Forum Klix.ba

Jesu li ljudi kojima se teško zaljubiti sami krivi za svoje stanje ili...?

Admira je sama. Povremeno ima udvarače, ali ih odbija jer joj se ne sviđaju. Slobodna, heteroseksualna žena u potrazi za ljubavnim partnerom – nema partnera. Zbog toga je nesretna, ali njezine prijateljice nemaju razumijevanja. 'Ti si previše izbirljiva', kažu joj. Nju ta primjedba izluđuje. „Kako bih mogla biti izbirljiva, kad uopšte nemam mogućnost izbora. Biranje je mogućnost samo između kandidata koji dolaze u obzir. Za mene, nažalost, već dugo niko ne dolazi u obzir.“

U sličnoj situaciji je i Branko. Njemu se, doduše, sviđa poneka djevojka te joj se udvara, ali većinom biva odbijen. Za rijetke koje njemu prilaze nije zainteresovan. Baš kao i Admira, Branko od svojih prijatelja sluša jednake savjete. „Kažu mi da od birača nema dobrog jebača (ljubavnika), no kako mogu uticati na to ko mi se sviđa? Kad bih se svidio ženi koja se meni sviđa, odmah bi ušao u vezu. Nažalost, to mi se gotovo nikad ne događa.“

Admira, Branko i sve više, njima sličnih, drugih ljudi nisu izbirljivi. Epitet koji im pridaje okolina nije istinit i ne odražava njihov problem. Ono što ih muči je izražena osjetljivost na stres (Postojanje stresa objašnjava se neskladom između zahtjeva koji se postavljaju pred nekog čovjeka i njegovih sposobnosti i mogućnosti da tim zahtjevima odgovori.) koja, između ostalog, uzrokuje snižen afinitet za seksualne partnere.

Tuđe osobine mogu biti stresor. Fizionomija, figura, glas, stepen inteligencije i obrazovanja, ponašanje, odijevanje... bilo šta od toga na nekoga može djelovati privlačno, na drugog neutralno, na trećeg odbojno. 'Osjetljive' osobe (a to postaje svako ko je izložen svakodnevnom stresu - naravno da su 'pragovi tolerancije' individualni) imaju slabiju prirodnu odbranu od stresnih podražaja, pa ih vanjske okolnosti u većoj mjeri iritiraju. Kome je povišena osjetljivost prisutna na osjećajno-seksualnom planu, ima veće estetske potrebe, pa onda i slabije izglede uspostaviti ljubavnu/seksualnu vezu.

Ne stoji, znači, prigovor o 'izbirljivosti', koji okolina obično upućuje onima koji ne uspijevaju naći srodnu dušu (i tijelo). Taj termin je pogrešan i neumjesan. On sugeriše da su ljudi sami krivi što nemaju partnera jer su, tobože, namjerno i proračunato odlučili da s nekim ne budu u vezi zato što taj nije savršen, a zapravo bi mogli započeti vezu samo da se malo više potrude. Osjetljivi ljudi (a to postaju mnogi - sve zbog 'onog stresa'), međutim, ne uspijevaju ući u vezu zato što ih druga osoba ne privlači. Niko ne može odlučiti da mu se neko sviđa ili ne sviđa. Ljudi jedino mogu prepoznati privlači li ih neko ili ne, žele li biti s nekim intimni ili ne i na temelju te spoznaje djelovati.

Jednako iritantno zvuči i preporuka koja glasi 'snizi kriterije'. I ovdje imamo posla s primjedbom koja je neprimjenjiva, posebno kod osjetljivih ljudi. Kriteriji su nešto što se postavlja planski i smišljeno (npr. kad se raspisuje natječaj). Pojačano osjetljivi ljudi nisu sami zato što su postavili teško ispunjive kriterije. Sami su jer ih je što priroda (nema se izbora) što okolina (ima /li/ se izbora) učinila smanjeno prilagodljivim na stresne okolnosti, pa i na tuđe 'nedostatke'. Osjetljive osobe su dvostruko hendikepirane, jer ne samo da imaju male izglede da im se osobe iz stvarnog života svide, nego ne mogu računati ni na razumijevanje okoline zbog svoje situacije.

