Forum Klix.ba

Za sta ste se borili u ratu?

Jedna stvar se stalno provlaci kroz raznorazne teme na forumu, pa sam mislio da bi je mogli malo elaborirati. Cesto procitam tvrdnju poput 'mi smo se u ratu borili za.....X Y Z'. 'Borili smo se za Bosnu, borili smo se za gradjansku drzavu, borili smo se protiv podjela, itd'. A ja se uvijek pitam, zar se narod nije borio prije svega za goli zivot, za zivot svojih najblizih, za svoju kucu, imanje? Da, postojali su ideali o 'suverenoj, nedjeljivoj, demokratskoj Bosni i Hercegovini', ali zar oni nisu bili tek u pozadini svega sto se desavalo? Zar smo zaboravili da nije postojala nikakva drzavna, finansijska, logisticka i vojna struktura u trenutku kada je poceo rat? Zar smo zaboravili da je jedan obican gradjanin u Sarajevu, Mostaru, Bihacu, Banja Luci, Srebrenici, Trebinju, Ravnom, Glamocu, Brckom imao potpuno drukciji uvid i dozivljaj rata, bio u drukcijoj situaciji, jednostavno imao drukciji mentalni sklop? (Ovdje ne mislim na one koji su aktivno ucestvovali u organizaciji paramilitarnih grupa). Meni je recimo sudbina BiH bila vaznija od sudbine SFRJ, isto kao sto mi je i sudbina grada mi je bila vaznija od sudbine drzave, a sudbina mog naselja vaznija od sudbine mog grada.
Danas ovoliko godina je proslo, a mi samo razgovaramo o tome 'za sta smo se borili, te koliko je od toga ostvareno, te kako da se to ispravi', pa me to buni jer se ja sjecam jednog totalnog, apsolutnog kaosa u aprilu 92-e u kojoj je na jednoj strani bila vrhunski organizovana vojna sila, a na drugoj strani samo - narod. Cak i oni koji su bili organizovani, poput PL ili ZB ili sto da ne i HVO i HOS, nisu bili tu prvenstveno radi branjenja neke 'suverene, nedjeljive' drzave, vec da brane puke zivote ljudi.

Govorim sve ovo zato sto mislim da smo otisli jako daleko u iskrivljavanju stvarnosti o nedavnoj proslosti. Mislim da previse posmatramo taj rat kroz politicku prizmu protkanu raznoraznim zavjerama, zabludama, tajnama, planovima...i na osnovu toga donosimo pogresne zakljucke o tome sta se tacno desavalo i sta sada treba da se radi. Tako na osnovu toga danas govorimo o tome 'sta smo dobili time sto smo ratovali?', kao da se ratovalo za neku tamo drzavu ili neke tamo kantone ili entitete, a ne za prvenstveno gole zivote? Niko vas nije vise pitao kakvu drzavu hocete, za koga da glasate...vec tenkom u tebe 'bez upozorenja'.

Da naravno, bilo je spletki, planova o podjeli, zabijanja noza u ledja, namjerne segregacije.... Medjutim, nista ne mijenja cinjenicu da je rat 92-95 u BiH bio prije svega napad jedne zlocinacke paramilitarne organizacije na nevini narod.

Zato mislim da je postalo beskorisno raspravljati o tome sta je u ratu moglo biti, sta se moglo uraditi vise, gdje smo pogrijesili, sta smo mogli dobiti.... Jedino sto je bitno su izgubljeni zivoti, sve ostalo se da rijesiti.
Ako mene pitate, ja za rat krivim one kojima su vaznije ideje nego tudji ljudski zivoti, bilo da su to (prividno) plemenite ili mracne i zlocinacke ideje. Zato mi i smeta ta ideja vaznosti drzave i kolektiva u odnosu na pojedinca, jer drzave dodju i prodju, a ljudski zivot je jedan.

