Forum Klix.ba

Šesnaest godina od masakra u Ferhadiji

Delegacija Kantona Sarajevo položit će 27. maja cvijeće na mjesto masakra u ulici Ferhadija (između brojeva 5 i 12), gdje je prije 16 godina od agresorske granate poginulo 26 naših sugrađana, dok ih je 108 teže i lakše ranjeno.

Poginuli su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećo Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

Ne ponovilo se!

Nek im je rahmet i pokoj dusama.

, preveliki kovitlac mi je po mozgu da ista napisem...

Sarajevo ce biti

Sto viąe mislim,
sve manje shvatam,
pecina tuge, u meni zijeva
sve teze rimama ja baratam,
pune su mi oci Sarajeva.

Sto vise mislim,
sve vise slutim.
Nadite nekog drugog da pjeva,
ovu cu pjesmu da odcutim,
nema mi pjesme bez Sarajeva.

I kada cuti
Sarajevo pjeva,
i kad zmiri,
svjetlucaju mu oci.
Suzama kisa
u oluk se slijeva.
Sarajevo ce biti,
sve drugo ce proci.
Sarajevo ce biti,
sve drugo ce proci,
sve ce drugo proci.
sto vise mislim,
sve vise slutim.
Nadite nekog drugog da pjeva,
ovu cu pjesmu da odcutim,
nema mi pjesme bez Sarajeva.

Položeno cvijeće na mjestu masakra u Ferhadiji

Povodom 16. godišnjice masakra u sarajevskoj ulici Ferhadija (bivša Vase Miskina), kada je u redu za hljeb 1992. godine ubijeno 26 građana, a 108 teže ili lakše ranjeno, danas su na mjestu masakra položile cvijeće delegacije Kantona Sarajevo i Grada Sarajevo. Pogledajte fotografije.

Danas u 11 sati položeno je cvijeće, a osim brojnih novinara i nekolicine zvaničnika okupio se i manji broj građana Sarajeva.
Cvijeće je ispred delegacije Kantona Sarajevo položio premijer Kantona Samir Silajdžić, a ispred Grada Sarajeva cvijeće je položila gradonačelnica Semiha Borovac. Kratak govor održao je predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo Denis Zvizdić, koji je podsjetio prisutne građane na strašan zločin koji je tog dana zadesio glavni grad BiH. Također je na mjestu masakra otkrivena spomen ploča sa imenima ubijenih.
Ovo je bio jedan od najstrašnijih zločina u historiji Grada kada su od tri granate ispaljene iz pravca Borija poginuli sugrađani: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, SrećkoTanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.






http://www.sarajevo-x.com/clanak/080527031


A gdje je njihova Ruza?

Ne ponovilo se...

kad je ova bista postavljena? nisam je ni primjetio.

karanana wrote:kad je ova bista postavljena? nisam je ni primjetio.

Otkrivena danas.
Ali njihove Ruze nema...

Vjecni mir neznanim prijateljima.

Postao/la mIRCerka dana 27/05/2008 12:32

karanana je napisao/la:kad je ova bista postavljena? nisam je ni primjetio.


Otkrivena danas.
Ali njihove Ruze nema...

Citala si neki dan nesuvislo objasnjenje za Ruze.Meni jako fale,kao sto mislim da je i ovdje trebala biti jedna.Velika!

Jeziva hronika rata

Odlazak u vječnost nane Medihe Omerović

Godine masakra i leleka u Ulici Vase Miskina, nejednake po trajanju. Godine masakra i leleka u Ulici Vase Miskina jednake po prisustvu:27. maj.1992. godine jezive hronike rata.

Tog dana Vratnik, obasjan suncem, a nana Mediha Omerović kreće na Markale. troje njezinih unuka kroz mušebek dovikuje: Nano, čuvaj se, daleko su Markale“ i tako nana strmim ulicama žuri ispod streha, izbjegava „brisani prostor“, pazi se od snajpera. Eto je na tržnici.
Tržnica pusta, samo dvije žene čuče na betonu i prodaju žaru. Nana Mediha se sjeti da kod kuće ima dvoje jaja, a od žare se može napraviti čimbur. Nana Mediha se sjeti da kupi i štrucu hljeba. Eto je, u Ulici Vase Miskina. Stade u red za štrucu crnog. Bila je dvanaesta po redu, Red se pomicao, sada je osma, pa peta. Baš, kao nad jamom Ivana Gorana Kovačića.
Nana Mediha je treća za štrucu crnog. A onda – grom i pakao-Hirošima u Ulici Vase Miskina. Gruhnula je ona, vojnički kazano od 120 mm. Sto joj i dvadeset...Užas leleka odjekuje daleko. Na podgrijanom uličnom betonu mrtvih, ranjenih, dijelovi tijela, krv. Uz zid jedne zgrade prislonjen sjedi čovjek, lice mu kreč. Iz razderanih nogavica mu vire patrljci nogu, krv lipti, on šuti ! Kažu kad ranjeniku lipti krv, on „ne osjeća“ bol, jer je u komi! Izgleda najveću bol osjećaju spasioci. Vuku ranjene, pokrivaju mrtve. Vasvu Čengić, Bahriju Pilav, Mileta Ružića..
O, ironijo, pokriše i nanu Medihu, ležala je ničice na betonu, sa stisnutom šakom žare. O, ironijo, a bila je treća u redu za štrucu crnog.

Eto masakr i lelek u Ulici Vase Miskina nikad zaboravljen..

Iz današnjeg Oslobođenja...


Vječiti pokoj i rahmet našim dragim sugrađanima..

Oni su izginuli da bi mi ostali živi... kako danas mi koristimo svoje živote, koliko ih cijenimo, kako se odnosimo prema ljudima koij su izgubili živote tokom opsade Sarajeva i agresije na BiH, prema njihovim porodicama... dok se oko nas otvaraju masovne grobnice.. mi se pravimo nezainteresovani...

Žrtvama nek je pokoj duši i vječni rahmet, a nama nek je bog na pomoći....


Ruže će biti.......