#1 Pazarić, Kanton Sarajevo
Posted: 01/06/2008 17:25
31.05.2008.
Od uhhh ovdje nema puno haira...
http://slovo1.blogger.ba/
Ovdje smo bili danas, u startu - od naseg uhhh nema tu puno haira.
Kad smo došli, nije ih puno bilo vani, unutra su bili, ne znam tačno, izašla sam da vidim ima li nekog od vaspitača. Uz visoku ogradu prišlo ih je nekoliko, gledaju nas, pitanja bezbroj odjednom.
Kroz ogradu izlazi ruka, prema meni. pružim, kaže "zdravo drug, jes' to došla malo kod nas?" kažem da jesam i pitam ga kako je. Kaže da je dobro i da mu je Halima rekla da nije dobar drug, pa da ja kažem je'l ili nije....
Drugi pita j"e's donjela cigara?" Rek'o jesam, vadim kutiju i dajem njemu pa sebi. Pojaviše se druge ruke. Podijelih što je bilo, a ruku sve više. Odrasli su. Nema djece. Pitam ima li vaspitača, kažu "daj cigare sa'će oni"
Odmaknem se korak, nazovem broj, kažem gdje smo, ako neko može doći. Dolazi vaspitačica u besprijekorno bijelom oijelu, s osmjehom na licu.
Ono što je bilo u autu unijeli su, ali nije to to. Daj cigare, daj "bobe", daj keksa. Ne želim da citiram..
Jebem ti, da sam se više nasekirala zadnjih mjeseci sjetila bih se valjda, K'o zatvorenici iza one ograde pružaju ruke, traže, mole, nema mislim ni jednog poslanika, člana, klinca iz ovih nazovi nadležnih usranih institucija, koji nije otiš'o odakle je doš'o prije iks godina.
Dok muž ide do granapa po još cigara pitam vaspitačicu (mada mi ovaj naziv nije adekvatan, al' hajd' tako kažu treba), šta im najviše nedostaje?
Ona, savšeno uredna, smirenog izraza lica, ovim redom:
1. bilo šta za doručak
2. higijenske potrepštine
3. obuća
Jebem ti sve, samo obuću sam pogodina, voće hajde, može se svest' pod hranu, ostalo fula. Sreća bar smo te cigare uzdurisali, voće će kažu podijelit' za ručak.
Kad ćeš nam teto opet doć'? Doći ću kad stignem. vidim još dva auta prilaze, istovaraju i odlaze.
Onaj što pruža ruku kaže " ovo nisu drugovi, neće da ih taknem , a ja volim..."
Srce mi je u guzici, nikoga ne mrzim, ali one što dijele pravdu sam danas prezirala, mrzila i poslala đe im je mjesto.
Obećala sam da ću doć' opet u subotu, "njemu" sam obećala dvije kutije a ne jednu, a "njoj" puno šminke. Ono što sam imala u torbi nije bilo dovoljno.
Jebem te državna regulativo da te jebem.
Izvinite koji ne razumijete o čemu govorim, ali da negdje u usranoj EUropi, koja jel'te teži da se SJEdini fali "bilo šta za doručak"????
Da jebem i nadležne i plate im na kamaru.
A ja ću doći, možda već sutra, ako ne sutra u subotu sigurno, ko želi da mi pomogne u ovoj mojoj nazovi akciji, gdje srce priča a razum ga prati (za promjenu) ima PP http://www.blogger.ba/profil/TetkaSlovka usrani pa nek' se javi.
Iako ljuta, hvala svima unaprijed.
S
Objavio/la TetkaSlovka u 23:11, 10 komentar(a), print, #
http://slovo1.blogger.ba/
Od uhhh ovdje nema puno haira...
http://slovo1.blogger.ba/
Ovdje smo bili danas, u startu - od naseg uhhh nema tu puno haira.
Kad smo došli, nije ih puno bilo vani, unutra su bili, ne znam tačno, izašla sam da vidim ima li nekog od vaspitača. Uz visoku ogradu prišlo ih je nekoliko, gledaju nas, pitanja bezbroj odjednom.
Kroz ogradu izlazi ruka, prema meni. pružim, kaže "zdravo drug, jes' to došla malo kod nas?" kažem da jesam i pitam ga kako je. Kaže da je dobro i da mu je Halima rekla da nije dobar drug, pa da ja kažem je'l ili nije....
Drugi pita j"e's donjela cigara?" Rek'o jesam, vadim kutiju i dajem njemu pa sebi. Pojaviše se druge ruke. Podijelih što je bilo, a ruku sve više. Odrasli su. Nema djece. Pitam ima li vaspitača, kažu "daj cigare sa'će oni"
Odmaknem se korak, nazovem broj, kažem gdje smo, ako neko može doći. Dolazi vaspitačica u besprijekorno bijelom oijelu, s osmjehom na licu.
Ono što je bilo u autu unijeli su, ali nije to to. Daj cigare, daj "bobe", daj keksa. Ne želim da citiram..
Jebem ti, da sam se više nasekirala zadnjih mjeseci sjetila bih se valjda, K'o zatvorenici iza one ograde pružaju ruke, traže, mole, nema mislim ni jednog poslanika, člana, klinca iz ovih nazovi nadležnih usranih institucija, koji nije otiš'o odakle je doš'o prije iks godina.
Dok muž ide do granapa po još cigara pitam vaspitačicu (mada mi ovaj naziv nije adekvatan, al' hajd' tako kažu treba), šta im najviše nedostaje?
Ona, savšeno uredna, smirenog izraza lica, ovim redom:
1. bilo šta za doručak
2. higijenske potrepštine
3. obuća
Jebem ti sve, samo obuću sam pogodina, voće hajde, može se svest' pod hranu, ostalo fula. Sreća bar smo te cigare uzdurisali, voće će kažu podijelit' za ručak.
Kad ćeš nam teto opet doć'? Doći ću kad stignem. vidim još dva auta prilaze, istovaraju i odlaze.
Onaj što pruža ruku kaže " ovo nisu drugovi, neće da ih taknem , a ja volim..."
Srce mi je u guzici, nikoga ne mrzim, ali one što dijele pravdu sam danas prezirala, mrzila i poslala đe im je mjesto.
Obećala sam da ću doć' opet u subotu, "njemu" sam obećala dvije kutije a ne jednu, a "njoj" puno šminke. Ono što sam imala u torbi nije bilo dovoljno.
Jebem te državna regulativo da te jebem.
Izvinite koji ne razumijete o čemu govorim, ali da negdje u usranoj EUropi, koja jel'te teži da se SJEdini fali "bilo šta za doručak"????
Da jebem i nadležne i plate im na kamaru.
A ja ću doći, možda već sutra, ako ne sutra u subotu sigurno, ko želi da mi pomogne u ovoj mojoj nazovi akciji, gdje srce priča a razum ga prati (za promjenu) ima PP http://www.blogger.ba/profil/TetkaSlovka usrani pa nek' se javi.
Iako ljuta, hvala svima unaprijed.
S
Objavio/la TetkaSlovka u 23:11, 10 komentar(a), print, #
http://slovo1.blogger.ba/