Ja sam svoju odluku donio sasvim slucajno.Mislim odluku da cu biti ucesnik rata.
Kolona kamiona puna rezervista je prolazila kroz moj grad, na putu za Hrvatsku gdje je rat bjesnio.Ja sam setao sa suprugom.I iz jednog kamiona jedna bradata spodoba nam je opsovala mater i rekla da smo mi sledeci na redu samo dok oni zavrse sa ustasama. Tog momenta, sam se sam sebi zakleo da cu se rokat snjima .Borio sam se protiv majmuna ,idiota i opet cu ako bude trebalo.
Znaci ,borba za opstanak. Zato sam se borio.Vjerujem da je puno ljudskih zivota spaseno zahvaljujuci ljudima koji nisu vodili racunicu gdje ce usicarit i koliko ce biti dobri. Nisam nista usicario ,puno ,puno toga sam izgubio al ne zalim ni jedne sekunde provedene sa ljudima.
Sad mi je vise zao sto ovoliko vremena provodim s pizdama .

bosan wrote:Ja sam svoju odluku donio sasvim slucajno.Mislim odluku da cu biti ucesnik rata.
Kolona kamiona puna rezervista je prolazila kroz moj grad, na putu za Hrvatsku gdje je rat bjesnio.Ja sam setao sa suprugom.I iz jednog kamiona jedna bradata spodoba nam je opsovala mater i rekla da smo mi sledeci na redu samo dok oni zavrse sa ustasama. Tog momenta, sam se sam sebi zakleo da cu se rokat snjima .Borio sam se protiv majmuna ,idiota i opet cu ako bude trebalo.
Znaci ,borba za opstanak. Zato sam se borio.Vjerujem da je puno ljudskih zivota spaseno zahvaljujuci ljudima koji nisu vodili racunicu gdje ce usicarit i koliko ce biti dobri. Nisam nista usicario ,puno ,puno toga sam izgubio al ne zalim ni jedne sekunde provedene sa ljudima.
Sad mi je vise zao sto ovoliko vremena provodim s pizdama .

dobra tema

ja sam se prijavio dobrovoljno,imao sam 17 i po godina
nisam prognan,pa da sam morao,carsijsko sam dijete
morao sam da oca na ,,foru,, uzmem da mi se potpise da me pusta u vojsku
to je bila sredina 1994
borio sam se iskljucivo za narod,za obicnog coveka
sta sam ja tad kontao o drzavnosti,i ostalom.znao sam sta cetnici rade i koliko moj narod pati

otac mi je takodje bio u armiji,amidja,djed zbog starosti nije mogao,ali je drzao seosku strazu na pocetku,jer je i u onom ratu se borio
amidja je bio dobrovoljac,dajdja je mobilisan,drugi rodjaci su mi bili aktivna i rezervana vojna lica,jedan kapetan,drugi major
od pocetka rata su u armiji
treci amidja,tetak
oko 90% moje familije se borilo u armiji bih
neki dobrovoljno,i to je takodje bilo iskljucivo kad su vidjeli stradanje bosnjaka,neki zato sto su mobilisani

bosan i id

Nek se zna za sta su se ljudi borili, sta je bilo najbitnije. Ljudi danas u politickoj svakodnevnici lako zaborave, ili se ne sjecaju. Pisite.


Inace, smatram da svako ko se u proslom ratu nasao sa puskom u ruci prvenstveno zato sto mu je 'na vratima' zapucalo i zato sto je morao da se brani, da brani porodicu, imanje, naselje, da brani goli zivot od nekoga ko ga napada - da je njegova borba pravedna. (mislim na cijelu BiH)

Bilo je slicnih tema pa se razvuku naduboko .

Bio sam tad jos sasma mali, 19 godina, lud i naivan. Eto, kao sto kazes borio se za ideale, bratstvo i jedinstvo i nedjeljivost. Usput sam osudjivao 80% svojih prijatelja sto su popustili pritisku roditelja da ih sklone kod rodbine u inim predjelima.

