Forum Klix.ba

JBL wrote:... Slazem se sa Fatmirom 100%. Od svih tema o agresiji na BiH valja je najvaznija ljubav pedera

DANI, arhiva - broj 169 wrote:Fatmir Alispahic (34), tuzlanski novinar i knjizevnik, iza sebe ima tekstove za dva mjuzikla, jednu knjigu poezije, dvije drame, pet stampanih monografija i jos jednu u pripremi, te niz zbirki novinskih tekstova i publikacija. Osnivac je Foruma gradjana, Gradanskog alternativnog parlamenta BiH, Komiteta za ljudska prava... Pisac koji se vise od deset godina nalazi u stalnom konfliktu s okolinom, ni u intervjuu Danima ne odstupa od svog temeljnog pravila – ne podvladjivati nikome i ni po koju cijenu.

IZETBEGOVICEVE NAGRADE KUPLJENE SU BOSNJACKIM GLAVAMA!

Razgovarao: Emir Imamovic

DANI: Sve cesca tema tvojih kolumni u Oslobodenju je bosnjacko negiranje vlastitog identiteta i pristajanje na zaborav dogadaja iz bliske proslosti. U cemu ti prepoznajes ove pojave i sta je njihov uzrok?

ALISPAHIC: Bosnjacki identitet je ugrozen iz dva pravca. Prvi je decenijsko navaljivanje Izetbegoviceve oligarhije da medu Bosnjacima instalira strano ispovijedanje islama, siitsko, panislamisticko, serijatsko, iako su bosnjacki muslimani suniti i hanefije, sto je razlika kao izmedu heroina i marihuane. Ne treba obrazlagati da su izetbegovicevci prodali bosnjacke interese za arapske pare i kojekakve nagrade za unapredenje islama. Drugi pravac je nastojanje SDP-a da bosnjacke vrijednosti izravna sa islamskim fundamentalizmom, cime se kupuje naklonost medunarodnih tutora, ali i Srba i Hrvata, koji i dalje gradanski srbuju i kroate. Bosnjaci iz alternative su voljni da igraju ulogu kvislinga. Tvrdim da je nakana medunarodne zajednice da politicki i ekonomski minorizira Bosnjake i dovrsi podjelu BiH na dva etnonacionalna dijela. To ce izvesti uz pomoc Bosnjaka koji ce za kratkotrajnu vlast prodati ideju BiH, zemlje koja se bez ravnopravnih Bosnjaka moze zvati kako god hocete. Da bi se to izvelo, nuzno je umrtviti i iznuriti svijest i pamcenje Bosnjaka. Izetbegovicevci su perfektno odigrali prvo poluvrijeme u utakmici za bosnjacki nestanak.

DANI: Zanimljivosti tvojih stavova doprinosi i cinjenica da pripadas intelektualnoj eliti grada koji je u posljednjih desetak godina vazio za bosansku oazu tolerancije. Moze li se sada reci kako je ta tolerancija imala svoj rok trajanja i svoju granicu upotrebne vrijednosti?

ALISPAHIC: Ne, ja ne pripadam toj eliti koja je komercijalizirala ono sto je grupa gradana Tuzle ucinila u toku rata braneci Tuzlu od nacionalizma. Ta elita je sve vrijeme rata pehlivanila izmedu klerofasista iz SDA i onoga sto se od njih ocekivalo. Cak su i dvije ulice u Tuzli nazvali po zelenokadrovicima iz Drugog svjetskog rata, Hitlerovim i Pavelicevim oficirima. Ove godine je na jedvite jade ukinuta ulica koja je nosila ime po komandantu Handzar-divizije, dok ovaj drugi fasista jos uvijek ima svoju ulicu u antifasistickoj Tuzli. Malo je falilo i da se ukine ulica Ive Andrica, medutim, nakon mog teksta u Oslobodenju i dzeve koja se potom digla, ova budalastina je propala. Dokaza je napretek. Oni u svojoj ratnoj biografiji ne mogu sakupiti ni dva javna istupa protiv muslimanskog klerofasizma, iako su na taj racun pokupili i moralne i materijalne dobiti iz svijeta. Ja sam bio medu obicnim smrtnicima koji su se bez ikakve materijalne inspiracije borili za gradansku Tuzlu. Za tadasnji Forum gradana Tuzle, ili za Grubicev Tuzla-list, ta elita tada nije htjela ni znati, jer smo im mogli pokvariti skladne odnose sa SDA! Kad se opasnost slegla, pojavili su se zohari, oni sto uvijek dodu na gotovo, i u novac pretvorili ono sto smo mi radili iz ideje i ljubavi prema Bosni. Tolerancija u Tuzli je povijesno pravilo jer nije odredivana komercijalnim interesom, vec osjecanjem. Medutim, danas je ta elita koju spominjete spremna trgovati granicama tolerancije. To su oni sto su nasiroko i naplitko shvatili ekonomsku tranziciju pa racunaju da se i patriotizam, i Bosna, i Hercegovina, i moral, i nemoral, i sve zivo i mrtvo, moze nekako pretvoriti u pare. Alhemicari – njih nikada nije ni zanimala ideja.

DANI: Mozemo li biti konkretni: ko su ti unovcivaci demokratije o kojima govoris?

ALISPAHIC: Svi oni iz tzv. demokratske alternative koji su danas desetostruko ili stostruko bogatiji nego sto su bili na kraju rata, a koji u toku rata nisu ni slova prozborili protiv nacionalizma u redovima vlastitog naroda. Svi oni laktarosi koji su izmilili iz misijih rupa kad je frka prosla i ciji su danas najveci neprijatelji ljudi poput Zlatka Dukica, esdepeovca koji je sve vrijeme rata pisao protiv nacionalizma, i zbog toga trpio javne odmazde od klerofasista iz SDA. Dukic, bivsi ratni predsjednik Opcinskog i Kantonalnog SDP-a, danas cak nije ni kandidat SDP-a ni na jednoj listi, iako je odrzao u zivotu SDP kad su mnogi bjezali od gradanske opcije. Ako je SDA zbog odanosti nekada preferirala bivse komuniste, spremne da s osjecanjem krivnje vjerno sluze novoj vlasti, SDP danas preferira moralne gmizavce, a naustrb licnosti koje su i u karavakat bile fajteri socijaldemokratske ideje. Ova digresija nije slucajna. Ona objasnjava kako je komercijalizacija ideje istisnula i ponizila borce za ideju, a samu ideju stavila u kontekst materijalnog interesa. SDP-ovska socijaldemokratija vise nije ideja, vec mamac za osvajanje vlasti. A kad se vlast osvoji, onda ce ta drzava liciti na postratnu SDP-ovsku Tuzlu. Vladat ce nepotizam, profiterski klanovi, politicki i moralni beskicmenjaci, jedinstveni u uvjerenju da su privatne sehare sustina socijaldemokratije. Demokratsku alternativu su moralno unistili medunarodni donatori koji su bez ikakvih kriterija o kredibilitetu onih kojima daju pare finansirali puki formalizam. Pitanje je da li su i oni dio tala. Vas zanimaju konkretne situacije? Recimo, gradanin Georg Grubic je finansirao 80 brojeva Tuzla-lista, novine koja je 1993. i 1994. bila jedini medij suprotstavljen nacionalizmu i klerofasistickom Zmaju od Bosne. Gradanska opcija nikada nije uzivo vidjela tog covjeka niti mu je ponudila ma kakvu podrsku. Kada su dosli strani donatori, onda ih je gradanska opcija uputila na adresu firme Beslagicevog zeta koji se u toku rata nije ni jednom oglasio protiv klerofasizma – pustao je muziku. Radio Kameleon je danas tehnicki najsavremenija stanica u BiH. Ili, Front slobode je ratne 1992. izlazio dvaput sedmicno, a nakon mnogobrojnih donacija izlazi jedanput mjesecno na manjem broju stranica nego 1992, a ispisuju ga tri novinara. Komercijalizacija demokratske alternative je uzrokovana povrsnoscu donatora koji su se zadovoljavali formom, a sto je za posljedicu dobilo stvaranje prozdrljivog profiterskog lobija u opciji koja bi trebala naslijediti kriminalce i nacionaliste.