Pa kako onda biti pametan i izvući se iz ovako/vog začaranog kruga?
Mišljenja, ideje, stavovi...?

Jel ovo neki seminarski

Ma meni daje znati kako vi imate vremena da razmisljate o stvarima na koje ne mozete da uticete

vazduh treperi ko da nebo gori.

dark side of the moon wrote: Ma meni daje znati kako vi imate vremena da razmisljate o stvarima na koje ne mozete da uticete

„Mozak upravlja i regulira sve naše tjelesne aktivnosti, od otkucaja srca, temperature, probave i seksualnih funkcija, do učenja, pamćenja i emocija“

„Mozak je sposoban za milione različitih stvari. On nas može promijeniti i prilagoditi i može nas učiniti boljima nego što jesmo. Može nam pomoći da nadiđemo sami sebe. Možda postoji i neki način na koji nas može zapravo i podignuti na višu razinu egzistencije, na kojoj možemo na dublji način razumjeti svijet i naše odnose sa stvarima i ljudima, i na kojoj, u konačnici, možemo stvoriti više smisla za sebe i svoj svijet. Postoji duhovni dio našeg mozga. To je dio u koji svi mi možemo imati pristup. To je nešto što može svako od nas.“

„Svaka neuromreža predstavlja jednu misao, uspomenu, vještinu, dio informacije. Isprepletenost neuromreža gradi kompleksne ideje, sjećanja i emocije. Svaka naša iskustva i sve naše spoznaje formiraju neuromreže u našem mozgu.“

„Neuroplastičnost je glavni sastojak učenja, bolje učite nakon što ste se od srca nasmijali. Isto važi i za iznenađenja.“

„U nekoj populaciji samorazmnožavajućih organizama pojaviti će se raznolikosti u genetskoj tvari koje će dovesti do različitih pojedinaca. Ove razlike će značiti da su neki pojedinci sposobniji od drugih u umijeću stvaranja pravih zaključaka o svijetu oko sebe i u djelovanju shodno tome. Ti pojedinci će imati veću vjerojatnost preživljavanja i ostavljanja potomstva pa će njihov otisak ponašanja i misli prevladati.“

Lijepu si temu postavio, jer svi mi na ovaj ili onaj nacin prolazimo kroz unutarnju introspekciju svega onog sto u ljubavi cinimo i sto nam se desava...Koliko smo posteni prema sebi u njoj, pitanja su na koja samo sebi mozemo odgovoriti...
Mozda je pravo pitanje da li ZNAMO VOLJETI...i šta znači ZNATI VOLJETI...I mozda se cesce nego sto to radimo trebamo upitati da li znamo šta nam voljenog ili voljenu usrećuje...čini radosnim...u čemu uživa..o čemu sanja...čega se boji...šta nam želi reći ali ne smije...sta joj smeta, kako i na koji naćin želi da je volimo...šta je čini sigurnijom, bezbrižnijom, vjernijom odanijom...Kako voli da se ljubi, grli, jaće ili blaže, duže ili kraće, šta je ushićuje a šta rastužuje...da li znamo njene ožiljke na duši...dileme, nemire koje ima u sebi, bezbrojne strahove koje svi nosimo u sebi, da li znamo svojom ljubalju, svojim voljenjem sve to otkriti i pružiti. Da li znamo i da li i ona zna voljeti nas usrečiti, da li ona zna šta nama treba, sta mi želimo, šta nas čini boljim..većim jaćim...ljepšim..sigurnijim u nju i njenu ljubav, da li ona zna učiniti svojim postupcima, djelima, retorikom da postanemo dvoje u jednom duhom i tijelom, da li ona zna umije i poznaje prepoznati u nama kako i koliko je volima..šta nas razočara...a šta nas oduševi...da li zna i može voljeti istom jaćinom, snagom ljepotom, ushitom, čistotom, iskrenošću, spremnošću, istrajnošću, predavanjem, nesebićno, bezrezervno...Ako istinski voliš...onda voliš u svim stanjima...situacijama i okolnostima... i kada te unizi i ponizi i otjera i ismije...i hvali i ruži...i kada te ne voli ti je i dalje voliš..ako istinski voliš...
Mi rijetko ili nikada priznajemo da smo mozda mi krivci, da nismo znali, umjeli smjeli i umjeli, da smo bili nezreli, ili oholi, gordi i nadmeni u osjecanju da nas neko voli, da nekom nedostajemo, da smo nekome radost sa svim svojim manama i vrlinama rijetko sami sebi kazemo da smo isuvise cesto nespremni da zajedno s partnemo učimo jedno o drugom i izajedno se borimo sa svim onim nesavrsenstvima u nama koja su nama normalna, jer su naša, ali zaboravimo da nisu drugome...I najcesce zaboravljamo uljuljkani u spoznaju da smo voljeni da ljubav, da voljenje nema kontrole...nema posjedovanja, nema sigurnosti, nema pravila, nema granica, nema poredenja, nema stajanja u mjestu i trajnog zadovoljstva na ustrb osjecaja srca koje nas voli...Ni kada si sa voljenom ko zna koliko dugo...Jer ona je Ljubav...dijete zaceto prvim poljupcem ocima, dijete dva srca, dvije duse, koje trazi sve nase da bi stasalo i opstalo, zajednicki cvijet uvijek razlicitih boja, razlicitih mirisa, koji trazi svu nasu paznju i njegu da bi izrastao u mjeri da nam otvori svoje najljepse latice..