Licno sam se razocharao u politiku domachih, i beskichmenjakluk istih u roku od tri godine. I tako mi je brzo (nakon 3 god) doslo iz guzice u glavu, i odluchim da nechu zivot ostavljati starim bapcima da mi kroje, pa se ispalim na ljeto '95te. U medjuvremenu sam oprostio svim svojim prijateljima, i shvatio da treba cijeniti mudrost roditelja.

Da prezivim !!!!!!!!!

pa za audi 16 ,a8 itd,za administraciju odselio bih odmah i finansijski gurao jadnu familiju koja ovdje ostane

jeza u ledja wrote:Inace, smatram da svako ko se u proslom ratu nasao sa puskom u ruci prvenstveno zato sto mu je 'na vratima' zapucalo i zato sto je morao da se brani, da brani porodicu, imanje, naselje, da brani goli zivot od nekoga ko ga napada - da je njegova borba pravedna. (mislim na cijelu BiH)

neki su shvatili da ce biti rata tek kad "na vratima zapuca"...i tad je kao "njegova borba pravedna".
mislim da je prekasno odlucivati se ratovati tek kad ti "na vratima zapuca".
tad se samo gleda da se zivot spasi. naravno, ako ti je do zivota...

Medjutim, nista ne mijenja cinjenicu da je rat 92-95 u BiH bio prije svega napad jedne zlocinacke paramilitarne organizacije na nevini narod.

eh, da je u bih bila samo "jedna zlocinacka organizacija"....lako bismo tad s njima.
ali bilo ih je i previse za "nevin narod".
zato ni narod nije ostao nevin...

jeza u ledja wrote:Za sta ste se borili u ratu?

Jedna stvar se stalno provlaci kroz raznorazne teme na forumu, pa sam mislio da bi je mogli malo elaborirati. Cesto procitam tvrdnju poput 'mi smo se u ratu borili za.....X Y Z'. 'Borili smo se za Bosnu, borili smo se za gradjansku drzavu, borili smo se protiv podjela, itd'. A ja se uvijek pitam, zar se narod nije borio prije svega za goli zivot, za zivot svojih najblizih, za svoju kucu, imanje? Da, postojali su ideali o 'suverenoj, nedjeljivoj, demokratskoj Bosni i Hercegovini', ali zar oni nisu bili tek u pozadini svega sto se desavalo? Zar smo zaboravili da nije postojala nikakva drzavna, finansijska, logisticka i vojna struktura u trenutku kada je poceo rat? Zar smo zaboravili da je jedan obican gradjanin u Sarajevu, Mostaru, Bihacu, Banja Luci, Srebrenici, Trebinju, Ravnom, Glamocu, Brckom imao potpuno drukciji uvid i dozivljaj rata, bio u drukcijoj situaciji, jednostavno imao drukciji mentalni sklop? (Ovdje ne mislim na one koji su aktivno ucestvovali u organizaciji paramilitarnih grupa). Meni je recimo sudbina BiH bila vaznija od sudbine SFRJ, isto kao sto mi je i sudbina grada mi je bila vaznija od sudbine drzave, a sudbina mog naselja vaznija od sudbine mog grada.
Danas ovoliko godina je proslo, a mi samo razgovaramo o tome 'za sta smo se borili, te koliko je od toga ostvareno, te kako da se to ispravi', pa me to buni jer se ja sjecam jednog totalnog, apsolutnog kaosa u aprilu 92-e u kojoj je na jednoj strani bila vrhunski organizovana vojna sila, a na drugoj strani samo - narod. Cak i oni koji su bili organizovani, poput PL ili ZB ili sto da ne i HVO i HOS, nisu bili tu prvenstveno radi branjenja neke 'suverene, nedjeljive' drzave, vec da brane puke zivote ljudi.