DANI: Ti si sef pres-centra opcine Tuzla, institucije ciji su celnici, Selim Beslagic prije svih, dobili niz nagrada zbog postivanja ljudskih prava. Nacelnik i opcina su, medutim, usli u zestok sukob sa novinarom Vitomirom Pavlovicem zbog njegove knjige Vodonose i vitezovi. Ne radi li se ovdje o, recimo, dvostrukoj igri: zalaganje za ljudska prava i otvoreni napadi na covjeka koji je iskoristio svoje pravo na slobodu govora, tumaceci ratna zbivanja na vlastiti nacin?

ALISPAHIC: Da, ja sam profesionalno ponosan na taj osmogodisnji period i na rezultate moga propagandnog i informativnog rada. U Tuzli i u BiH bilo je mnogo ljudi koji su ucinili veca i odvaznija djela od Selima Beslagica, ali je on dobio vise medunarodnih priznanja za ljudska prava nego svi bosnjacki politicari zajedno. Beslagic je u slucaju Pavloviceve otrovne knjige reagirao kao istinski Bosanac, Bosnjak, Tuzlak, i zao mi je ako se zbog toga pokajao. Niko nije osporio Pavlovicu pravo da tumaci ratna zbivanja na svoj nacin, a pokusava se osporiti pravo gradonacelnika Tuzle da kaze da to tumacenje ne odgovara istini. Nema tu nikakve dvostruke igre. Ako su uvazena Pavloviceva ljudska prava da pljuje po Tuzli, neka budu uvazena i ljudska prava Tuzlaka da se ne daju pljuvati.

DANI: Imam informaciju kako je to odupiranje pljuvanju bilo izrezirano? Da li je to tacno, i zasto je za mjesto odgovora Pavlovicu izabran opcinski pres, a ne neka druga institucija ili medij?

ALISPAHIC: Prvi je reagirao Beslagic, pa “Preporod”, pa SGV. Nisu reagirali Forum gradana, SDP, Udruzenje zena i jos neki gradanski subjekti koji pripadaju nacelnikovoj ideoloskoj familiji. To je dokaz da stvar nije bila izrezirana. Taj covjek koji je pocijepao knjigu na pressu borackih organizacija nacinio im je medvjedu uslugu. Ispalo je da iza njegove privatne geste stoje svi koji su se nasli u sali. Opcinski press je samo distribuirao Beslagicevo saopcenje.

DANI: Ti si nedavno usao u polemiku s novinarima Radio Kameleona zbog posjete skupine Novosadana Tuzli i rezultata njihovog druzenja sa domacinima: uvredljivog teksta o Kapiji i vjerskim obicajima tuzlanskih muslimana. Zanima me zapravo ko je, po tvom misljenju, tu “veci krivac”: gosti kojima jos uvijek treba tumacenje bosanskog rata ili domacini koji ce radi mira u kuci pristati na opciju dodvoravanja?

ALISPAHIC: Radio Kameleon je u toj polemici transparentno potvrdio da podrzava stavove novinarke koja je izvrijedala Tuzlu, zrtve rata, prognanike, islam… Ovu polemiku cu sa zadovoljstvom uvrstiti u knjigu svojih kolumni, jer stavovi kameleondzija u punoj morbidnosti svjedoce o psihopatologiji ove nazlo shvacene, komercijalne demokratije. Oni su spremni zarad necijih interesa braniti laz o hodzi koji zavija kao pas, o prognanicima koji nece da se vrate na svoja ognjista, o haremu koji je nacinjen od Tuzle nakon sto su nas pokokali cetnici, itd. Ni Radovan Karadzic ne bi znao napraviti tako savrsene tute u glavama. Krivicu za nas kucni problem ne moze snositi nekakva zlobna Srpkinja iz Novog Sada, jer je stvar njene licne intelektualne i moralne higijene da razumije bosanski rat. Krivica je ovdje, u ljudima koji su placeni da ne shvataju da je pljuvanje po Srebrenici pljuvanje po samome sebi.

DANI: Objasnjavajuci bosnjacki problem gubitka identiteta, nedavno si pisao i o preuzimanju programa TV Pink od strane lokalne TV kuce FS 3. Nisi, medutim, govorio o Radio Slobodi – cija je muzicka ponuda skoro ista. Da li zbog toga sto je TV uticajniji medij ili zato sto je vlasnik “Slobode” obiteljski povezan s nacelnikom Beslagicem?

ALISPAHIC: Preuzimanje programa TV Pink na televiziji “Fronta slobode” mnogo je slozeniji problem od srbovanja Radio Slobode. Iza TV Pinka, po mojim informacijama, stoji pljackasko-poslovna imperija ratnog zlocinca Zeljka Raznatovica, podrzana od srbijanskih obavjestajno-propagandnih sluzbi. Rijec je o medijskoj agresiji ciji je cilj da otupi svijest Bosanaca o pripadnosti svojoj zemlji. Ova agresija je izvedena preko tuzlanskih srbofila, i uz pomoc mutavih ili prodanih lokalnih politicara koji to tumace demokratijom. Slicnu ruznu rabotu inficiranja naroda srbijanstinom cini zet Selima Beslagica, Berbic, vlasnik Radio Kameleona i Radio Slobode. Poslovni su to ljudi.

DANI: U kome je zapravo tu problem – urednicima medija koji pristaju naustrb etike i estetike zadovoljiti zahtjeve publike ili u publici koja u Dragani Mirkovic ne prepozanje nista lose? Da li bi ti, da si u slicnoj poziciji urednika, svjesno pristao na gubitak znatnog dijela publike, prekinuo sa turbo folk inficiranjem masa?

ALISPAHIC: Ukus publike ne moze biti mjerilo uredivacke politike kada je rijec o zastiti kulturnih interesa. U Francuskoj, RTV stanice su u procentu od 70 ili 80 posto obavezne emitirati pjesme na francuskom jeziku. Mozda bi Francuzi vise voljeli da je taj omjer u korist engleske produkcije, ali drzava time stiti svoj kulturni identitet, integritet i suverenitet. Sve kulture su opstajale zahvaljujuci samozastiti. Nadite tu demokratsku drzavu koja dopusta hajduciju u svom medijskom prostoru. Znakovit primjer je emisija “Koktel”, koju na RTV Tuzlanskog kantona ureduje Zlatan Jovanovic. To jeste folk sa dna kace, ali ne srbijanski. Rijec je o najgledanijoj tv emisiji na TK. To potvrduje da nisu Dragana i Ceca uslov za gledanost i slusanost. One su samo izvidacki vod srbijanske medijske hegemonije. Nemam nista protiv da narod te splacine presnimava i slusa privatno, ali sam protiv da se ta ekavska kukumakanja institucionalno plasiraju putem nasih medija. Urednici mogu ciniti sto im je volja u anarhiji koja vlada u radio-difuznoj politici.