Ovom pricom pokusacu da dam odgovore na ovu jako lijepu temu koju si postavio...

...Smrtnik zamoli Boga da mu pošalje svojom milošću Voljenu koju sanja, želeći da Ona, njemu namijenjena, bude senzibilna, mudra, inteligentna, puna razumijevanja i oprosta, smirena, razumna, topla, sposobna, lijepa, bogata duhom, da ima istančan smisao za humor, da je sposobna, strastvena, vjerna, odana i iskrena. Uz to je naveo i fizičke odlike o kojima je sanjao i Bogu je u potpunosti bojama svoje molitve slikao lik Voljene žene...

Vrijeme je prolazilo, poput pijeska nestajalo medju prstima, a smrtnik je nijemo na papiru svojih snova riječima stvarao lice Voljene žene sa kojom želi podijeliti svoj ovozemaljski život. Jedne snene noći, u svojim molitvama je čuo glas Boga koji se obratio njegovom usamljenom srcu: "Vjerni slugo moj, ne mogu ti podariti ono što želiš..." Smrtnik uplašeno upita zašto, a Bog mu odgovori: "Ja sam Bog i pravedan sam. Bog je Istina i sve što činim je stvaranje Istine.." Smrtnik zadrhta u svojoj zbunjenosti, moleci Boga da mu objasni zašto ne može dobiti ono što želi. Bog odgovori: "Objasniću ti. Poželi ono što ti je u srcu, što ti je poznato i dio tebe, jer vjeruj da je takva osoba uz tebe, zaista vjeruj i biće ti darovana. Ne bi bilo ispravno da ispunim tvoje molbe zato što ti ne mogu darovati nešto što ti sam nemaš. Ne bi bilo ispravno da ti podarim nekoga ko je natopljen Ljubavlju prema tebi, kada je tvoje srce još uvijek kameno. Ne mogu ti darovati nekog nježnog i darežljivog kada si ti ponekad okrutan i škrt. Ne mogu ti darovati nekoga ko zna opraštati, kada u tebi još uvijek tinja osveta, ali mogu ti darovati nekoga osjetljivog jer si i ti izuzetno osjetljiv, kako bi ta osjetljivost dodirnula tvoju, a iskra Ljubavi koja se zrcali u toj osobi razbiće kamen u tvom srcu i obasjaće ga istinska Ljubav. Mogu ti darovati osobu koje krase poput lovorovog vijenca sve te odlike, kao što se one nalaze i u tebi, ali je u vašim dušama snaga kojom ih trebate zajedno razvijati i buditi iz stoljetnog sna..."

