Forum Klix.ba

Nekada davno bijase jedna Habanera.... djevojcica, opijena iluzijama, smijehom, snovima..... Imase nekih dvadeset i jednu godinu, rekli bi ljudi, godine ze mastanje i mirne snove... Jednoga dana djevojcica upoznase "gospodina", koji joj bijase prije svega, vrlo antipatican, i sve osim neko s kim bi ikada mogla zamisliti da bude... "Gospodin" postade dio njenog drustva. Svaki dan i svaku noc je bio tu, prisutan, na ovaj ili onaj nacin, davao do znanja djevojcici svoje skrivene misli i zelje. Prijatelji prepoznase "TO" u njima. Djevojcica je zivjela u svojim snovima, mastala o "onom savrsenom muskarcu" , koji ce biti divni, lijepi , neko ko ce dijeliti njene snove i zelje,... Lutala je kao pcela s cvijeta na cvijet trazeci tog Divnog. "Gospodin" mirno izdrzase sve te letove, isprati jedan po jedan, s osmjehom na licu i kad kad smrknutim licem, neko bi se cak usudio reci, tuznim licem, jer njegova "djevojcica" i dalje luta i luta... Jednoga dana djevojcica se uhvati kako pusta ruke "Gospodina" da pridju njenom struku i crsto ga uhvate. Prepade se i pobjeze. Vratila se nakon toga opet svom letu. Letjela je i letjela, bivala povrijedjena, tuzna, nekada zadovoljna i sretna. Opet dodje taj Jedan Dan kada djevojcica dopusti usnama Gospodina da je dotaknu. Prijao joj je taj poljubac, prokleto joj je prijao. Gospodin bijase njena sjena te noci, probijao se kroz masu ljudi, oblaka dima, da bi dosao do nje, pratio je svaki njen korak u stopu. S ocima punim zelje i divljenja, gledao kako djevojcica vesela i opustena plese po stolu, dopustala je sebi stvari koje se mogu dopustiti samo nekome ko ima 21 godinu. Izazivala ga je ocima, dubokim pogledom nevinih plavih boja izazivala je osmjeh na njegovom licu, uzivala je u tom njegovom pogledu punom divljenja. Ples ociju trajao je skoro citavu noc, nakon cega je djevojcica odleprsala. Jutro nakon toga je svanulo kao ni jedno prije toga, tako je mislila. Bilo je tako divno a ujedno i zbunjujuce , bila je sretna ali i prestrasena. Bilo ju je strah rizikovati, uci u nesto sto joj je totalna nepoznanica. U isto vrijeme, dok je razmisljala o tom strahu, osjecala je mekocu njegovih usana na svojima. Zbunjivalo ju je to. Dan je protekao u razmiljanjima o Gospodinu. Nakon te noci nista vise nije bilo isto, Djevojcica je izgubila zelju za lutanjem, bivala je u mislima sa Gospodinom, nikome to nije htjela priznati, pa cak ni sebi. Dani su prolazili, Gospodin je svakodnevno bio tu ali .... nije bio kao prije... i dalje ju je gledao opijenim ocima, ali nije nista govorio niti radio. Ponekad bi se tako dugo znali gledati u oci da je Djavojcica mogla vidjeti svaku tackicu koja bi odudarala od njegovih ociju boje Jantara. Dani su prolazili, nikada nisu razgovarali o tome sto se desilo. Ponasali se kao se nista nikada nije dusilo. I dalje su vrijeme provodili zajedno, njihovi prijatelji su znali da se nesto desava ali niko nije skupio hrabrosti da kaze na glas ili da nesto pita. I tako, dani su prolazili , svaki je licio na onaj prethodni, svakodnevno vidjanje, izlasci... Tako je prosao jos koji mjesec. Onda je dosla jedna noc, djevojcicu su odveli na neku proslavu. I On je bio tu, te noci gledali su se kao nikada do tada, upijali su svaku rijec jedno drugom s usana, svaki pokret onog drugog, pratili su s istim onim divljenjem kao i prije. Ni sami ne znaju kako , ali kao hipnotisani prisli su usnama jedno drugom i poceli se ljubiti. Zemlja se gubila pod njima. Ljubili su se i plakali, upijali su jedno drugo. Zaboravili su i gdje su, i s kim su , i ko je tu, bili su vazni samo njih dvoje. Nakon nekoliko minuta, iz njihovog sna , probudio ih je gromoglasan pljesak njihovih prijatelja, odmaknuli su se jedno od drugog, pogledali ka njima , koji su imali najdivnije osmjehe na licima, Djevojcica se sramila, osjecala se kao uhvacena u kradji lizala kojeg je tako silno zeljela. A on , Gospodin je samo uradio sljedece, zagrlio je djevojcicu i na glas rekao "Ovo je moja djevojka, moja Kraljica!". Od te noci postali su nerazdvojni, provodilu su dane i noci zajedno, istrazivali se medjusobno, djevojcica je zavolila svaku njegovu manu i vrlinu, on je zavolio svaki njen vrckavi ples pod zvijezdama, svako njeno djecije razmisljanje, svaki njen zreli pogled, zavolio ju je svu, onakvu kakva jeste. Zavolio ju je svim srcem, iskreno i njezno, a ujedno i strasno i muski. Dani su prolazili, redao se mjesec za mjesecom, nizale su se godine, tako zajedno, svaki dan i svaku noc.