DANI: Tokom agresije bio si idejni osnivac i clan Foruma gradana Tuzla. Danas si, uslovno receno, u poziciji zastitnika bosnjackog identiteta. Jesi li se promijenio ti, ili okolnosti u Tuzli, i kako?

ALISPAHIC: U poziciji zastitnika bosnjackog identiteta mogu biti samo onoliko koliko sam svjestan da bez ravnopravnih Bosnjaka nema ni zajednicke BiH. U decembru 1992. su me sve muslimanske institucije Tuzle javno proglasile “cetnikom i neprijateljem muslimanskog naroda” jer sam napisao tekst o otpustanjima s posla gradana srpske nacionalnosti i porucio da bez Srba nema BiH. Tada su, u gluho doba, pod prozorima moje porodicne kuce sasipani rafali dok je gradanska opcija snivala miran i ljigav pehlivanski san. Smatram svojom intelektualnom obavezom da stitim i afirmiram taj balans ravnopravnosti bh. naroda. Danas su Bosnjaci ugrozeni s vana i iznutra. Bio bih sretan kada bi bosnjacku ravnopravnost danas stitio neki srpski ili hrvatski autor, kao sto sam ja za vrijeme rata od muslimanskog klerofasizma stitio srpsku i hrvatsku komponentu bh. drustva. Ja sam ostao isti, promijenile su se okolnosti u Tuzli. Kako? Recimo tako sto celni Hrvati iz lokalnog SDP-a, funkcioneri u raznim hrvatskim udrugama, svako jutro piju hrvatsku kavu, dok Bosnjaci iz SDP-a proganjaju tuzlansku Hasanaginicu i sve sto mirise na bosnjacku bastinu. Primjera je mnogo.

DANI: Cekaj malo, ti hrvatski predstavnici su tokom rata cesto navodeni kao otjelotvorenja Beslagiceve ideje zajednistva. Je li, dakle, bilo rijec o svjesnom i sracunatom plasiranju iskrivljene slike? Takoder, da li bi opravdao SDP-ov progon nekog projekta skupog kao Hasanaginica, ali nevezanog za “bosnjacku bastinu”, te da li na tvoju osjetljivost vezanu za taj projekt utice cinjenica da je jedan od njegovih tvoraca tvoj otac Nijaz?

ALISPAHIC: To nisu isti ljudi. Hrvati koji su se u toku rata borili za ideju zajednistva danas su marginalizirani. Njih su istiskali ti hrvatski skorojevici u SDP-u koji su se utalili sa onim Bosnjacima o kojima sam malocas govorio. Buduci da im je cilj vlast, a ne BiH, buduci da su kao kvislinzi favorizirani od OSCE-a i OHR-a, oni vise nemaju nikakvih obaveza prema iskrenosti. Danas je normalno da lokalni hrvatski funkcioneri SDP-a svako jutro ispijaju etnonacionalnu kavu u Hotelu “Bristol”, da budu clanovi svih mogucih hrvatskih udruga, i da od bosnjackih clanova ocekuju sterilnu odanost bosanstvu. U Tuzli nijedan Bosnjak iz rukovodstva SDP-a nije clan “Preporoda”, a kamoli neke druge bosnjacke ili vjerske institucije. Bosnjacima je to zabranjeno, jer bi odmah zglajzali. Drugo, nikad ne bih podrzao progon ni jednog kulturnog projekta, makar kostao i koliko opera Hasanaginica, jer smatram da ulaganje u kulturu nikada nije skupo. No, ja nisam govorio o operi, vec o predstavi Tuzlanskog pozorista za koju je sve do premijere bilo neizvjesno da li ce se izvesti. Neki lokalni lideri SDP-a su pokrenuli ogromnu hajku pokusavajuci obustaviti ovaj projekt kao navodno nacionalisticki. Nevidena budalastina! Pa onda bi i Fortis, i Goethe, i Puskin, i mnogi drugi koji su se divili najljepsoj baladi slavenskog juga, bili islamski fundamentalisti. I ne slazem se s vama da je Hasanaginica samo dio “bosnjacke bastine”. Da je tako, ne bi je izvodili u Zagrebu i Beogradu. Hasanaginica kao malo sta svjedoci o svima nama. Sto se tice Nijaza Alispahica, on je dobio satisfakciju kada je njegova drama Hasanaginica uvrstena u Antologiju bosanskohercegovacke drame, a priredivaci su ustvrdili da je to najbolja od svih dosadasnjih deset verzija. Jedino, valjalo mu je izdeverati sve te bedaste gadosti, ukljucujuci i onu uvredljivu cestitku vaseg magazina koja je objavljena bas na njegov 60. rodendan. Ja na tu temu mogu biti osjetljiv, ali to ne znaci ama bas nista u valorizaciji onoga sto ovaj knjizevnik radi. A sto se tice babe Nijaza, ‘nako, ko babe… Ma, babika je car.

DANI: Kazes kako bi bio sretan da neki srpski ili hrvatski autor stiti bosnjacke interese kao sto si ti stitio srpske i hrvatske. Ne rade li to vec godinama Ivan Lovrenovic i Mile Stojic u BiH, pa Beogradanin Petar Lukovic ili Ivancic i Lucic iz Ferala...?

ALISPAHIC: Nazalost, ni kod jednog od njih nisam procitao da su uocili marginalizaciju bosnjacke okosnice bh. drustva, bez koje nema reafirmacije zeljenih vrijednosti. Ako se nazire sumnja da je dugorocni medunarodni projekt politicko i ekonomsko skoncavanje Bosnjaka, onda se nazire i opasnost za BiH. Ne postoji mogucnost da jedan moralni i duhovni gorostas kakav je Ivan Lovrenovic moze preferirati danas nasminkanu hrvatsku hegemoniju nad svojim osvjedocenim domoljubljem. Doduse, tek posljednjih mjeseci postaje jasno da je medunarodna zajednica Bosnjacima namijenila getoiziranu buducnost. Svjedoce o tome aktivnosti OSCE-a na parcanju BiH na izborne jedinice, cime se betonira postojece stanje, svjedoci Dodikov nekaznjeni i pohvaljeni nacizam u Banjoj Luci, svjedoci Janja, Srebrenica, zapadni Mostar i opcenito tolerirana erupcija neprijateljstva prema bosnjackoj ravnopravnosti. Kada bi o tome progovorili srpski i hrvatski autori, imalo bi to mnogo vecu tezinu nego kad to cini Bosnjak. Osim toga, samo bi oni, tako, mogli demontirati izbornu strategiju SDA koja se ovaj put oslanja na istinite i objektivne okolnosti.

DANI: Mozemo li na sljedeci nacin pokusati, uslovno receno, izmjeriti nacionalnu osvjestenost: da li je bolji Bosnjak onaj sto je 1992. dobrovoljno uzeo pusku i proveo cetiri godine u rovu, a danas slusa Cecu Velickovic, gleda Minimaksove intervjue i smije se komedijama sa Batom Zivojinovicem, ili onaj ko je u ratu bio civil, a voli Hanku Paldum, Nedzada Latica i Emira Hadzihafizbegovica? Naravno, zanima me da li mislis da li ovo mogu ili ne mogu biti ikakva mjerila?

