Forum Klix.ba

Nekad pozelim da mogu spavat nekoliko godina u komadu, da se odmorim...
Jednostavno nemam vremena za sve bitno u zivotu - za posao, za fax, za vezu, za najboljeg prijatelja, za starce, za kucnog ljubimca, za limenog ljubimca, za banku, za odmor, za .... Gdje sam ja u svemu tome, razapet na 100 strana, nicememu i nikome se ne mogu posvetiti 100% osim poslu jer posao ne trpi greske.
Hocu da pobjegnem od svega...
Kriza je sto do sada jos ne znam kako izbalansirati zivot?

moze se sve to,sto da ne? ako si jos mlad.

jos sam u dvadesetim, i fakat ne znam kako drugi stignu sve organizirat, u zadnje vrijeme najcesca recenica mi je nemam vremena danas...

Odrediš prioritete i sve je lakše.

pa jako tesko ces se i organizovati jer je studirati i raditi jako tesko, uz to imati vezu i ostalo... nije cudo da ne stizes...

nekako mi se cini da su sve ovo prioriteti, mozda ne navedenim redom ali... Da dan treje 48h sati mozda bih stigao sve. Stalno se neceg odricem i nekoga zakinem za nesto. Poslije se osjecam lose povrh stresa i umora...

vozdra covjece...
Posto sam u slicnoj situaciji i ja sebi slicna pitanja postavljam o bas takvim problemima.
Pokusavam to da rjesim organizancijom, postavljanjem prioriteta, upornoscu, disciplinom, redom i motivacijom (npr. redovno sebi pred ocima drzim zasto ja uopste ovim putem idem i gdje hocu da stignem) + (sport jarane, 1-2-3 puta sedmicno, tako treniram istrajnost), pa ne pretjeravanjem u postavljanju ciljeva koje zelim u jednom odredjenom vremenu da postignem(to individualno varira), vikendom se posvetim poslu i socialnoj okolini, ponekad rekreacija ( ´pice´ il´eventualno vutrae i to je to.
to mi ne uspjeva uvijek sto posto, ali pokusavam sto visi stepen ispunjavanja postignuti.
sta´s jebiga, ovaj put je jedan od tezih...

eto to mozda tako.. pozdrav...

Snaći se i riješiti nepredviđenu situaciju, te određivati prioritete,... to je ono što definiše nečiji IQ. Put od 1000km počinje prvim korakom.

@tektako
dobrodosao na forum

Sve ovo kod mene nije od jucer, takva situacija se razvija godinama, i eto sinoc je cini mi se doslo do neke crne tacke, vald' sam pukao. Znam sta mi je najbitnije i nazalost necega se moram odrec bar za neko vrijeme, samo neznam koliko je to kvalitetno rijesenje. Ako je neko od mojih nesretan zbog mene. koliko ja onda mogu biti zadovoljan uspjesima, ili ostvarenim ciljevima?!

@Devetka dobra konstatacija...

Sacekajte malo dok se ne ozenite, dobijete djecu, dodjete u tridesete...
Tek onda nesh znati gdje ti je glava a gdje guzica.

chuchumbamayumbe wrote:Sacekajte malo dok se ne ozenite, dobijete djecu, dodjete u tridesete...
Tek onda nesh znati gdje ti je glava a gdje guzica.

Da te utjesim, u cetrdesetim ti je vec sve ravno do mora...

Shoshana wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Sacekajte malo dok se ne ozenite, dobijete djecu, dodjete u tridesete...
Tek onda nesh znati gdje ti je glava a gdje guzica.

Da te utjesim, u cetrdesetim ti je vec sve ravno do mora...

niko nista vise od tebe ne ocekuje, i napokon zivis svoj zivot (ja barem mislim da je tako, jer sam tek u 30-im )

mamica papucarka wrote:

Shoshana wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Sacekajte malo dok se ne ozenite, dobijete djecu, dodjete u tridesete...
Tek onda nesh znati gdje ti je glava a gdje guzica.