Opet je osvanulo jedno jutro, suncano i lijepo, Djevojcica je ustala iz svog kreveta, napravila sebi kaficu, spremila se i hodala citav dan sa svojim prijateljicama, otisle su u nocni provod, Djevojcica je plesala opijena ljubavlju, bila je sretna. Ta noc je sve promjenila.

Sutra je doslo, vrijeme se promjenilo, bilo je tmurno i sivo, Djevojcica je ostavila svog Gospodina i posla za nekoga ko ju je omadjijao kao sumanutu, nekoga koga je isto tako privukao njen Ples pod zvijezdama.

Danas je udata za tog drugog, sretna, zadovoljna i zivi zivot koji je sanjala.

Samo kad kad, kao ove noci, prisjeti se Gospodina i njegovog opojnog pogleda, sjeti se njihovih mjeseci i godina i pita se kako mu je.

Drugi post posvetit cu drugom Plesu pod zvijezdama.

Hvala Vam sto ovo citate

pametnica24 wrote:Nekada davno bijase jedna Habanera.... djevojcica, opijena iluzijama, smijehom, snovima..... Imase nekih dvadeset i jednu godinu, rekli bi ljudi, godine ze mastanje i mirne snove... Jednoga dana djevojcica upoznase "gospodina", koji joj bijase prije svega, vrlo antipatican, i sve osim neko s kim bi ikada mogla zamisliti da bude... "Gospodin" postade dio njenog drustva. Svaki dan i svaku noc je bio tu, prisutan, na ovaj ili onaj nacin, davao do znanja djevojcici svoje skrivene misli i zelje. Prijatelji prepoznase "TO" u njima. Djevojcica je zivjela u svojim snovima, mastala o "onom savrsenom muskarcu" , koji ce biti divni, lijepi , neko ko ce dijeliti njene snove i zelje,... Lutala je kao pcela s cvijeta na cvijet trazeci tog Divnog. "Gospodin" mirno izdrzase sve te letove, isprati jedan po jedan, s osmjehom na licu i kad kad smrknutim licem, neko bi se cak usudio reci, tuznim licem, jer njegova "djevojcica" i dalje luta i luta... Jednoga dana djevojcica se uhvati kako pusta ruke "Gospodina" da pridju njenom struku i crsto ga uhvate. Prepade se i pobjeze. Vratila se nakon toga opet svom letu. Letjela je i letjela, bivala povrijedjena, tuzna, nekada zadovoljna i sretna. Opet dodje taj Jedan Dan kada djevojcica dopusti usnama Gospodina da je dotaknu. Prijao joj je taj poljubac, prokleto joj je prijao. Gospodin bijase njena sjena te noci, probijao se kroz masu ljudi, oblaka dima, da bi dosao do nje, pratio je svaki njen korak u stopu. S ocima punim zelje i divljenja, gledao kako djevojcica vesela i opustena plese po stolu, dopustala je sebi stvari koje se mogu dopustiti samo nekome ko ima 21 godinu. Izazivala ga je ocima, dubokim pogledom nevinih plavih boja izazivala je osmjeh na njegovom licu, uzivala je u tom njegovom pogledu punom divljenja. Ples ociju trajao je skoro citavu noc, nakon cega je djevojcica odleprsala. Jutro nakon toga je svanulo kao ni jedno prije toga, tako je mislila. Bilo je tako divno a ujedno i zbunjujuce , bila