ALISPAHIC: Znam mnogo ljudi koji su za Bosnjake i Bosnu ucinili mnogo dobrih djela a nisu se uklapali u reisov ili Alijin pravilnik za dobrog Bosnjaka. Rijec je o stranackom, a ne nacionalnom pravilniku. Ni cetiri godine u rovu, ni Hanka Orleanka, ne mogu biti ekskluzivni znakovi nacionalne osvijestenosti i pripadnosti u Bosnjaka. Osvijesten Bosnjak danas je Bosanac koji shvata da su SDA i Izetbegovic izdali i Bosnjake i Bosnu, i koji shvata da Lagumdzija vise voli Dodika nego bosnjacke interese. Takav Bosnjak zasad nema politickog izlaza.

DANI: Jos jedno slicno pitanje: je li bolji Bosanac onaj ko postuje red i zakon, a pritom misli kako se u BiH dogodio gradjanski rat, kako su svi podjednako krivi i kako su Srbi u Tuzli dozivljavali torturu identicnu onome sto su prozivjeli Bosnjaci Bijeljine, ili onaj kome je sve iz bliske proslosti kristalno jasno, a pritom, recimo, ne placa porez, bavi se organiziranim kriminalom i na racunu danas ima puno vise novca nego je imao na pocetku agresije?

ALISPAHIC: Ovaj poreski obveznik nije kriv sto je drzava suplja ko sir i sto mu se moze da bude legalni kriminalac. Ne mozete traziti od lopova da uhapsi sam sebe. Ovaj element s pocetka pitanja moze da misli sta hoce, i sve dok njegova tintara ne ugrozava ustavni poredak, to ne bi trebalo ikoga da se tice. Naravno, i jedan i drugi su daleko od vizije idealnog bosanskog gradanina.

DANI: Kako bi, prema tvom misljenju, trebao djelovati idealan gradanin BiH i vidis li nekog takvog na bosanskoj politickoj, pa i medijskoj sceni?

ALISPAHIC: Idealan gradjanin se stvara, njeguje, obrazuje. To cini drzava koja putem obrazovnog sistema i drugih medija sprovodi strategiju oplemenjivanja drustva. Vrh piramide emanira energiju moralnih i humanistickih vrlina i to se prenosi prema sirokim gradanskim slojevima. Imali smo priliku osvjedociti se u to za vrijeme Tita. Tada smo zivjeli ideologiju solidarnosti jer je drzava tako htjela. Tada smo bili spremni zrtvovati vlastite interese za humanisticka djela. Ovu drzavu danas vode moralna spadala i mafijasi ciji je interes bio da stvore, kako kaze Rusmir Mahmutcehajic, pometnju moralnih vrijednosti u drustvu kako bi lakse vladali. Pa to cini i Milosevic. Nije nikakvo cudo sto ulicom haraju divljaci koji bez straha od odgovornosti premlacuju i pljackaju ljude. Ideologija bezvlasca, kriminala i nasilja inficirala je vecinu mladih ljudi. Oni vise ne zele biti uzorni gradani, jer se od toga ne zivi, oni zele biti poput svojih idola koji su preko kriminala dosli do lagodnog zivota. Idealan gradanin nije ideoloska, vec socioloska kategorija. Za SDA – HDZ – SDS je to jedno, a za drzavne interese drugo. Hvala Bogu da idealnih gradana ima i na politickoj i na medijskoj sceni. Takvi bi mogli uspostaviti energiju vrline koja bi dezinficirala nase drustvo. Ali pitanje je da li ce vrline trebati novoj vlasti.

DANI: Je li za Bosnjake danas opasnije to sto vecina pripadnika tog naroda ni na koji nacin ne osjeca kako su Cajnice ili Sovici kod Gruda dijelovi njihove domovine, ili to sto su prijepodne pred televizijskim kamerama spremni pocijepati “antibosansku” knjigu Vitomira Pavlovica, a popodne slusati ortodoksnog cetnika Eru Ojdanica?

ALISPAHIC: I jedna i druga opasnost proizilazi iz deformacija koje je u bosnjackoj kolektivnoj svijesti stvorila Izetbegoviceva politika. On je prvi lider na svijetu koji je svome narodu namijenio manje nego sto mu pripada. Ljudi su se poceli navikavati na tu fildzaneriju kao na svoju avliju. Drugo, upravo je SDA ozvanicila vjerski i nacionalni formalizam. Mogao si pred rat biti i sam Staljin, ali ako potpises pristupnicu, odmah si polozio prijemni za Bosnjaka i muslimana. Proizvedeni su ljudi koji javno cine jedno, a privatno drugo.

DANI: Kako, na kraju, uspjeti sacuvati sjecanje na genocid i ostvariti drzavne i politicke interese, a izbjeci mogucnost da se uspomene pretvore u ideologiju?

ALISPAHIC: Za Bosnjake je od krucijalne bitnosti da depolitiziraju i institucionaliziraju sjecanje na genocid. Takvu mogucnost Bosnjaci danas nemaju. Prvo, jer SDA zrtve genocida smatra za svoj politicki kapital. Ko biva, genocida ce biti jos ako Bosnjake ne bude vodila SDA, sto je zamjena teza, jer da su kocijasi vodili Bosnjake, genocid bi bio manji a odbrana uspjesnija. Genocid nad Bosnjacima je bio potreban izetbegovicevcima kako bi Bosnjake ubijedili da je izlaz u samoizolaciji i u panislamizmu. Izetbegoviceva nagrada za unapredenje islama je kupljena bosnjackim glavama! Drugo, ta tzv. demokratska alternativa pominjanje genocida nad Bosnjacima smatra opasnoscu za reintegraciju bh. drustva. Mogli bi se Srbi naljutiti ako pomenemo Srebrenicu, Ferhadiju, Focu, a ako se naljute, propade nam multikultura. Ja sam dosad objavio tri monografije o zrtvama rata, koje imaju ukupno blizu 2000 stranica, cime sam od kolektivnog zaborava otrgnuo zivote tuzlanskih i gradacackih zrtava rata. Tuzlanske knjige o civilnim i vojnim zrtvama radio sam po godinu dana, besplatno, iz patriotske i ljudske potrebe. Niko mi se nije zahvalio, niti sam to ocekivao. Jedino sam zbog toga u vise navrata putem Fronta slobode i “Kameleona” izvrijedan kao – nekrofil, onaj sto seksualno opci s mrtvacima. Postoje ljudi koji su placeni da u Bosnjacima zatru sjecanje na genocid. Takvi su u stanju uspomenu na genocid nazivati nekrofilijom. Vrhunac bosanskog patriotizma danas je prepoznati kvislinsku nakanu zatiranja Bosnjaka i podjele nase domovine na srpski i hrvatski dio. Vrhunac demokratske svijesti je uspostaviti isti kriticki arsin prema najnovijoj nam vlasti. Nema te vlasti i tog lidera koji su imuni na totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

Bobi wrote: 101 %,fakat jel to isti lik ... ?

sorge_sa wrote:...pa hecime nestasni nije valjda da na frkicu branis Fatmira...

maraDONa wrote:jedino objašnjenje (prihvatljivo) je da je F.alispahić poludio

Fair Life wrote:

JBL wrote:... totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

jel to zelis reci da Fatmir pljuje i po SDA kad je u pitanju agresija na BIH iako ga ovdje neki tretiraju kao SDA autora?

objesio si se na pogresnu dlaku

Fair Life wrote:

JBL wrote:... totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

JBL wrote:

Fair Life wrote:

JBL wrote:... totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

jel to zelis reci da Fatmir pljuje i po SDA kad je u pitanju agresija na BIH iako ga ovdje neki tretiraju kao SDA autora?

objesio si se na pogresnu dlaku

margareta wrote:"Fair Life"

Izetbegovicevci su perfektno odigrali prvo poluvrijeme u utakmici za bosnjacki nestanak.