Govorim sve ovo zato sto mislim da smo otisli jako daleko u iskrivljavanju stvarnosti o nedavnoj proslosti. Mislim da previse posmatramo taj rat kroz politicku prizmu protkanu raznoraznim zavjerama, zabludama, tajnama, planovima...i na osnovu toga donosimo pogresne zakljucke o tome sta se tacno desavalo i sta sada treba da se radi. Tako na osnovu toga danas govorimo o tome 'sta smo dobili time sto smo ratovali?', kao da se ratovalo za neku tamo drzavu ili neke tamo kantone ili entitete, a ne za prvenstveno gole zivote? Niko vas nije vise pitao kakvu drzavu hocete, za koga da glasate...vec tenkom u tebe 'bez upozorenja'.

Da naravno, bilo je spletki, planova o podjeli, zabijanja noza u ledja, namjerne segregacije.... Medjutim, nista ne mijenja cinjenicu da je rat 92-95 u BiH bio prije svega napad jedne zlocinacke paramilitarne organizacije na nevini narod.

Zato mislim da je postalo beskorisno raspravljati o tome sta je u ratu moglo biti, sta se moglo uraditi vise, gdje smo pogrijesili, sta smo mogli dobiti.... Jedino sto je bitno su izgubljeni zivoti, sve ostalo se da rijesiti.
Ako mene pitate, ja za rat krivim one kojima su vaznije ideje nego tudji ljudski zivoti, bilo da su to (prividno) plemenite ili mracne i zlocinacke ideje. Zato mi i smeta ta ideja vaznosti drzave i kolektiva u odnosu na pojedinca, jer drzave dodju i prodju, a ljudski zivot je jedan.

Nisam se borio za svoj toprak kako to kaze Alija .nisam se borio za svoju grudu kako kaze Boban , nisam se borio za svoju cast , postenje , ime , svetu srpsku zemlju kako kaze Radovan , nisam se borio za svoju kucu , imanje kako kazes ti .Borio sam se za drzavu Republiku Bosnu i Hercegovinu za drzavu naroda i narodnosti za drzavu gradjana ljudi i medvjeda i ptica .Bio sam se sekularnu , gradjansku , nedjeljivu multinacinalnu , multivjersku , multikultui BiH .Drzavu jednakosti , pravde zakona .Borio sam se za Bosnu i Hercegovinu u svojim AVNOJ -skim granicama u granicama u kojima je priznata .Borio sam za zemlju Bosananca i svih ljudi dobre volje .Borio sam se protiv tebe , protiv jednog teskog neprijatelja Bosne i Hercegovine koji ovom pricom pokusasavas poturiti da Bosna treba da bude podijeljena na livade , imanja , kuce i avlije ...dakle " za ono za sto su se ljudi borili """ aki nisu bili svjesni dok im ti ne kazes zastio su se borili .Ti naravno mozes govoriti u svoje ime ali ne narodu nametati da on nije bio ni svjstan za sto se bori .Kada ti neko napise da se borio za goli zivot i za crijep od kuce ti dices prstice u zrak .Zasto ? Ispravno je boriti se kucu ( po tebi ) ali nije isparvno se boriti za drzavu jer to je imaginarna stvar , prolazna i tako ......ma nemoj .Ako nemas drzavu kako ces napraviti kucu i i kako ces mirno zivjeti u toj kuci ako nema drzave .Zasto su se borili Rusi kada ih je napala Njemacka ? Za zivot ! Naravno .Ali i za drzavu narvno ! Jer ako se nisu borili za drzavu zasto nisu otpisali pola teritorije Hitleru ako je to tako nebitno kako ti kazes .Ti nameces teoriju po kojoj ja koji sam iz Sarajeva nemam sta da se uzbudjujem
gdje ce i kako zvrsiti Bijeljina jer ja tamo nemam ni kucu ni imanje ni rodbinu pa neka Bijeljnci same odluce hoce li zivjeti u srbiji , Rumniji ili ce rs biti nezvisna ..eto sta ti podmeces .Ti si bosanski neprijatelj teskog kalibra .Ja te tako dozivljavam , takvog te prepoznajem i takvog te osjecam na daljinu kroz ovaj monitor .niko ne moze ubijediti u suprotno .Niko .Covjek koji se bori za imanje i kucu on i ne ide sa tog imanja i iz te kuce .
Cekas u kuci kada ce doci kauboj iz drugog sela da ti ukrade kucu i imanje i pucas .Ovdje nisu diosli cetnici da kradu kuce .Jesu , ali ne samo to oni su dosli da kradu planine , sume m rijeke , potoke , tvornice ...cetnici su dosli da ukradu drzavu , cetnici su napali drzavu Bosnu i Hercegovinu.bosnu je napala Srbija i Hrvtska da je pripoje , Bosnu nisu napali kauboji kojima smeta kuca jer je ona na putu jer tuda treba da prodju krave .i zato sam se popeo na planinu da branim drzavu jer mi je drzava bila napadnuta .A ta panina je bila 50 km od moje kuce .