Nakon toga Bog mu reče: "Mogu ti darovati nekoga za koga znam da posjeduje sve kvalitete koje ti tražiš, ali još nisu dodirnule površinu mora tvoga života, pa ih potom snagom Ljubavi pronađite jedno u drugom. Od tebe očekujem samo da otvoriš oči i odškrineš vrata svoga usnulog srca. Na tom Putu traganja, borićeš se protiv te Žene, bježati od nje, ali Ona će te privlačiti na tebi potpuno neobjašnjiv način i uvijek ćeš joj se vraćati. Uvijek...I gubićeš vrijeme uzaludno tražeći osobu koja već ima u sebi sve nabrojene kvalitete, ali ubrzo ćeš uvidjeti da sam ti već podario osobu koja je samo tebi namijenjena. Ona možda neće imati lik koji si bojama svoje molitve stvarao, ali duboko u sebi znaćeš da je to Ona. Tvoja Voljena biće kost tvojih kostiju i meso tvoga mesa i vidjećeš sebe u njoj kao što će i Ona vidjeti sebe u tebi i bićete ponovno jedno...

Pozdrav i oprosti na duzini posta, i bravo za temu

Dobro, i šta je riješenje za dotične, osim hodanja suhog k.... sa smiješkom na licu?

Pa znači da moramo prvo poraditi na sebi (kad bolje razmislim izgleda da su korijeni svih naših problema u nama samima).
Najprije se osloboditi pritiska i stresa koji on uzrokuje,opustiti se ,upoznati sebe (svoje želje i potrebe,i dooobro razmisliti o njima),upoznavati ljude oko sebe (ali stvarno upoznati ljude),obogatiti sebe novim iskustvima i razmišljati pozitivno.Voljeti sebe i ljude oko sebe (i životinje naravno).Ako ne možete uljepšati dan ljudima oko sebe nemojte ga ni kvariti,ako nemate nešto lijepo nekome reći--šutite; možda se "dobro" ne vraća uvijek dobrim ali ćete se vi osijećati dobro!
Na kraju krajeva bolje imati bore od smijeha nego zbrčkanu facu od mrzovolje.Pustite da pozitivna energija iz vas privuče pozitivne ljude

Ovo je odlično napisano i vrlo tačno. Samo stvar i jeste u tome da to treba prihvatiti, a ne boriti se protiv toga i shvatiti to kao neku stegu. Ako smo "izbirljivi" po ocjeni okoline, ili po ovoj definiciji imamo drugačiji mozak jednostavno od većine, ja ne vidim tu problem. To je čak privilegija. Zašto bi neko bio sretniji ako se može zaljubiti u bilo koga nego neko ko se teško može zaljubiti u svakoga ko naiđe putem... Problem je u samoći i shvatanju iste. Ukoliko čovjek nađe modus da bude sretan sam sa sobom, neće mu teško padati da nema nikoga u nekoj preddefinisanoj vezi. Opet taj uticaj okolice se javlja - "kad ćeš naći curu/momka", i slično... Moj savjet je da treba naću nutrašnji mir, stvari svakako dolaze svojim tokom i onako kako odredi neko ko nismo ni mi ni taj neko drugi ko će naići našim putem... Treba živjeti opušteno i ne dopustiti da nas sasvim normalna i uobičajena životna iskušenja pokolebaju i frustriraju. Kad pomislite, "kako ja nemam nekoga...", pomislite koliko su sretni, istinski oni oko vas koji su u vezi i koliko vaš status nosi pozitivnih stvari a koliko njihov. Uporedite to dvoje, i trebalo bi vam biti jasno.

Sjajna tema, sjajne definicije. I odličan post od sapatisrca... Eh kad bi to ljudi shvatili samo kako priča kaže. Mada, ni kad shvatiš, da si sve to što Bog govori da treba da budeš, ni tada nije jednostavno... Možeš se ti otvoriti koliko hoćeš, širiti ruke, ljubiti život takav kakav je, grliti svijet oko sebe, biti dostupan i prijazan, pustiti ljubav da pršti iz srca ti... opet ti ostaje čekanje koje se možda neće ni završiti nikada. Mene interesuje onda, u kombinaciji ove dvije prethodno navedene stvari - dakle različitost mozga i percepcije tih, u otvaranju teme navedenih stvari, "izbirljivost", i potpuna otvorenost prema ljubavi, bez idealiziranja osobe u vlastitom umu i duši... kako tada naći rješenje, sem pronalaska nekog zadovoljstva u čekanju? Ništa drugo ne preostaje, bezbeli...

