ne znam koliko ce ti moj post odgovoriti na pitanja koja si postavila tempora..
„U Kuvajtu neki od sujevjernih ljudi vjeruju da se moze vidjeti vjestica kada se sura Fatiha prouci naopako. Onda se igla zabode u zemlju, a to znaci da je vjestica sada svezana uza zid, odakle se ne moze pomaci. Nakon toga treba Fatihu prouciti onako kako je ispravno i tako se pobijedi vjestica, te se od nje moze traziti zlato, novac, moc, sve... „
Salijevanje strave je pagansko vjerovanje i nema utemeljenja u šerijatu. Ne spominje se da je tako nešto postojalo u praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, niti u praksi prvih generacija muslimana. Kod njih je postojala rukja (odučavanje), koja ima utemeljenje u šerijatu. Prema tome, salijevanje strave i tome slično je zabranjeno (haram). Posebno, u tom pogledu zabrinjava, što mnoge žene, kada salijevaju stravu, uče naopako kur‘anske sure što je najveći grijeh koji može izvesti iz islama. Učenje sura naopako pri salijevanju strave govori da su to džinovska i šejtanska posla. Zbog toga, savjetujem svim našim muslimankama da se klone salijevanja strave. Ukoliko su učile sure naopako, neka odmah prestanu i iskreno se pokaju Allahu, dž.š. Ukoliko svjesno to nastave raditi, neka znaju da tim svojim postupkom izlaze iz islama, a Allah, dž.š, najbolje zna, kaze Prof. Dr. Sukrija Ramic sa FIN-a.
poznata je jos jedna forma ovog lijecenja. „zavarivanje strave“. pogotovo za djecu, koja su prezivjela neki shok, strah i sl. takodjer se koristila kad djeca nisu imala apetit ili kad su bila „slaba“
ovu, blazu formu salijevanja strave, praktikovala je i moja nana rahmetli jer je po serijatu ta forma dopustena. posto je dedo rahmetli bio imam, itekako se gledalo na neke stvari.
.
u plehani bi tanjir iz gvozdenog loncica ( u ovom slucaju plave boje sa bijelim tufnicama
) nalila vode, te vodu poklopila loncicem. zatim je ucila kur’anska sura ihlas, falak, nas, ajetul kursi, fatihu. ucila je tiho, toplim glasom, direktno iznad tog tanjira. meni je tada to nestajanje vode pod loncic izgledalo nekako totalno magicno, fascinirajuce, ma ostavljalo me bez teksta..
(lijepo je bilo biti dijete )..
nakon ucenja sura, podizala bi loncic i sa vodom iz tanjira umivala lice prepadnutog malog insana, nakon sto mu je kao prvo dala tri-cetri kasike te vode da popije. vlaznim rukama prelazila je onda preko ruku i nogu „pacijenta“ i na kraju sa nekim blagim osmijehom znalca rekla: bices ti nama, ako Bog da, dobro
prvo poboljsanje pokazalo bi se neposredno nakon zavarivanja strave, to jest, kada bi nana pacijentu ponudila medenjak, kolac slican gurabiji ali sa medom. namah bi joj pacijent poklonio jedan andjeoski osmijeh i zahvalni djeciji pogled pun stida... nana je djecije osmijehe nazivala bozijom hedijom
)
sad stvarno ne znam kako to da protumacim?