je sretna ali i prestrasena. Bilo ju je strah rizikovati, uci u nesto sto joj je totalna nepoznanica. U isto vrijeme, dok je razmisljala o tom strahu, osjecala je mekocu njegovih usana na svojima. Zbunjivalo ju je to. Dan je protekao u razmiljanjima o Gospodinu. Nakon te noci nista vise nije bilo isto, Djevojcica je izgubila zelju za lutanjem, bivala je u mislima sa Gospodinom, nikome to nije htjela priznati, pa cak ni sebi. Dani su prolazili, Gospodin je svakodnevno bio tu ali .... nije bio kao prije... i dalje ju je gledao opijenim ocima, ali nije nista govorio niti radio. Ponekad bi se tako dugo znali gledati u oci da je Djavojcica mogla vidjeti svaku tackicu koja bi odudarala od njegovih ociju boje Jantara. Dani su prolazili, nikada nisu razgovarali o tome sto se desilo. Ponasali se kao se nista nikada nije dusilo. I dalje su vrijeme provodili zajedno, njihovi prijatelji su znali da se nesto desava ali niko nije skupio hrabrosti da kaze na glas ili da nesto pita. I tako, dani su prolazili , svaki je licio na onaj prethodni, svakodnevno vidjanje, izlasci... Tako je prosao jos koji mjesec. Onda je dosla jedna noc, djevojcicu su odveli na neku proslavu. I On je bio tu, te noci gledali su se kao nikada do tada, upijali su svaku rijec jedno drugom s usana, svaki pokret onog drugog, pratili su s istim onim divljenjem kao i prije. Ni sami ne znaju kako , ali kao hipnotisani prisli su usnama jedno drugom i poceli se ljubiti. Zemlja se gubila pod njima. Ljubili su se i plakali, upijali su jedno drugo. Zaboravili su i gdje su, i s kim su , i ko je tu, bili su vazni samo njih dvoje. Nakon nekoliko minuta, iz njihovog sna , probudio ih je gromoglasan pljesak njihovih prijatelja, odmaknuli su se jedno od drugog, pogledali ka njima , koji su imali najdivnije osmjehe na licima, Djevojcica se sramila, osjecala se kao uhvacena u kradji lizala kojeg je tako silno zeljela. A on , Gospodin je samo uradio sljedece, zagrlio je djevojcicu i na glas rekao "Ovo je moja djevojka, moja Kraljica!". Od te noci postali su nerazdvojni, provodilu su dane i noci zajedno, istrazivali se medjusobno, djevojcica je zavolila svaku njegovu manu i vrlinu, on je zavolio svaki njen vrckavi ples pod zvijezdama, svako njeno djecije razmisljanje, svaki njen zreli pogled, zavolio ju je svu, onakvu kakva jeste. Zavolio ju je svim srcem, iskreno i njezno, a ujedno i strasno i muski. Dani su prolazili, redao se mjesec za mjesecom, nizale su se godine, tako zajedno, svaki dan i svaku noc.

Opet je osvanulo jedno jutro, suncano i lijepo, Djevojcica je ustala iz svog kreveta, napravila sebi kaficu, spremila se i hodala citav dan sa svojim prijateljicama, otisle su u nocni provod, Djevojcica je plesala opijena ljubavlju, bila je sretna. Ta noc je sve promjenila.