Da te utjesim, u cetrdesetim ti je vec sve ravno do mora...

niko nista vise od tebe ne ocekuje, i napokon zivis svoj zivot (ja barem mislim da je tako, jer sam tek u 30-im )

Ma ocekuju oni svasta nesto samo tebi vise puca lijevo uvo....

Skyfox wrote:Nekad pozelim da mogu spavat nekoliko godina u komadu, da se odmorim...

heh, cini mi se da je svima tako. samo i to je tricky. jutros sam spavala 2 sata duze nego normalno pa me vascijeli dan boli glava. i sama sam imala ovaj problem s nedostatkom vremena (i danas se cesto pojavi jerbo sam radoholicar, pa stalno kuci nosim posao, a ne moram). kad se covjek bolje organizira i zapika si neke ciljeve mimo poslovnih, lakse ide. vazda letim, obaveza mnogo, ali uzivam i trazim jos sad cu se upustit u renoviranje stana, pa cemo tek onda vidjeti sta ce se desiti za tom mojom so kold ravnotezom

Skyfox wrote:Nekad pozelim da mogu spavat nekoliko godina u komadu, da se odmorim...
Jednostavno nemam vremena za sve bitno u zivotu - za posao, za fax, za vezu, za najboljeg prijatelja, za starce, za kucnog ljubimca, za limenog ljubimca, za banku, za odmor, za .... Gdje sam ja u svemu tome, razapet na 100 strana, nicememu i nikome se ne mogu posvetiti 100% osim poslu jer posao ne trpi greske.
Hocu da pobjegnem od svega...
Kriza je sto do sada jos ne znam kako izbalansirati zivot?

Pozdrav!! Ova školjka je izgleda kao stvorena za tebe, da poćuriš iz nje pa se
sakriješ jer ne stižeš sve što bi želio. Baš mi je fino pročitati da želiš dati 100% sebe, i radiš i
studiraš, nadam se samo da se u međuvremenu ne služiš lažima kao jedan moj prijatelj koji problem
kao što je tvoj rješava tako da laže SVIMA, i o tome gdje se kad nalazi, i zašto ne može nešto,
i gdje je bio i šta radio... Kada ga upitam zar nije jednostavnije reći istinu, ne zna odgovor.
Nadam se da nije off topic jer mi je po opisu tvoje situacije odmah on pao na um.
Sretno s balansiranjem

Shoshana wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Sacekajte malo dok se ne ozenite, dobijete djecu, dodjete u tridesete...
Tek onda nesh znati gdje ti je glava a gdje guzica.

Da te utjesim, u cetrdesetim ti je vec sve ravno do mora...

Tu nastupa onaj san od nekoliko godina... Hello 40-te, free at last...

njegica wrote:moj prijatelj koji problem
kao što je tvoj rješava tako da laže SVIMA, i o tome gdje se kad nalazi, i zašto ne može nešto,
i gdje je bio i šta radio...

Za mene se skoro uvijek zna gdje sam ili na poslu il spremam neki ispit, eventualno jedna noc u gradu... Tako da nemam bas prostora a ni potrebe da nekome lazem. Na neki nacin to su opravdani razlozi moje "rastrojenosti", ali meni to ne pije vode kad ne vidim starce po heftu, kad mi auto stane jer ne odoh mehanicaru, kad ne izadem na ispit zbog posla, kad mi prijatelj ne prepozna glas preko telefona... That hurts...

Odes na selo..na 3 dana - sasvim dovoljno..tamo gdje nema ni asvalta..ni auta...nevjerovatan osjecaj..vrijeme kao da stane..a ti se odmaras..i uzivas u prirodi..
Nista ljepse..najbolji odmor.

Shoshana wrote:

mamica papucarka wrote:

Shoshana wrote: Da te utjesim, u cetrdesetim ti je vec sve ravno do mora...

niko nista vise od tebe ne ocekuje, i napokon zivis svoj zivot (ja barem mislim da je tako, jer sam tek u 30-im )

Ma ocekuju oni svasta nesto samo tebi vise puca lijevo uvo....

Eto, onda jos samo 8 godina i rahatluk, nane mi...