak period od par godina. Takodje jedan pokret koji ne slusam ali ne bi mi bilo tesko otici na koncert je ICP = Insane Clown Posse, grupa idiota, koji na koncertima poljevalju ljude s velikim kolicinama gaziranog pica naziva Faygo (makra kao Pepsi ili Coca-Cola, jedina razlika sto je je iz Faygo soda iz Detroita). Takodje nose maske i totalna jedna ludnica su im pjesme. Wyclef Jean je takodje jedan interesantan igrac, njegova album Memoir's of An Immigrant je jedan od jacih albuma koje sam u zivotu cuo. Mix svih mogucih muzika ali predominantni influenze regge-a na rap.