Sutra je doslo, vrijeme se promjenilo, bilo je tmurno i sivo, Djevojcica je ostavila svog Gospodina i posla za nekoga ko ju je omadjijao kao sumanutu, nekoga koga je isto tako privukao njen Ples pod zvijezdama.

Danas je udata za tog drugog, sretna, zadovoljna i zivi zivot koji je sanjala.

Samo kad kad, kao ove noci, prisjeti se Gospodina i njegovog opojnog pogleda, sjeti se njihovih mjeseci i godina i pita se kako mu je.

Drugi post posvetit cu drugom Plesu pod zvijezdama.

Hvala Vam sto ovo citate

Da ne pisa da ima 21 g pomislila bih da se radi o pedofiliji ..Ovo "djevojcica' nikako ne pase uz pricu..

21 godina tada + par godina nakon toga.... prica nije trajala godinu dana, vise.... mnogooo...

pametnica24 wrote:Jednoga dana djevojcica upoznase "gospodina", koji joj bijase prije svega, vrlo antipatican, i sve osim neko s kim bi ikada mogla zamisliti da bude... "Gospodin" postade dio njenog drustva. Svaki dan i svaku noc je bio tu, prisutan, na ovaj ili onaj nacin, davao do znanja djevojcici svoje skrivene misli i zelje. Prijatelji prepoznase "TO" u njima.

Danas je sretna, zadovoljna i zivi zivot koji je sanjala.

Samo kad kad, kao ove noci, prisjeti se Gospodina i njegovog opojnog pogleda, sjeti se njihovih mjeseci pita se kako mu je.

Drugi post posvetit cu drugom Plesu pod zvijezdama.

Ovo i meni odgovara....Sjeti me na jednog talijana i Salse.....sjeti me na ples pod svjetlima reflektora

