Racionalno razmisljajuci i logisticki gledajuci mogu razumjeti kako se, od miliona i milona kofera i kofercica koji putuju dnevno bukvalno na sve strane svijeta, nesto izgubi ali mi fakat ide na zivce sto postoje avio komanije koje su notorne i nepopravljive po pitanju izgubljene prtljage. Na primjer, Air Canada i Air France odmah padaju na pamet. Recimo da podijelim svoje, vise no frustrirajuce iskustvo, koje ne samo da oslikava aljkavost i nemar samih kompanija nego i apsurdnost i neefikasnost "procesa globalizacije" i "outsoursing of services". Prosle godine sam isla na sluzbeni put u Dubai, iz Ottawa, Kanada, i zbog loseg vremena na istocnoj obali i otkazanih letova, provela sam cijeli jebeni dan na aerodromu da bi mi u 8 navecer rekli da su svi letovi otkazani. Zivcana i nadrkana, naravno, odem po svoje kofere, koje sam uredno chekirala ujutro, da bi mi neljubazni i otresit sluzbenik rekao da mi prtljage nema. Kako nema jebote pa nigdje nisam mrdnula sa aerodroma?!?! Nema. Izvolite popuniti formular o izgubljenom prtljagu i mi cemo vas obavijestiti. Dobro. Sutra ujutro sam, nakon zivciranja zbog nesposobnosti agenta da mi prebukira kartu kako treba i o cemu sad ne bih pocinjala, sjela na avion i receno mi je da me prtljaga ceka u Torontu (veza). U Torontu, naravno, niko ziv nije mogao locirati nista, pa su mi onda rekli da provjerim u Frankfurtu. U Frankfurtu Air Canada ne samo da mi nije zeljela pomoci nego su mi bezobrazno rekli da "po pravilima trebam cekati da dodjem na krajnju destinaciju pa tek onda trazim svoje stvari?!?!?" dok se predivan sluzbenik Emirates Airline-a, s kojim sam isla u Dubai, bukvalno pola sata lomio da mi pomogne i udje u trag mojim stvarima. U Dubai prtljage naravno nije bilo. Svaki dan sam zvala 1-800 broj Air Canada i trazila da mi nadju i vrate MOJE stvari. Eh sad, s obzirom da su call centri vecinom locirani u Indiji, jadnicak na drugoj strani telefona nije imao pojma o gradovima u Kanadi (?!) pa je jedan dan, recimo, proveo dva sata (sve drzeci me na telefonu) trazeci stvari u MONTREALU!?!? te mi je onda rekao da ce mi stvari poslati u pocetnu destinaciju. Koji ce mi kua stvari u Kanadi kad sam ja u Dubai?! Sto zbog jezicne, sto zbog geografske barijere, pokusaji da dobijem uslugu od tog call centra su rezultirali u frustraciji i zivciranju kakvo dugo nisam dozivjela. Nakon sedam dana mi je receno da su mi stvari "locirane ali ne mogu mi reci trenutnu lokaciju?!?!?" Ja nisam mogla svojim usima vjerovati!! Takva razina bezobrazluka, osionosti i neprofesionalnosti za ne vjerovati. Dok se sve to desavalo, ja sam naravno morala ici na posao (u odjeci
) te sam, zahvaljujuci osiguranju koje ima moja firma, dobila $US500 da kupim novu odjecu i najosnovnije potrebstine. Air Canada mi je autorizirala, kako to oni kazu, US$100 za koje se ne moze niki kua kupiti. Uglavnom, i ovo sam presiroko i preemocionalno razvezla, nakon TRINAEST DANA sam dobila svoju prtljagu. Pa od mene nikad vise u zivotu centa jednog Air Canada nece dobiti. I kad poslovno putujem, kad god mogu, trazim da mi se bukira neka druga kompanija. Air France mi je 3 puta izgubila stvari i trebalo je "samo" tri dana da ih posalje u Zagreb, gdje sam ja onda morala ici maksuz, jer mi to nije bila destinacija. Mos mislit kakav je to pocetak godisnjeg...
Uh, zaboravila sam bila na ovo iskustvo i nanovo sam se nazivcirala. Ima tu jos kandidata ali ova dva su mi onako biserni primjeri.
U svakom slucaju, kakav god sistem da imaju te kompanije za prtljagu, moglo bi se dobrano na njemu poraditi i uciniti ga efikasnijim i pouzdanijim, ALI za to trebaju novci...koje je puno bolje podijeliti vlasnicima, ili napumpati vrijednost dionica...
