da, to je bilo moje prvo statiranje.
kasnije sam, kao i u prvom, stajo u
jednom od cinova cijelih 40 minuta
sa zastavom i u zutim tajicama
u labudjem jezeru. preko puta mene
dava. sestra ga skontala s balkona
u narodnom da mu se noge tresu.
no, prvi put ostaje prvi put.
sva ekipa na okupu: dronsa, doa,
cera (gdje je nestao covjek, gdje
se skrivao!?), dava, brane, braha, muha,
bucko, strasko, asad, kasnije kao zamjena
uletjeli daca i sena. kad se samo sjetim...
dava i ja specijalci sa crnim kukuljama preko glave.
kud abigejl, tu i mi. pol sata konstantnog stajanja u
drugom cinu na prvom 'katu' scene.
ubistvo! ali sule je skonto
da u pol frke puca grom pa svi kao lijezemo,
a i vrli dragan nekad ulijece na scenu sa svojim: fudzi!
a mi udri u smijeh. bez ikakvih
problema jer nam zbog kukulja publika ne vidi
lica. pa kad dodje bugarska zamijena
makedonskoj abigajli. pojaca, govori davi da je slobodno uhvati
za guzicu i tako joj pomogne popeti se uz stepenice.
a dava se sjebo, ofirno mu. a onda cera i sarzer
kalasnjikova. s drugog sprata na sceni mu ispada,
a vrli sule se dere: jesi normalan! ubit ces nekoga!
ja i tlacenje naroda. normala naguravam one iz hora
s m-16kom u ruci. uz to sve zvacem kaugumu.
kad ce mi gordan, inspicijent: samo je jos jednom zvaci na
probi pa te ja budem prozvako! sad, svaki put kad se vidimo
u gradu srdacno se pozdravimo.gogs me, plus, i persira.
pa braha i prepjevi arija: mal ne reko da si s njom, mal ne
reko da si s njom, da si s njom! kao i: io sono
krtolesina! pa gojerov vaz iza premijere, a niko
ga ne jebe ni 2% svi udrili po pivama i kanapeima.
gostovanje u mostaru! allase! s maurom prije nekad
pio limoncelu, pa s brahekom vrlim skontam
da ju uzmemo za puta. miksali je s fantom limun!
zalosili nakon pol sata putovanja. braha pusto u
autobusu punom akademski obrazovanih muzicara
offspring i svoj caviar spectator trio i drao se:
denise, okreni se, denise okreni se! (denis - solist opere u nps-u)
a i kad si sretan ti udari kupusa! (sulejman kupusovic - kupus, reditelj)
na kafi se nasli u mostaru s kolegom amerom.
slikali se kod (tad jos uvijek porusenog) starog mosta.
losi na predstavu, kad sta ce biti, u hrvatskom narodnom nemaju cuga
da resetku spuste ispred hora kad oni odadiru hor jevreja.
i onda onako pjani iznosimo resetku na dva dijela prepiljenu.
na krov kazalista izasli mi, 'crnci', a raja dolazi na
predstavu.
tjeraju nas. doa sebi dolazio
sedam dana po povratku u sarajevo.
jos jedna u nizu odluka o prestanku cuganja
tad mu je nadosla.
zasto sam ovo sve napisao? zato sto bih sad potpiso
da mi neko k'o u eternal sunshine-u izbrise sva ova sjecanja
kao i bruku drugih, u zamjenu za jos jedno cuvenje
arije na koju me drazen siriscevic
u svojom opera box-u ne uputi, a ja ju po prvi put cuh
na kraju nabucca u sarajevu
drzeci omcu kojom, kao, vjesam sarica.
kasnije sam saznao da je to jedna od najljepsih
ikad napisanih, a do mojih usiju je dosla iz
pluca i duse sanele redzepagic.
e, jebat ga...................................................................
