#1 Pitanja i odgovori!
Posted: 13/06/2008 11:15
1. Šta, po Vašem mišljenju, znači imati/nemati svoj stav u današnjem društvu?
- Mislim da imati/nemati svoj stav u svakom društvu odražava zrelost/nezrelost pojedinca kao ključne karike zdravog/nezdravog društva. Kolektivni stav uvijek guši inovaciju, promijene i razvoj, dok pojedinačni stav odražava napredak cijelog kolektiva. Mnogo je teže izgraditi svoj stav nego prigrliti kolektivni, ali je mnogo zdravije imati kolektiv pojedinaca sa različitim stavovima nego kolektiv pojedinca koji uopšte nemaju svoj stav ili se prilagođavaju stavu većine. Ne vjerujem da je većina uvijek u pravu i čak mislim da je većina u većini slučajeva u krivu
2. Da li mislite da su protesti, kao oblik javnog ispoljavanja nezadovoljstva, pravi način da se utiče na vladajuće strukture u smislu poboljšanja cjelokupne situacije? Ako da, zašto? Ako ne, koji je to drugi način/i?
- Protesti su uvijek pravi način ispoljavanja javnog nezadovoljstva, bez obzira na sređenost/nesređenost društva, jer se izražava, bez straha i ustručavanja, ono što misli popriličan broj ljudi, ali koji, usljed straha ili ustručavanja, to ne žele javno iskazati. Svaki pojedinačni učesnik protesta svojom pojavom predstavlja minimalno još 10 ljudi, koji misle i osjećaju isto kao on, ali koji nemaju hrabrosti, samosvjesnosti, ili navike da to javno iskažu kroz proteste. Također vjerujem da su protesti uvijek pravi način da se utiče na vladajuće strukture u smislu poboljšanja cjelokupne situacije, ali treba imati u vidu da vladajuća struktura uvijek posmatra proteste na takav način da prvo ocjene snagu i podršku koju ti protesti imaju pa tek onda razmatraju koji su zahtjevi protesta i šta se tim protestima želi postići. Zbog toga je vrlo važno da bilo kakvi protesti imaju čistu namjeru, jasne ciljeve, dobru organizaciju i odličnu podršku ostatka pasivnih građana. Postoje mnogi drugi načini da se utiče na vlast, ali do sada kod nas nisu pokazali neke konkretne rezultate. Naravno, isto se može reći i za proteste, ali se može jasno vidjeti da postoji trend rasta broja protesta, zbog različitih razloga, i svi oni polako idu ka tome da se pojavi organizovana i jaka koalicija raznovrsnih grupa, sindikata, udruženja i pojedinaca sa ciljem da se zajedničkim naporom stvori dovoljno jak pritisak na vlast kako bi proteste prihvatili kao jedinu pravu opoziciju njihovoj vladavini. To je opozicija koju će morati slušati i sa kojom će morati sarađivati ako žele da ostanu na vlasti.
3. Smatrate li da su protesti nastali zbog buđenja građanske svijesti. Da li će, eventualni, budući protesti i građanske inicijative rezultirati većim angažmanom građana?
- Protesti se definitivno dešavaju zbog buđenja građanske svijesti, jer ako pogledamo broj protesta u zadnje tri godine možemo jasno utvrditi da je svakog dana sve više grupa, sindikata, udruženja i građana koji protestuju i traže svoja prava. U našem društvu ne postoji „navika“ borbe za individualna prava, jer pojedinac nikad nije bio važan kao osnovna karika društva. Uvijek smo se pronalazili u nekim kolektivitetima, bez obzira da li se radilo o partijskim, nacionalnim, vjerskim, socijalnim ili nekim drugim kolektivitetima, a nikad nije postojao građanski pokret koji se prije svega bori za pravo pojedinca kao osnovne karike koja čini društvo. Vjerujem da su pred nam još mnogi protesti, građanska neposlušnost, nasilni i nenasilni izljevi bijesa građana i mislim da će učešće građana u samom procesu buđenja građanske svijesti rasti, jer ne postoji druga opcija osim da se uvede čelična diktatura kojom bi se apsolutno ugušilo svako pravo na revolt i suprostavljanje vladajućim strukturama.
4. Da li uopće postoji građanska svijest u Bosni i Hercegovini? S tim u vezi, postoji li razvijena svijest kod političara i vladajućih struktura? Kakva je i na kojem je nivou ta svijest uopće?