DANI: Kazes kako bi bio sretan da neki srpski ili hrvatski autor stiti bosnjacke interese kao sto si ti stitio srpske i hrvatske. Ne rade li to vec godinama Ivan Lovrenovic i Mile Stojic u BiH, pa Beogradanin Petar Lukovic ili Ivancic i Lucic iz Ferala...?

ALISPAHIC: Nazalost, ni kod jednog od njih nisam procitao da su uocili marginalizaciju bosnjacke okosnice bh. drustva, bez koje nema reafirmacije zeljenih vrijednosti. Ako se nazire sumnja da je dugorocni medunarodni projekt politicko i ekonomsko skoncavanje Bosnjaka, onda se nazire i opasnost za BiH. Ne postoji mogucnost da jedan moralni i duhovni gorostas kakav je Ivan Lovrenovic moze preferirati danas nasminkanu hrvatsku hegemoniju nad svojim osvjedocenim domoljubljem. Doduse, tek posljednjih mjeseci postaje jasno da je medunarodna zajednica Bosnjacima namijenila getoiziranu buducnost. Svjedoce o tome aktivnosti OSCE-a na parcanju BiH na izborne jedinice, cime se betonira postojece stanje, svjedoci Dodikov nekaznjeni i pohvaljeni nacizam u Banjoj Luci, svjedoci Janja, Srebrenica, zapadni Mostar i opcenito tolerirana erupcija neprijateljstva prema bosnjackoj ravnopravnosti. Kada bi o tome progovorili srpski i hrvatski autori, imalo bi to mnogo vecu tezinu nego kad to cini Bosnjak. Osim toga, samo bi oni, tako, mogli demontirati izbornu strategiju SDA koja se ovaj put oslanja na istinite i objektivne okolnosti.

DANI: Kako bi, prema tvom misljenju, trebao djelovati idealan gradanin BiH i vidis li nekog takvog na bosanskoj politickoj, pa i medijskoj sceni?

ALISPAHIC: Idealan gradjanin se stvara, njeguje, obrazuje. To cini drzava koja putem obrazovnog sistema i drugih medija sprovodi strategiju oplemenjivanja drustva. Vrh piramide emanira energiju moralnih i humanistickih vrlina i to se prenosi prema sirokim gradanskim slojevima. Imali smo priliku osvjedociti se u to za vrijeme Tita. Tada smo zivjeli ideologiju solidarnosti jer je drzava tako htjela. Tada smo bili spremni zrtvovati vlastite interese za humanisticka djela. Ovu drzavu danas vode moralna spadala i mafijasi ciji je interes -bio da stvore, kako kaze Rusmir Mahmutcehajic, pometnju moralnih vrijednosti u drustvu kako bi lakse vladali. Pa to cini i Milosevic. Nije nikakvo cudo sto ulicom haraju divljaci koji bez straha od odgovornosti premlacuju i pljackaju ljude. Ideologija bezvlasca, kriminala i nasilja inficirala je vecinu mladih ljudi. Oni vise ne zele biti uzorni gradani, jer se od toga ne zivi, oni zele biti poput svojih idola koji su preko kriminala dosli do lagodnog zivota. Idealan gradanin nije ideoloska, vec socioloska kategorija. Za SDA – HDZ – SDS je to jedno, a za drzavne interese drugo. Hvala Bogu da idealnih gradana ima i na politickoj i na medijskoj sceni. Takvi bi mogli uspostaviti energiju vrline koja bi dezinficirala nase drustvo. Ali pitanje je da li ce vrline trebati novoj vlasti.

DANI: Je li za Bosnjake danas opasnije to sto vecina pripadnika tog naroda ni na koji nacin ne osjeca kako su Cajnice ili Sovici kod Gruda dijelovi njihove domovine, ili to sto su prijepodne pred televizijskim kamerama spremni pocijepati “antibosansku” knjigu Vitomira Pavlovica, a popodne slusati ortodoksnog cetnika Eru Ojdanica?

ALISPAHIC: I jedna i druga opasnost proizilazi iz deformacija koje je u bosnjackoj kolektivnoj svijesti stvorila Izetbegoviceva politika. On je prvi lider na svijetu koji je svome narodu namijenio manje nego sto mu pripada. Ljudi su se poceli navikavati na tu fildzaneriju kao na svoju avliju. Drugo, upravo je SDA ozvanicila vjerski i nacionalni formalizam. Mogao si pred rat biti i sam Staljin, ali ako potpises pristupnicu, odmah si polozio prijemni za Bosnjaka i muslimana. Proizvedeni su ljudi koji javno cine jedno, a privatno drugo.

DANI: Kako, na kraju, uspjeti sacuvati sjecanje na genocid i ostvariti drzavne i politicke interese, a izbjeci mogucnost da se uspomene pretvore u ideologiju?

ALISPAHIC: Za Bosnjake je od krucijalne bitnosti da depolitiziraju i institucionaliziraju sjecanje na genocid. Takvu mogucnost Bosnjaci danas nemaju. Prvo, jer SDA zrtve genocida smatra za svoj politicki kapital. Ko biva, genocida ce biti jos ako Bosnjake ne bude vodila SDA, sto je zamjena teza, jer da su kocijasi vodili Bosnjake, genocid bi bio manji a odbrana uspjesnija. Genocid nad Bosnjacima je bio potreban izetbegovicevcima kako bi Bosnjake ubijedili da je izlaz u samoizolaciji i u panislamizmu. Izetbegoviceva nagrada za unapredenje islama je kupljena bosnjackim glavama! Drugo, ta tzv. demokratska alternativa pominjanje genocida nad Bosnjacima smatra opasnoscu za reintegraciju bh. drustva. Mogli bi se Srbi naljutiti ako pomenemo Srebrenicu, Ferhadiju, Focu, a ako se naljute, propade nam multikultura. Ja sam dosad objavio tri monografije o zrtvama rata, koje imaju ukupno blizu 2000 stranica, cime sam od kolektivnog zaborava otrgnuo zivote tuzlanskih i gradacackih zrtava rata. Tuzlanske knjige o civilnim i vojnim zrtvama radio sam po godinu dana, besplatno, iz patriotske i ljudske potrebe. Niko mi se nije zahvalio, niti sam to ocekivao. Jedino sam zbog toga u vise navrata putem Fronta slobode i “Kameleona” izvrijedan kao – nekrofil, onaj sto seksualno opci s mrtvacima. Postoje ljudi koji su placeni da u Bosnjacima zatru sjecanje na genocid. Takvi su u stanju uspomenu na genocid nazivati nekrofilijom. Vrhunac bosanskog patriotizma danas je prepoznati kvislinsku nakanu zatiranja Bosnjaka i podjele nase domovine na srpski i hrvatski dio. Vrhunac demokratske svijesti je uspostaviti isti kriticki arsin prema najnovijoj nam vlasti. Nema te vlasti i tog lidera koji su imuni na totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

margareta wrote:

margareta wrote:"Fair Life"

Izetbegovicevci su perfektno odigrali prvo poluvrijeme u utakmici za bosnjacki nestanak.