njeka wrote:Pa znači da moramo prvo poraditi na sebi (kad bolje razmislim izgleda da su korijeni svih naših problema u nama samima).
Najprije se osloboditi pritiska i stresa koji on uzrokuje,opustiti se ,upoznati sebe (svoje želje i potrebe,i dooobro razmisliti o njima),upoznavati ljude oko sebe (ali stvarno upoznati ljude),obogatiti sebe novim iskustvima i razmišljati pozitivno.Voljeti sebe i ljude oko sebe (i životinje naravno).Ako ne možete uljepšati dan ljudima oko sebe nemojte ga ni kvariti,ako nemate nešto lijepo nekome reći--šutite; možda se "dobro" ne vraća uvijek dobrim ali ćete se vi osijećati dobro!
Na kraju krajeva bolje imati bore od smijeha nego zbrčkanu facu od mrzovolje.Pustite da pozitivna energija iz vas privuče pozitivne ljude

Sjajno rečeno ali rijetko viđeno u praksi, na žalost...

fishtrija wrote:

njeka wrote:Pa znači da moramo prvo poraditi na sebi (kad bolje razmislim izgleda da su korijeni svih naših problema u nama samima).
Najprije se osloboditi pritiska i stresa koji on uzrokuje,opustiti se ,upoznati sebe (svoje želje i potrebe,i dooobro razmisliti o njima),upoznavati ljude oko sebe (ali stvarno upoznati ljude),obogatiti sebe novim iskustvima i razmišljati pozitivno.Voljeti sebe i ljude oko sebe (i životinje naravno).Ako ne možete uljepšati dan ljudima oko sebe nemojte ga ni kvariti,ako nemate nešto lijepo nekome reći--šutite; možda se "dobro" ne vraća uvijek dobrim ali ćete se vi osijećati dobro!
Na kraju krajeva bolje imati bore od smijeha nego zbrčkanu facu od mrzovolje.Pustite da pozitivna energija iz vas privuče pozitivne ljude

Sjajno rečeno ali rijetko viđeno u praksi, na žalost...

DA,nažalost...a svi se žalimo na ljude oko sebe a ne pogledamo u sebe

d2 wrote:vazduh treperi ko da nebo gori.

a ja bih zeljela uvecati sliku svoje sinovice Merime

omar little wrote:

d2 wrote:vazduh treperi ko da nebo gori.

a ja bih zeljela uvecati sliku svoje sinovice Merime

a jel crno bijela ili onako ?

Pa bas juce sam pricao sa jednom vrlo dobrom poznanicom u vezi njezinog izbirljivog stava prema muskarcima.Lijepa,mlada,pametna ma samo za pozeliti ali nema momka.Kaze da ne zeli da trosi vrijeme uzalud kod frajera koji je zele samo povaliti i da je smatraju lakom robom.Poslije neke kao male diskusije,kaze nije se pojavio pravi i tacka-tocka.
Cijenim i postujem stav tih djevojaka i sretnik je onaj ko ih ozeni ali su meni ipak draze one druge radodajke

Dobra tema, bravo pokretac , pogodio si (skoro) u sridu... Nesto sam nasao na tu temu ukratko : http://www.teachhealth.com/chemmess.html

Mada ja bas ne mislim da se radi samo o hemijskom (ne)balansu , nego taj stres tjera ljude na 1) razne svjesne i nesvjesne radnje i stavove i kreira mehanizme ponasanja sa ciljem da se te stresorne situacije izbjegnu (uskracujuci time otvoren pristup potencijalnim partnerima) ; 2) to se naknadno racionalizira (kao ona ili on su previse izbirljivi ili ovakvi ili onakvi)...i 3) na kraju na to se nadoveze treci problem - osjecaj inferiornosti i nesigurnosti koje pravi krug sam za sebe pojacavajuci fiziolosku osnovu problema...

planamac wrote:Jesu li ljudi kojima se teško zaljubiti sami krivi za svoje stanje ili...?