pametnica24 wrote:Nekada davno bijase jedna Habanera.... djevojcica, opijena iluzijama, smijehom, snovima..... Imase nekih dvadeset i jednu godinu, rekli bi ljudi, godine ze mastanje i mirne snove... Jednoga dana djevojcica upoznase "gospodina", koji joj bijase prije svega, vrlo antipatican, i sve osim neko s kim bi ikada mogla zamisliti da bude... "Gospodin" postade dio njenog drustva. Svaki dan i svaku noc je bio tu, prisutan, na ovaj ili onaj nacin, davao do znanja djevojcici svoje skrivene misli i zelje. Prijatelji prepoznase "TO" u njima. Djevojcica je zivjela u svojim snovima, mastala o "onom savrsenom muskarcu" , koji ce biti divni, lijepi , neko ko ce dijeliti njene snove i zelje,... Lutala je kao pcela s cvijeta na cvijet trazeci tog Divnog. "Gospodin" mirno izdrzase sve te letove, isprati jedan po jedan, s osmjehom na licu i kad kad smrknutim licem, neko bi se cak usudio reci, tuznim licem, jer njegova "djevojcica" i dalje luta i luta... Jednoga dana djevojcica se uhvati kako pusta ruke "Gospodina" da pridju njenom struku i crsto ga uhvate. Prepade se i pobjeze. Vratila se nakon toga opet svom letu. Letjela je i letjela, bivala povrijedjena, tuzna, nekada zadovoljna i sretna. Opet dodje taj Jedan Dan kada djevojcica dopusti usnama Gospodina da je dotaknu. Prijao joj je taj poljubac, prokleto joj je prijao. Gospodin bijase njena sjena te noci, probijao se kroz masu ljudi, oblaka dima, da bi dosao do nje, pratio je svaki njen korak u stopu. S ocima punim zelje i divljenja, gledao kako djevojcica vesela i opustena plese po stolu, dopustala je sebi stvari koje se mogu dopustiti samo nekome ko ima 21 godinu. Izazivala ga je ocima, dubokim pogledom nevinih plavih boja izazivala je osmjeh na njegovom licu, uzivala je u tom njegovom pogledu punom divljenja. Ples ociju trajao je skoro citavu noc, nakon cega je djevojcica odleprsala. Jutro nakon toga je svanulo kao ni jedno prije toga, tako je mislila. Bilo je tako divno a ujedno i zbunjujuce , bila je sretna ali i prestrasena. Bilo ju je strah rizikovati, uci u nesto sto joj je totalna nepoznanica. U isto vrijeme, dok je razmisljala o tom strahu, osjecala je mekocu njegovih usana na svojima. Zbunjivalo ju je to. Dan je protekao u razmiljanjima o Gospodinu. Nakon te noci nista vise nije bilo isto, Djevojcica je izgubila zelju za lutanjem, bivala je u mislima sa Gospodinom, nikome to nije htjela priznati, pa cak ni sebi. Dani su prolazili, Gospodin je svakodnevno bio tu ali .... nije bio kao prije... i dalje ju je gledao opijenim ocima, ali nije nista govorio niti radio. Ponekad bi se tako dugo znali gledati u oci da je Djavojcica mogla vidjeti svaku tackicu koja bi odudarala od njegovih ociju boje Jantara. Dani su prolazili, nikada nisu razgovarali o tome sto se desilo. Ponasali se kao se nista nikada nije dusilo. I dalje su vrijeme provodili zajedno, njihovi prijatelji su znali da se nesto desava ali niko nije skupio hrabrosti da kaze na glas ili da nesto pita. I tako, dani su prolazili , svaki je licio na onaj prethodni, svakodnevno vidjanje, izlasci... Tako je prosao jos koji mjesec. Onda je dosla jedna noc, djevojcicu su odveli na neku proslavu. I On je bio tu, te noci gledali su se kao nikada do tada, upijali su svaku rijec jedno drugom s usana, svaki pokret onog drugog, pratili su s istim onim divljenjem kao i prije. Ni sami ne znaju kako , ali kao hipnotisani prisli su usnama jedno drugom i poceli se ljubiti. Zemlja se gubila pod njima. Ljubili su se i plakali, upijali su jedno drugo. Zaboravili su i gdje su, i s kim su , i ko je tu, bili su vazni samo njih dvoje. Nakon nekoliko minuta, iz njihovog sna , probudio ih je gromoglasan pljesak njihovih prijatelja, odmaknuli su se jedno od drugog, pogledali ka njima , koji su imali najdivnije osmjehe na licima, Djevojcica se sramila, osjecala se kao uhvacena u kradji lizala kojeg je tako silno zeljela. A on , Gospodin je samo uradio sljedece, zagrlio je djevojcicu i na glas rekao "Ovo je moja djevojka, moja Kraljica!". Od te noci postali su nerazdvojni, provodilu su dane i noci zajedno, istrazivali se medjusobno, djevojcica je zavolila svaku njegovu manu i vrlinu, on je zavolio svaki njen vrckavi ples pod zvijezdama, svako njeno djecije razmisljanje, svaki njen zreli pogled, zavolio ju je svu, onakvu kakva jeste. Zavolio ju je svim srcem, iskreno i njezno, a ujedno i strasno i muski. Dani su prolazili, redao se mjesec za mjesecom, nizale su se godine, tako zajedno, svaki dan i svaku noc.

Opet je osvanulo jedno jutro, suncano i lijepo, Djevojcica je ustala iz svog kreveta, napravila sebi kaficu, spremila se i hodala citav dan sa svojim prijateljicama, otisle su u nocni provod, Djevojcica je plesala opijena ljubavlju, bila je sretna. Ta noc je sve promjenila.

Sutra je doslo, vrijeme se promjenilo, bilo je tmurno i sivo, Djevojcica je ostavila svog Gospodina i posla za nekoga ko ju je omadjijao kao sumanutu, nekoga koga je isto tako privukao njen Ples pod zvijezdama.

Danas je udata za tog drugog, sretna, zadovoljna i zivi zivot koji je sanjala.

Samo kad kad, kao ove noci, prisjeti se Gospodina i njegovog opojnog pogleda, sjeti se njihovih mjeseci i godina i pita se kako mu je.

Drugi post posvetit cu drugom Plesu pod zvijezdama.

Hvala Vam sto ovo citate

eH ZENE ZENE NIKAD VAS NECU SHVATITI! Pozdrav od jednog Gdina