#1 Gdje mi majko Bistrik ?
Posted: 15/06/2008 20:33
( U znak sjecanja raje koja vise nisu s nama )
Onaj, kad smo se skupljali na zicari danima i nocima, sjedili, pricali, igrali kosarke, brali rezdelije, ljubili se... ( i to ne filmski, nego 'nako... Bistricki, iskreno... )
Onaj, sto je bio dovoljan za citav grad...
Gdje smo znali, navece u 1h cekati po 3 sata vruce kifle u ''Musinoj'' pekari... İli ujutru u 6h somune u ''Aisinoj''... Kad nam je cilj bio podijeliti zalogaj, dijeliti zivot...
Onaj Bistrik majko cija je jalija u pjesmama otpjevana... A pistolja nije imala...
Onaj Bistrik sto je ''ratio'' s Vratnikom samo u ljubavnim pricama... Ne damo mi vama nase djevojke ili suprotno...
Kad nam je najveci belaj bio ako nas cuvar sa zicare zaganja...
Kad smo se skupljali da slavimo, a ne da placemo...
U ratu majko izgubismo toliko raje... A valjda je bilo to normalnije... Granate padaju ne birajuci gdje, ne birajuci Bistrik... Pa pade tako granata 1993 godine i uze 7 zivota sa Bistrika... Nasu raju sto se skupljala i u ratu...
A sta je sad ? Ko nas sad bije majko ?
Sjetismo se prije par dana dva prijatelja... Nasi momci sa Terezije, nasa braca... Poginuse prije 5 godina na motoru... Nocima smo se skupljali, ruka u ruci, plakali, dijelili bol... To smo mi, raja sa Bistrika...
Pa nam ode mala Lela... Ubise je majko, kazu ''slucajno''... Sta ima veze kako... Ode Lela... A mi se opet nocima i danima skupljali, plakali, rame uz rame, palili cigaru na cigaru, sjecali se male Lele... Plakali i oni sto bijase jalija... Plakali majko svi skupa, svi ko jedan... Ko raja s Bistrika...
Pa ode sad Deniz... Bio je on majko Bistricka jalija, ali bio je nase dijete... Nasa raja... Ona nasmijana... A mi sad opet skupljeni, ruka u ruci, placemo... Dijelimo tugu, bol, gubitke... Mah to smo mi... Uvijek skupa...
Gdje mi majko Bistrik sa okupljanjima ispred pekare, pun smjeha ?
Ova moja nemli strana... Ovaj moj Bistrik...
Majko i srce mi nemli... İ ono tmurno zajedno sa Bistrikom...
Placemo skupa...
Bistrik i mi, raja sa Bistrika.
Onaj, kad smo se skupljali na zicari danima i nocima, sjedili, pricali, igrali kosarke, brali rezdelije, ljubili se... ( i to ne filmski, nego 'nako... Bistricki, iskreno... )
Onaj, sto je bio dovoljan za citav grad...
Gdje smo znali, navece u 1h cekati po 3 sata vruce kifle u ''Musinoj'' pekari... İli ujutru u 6h somune u ''Aisinoj''... Kad nam je cilj bio podijeliti zalogaj, dijeliti zivot...
Onaj Bistrik majko cija je jalija u pjesmama otpjevana... A pistolja nije imala...
Onaj Bistrik sto je ''ratio'' s Vratnikom samo u ljubavnim pricama... Ne damo mi vama nase djevojke ili suprotno...
Kad nam je najveci belaj bio ako nas cuvar sa zicare zaganja...
Kad smo se skupljali da slavimo, a ne da placemo...
U ratu majko izgubismo toliko raje... A valjda je bilo to normalnije... Granate padaju ne birajuci gdje, ne birajuci Bistrik... Pa pade tako granata 1993 godine i uze 7 zivota sa Bistrika... Nasu raju sto se skupljala i u ratu...
A sta je sad ? Ko nas sad bije majko ?
Sjetismo se prije par dana dva prijatelja... Nasi momci sa Terezije, nasa braca... Poginuse prije 5 godina na motoru... Nocima smo se skupljali, ruka u ruci, plakali, dijelili bol... To smo mi, raja sa Bistrika...
Pa nam ode mala Lela... Ubise je majko, kazu ''slucajno''... Sta ima veze kako... Ode Lela... A mi se opet nocima i danima skupljali, plakali, rame uz rame, palili cigaru na cigaru, sjecali se male Lele... Plakali i oni sto bijase jalija... Plakali majko svi skupa, svi ko jedan... Ko raja s Bistrika...
Pa ode sad Deniz... Bio je on majko Bistricka jalija, ali bio je nase dijete... Nasa raja... Ona nasmijana... A mi sad opet skupljeni, ruka u ruci, placemo... Dijelimo tugu, bol, gubitke... Mah to smo mi... Uvijek skupa...
Gdje mi majko Bistrik sa okupljanjima ispred pekare, pun smjeha ?
Ova moja nemli strana... Ovaj moj Bistrik...
Majko i srce mi nemli... İ ono tmurno zajedno sa Bistrikom...
Placemo skupa...
Bistrik i mi, raja sa Bistrika.