Admira je sama. Povremeno ima udvarače, ali ih odbija jer joj se ne sviđaju. Slobodna, heteroseksualna žena u potrazi za ljubavnim partnerom – nema partnera. Zbog toga je nesretna, ali njezine prijateljice nemaju razumijevanja. 'Ti si previše izbirljiva', kažu joj. Nju ta primjedba izluđuje. „Kako bih mogla biti izbirljiva, kad uopšte nemam mogućnost izbora. Biranje je mogućnost samo između kandidata koji dolaze u obzir. Za mene, nažalost, već dugo niko ne dolazi u obzir.“

U sličnoj situaciji je i Branko. Njemu se, doduše, sviđa poneka djevojka te joj se udvara, ali većinom biva odbijen. Za rijetke koje njemu prilaze nije zainteresovan. Baš kao i Admira, Branko od svojih prijatelja sluša jednake savjete. „Kažu mi da od birača nema dobrog jebača (ljubavnika), no kako mogu uticati na to ko mi se sviđa? Kad bih se svidio ženi koja se meni sviđa, odmah bi ušao u vezu. Nažalost, to mi se gotovo nikad ne događa.“

Admira, Branko i sve više, njima sličnih, drugih ljudi nisu izbirljivi. Epitet koji im pridaje okolina nije istinit i ne odražava njihov problem. Ono što ih muči je izražena osjetljivost na stres (Postojanje stresa objašnjava se neskladom između zahtjeva koji se postavljaju pred nekog čovjeka i njegovih sposobnosti i mogućnosti da tim zahtjevima odgovori.) koja, između ostalog, uzrokuje snižen afinitet za seksualne partnere.

Tuđe osobine mogu biti stresor. Fizionomija, figura, glas, stepen inteligencije i obrazovanja, ponašanje, odijevanje... bilo šta od toga na nekoga može djelovati privlačno, na drugog neutralno, na trećeg odbojno. 'Osjetljive' osobe (a to postaje svako ko je izložen svakodnevnom stresu - naravno da su 'pragovi tolerancije' individualni) imaju slabiju prirodnu odbranu od stresnih podražaja, pa ih vanjske okolnosti u većoj mjeri iritiraju. Kome je povišena osjetljivost prisutna na osjećajno-seksualnom planu, ima veće estetske potrebe, pa onda i slabije izglede uspostaviti ljubavnu/seksualnu vezu.

Ne stoji, znači, prigovor o 'izbirljivosti', koji okolina obično upućuje onima koji ne uspijevaju naći srodnu dušu (i tijelo). Taj termin je pogrešan i neumjesan. On sugeriše da su ljudi sami krivi što nemaju partnera jer su, tobože, namjerno i proračunato odlučili da s nekim ne budu u vezi zato što taj nije savršen, a zapravo bi mogli započeti vezu samo da se malo više potrude. Osjetljivi ljudi (a to postaju mnogi - sve zbog 'onog stresa'), međutim, ne uspijevaju ući u vezu zato što ih druga osoba ne privlači. Niko ne može odlučiti da mu se neko sviđa ili ne sviđa. Ljudi jedino mogu prepoznati privlači li ih neko ili ne, žele li biti s nekim intimni ili ne i na temelju te spoznaje djelovati.

Jednako iritantno zvuči i preporuka koja glasi 'snizi kriterije'. I ovdje imamo posla s primjedbom koja je neprimjenjiva, posebno kod osjetljivih ljudi. Kriteriji su nešto što se postavlja planski i smišljeno (npr. kad se raspisuje natječaj). Pojačano osjetljivi ljudi nisu sami zato što su postavili teško ispunjive kriterije. Sami su jer ih je što priroda (nema se izbora) što okolina (ima /li/ se izbora) učinila smanjeno prilagodljivim na stresne okolnosti, pa i na tuđe 'nedostatke'. Osjetljive osobe su dvostruko hendikepirane, jer ne samo da imaju male izglede da im se osobe iz stvarnog života svide, nego ne mogu računati ni na razumijevanje okoline zbog svoje situacije.