Borio sam se za dijasporu. Borio sam se da bi se dezerteri imali gdje vratiti i gdje se folirati. Da ne budu vazda donji u svojim novim državama. Da imaju barem mjesec dana osjećaj da su glavni medju rajom, da imaju kome piće platiti i misliti da vrijede nešto. Da taj mjesec skupe snagu i da narednih jedanaest opet peru švabama čaše po restoranima!!!

I da ih mogu poslati u "rodni kraj" kad meni pokušaju piće platiti!

Eeeej, moj jezu. Vjerovao ili ne, ima nas koji smo se borili za nesto vise od vlastitog zivota, zivota svojih bliznjih i imovine. Ja sam se borio za suverenu, jedinstvenu i nedjeljivu BiH. Koliko god to danas zvuci pohabano i otrcano, tako je bilo. Borio sam se jer sam vjerovao, i vjerujem i danas, da nije u redu ubiti covjeka samo radi imena, vjere, nacije, boje koze... Borio sam se jer sam vjerovao, i danas vjerujem, da je jedina ispravna podjela medju ljudima ona na dobre i lose. Borio sam se normalnu buducnost moje buduce djece. Za sta sam se izborio? Ispade da sam se izborio da danas neki imaju slobodu da pljuju po mojoj borbi. Hvala ti, gdje cuo i gdje ne cuo.
To je nama nasa borba dala.

Ma samo pisite.....

bosan wrote:Nisam nista usicario ,puno ,puno toga sam izgubio al ne zalim ni jedne sekunde provedene sa ljudima.
Sad mi je vise zao sto ovoliko vremena provodim s pizdama .

Stvarno ništa pametnije ni sam ne bih mogao napisati. Odlično rečeno. Ne prođe dan a da ne pomislim kako bih se volio vratiti 15tak godina unazad, pa nek roka oko mene i nek mi visi život o koncu. Borili smo se za ciljeve više od života, za prostor da možemo disati normalno, da možemo biti ono što jesmo, da ne budemo u toru... a opet nas danas guše više nego u ratu. Dara, Tuborg, Aleksandrija, Eurocrem blok... Ma meni je muka ima 10 godina od svega i nisam siguran da li ovaj narod zaslužuje da živi u miru uopšte.

Da mi je neko to pitanje postavio za vrijeme rata, odgovor bi bio jednostavan.
Medjutim danas 12 godina poslije, pa i u razgovoru sa nekim koji su se borili na "drugim stranama", dodjem do zakljucka da su jedini koji su izvukli korist od rata razni ratni profiteri, od svercera cigareta pa do polticara, koji kupuju vile, luksuzna auta, a bivsi borci se bore za goli opstanak.