DANI: Kazes kako bi bio sretan da neki srpski ili hrvatski autor stiti bosnjacke interese kao sto si ti stitio srpske i hrvatske. Ne rade li to vec godinama Ivan Lovrenovic i Mile Stojic u BiH, pa Beogradanin Petar Lukovic ili Ivancic i Lucic iz Ferala...?

ALISPAHIC: Nazalost, ni kod jednog od njih nisam procitao da su uocili marginalizaciju bosnjacke okosnice bh. drustva, bez koje nema reafirmacije zeljenih vrijednosti. Ako se nazire sumnja da je dugorocni medunarodni projekt politicko i ekonomsko skoncavanje Bosnjaka, onda se nazire i opasnost za BiH. Ne postoji mogucnost da jedan moralni i duhovni gorostas kakav je Ivan Lovrenovic moze preferirati danas nasminkanu hrvatsku hegemoniju nad svojim osvjedocenim domoljubljem. Doduse, tek posljednjih mjeseci postaje jasno da je medunarodna zajednica Bosnjacima namijenila getoiziranu buducnost. Svjedoce o tome aktivnosti OSCE-a na parcanju BiH na izborne jedinice, cime se betonira postojece stanje, svjedoci Dodikov nekaznjeni i pohvaljeni nacizam u Banjoj Luci, svjedoci Janja, Srebrenica, zapadni Mostar i opcenito tolerirana erupcija neprijateljstva prema bosnjackoj ravnopravnosti. Kada bi o tome progovorili srpski i hrvatski autori, imalo bi to mnogo vecu tezinu nego kad to cini Bosnjak. Osim toga, samo bi oni, tako, mogli demontirati izbornu strategiju SDA koja se ovaj put oslanja na istinite i objektivne okolnosti.

DANI: Kako bi, prema tvom misljenju, trebao djelovati idealan gradanin BiH i vidis li nekog takvog na bosanskoj politickoj, pa i medijskoj sceni?

ALISPAHIC: Idealan gradjanin se stvara, njeguje, obrazuje. To cini drzava koja putem obrazovnog sistema i drugih medija sprovodi strategiju oplemenjivanja drustva. Vrh piramide emanira energiju moralnih i humanistickih vrlina i to se prenosi prema sirokim gradanskim slojevima. Imali smo priliku osvjedociti se u to za vrijeme Tita. Tada smo zivjeli ideologiju solidarnosti jer je drzava tako htjela. Tada smo bili spremni zrtvovati vlastite interese za humanisticka djela. Ovu drzavu danas vode moralna spadala i mafijasi ciji je interes -bio da stvore, kako kaze Rusmir Mahmutcehajic, pometnju moralnih vrijednosti u drustvu kako bi lakse vladali. Pa to cini i Milosevic. Nije nikakvo cudo sto ulicom haraju divljaci koji bez straha od odgovornosti premlacuju i pljackaju ljude. Ideologija bezvlasca, kriminala i nasilja inficirala je vecinu mladih ljudi. Oni vise ne zele biti uzorni gradani, jer se od toga ne zivi, oni zele biti poput svojih idola koji su preko kriminala dosli do lagodnog zivota. Idealan gradanin nije ideoloska, vec socioloska kategorija. Za SDA – HDZ – SDS je to jedno, a za drzavne interese drugo. Hvala Bogu da idealnih gradana ima i na politickoj i na medijskoj sceni. Takvi bi mogli uspostaviti energiju vrline koja bi dezinficirala nase drustvo. Ali pitanje je da li ce vrline trebati novoj vlasti.

DANI: Je li za Bosnjake danas opasnije to sto vecina pripadnika tog naroda ni na koji nacin ne osjeca kako su Cajnice ili Sovici kod Gruda dijelovi njihove domovine, ili to sto su prijepodne pred televizijskim kamerama spremni pocijepati “antibosansku” knjigu Vitomira Pavlovica, a popodne slusati ortodoksnog cetnika Eru Ojdanica?

ALISPAHIC: I jedna i druga opasnost proizilazi iz deformacija koje je u bosnjackoj kolektivnoj svijesti stvorila Izetbegoviceva politika. On je prvi lider na svijetu koji je svome narodu namijenio manje nego sto mu pripada. Ljudi su se poceli navikavati na tu fildzaneriju kao na svoju avliju. Drugo, upravo je SDA ozvanicila vjerski i nacionalni formalizam. Mogao si pred rat biti i sam Staljin, ali ako potpises pristupnicu, odmah si polozio prijemni za Bosnjaka i muslimana. Proizvedeni su ljudi koji javno cine jedno, a privatno drugo.

DANI: Kako, na kraju, uspjeti sacuvati sjecanje na genocid i ostvariti drzavne i politicke interese, a izbjeci mogucnost da se uspomene pretvore u ideologiju?

ALISPAHIC: Za Bosnjake je od krucijalne bitnosti da depolitiziraju i institucionaliziraju sjecanje na genocid. Takvu mogucnost Bosnjaci danas nemaju. Prvo, jer SDA zrtve genocida smatra za svoj politicki kapital. Ko biva, genocida ce biti jos ako Bosnjake ne bude vodila SDA, sto je zamjena teza, jer da su kocijasi vodili Bosnjake, genocid bi bio manji a odbrana uspjesnija. Genocid nad Bosnjacima je bio potreban izetbegovicevcima kako bi Bosnjake ubijedili da je izlaz u samoizolaciji i u panislamizmu. Izetbegoviceva nagrada za unapredenje islama je kupljena bosnjackim glavama! Drugo, ta tzv. demokratska alternativa pominjanje genocida nad Bosnjacima smatra opasnoscu za reintegraciju bh. drustva. Mogli bi se Srbi naljutiti ako pomenemo Srebrenicu, Ferhadiju, Focu, a ako se naljute, propade nam multikultura. Ja sam dosad objavio tri monografije o zrtvama rata, koje imaju ukupno blizu 2000 stranica, cime sam od kolektivnog zaborava otrgnuo zivote tuzlanskih i gradacackih zrtava rata. Tuzlanske knjige o civilnim i vojnim zrtvama radio sam po godinu dana, besplatno, iz patriotske i ljudske potrebe. Niko mi se nije zahvalio, niti sam to ocekivao. Jedino sam zbog toga u vise navrata putem Fronta slobode i “Kameleona” izvrijedan kao – nekrofil, onaj sto seksualno opci s mrtvacima. Postoje ljudi koji su placeni da u Bosnjacima zatru sjecanje na genocid. Takvi su u stanju uspomenu na genocid nazivati nekrofilijom. Vrhunac bosanskog patriotizma danas je prepoznati kvislinsku nakanu zatiranja Bosnjaka i podjele nase domovine na srpski i hrvatski dio. Vrhunac demokratske svijesti je uspostaviti isti kriticki arsin prema najnovijoj nam vlasti. Nema te vlasti i tog lidera koji su imuni na totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

margareta wrote:

margareta wrote:"Fair Life"

Izetbegovicevci su perfektno odigrali prvo poluvrijeme u utakmici za bosnjacki nestanak.



DANI: Kazes kako bi bio sretan da neki srpski ili hrvatski autor stiti bosnjacke interese kao sto si ti stitio srpske i hrvatske. Ne rade li to vec godinama Ivan Lovrenovic i Mile Stojic u BiH, pa Beogradanin Petar Lukovic ili Ivancic i Lucic iz Ferala...?