- Građanska svijest postoji u Bosni i Hercegovini, ali je ona još uvijek u početnoj fazi. Možemo reći da se civilno i građansko društvo u Bosni i Hercegovini još uvijek nalazi u pelenama ili da piški u gaće i proći će još mnogo godina dok civilno društvo i građanska svijest ne postanu odlučujući faktor u našoj zemlji. Kod političara definitivno ne postoji razvijena svijest u vezi odgovornosti, morala, služenja građanima i predanosti svom poslu i dok se ne izgradi građanska svijest neće se promijeniti ni svijest političara.
5. S obzirom na dosadašnji odnos političara prema protestima i građanskim inicijativama, da li će, eventualni, naredni dovesti do suradnje ili do potpunog razilaženja između građana i vladajućih struktura?
- Mislim da je vrlo teško očekivati saradnju između iskrenih građanskih inicijativa i ovakvih političara, jer naši političari nisu zainteresovani da rade na boljitku svih građana nego predstavljaju svoje torove, interese, zajednice, klanove ili neke druge ciljeve koji ne odražavaju potrebu običnog čovjeka. Mislim da će doći do podjele građanskih incijativa, ako se to već nije desilo, na one koje žele otvorenu saradnju sa vlastodržcima i na one koji misle da nije dovoljan jedan dobar političar u moru loših političara da bi se nešto promijenilo. Vjerujem da moramo temeljito promijeniti odnos običnog čovjeka prema političarima i to na taj način da obični čovjek postane VLAST, što on ustvari i jeste, a da političari postanu RADNICI koji izvršavaju naše naredbe. Za to su plaćeni i imaju određene privilegije, ali ako ne rade svoj posao kako treba mi ih moramo smijeniti i dovesti nove koji će svoj posao raditi bolje. Tek kad se probudi ta snaga kod običnog čovjeka i kad on počne sa visoka gledati političare i kad im taj obični čovjek počne NAREĐIVATI, a ne ih moliti, onda ćemo imati mogućnost suradnje između vladajuće strukture i građanskih inicijativa. Sve dok se to ne desi građanske incijative, koje surađuju sa vlastodršcima, služe kao njihova produžena ruka kako bi zadržali vlast. Tako da vjerujem da je nepohodno da se prvo potpuno raziđemo, vratimo odnose na pravu poziciju i onda krenemo u zajedničku saradnju.
- Mislim da imati/nemati svoj stav u svakom društvu odražava zrelost/nezrelost pojedinca kao ključne karike zdravog/nezdravog društva. Kolektivni stav uvijek guši inovaciju, promijene i razvoj, dok pojedinačni stav odražava napredak cijelog kolektiva. Mnogo je teže izgraditi svoj stav nego prigrliti kolektivni, ali je mnogo zdravije imati kolektiv pojedinaca sa različitim stavovima nego kolektiv pojedinca koji uopšte nemaju svoj stav ili se prilagođavaju stavu većine. Ne vjerujem da je većina uvijek u pravu i čak mislim da je većina u većini slučajeva u krivu
2. Da li mislite da su protesti, kao oblik javnog ispoljavanja nezadovoljstva, pravi način da se utiče na vladajuće strukture u smislu poboljšanja cjelokupne situacije? Ako da, zašto? Ako ne, koji je to drugi način/i?
- Protesti su uvijek pravi način ispoljavanja javnog nezadovoljstva, bez obzira na sređenost/nesređenost društva, jer se izražava, bez straha i ustručavanja, ono što misli popriličan broj ljudi, ali koji, usljed straha ili ustručavanja, to ne žele javno iskazati. Svaki pojedinačni učesnik protesta svojom pojavom predstavlja minimalno još 10 ljudi, koji misle i osjećaju isto kao on, ali koji nemaju hrabrosti, samosvjesnosti, ili navike da to javno iskažu kroz proteste. Također vjerujem da su protesti uvijek pravi način da se utiče na vladajuće strukture u smislu poboljšanja cjelokupne situacije, ali treba imati u vidu da vladajuća struktura uvijek posmatra proteste na takav način da prvo ocjene snagu i podršku koju ti protesti imaju pa tek onda razmatraju koji su zahtjevi protesta i šta se tim protestima želi postići. Zbog toga je vrlo važno da bilo kakvi protesti imaju čistu namjeru, jasne ciljeve, dobru organizaciju i odličnu podršku ostatka pasivnih građana. Postoje mnogi drugi načini da se utiče na vlast, ali do sada kod nas nisu pokazali neke konkretne rezultate. Naravno, isto se može reći i za proteste, ali se može jasno vidjeti da postoji trend rasta broja protesta, zbog različitih razloga, i svi oni polako idu ka tome da se pojavi organizovana i jaka koalicija raznovrsnih grupa, sindikata, udruženja i pojedinaca sa ciljem da se zajedničkim naporom stvori dovoljno jak pritisak na vlast kako bi proteste prihvatili kao jedinu pravu opoziciju njihovoj vladavini. To je opozicija koju će morati slušati i sa kojom će morati sarađivati ako žele da ostanu na vlasti.