Naravno da smo se u pocetku svi borili.Po svojim mahalama,naseljima. Ali jako brzo vec krajem maja(Sarajevo) doslo je do formiranja jedinica koje su iznad tog domobranskog shvatanja rata.Takvo domobransko razmisljanje,tipa ja branim,svoju kucu,svoje naselje, svoj grad pa tek onda svoju drzavu je nesto sto nas je kostalo puno zivota, postizanja puno bolje pregovaracke pozicije i inace domobranstvo je jedan od najopasnijih neprijatelja Bosne i bosnjackog naroda.Vrh Armije u ratu zbunjen,neodlucan,kompomisan je tu pojavu izuzetno preblago tolerirao. U ratnim uslovima,posebno kada imamo u vidu kakav je bio rat u Bosni, sve mjere koje su se preduzimale protiv toga bez streljanja desetina domobrana su besmislene.
Dobar primjer je srebrenicka tragedija.Ljudi u Srebrenici nisu pokazivali nikakvu volju da u grupicama predzu na slobodnu teritoriju i formiraju brigadu,jer bi ih ne daj boze,mogli poslati ratovati na Bihac ili u Hercegovinu,nego su skontali da je bolje sjediti kuci i cekati kraj rata,igrajuci fudbal.Samo su se malo preracunali.Mada tu nije glavna krivica na tim ljudima nego na komandi Armije i politickom vodstvu.
Licno sam vec od maja 92 bio u manevarskim jedinicama i obisao sam sem tuzlanskog sva BiH ratista,jer mi je apsolutno jasno da ja ako ostanem kraj svoje zgrade u Sarajevu a cetnici i ustase zauzmu sve ostalo,nema ni meni buducnosti,pa ni fizickog opstanka.
Znaci borio smo se odpocetka za gradzansku,centralisticku BiH a kroz to za moj zivot u njoj i fizicki opstanak opcenito.

ibrotuzla wrote:Borio sam se za dijasporu. Borio sam se da bi se dezerteri imali gdje vratiti i gdje se folirati. Da ne budu vazda donji u svojim novim državama. Da imaju barem mjesec dana osjećaj da su glavni medju rajom, da imaju kome piće platiti i misliti da vrijede nešto. Da taj mjesec skupe snagu i da narednih jedanaest opet peru švabama čaše po restoranima!!!

I da ih mogu poslati u "rodni kraj" kad meni pokušaju piće platiti!

Ibraga , ti kada pogledas djevojku ostane joj trag od karmina , a kada je poljubis ona izgubi nevinost Pukne himen ko bomba , cuje se dalje od radio Tuzle .

feral.tribune wrote:

ibrotuzla wrote:Borio sam se za dijasporu. Borio sam se da bi se dezerteri imali gdje vratiti i gdje se folirati. Da ne budu vazda donji u svojim novim državama. Da imaju barem mjesec dana osjećaj da su glavni medju rajom, da imaju kome piće platiti i misliti da vrijede nešto. Da taj mjesec skupe snagu i da narednih jedanaest opet peru švabama čaše po restoranima!!!

I da ih mogu poslati u "rodni kraj" kad meni pokušaju piće platiti!

Ibraga , ti kada pogledas djevojku ostane joj trag od karmina , a kada je poljubis ona izgubi nevinost Pukne himen ko bomba , cuje se dalje od radio Tuzle .

pogodio ibraga gdje najviše boli.

ld wrote:dobra tema

ja sam se prijavio dobrovoljno,imao sam 17 i po godina
nisam prognan,pa da sam morao,carsijsko sam dijete
morao sam da oca na ,,foru,, uzmem da mi se potpise da me pusta u vojsku
to je bila sredina 1994
borio sam se iskljucivo za narod,za obicnog coveka
sta sam ja tad kontao o drzavnosti,i ostalom.znao sam sta cetnici rade i koliko moj narod pati

otac mi je takodje bio u armiji,amidja,djed zbog starosti nije mogao,ali je drzao seosku strazu na pocetku,jer je i u onom ratu se borio
amidja je bio dobrovoljac,dajdja je mobilisan,drugi rodjaci su mi bili aktivna i rezervana vojna lica,jedan kapetan,drugi major
od pocetka rata su u armiji
treci amidja,tetak
oko 90% moje familije se borilo u armiji bih
neki dobrovoljno,i to je takodje bilo iskljucivo kad su vidjeli stradanje bosnjaka,neki zato sto su mobilisani