ALISPAHIC: Nazalost, ni kod jednog od njih nisam procitao da su uocili marginalizaciju bosnjacke okosnice bh. drustva, bez koje nema reafirmacije zeljenih vrijednosti. Ako se nazire sumnja da je dugorocni medunarodni projekt politicko i ekonomsko skoncavanje Bosnjaka, onda se nazire i opasnost za BiH. Ne postoji mogucnost da jedan moralni i duhovni gorostas kakav je Ivan Lovrenovic moze preferirati danas nasminkanu hrvatsku hegemoniju nad svojim osvjedocenim domoljubljem. Doduse, tek posljednjih mjeseci postaje jasno da je medunarodna zajednica Bosnjacima namijenila getoiziranu buducnost. Svjedoce o tome aktivnosti OSCE-a na parcanju BiH na izborne jedinice, cime se betonira postojece stanje, svjedoci Dodikov nekaznjeni i pohvaljeni nacizam u Banjoj Luci, svjedoci Janja, Srebrenica, zapadni Mostar i opcenito tolerirana erupcija neprijateljstva prema bosnjackoj ravnopravnosti. Kada bi o tome progovorili srpski i hrvatski autori, imalo bi to mnogo vecu tezinu nego kad to cini Bosnjak. Osim toga, samo bi oni, tako, mogli demontirati izbornu strategiju SDA koja se ovaj put oslanja na istinite i objektivne okolnosti.

DANI: Kako bi, prema tvom misljenju, trebao djelovati idealan gradanin BiH i vidis li nekog takvog na bosanskoj politickoj, pa i medijskoj sceni?

ALISPAHIC: Idealan gradjanin se stvara, njeguje, obrazuje. To cini drzava koja putem obrazovnog sistema i drugih medija sprovodi strategiju oplemenjivanja drustva. Vrh piramide emanira energiju moralnih i humanistickih vrlina i to se prenosi prema sirokim gradanskim slojevima. Imali smo priliku osvjedociti se u to za vrijeme Tita. Tada smo zivjeli ideologiju solidarnosti jer je drzava tako htjela. Tada smo bili spremni zrtvovati vlastite interese za humanisticka djela. Ovu drzavu danas vode moralna spadala i mafijasi ciji je interes -bio da stvore, kako kaze Rusmir Mahmutcehajic, pometnju moralnih vrijednosti u drustvu kako bi lakse vladali. Pa to cini i Milosevic. Nije nikakvo cudo sto ulicom haraju divljaci koji bez straha od odgovornosti premlacuju i pljackaju ljude. Ideologija bezvlasca, kriminala i nasilja inficirala je vecinu mladih ljudi. Oni vise ne zele biti uzorni gradani, jer se od toga ne zivi, oni zele biti poput svojih idola koji su preko kriminala dosli do lagodnog zivota. Idealan gradanin nije ideoloska, vec socioloska kategorija. Za SDA – HDZ – SDS je to jedno, a za drzavne interese drugo. Hvala Bogu da idealnih gradana ima i na politickoj i na medijskoj sceni. Takvi bi mogli uspostaviti energiju vrline koja bi dezinficirala nase drustvo. Ali pitanje je da li ce vrline trebati novoj vlasti.

DANI: Je li za Bosnjake danas opasnije to sto vecina pripadnika tog naroda ni na koji nacin ne osjeca kako su Cajnice ili Sovici kod Gruda dijelovi njihove domovine, ili to sto su prijepodne pred televizijskim kamerama spremni pocijepati “antibosansku” knjigu Vitomira Pavlovica, a popodne slusati ortodoksnog cetnika Eru Ojdanica?

ALISPAHIC: I jedna i druga opasnost proizilazi iz deformacija koje je u bosnjackoj kolektivnoj svijesti stvorila Izetbegoviceva politika. On je prvi lider na svijetu koji je svome narodu namijenio manje nego sto mu pripada. Ljudi su se poceli navikavati na tu fildzaneriju kao na svoju avliju. Drugo, upravo je SDA ozvanicila vjerski i nacionalni formalizam. Mogao si pred rat biti i sam Staljin, ali ako potpises pristupnicu, odmah si polozio prijemni za Bosnjaka i muslimana. Proizvedeni su ljudi koji javno cine jedno, a privatno drugo.

DANI: Kako, na kraju, uspjeti sacuvati sjecanje na genocid i ostvariti drzavne i politicke interese, a izbjeci mogucnost da se uspomene pretvore u ideologiju?

ALISPAHIC: Za Bosnjake je od krucijalne bitnosti da depolitiziraju i institucionaliziraju sjecanje na genocid. Takvu mogucnost Bosnjaci danas nemaju. Prvo, jer SDA zrtve genocida smatra za svoj politicki kapital. Ko biva, genocida ce biti jos ako Bosnjake ne bude vodila SDA, sto je zamjena teza, jer da su kocijasi vodili Bosnjake, genocid bi bio manji a odbrana uspjesnija. Genocid nad Bosnjacima je bio potreban izetbegovicevcima kako bi Bosnjake ubijedili da je izlaz u samoizolaciji i u panislamizmu. Izetbegoviceva nagrada za unapredenje islama je kupljena bosnjackim glavama! Drugo, ta tzv. demokratska alternativa pominjanje genocida nad Bosnjacima smatra opasnoscu za reintegraciju bh. drustva. Mogli bi se Srbi naljutiti ako pomenemo Srebrenicu, Ferhadiju, Focu, a ako se naljute, propade nam multikultura. Ja sam dosad objavio tri monografije o zrtvama rata, koje imaju ukupno blizu 2000 stranica, cime sam od kolektivnog zaborava otrgnuo zivote tuzlanskih i gradacackih zrtava rata. Tuzlanske knjige o civilnim i vojnim zrtvama radio sam po godinu dana, besplatno, iz patriotske i ljudske potrebe. Niko mi se nije zahvalio, niti sam to ocekivao. Jedino sam zbog toga u vise navrata putem Fronta slobode i “Kameleona” izvrijedan kao – nekrofil, onaj sto seksualno opci s mrtvacima. Postoje ljudi koji su placeni da u Bosnjacima zatru sjecanje na genocid. Takvi su u stanju uspomenu na genocid nazivati nekrofilijom. Vrhunac bosanskog patriotizma danas je prepoznati kvislinsku nakanu zatiranja Bosnjaka i podjele nase domovine na srpski i hrvatski dio. Vrhunac demokratske svijesti je uspostaviti isti kriticki arsin prema najnovijoj nam vlasti. Nema te vlasti i tog lidera koji su imuni na totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

margareta wrote:

margareta wrote:"Fair Life"

Izetbegovicevci su perfektno odigrali prvo poluvrijeme u utakmici za bosnjacki nestanak.



DANI: Kazes kako bi bio sretan da neki srpski ili hrvatski autor stiti bosnjacke interese kao sto si ti stitio srpske i hrvatske. Ne rade li to vec godinama Ivan Lovrenovic i Mile Stojic u BiH, pa Beogradanin Petar Lukovic ili Ivancic i Lucic iz Ferala...?