3. Smatrate li da su protesti nastali zbog buđenja građanske svijesti. Da li će, eventualni, budući protesti i građanske inicijative rezultirati većim angažmanom građana?
- Protesti se definitivno dešavaju zbog buđenja građanske svijesti, jer ako pogledamo broj protesta u zadnje tri godine možemo jasno utvrditi da je svakog dana sve više grupa, sindikata, udruženja i građana koji protestuju i traže svoja prava. U našem društvu ne postoji „navika“ borbe za individualna prava, jer pojedinac nikad nije bio važan kao osnovna karika društva. Uvijek smo se pronalazili u nekim kolektivitetima, bez obzira da li se radilo o partijskim, nacionalnim, vjerskim, socijalnim ili nekim drugim kolektivitetima, a nikad nije postojao građanski pokret koji se prije svega bori za pravo pojedinca kao osnovne karike koja čini društvo. Vjerujem da su pred nam još mnogi protesti, građanska neposlušnost, nasilni i nenasilni izljevi bijesa građana i mislim da će učešće građana u samom procesu buđenja građanske svijesti rasti, jer ne postoji druga opcija osim da se uvede čelična diktatura kojom bi se apsolutno ugušilo svako pravo na revolt i suprostavljanje vladajućim strukturama.
4. Da li uopće postoji građanska svijest u Bosni i Hercegovini? S tim u vezi, postoji li razvijena svijest kod političara i vladajućih struktura? Kakva je i na kojem je nivou ta svijest uopće?
- Građanska svijest postoji u Bosni i Hercegovini, ali je ona još uvijek u početnoj fazi. Možemo reći da se civilno i građansko društvo u Bosni i Hercegovini još uvijek nalazi u pelenama ili da piški u gaće i proći će još mnogo godina dok civilno društvo i građanska svijest ne postanu odlučujući faktor u našoj zemlji. Kod političara definitivno ne postoji razvijena svijest u vezi odgovornosti, morala, služenja građanima i predanosti svom poslu i dok se ne izgradi građanska svijest neće se promijeniti ni svijest političara.
5. S obzirom na dosadašnji odnos političara prema protestima i građanskim inicijativama, da li će, eventualni, naredni dovesti do suradnje ili do potpunog razilaženja između građana i vladajućih struktura?
- Mislim da je vrlo teško očekivati saradnju između iskrenih građanskih inicijativa i ovakvih političara, jer naši političari nisu zainteresovani da rade na boljitku svih građana nego predstavljaju svoje torove, interese, zajednice, klanove ili neke druge ciljeve koji ne odražavaju potrebu običnog čovjeka. Mislim da će doći do podjele građanskih incijativa, ako se to već nije desilo, na one koje žele otvorenu saradnju sa vlastodržcima i na one koji misle da nije dovoljan jedan dobar političar u moru loših političara da bi se nešto promijenilo. Vjerujem da moramo temeljito promijeniti odnos običnog čovjeka prema političarima i to na taj način da obični čovjek postane VLAST, što on ustvari i jeste, a da političari postanu RADNICI koji izvršavaju naše naredbe. Za to su plaćeni i imaju određene privilegije, ali ako ne rade svoj posao kako treba mi ih moramo smijeniti i dovesti nove koji će svoj posao raditi bolje. Tek kad se probudi ta snaga kod običnog čovjeka i kad on počne sa visoka gledati političare i kad im taj obični čovjek počne NAREĐIVATI, a ne ih moliti, onda ćemo imati mogućnost suradnje između vladajuće strukture i građanskih inicijativa. Sve dok se to ne desi građanske incijative, koje surađuju sa vlastodršcima, služe kao njihova produžena ruka kako bi zadržali vlast. Tako da vjerujem da je nepohodno da se prvo potpuno raziđemo, vratimo odnose na pravu poziciju i onda krenemo u zajedničku saradnju.