Cudno je kako su ljudske sudbine iste ili slicne.
I ja sam carsijko dijete, i ja sam se prijavio sa 17,5. Lud i mlad to moj stari rece.
Nisam morao kao ni mnogi moje genaricije sto nisu a starci su ih krili po podrumima da ih ne mobilisu.
Izbjegao sa familijom na selo na vikendicu svojih roditelja, nakion sto nam je 5 granata koja je pala u grad razvalila kucu. Dobro se sjecam u nekim crnim tolama i crnoj jakni i nekim maskirnim prslukom zakoji ni dan dans neznam odkud mi prijavih se dobrovoljno. Mogao sam otic s nekim tipom sto mi stari sredio, da odem za svabiju u ljeto 92, al nisam mogli su me samo u lancima odvest a tad bi se vratio..Izrevoltirani sa svim sto nam se dogadzalo prijavismo se ja i moja raja i u prvi mah nismo se borili ni za drzavu ni za koji drugu k..urac nego za neke ideale slobode, ukradene mladosti.. Rokali smo bradonje s brda...Kasnije smo utonuli u sivilo rata ali i dalje smo se rokali za isto za raju za grad, za svakog poginulog jarana, za svako ranjeno dijete za izgubljene godine...Isli smo u akcije, kad sad bolje razmislim svjesno smo isli u smrt i nije nam na pamet padala vojnicka plata..knjizice i certifikati...Ginulo se i rokalo za neki visi cilj, za bolje sutra....I onda dodze 95 mir i izvrnuse se vrijednosti svi su se borili za neki ku.ac. Svi su trazili nesta, neku nadoknadu od drzave neku satisfakciju,neki ku..ac....Ja sam izdrzao u tom sranju do 2000 i onda se ispalio u svijet...I sad radim i zivim od svoga rada..da zivim ko hadzuka..Dodzem dvake godine mjesc dva da potrosim svoje dijasporske pare i vadim mast vakim ko ibro, kivnim na sve zivo i na cijeli svijet, i hodam ponosno ulicama svog grada za koji sam prolio svoju krv i gledam ljude uoci...I pun mi hasimaga ovih sto sad pricaju price a nisu cisto ni vidjeli kako izgleda jedan 7,9 mm metak a ne da vide kako izgleda kad ti ga izvade iz tijela, akamoli da su dijelili sa jaranom na umoru posljednji opusak drine safunare ili veka skinutog sa mrtvog cetnika .
I jos na kraju jedino cega mi je zao u svemu jest ta raja mrtvi jarani koji dadose svoju mladost za nesto sto sad drugi kaljaju trazeci neku pravdu i seruc o drzavi i pravima i necem o cemu pojma nemaju...Jedino njih se sjecam i oni mi dolaze u snove pa se opet rokamo po cijelu noc po neznanim i znanim pustahijama Bosne.
I nezalim ni sekunde i opet bih ili bolje receno opet cu ako zatreba.

borio sam se protiv neprijatelja moje države,ljudi koji su mislili da je mostar u hrvatskoj ili banja luka u srbiji.

Mislim da se na ovom forumu već dovoljno poznaje ko se za šta borio i dalje se bori. Neko za državu Bosnu, neko za državu Veliku Srbiju ili Veliku Hrvatsku, neko samo za puko preživljavanje, neko da se "ispali vani", neko se nije ni borio... Međutim, drago mi je da još uvijek imamo dovoljno ljudi da se opet borimo za sve ovo gore-navedeno.