Pa kako onda biti pametan i izvući se iz ovako/vog začaranog kruga?
Mišljenja, ideje, stavovi...?

ma namcori, bolan

Da li ces biti solo ili ne je definitivno stvar sudbine. Mozes se ti na glavu nasaditi i izlaziti truditi se, dobro izgledati a nista se desva. E sad postoje dvije varijante samaca, oni koji ne odbijaju prilike i pruzaju partneru priliku barem jednim izlaskom a imas ljudi pa nece da se bakcu dok im se neko skroz ne svidi. Npr. ja sam u ozbiljnu vezu usla tek sa 23, ali sam do tada pa barem jednom izlazila sa vise momaka jer jednostavno sam htjla dati prilku i njemu i sebi da cemo se jednom drugom svidjeti. Uglavnom ne treba biti nafuran ( pogotovo ko nije svjestan sebe) odbijati prilike tek tako, nekako je fer i ljudski da se barem jednom izadje i cuje i upozna osoba osim onog sto se vidi na prvi pogled.

sapati srca:
„Pozdrav i oprosti na duzini posta, i bravo za temu.“

OdPozdrav!
Hvala, na komplimentima; i iznesenom stavu (kako tebi tako i svim ostalim koji su/će uzeli/ti učešća u temi).


madner:
„Dobro, i šta je riješenje za dotične, osim hodanja suhog k.... sa smiješkom na licu?“

Onom što (ti) je 'njeka' napisala dodajem: Gotovo rješenje - instant (suha) hrana se lako pro/guta, 'malo' teže probavlja, a jako, jako ju je teško izbaciti iz sebe; kako iz tijela tako i iz razuma, pa ću te poštediti instant pameti/hrane i ('samo') poručiti, pazi - MINE! (Misli sine!). Njeka
P.S. Mudrom i išaret dovoljan!
Malo je vjerovatno da će se u životu saznati sve ono što se želi, ali je zato gotovo sigurno da će se saznati sve ono što se ne želi znati.


fishtrija:
„Sjajna tema, sjajne definicije. I odličan post od sapatisrca... Eh kad bi to ljudi shvatili samo kako priča kaže. Mada, ni kad shvatiš, da si sve to što Bog govori da treba da budeš, ni tada nije jednostavno... Možeš se ti otvoriti koliko hoćeš, širiti ruke, ljubiti život takav kakav je, grliti svijet oko sebe, biti dostupan i prijazan, pustiti ljubav da pršti iz srca ti... opet ti ostaje čekanje koje se možda neće ni završiti nikada. Mene interesuje onda, u kombinaciji ove dvije prethodno navedene stvari - dakle različitost mozga i percepcije tih, u otvaranju teme navedenih stvari, "izbirljivost", i potpuna otvorenost prema ljubavi, bez idealiziranja osobe u vlastitom umu i duši... kako tada naći rješenje, sem pronalaska nekog zadovoljstva u čekanju? Ništa drugo ne preostaje, bezbeli...“

Ni od kakve koristi nije ono što ja ili bilo ko drugi misli o nečemu već imal' ko kakvog haira (koristi) od toga! Jer, šta god doprinese da čovjek od toga bolji postane, ili ga od lošeg sačuva korisno je.
Problemi se ne mogu rješavati iz istoga tipa svijesti u kojem su nastali. Svijet moramo vidjeti na novi način. Nova svijest pretpostavlja (re)afirmiranje (novih) društvenih vrijednosti koje dosljedno, bez kompromisa s vrijednostima profita i moći, afirmiraju život i živi svijet. Ljudski um će stvoriti nove tehnologije koje će braniti život umjesto da ga napadaju i razaraju. Naći će se način i stil života koji nas neće duhovno osiromašivati, a ko biva materijalno bogatiti. Morati ćemo u potrošnji energije, stvari, sirovina biti nužno materijalno skromniji. Rasipnost i besmisleno gomilanje stvari izaći će iz višestoljetne mode. Ako ne, rasipnost će nas pokopati... odo ja s Izbirljivosti (u pm).
P.S: „Svi delikventi imaju jedno zajedničko raspoloženje - guše se u dosadi!“
„Hominidi su se razlikovali od ostalih živih bića samo po tome što su bili dvonožci i što im nikad nije bilo dosadno.“.


njeka:
...a svi se žalimo na ljude oko sebe a ne pogledamo u sebe

Što bi Štulić rek'o: ...a gledati trunku u tuđem oku a ne vidjeti balvan u svom i to znamo je l' da, a da je hrabrost braniti sebe od drugog a čojstvo druge od sebe, e tooo ...


pici:
...ali su meni ipak draze one druge radodajke

Šta se može, cura sa s/tavom !
Što je obraza, u radodajke je koja ne filozofira. Kad joj išću koke, serbez da, a isto tako serbez da i ostalog što je njoj Bog dao a drugima nije.
Nekad su mnoge bile 'dobre koke' ili 'fakat ribe' ili 'prave mačke', ali više nije tako. Sad se kaže: 'dobra treba'. Bljak! Hajd' eto, komad – inekako. Premda šta je komad spram cijele koke?!
Šta se može, raskomadala se zemlja, pa i koka.