ALISPAHIC: Nazalost, ni kod jednog od njih nisam procitao da su uocili marginalizaciju bosnjacke okosnice bh. drustva, bez koje nema reafirmacije zeljenih vrijednosti. Ako se nazire sumnja da je dugorocni medunarodni projekt politicko i ekonomsko skoncavanje Bosnjaka, onda se nazire i opasnost za BiH. Ne postoji mogucnost da jedan moralni i duhovni gorostas kakav je Ivan Lovrenovic moze preferirati danas nasminkanu hrvatsku hegemoniju nad svojim osvjedocenim domoljubljem. Doduse, tek posljednjih mjeseci postaje jasno da je medunarodna zajednica Bosnjacima namijenila getoiziranu buducnost. Svjedoce o tome aktivnosti OSCE-a na parcanju BiH na izborne jedinice, cime se betonira postojece stanje, svjedoci Dodikov nekaznjeni i pohvaljeni nacizam u Banjoj Luci, svjedoci Janja, Srebrenica, zapadni Mostar i opcenito tolerirana erupcija neprijateljstva prema bosnjackoj ravnopravnosti. Kada bi o tome progovorili srpski i hrvatski autori, imalo bi to mnogo vecu tezinu nego kad to cini Bosnjak. Osim toga, samo bi oni, tako, mogli demontirati izbornu strategiju SDA koja se ovaj put oslanja na istinite i objektivne okolnosti.

DANI: Kako bi, prema tvom misljenju, trebao djelovati idealan gradanin BiH i vidis li nekog takvog na bosanskoj politickoj, pa i medijskoj sceni?

ALISPAHIC: Idealan gradjanin se stvara, njeguje, obrazuje. To cini drzava koja putem obrazovnog sistema i drugih medija sprovodi strategiju oplemenjivanja drustva. Vrh piramide emanira energiju moralnih i humanistickih vrlina i to se prenosi prema sirokim gradanskim slojevima. Imali smo priliku osvjedociti se u to za vrijeme Tita. Tada smo zivjeli ideologiju solidarnosti jer je drzava tako htjela. Tada smo bili spremni zrtvovati vlastite interese za humanisticka djela. Ovu drzavu danas vode moralna spadala i mafijasi ciji je interes -bio da stvore, kako kaze Rusmir Mahmutcehajic, pometnju moralnih vrijednosti u drustvu kako bi lakse vladali. Pa to cini i Milosevic. Nije nikakvo cudo sto ulicom haraju divljaci koji bez straha od odgovornosti premlacuju i pljackaju ljude. Ideologija bezvlasca, kriminala i nasilja inficirala je vecinu mladih ljudi. Oni vise ne zele biti uzorni gradani, jer se od toga ne zivi, oni zele biti poput svojih idola koji su preko kriminala dosli do lagodnog zivota. Idealan gradanin nije ideoloska, vec socioloska kategorija. Za SDA – HDZ – SDS je to jedno, a za drzavne interese drugo. Hvala Bogu da idealnih gradana ima i na politickoj i na medijskoj sceni. Takvi bi mogli uspostaviti energiju vrline koja bi dezinficirala nase drustvo. Ali pitanje je da li ce vrline trebati novoj vlasti.

DANI: Je li za Bosnjake danas opasnije to sto vecina pripadnika tog naroda ni na koji nacin ne osjeca kako su Cajnice ili Sovici kod Gruda dijelovi njihove domovine, ili to sto su prijepodne pred televizijskim kamerama spremni pocijepati “antibosansku” knjigu Vitomira Pavlovica, a popodne slusati ortodoksnog cetnika Eru Ojdanica?

ALISPAHIC: I jedna i druga opasnost proizilazi iz deformacija koje je u bosnjackoj kolektivnoj svijesti stvorila Izetbegoviceva politika. On je prvi lider na svijetu koji je svome narodu namijenio manje nego sto mu pripada. Ljudi su se poceli navikavati na tu fildzaneriju kao na svoju avliju. Drugo, upravo je SDA ozvanicila vjerski i nacionalni formalizam. Mogao si pred rat biti i sam Staljin, ali ako potpises pristupnicu, odmah si polozio prijemni za Bosnjaka i muslimana. Proizvedeni su ljudi koji javno cine jedno, a privatno drugo.

DANI: Kako, na kraju, uspjeti sacuvati sjecanje na genocid i ostvariti drzavne i politicke interese, a izbjeci mogucnost da se uspomene pretvore u ideologiju?

ALISPAHIC: Za Bosnjake je od krucijalne bitnosti da depolitiziraju i institucionaliziraju sjecanje na genocid. Takvu mogucnost Bosnjaci danas nemaju. Prvo, jer SDA zrtve genocida smatra za svoj politicki kapital. Ko biva, genocida ce biti jos ako Bosnjake ne bude vodila SDA, sto je zamjena teza, jer da su kocijasi vodili Bosnjake, genocid bi bio manji a odbrana uspjesnija. Genocid nad Bosnjacima je bio potreban izetbegovicevcima kako bi Bosnjake ubijedili da je izlaz u samoizolaciji i u panislamizmu. Izetbegoviceva nagrada za unapredenje islama je kupljena bosnjackim glavama! Drugo, ta tzv. demokratska alternativa pominjanje genocida nad Bosnjacima smatra opasnoscu za reintegraciju bh. drustva. Mogli bi se Srbi naljutiti ako pomenemo Srebrenicu, Ferhadiju, Focu, a ako se naljute, propade nam multikultura. Ja sam dosad objavio tri monografije o zrtvama rata, koje imaju ukupno blizu 2000 stranica, cime sam od kolektivnog zaborava otrgnuo zivote tuzlanskih i gradacackih zrtava rata. Tuzlanske knjige o civilnim i vojnim zrtvama radio sam po godinu dana, besplatno, iz patriotske i ljudske potrebe. Niko mi se nije zahvalio, niti sam to ocekivao. Jedino sam zbog toga u vise navrata putem Fronta slobode i “Kameleona” izvrijedan kao – nekrofil, onaj sto seksualno opci s mrtvacima. Postoje ljudi koji su placeni da u Bosnjacima zatru sjecanje na genocid. Takvi su u stanju uspomenu na genocid nazivati nekrofilijom. Vrhunac bosanskog patriotizma danas je prepoznati kvislinsku nakanu zatiranja Bosnjaka i podjele nase domovine na srpski i hrvatski dio. Vrhunac demokratske svijesti je uspostaviti isti kriticki arsin prema najnovijoj nam vlasti. Nema te vlasti i tog lidera koji su imuni na totalitarizam. Politikom se bave ljudi koji ceznu da vladaju tudim zivotima, a to je samo po sebi bolest. Javnost mora prihvatiti ulogu neuropsihijatra ako ne zeli da sama zavrsi u ludnici.

manijak1 wrote:Ne znam kako se ja osjećam ali znam da je taj Fatmir karinaš žešći intelektualac iz tute

winetou wrote:

manijak1 wrote:Ne znam kako se ja osjećam ali znam da je taj Fatmir karinaš žešći intelektualac iz tute

U tom intervju za BH Dane bio je ugledni ljevičar. Urbani intelektualac

winetou wrote:

manijak1 wrote:Ne znam kako se ja osjećam ali znam da je taj Fatmir karinaš žešći intelektualac iz tute

U tom intervju za BH Dane bio je ugledni ljevičar. Urbani intelektualac

winetou wrote:

manijak1 wrote:Ne znam kako se ja osjećam ali znam da je taj Fatmir karinaš žešći intelektualac iz tute

U tom intervju za BH Dane bio je ugledni ljevičar. Urbani intelektualac