Ja sam svoju borbu za nezavisnu i demokratsku državu Bosnu (ne za BiH ili Beha) počeo čitavih godinu i po prije 6. aprila 1992. godine kako mi piše u vojnoj knjižici. Evo jedna mala anegdota: negdje početkom 1990 na rukav svoje "fajerke" što mi stari rahmetli donese iz Italije stavih bedž sa grbom srednjevijekovne države Bosne (onaj sa ljiljanom iznad kojeg je stilizovano pisalo BOSNAE) i tako sam se vozio trolom od Skenderije prema Dobrinji zabavljen svojim poslom... Neki koščati brkati čovjek svojih 40-45 godina me upita namrgođeno, "...a šta ti je ovo?!" i pođe mi trgati jaknu. Rekoh: "Pa čovječe, ovo je grb Bosne iz srednjeg vijeka i šta ti koji klinac smeta... Valjda u svojoj državi imam pravo nositi svoja obilježja!", a lik meni kao iz topa ispali kako BOSNE NEMA NITI ĆE JE IKADA BITI! (Što me ovi nekakavi forumaši danas podjećaju na one predratne dane). Ja mu opsovah mater i oca i pođemo se tući po trolejbusu onako krvnički... Policija dođe odnekud a ja pobjegoh jer sam vidio da se ni tim policajcima nije baš svidjela moja dekoracija na jakni... Tako na brzinu shvatih kako je teško i opasno biti BOSANAC U BOSNI. Svi imaju veća prava od tebe i ti si na osnovu Ustava de fakto ULJEZ (nacionalna manjina) a de fakto nacionalne manjine su ti de iure DOMAĆINI KOJI TE NEGIRAJU. Tada sam se zakleo sam sebi, ma neće meni više niko reći da Bosne nema i ostati sa svim zubima u glavi, pa makar... Moja borba se nažalost nije završila prestankom ratnih operacija. Izgleda na žalost da moja stvarna borba tek prelazi na drugi nivo i drugo bojno polje... Ovaj put na političko, a vrlo moguće opet vojno... Kako stoje stvari, nije isključeno da se opet vidimo preko ZRAK-ove optike montirane na PASP-u...

real khan,ovo malo duse

ja jedne sekunde takodje ne zalim sto sam se borio
svi moji suborci sa kojima se i danas cujem,takodje ne zale sekunde za borbu
i da opet treba ja bi se vratio,jos par mojih sto su vani i oni bi se vratili,a oni sto su u bosni i oni bi se opet borili za narod i za bosnu,jednu,jedinu

i hvala obojici i svako dobro vam zelim

Slicne price kod mnogih od nas.

Samo bih dodao jedno: jezekova logika nije tako daleko od npr. khanove, koliko god se to na prvu cinilo cudnim. Procitajte opet pa cete vidjeti

Ja se nekad u aprilu '92 aktivirah, taman sam 18 imao. U politiku i pravdu razocarao vec 93., ali druga je to prica. Duga i tuzna. U one ideale iz 92. nisam nikada.

Počasna salva

Druže, bilo je lakše sve
Mi u rovu, oni u rovu, tu na puškomet
Sjećaš li druže, da ne bi izdali
Mi smo zadnji metak za sebe čuvali

Druže, dok sam se budio
Ukrali su moju mladost, moje ludilo
Dobre su kafane, dobro se napušit'
Dobri ljudi vole priču, što priča gubitnik

Druže, ljudi bez muda i časti
K'o hijene se mlate oko komada vlasti
Druže, lakši su bunkeri
Nego limuzine i šalteri

Korak preko ograde
Je l' to druže jedino što časno je
Zar za nas stare ratnike
Počasna salva da ne odjekne

Druže, sjene su kraj mene
Od Zeke, od Gaje i od Pišonje
Druže, sjene su kraj mene
Kažu - Marširali smo dugo, al' zalud, čini se

Korak preko ograde
Je l' to druže jedino što časno je
Zar za nas stare ratnike
Počasna salva da ne odjekne