Benighted:
Ma, ono što njih handri nije stres, hormoni il' depresija! To (njiii)ih(a) stižu aferimi poricanja svega živog (i neživog). Šta očekivati od onih koji npr. preferiraju priču sa rodom i takvim dolaskom na 'ovaj' svijet (koji li im je tek kurcšlus s 'onim' svijetom)
Da li je našem razumu sasvim u redu kad čuje kako se Enes rodio jer su Suljo i Fata spavali? Ako jest, onda bi trebali moći progutati da nam se ista radnja opiše riječima i kad je u pitanju životinjski svijet: ždrijebe dolazi na svijet nakon što konj i kobila spavaju.
Ili možda vode ljubav? „Kao što to pesnik reče!“
„Pjesnici su jedna čudna sorta, umiju s riječima, i to je najčešće jedino što umiju.
A zavedeni slijede pjesnike.
Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude
I da govore ono što ne rade...“
Elem, jadna majka onima koje takvi vode i još jadnija onima koje oni vode. Takvi obično nakon prvog pravog jebanja (prve vode) ostanu u (onom) drugom stanju iz kojeg se nikada ne povrate, al' se zato mnogima zbog povraća zbog njih.

U ovako naglašeno seksualiziranoj kulturi prosječan (sinonim za glup) čovjek ne može (nema osude samo konstatacija) pojmiti zašto neki muškarac ili žena ne koriste svaku priliku za ljubav i seks. Osobito je velik pritisak na muškarce da budu seksualno aktivni praktično sa svakom ženom koja im to dopusti, ili barem da se potrude oko većine žena koje sretnu.

Dok su ljudi 'deblje kože' u stanju ući u vezu ili brak naprečac s prvim koji naiđe, i potom se nositi s mogućim bolnim posljedicama takve odluke, oni s povišenim senzibilitetom ne mogu tako postupiti. Oni jasnije prepoznaju nekompatibilnost s drugim osobama i trpe veću bol ako su prisiljeni biti s osobom koja im ne odgovara.

Seksualna nekompatibilnost je prva i najčešća nepremostiva zapreka prema uspostavi ljubavne veze. Kao što uspješan seksualni kontakt može otvoriti vrata produbljenju odnosa, tako i nemogućnost seksualnog spajanja čini dalje zbližavanje nemogućim. Spolna želja i uzbuđenje obrnuto su proporcionalne osjetljivosti na stres. Što je osoba osjetljivija, imati će veće estetske potrebe, slabiji libido i manju spososbnost uzbude. Otpornije osobe mogu imati fantastične seksualne apetite i sposobnost izvođenja snošaja. Dovoljno se sjetiti da su muškarci sa snažnim potrebama voljni platiti ocvalim uličarkama za seks. Osjetljiviji muškarci ne bi s njima biološki mogli ostvariti snošaj ni da neko njima plati.

Postoje i ekstremnije situacije. Poznato je da muškarci visokog libida u zatvoru traže seksualno izrabljivanje slabijih zatvorenika, iako su na slobodi heteroseksualci. Najnasilniji zatvorenici ujedno su i najželjniji muških guzica. Nasilje, libido i potencija su međusobno neraskidivo povezani, o čemu svjedoče i tragične ratne priče. Vojnici koji u ratu siluju čine to zato što to uistinu žele. Nikakva naredba ne može muškarca prisiliti da dobije erekciju i obljubi ženu koja bi mu se gadila. Silovatelji ne pate od gadljivosti i erektilne disfunkcije.

Od snižene spolne želje pati oko 25 posto spolno zrelih ljudi – trećina žena i petina muškaraca (zapadnoevropska statistika). Najrašireniji narodni 'lijek' protiv niskog libida i povišene gadljivosti je, dakako, alkohol. On pomaže da se druge vidi privlačnijima nego inače i da se opuštenije (bezobzirnije) krene u osvajanje odnosno da se s manje 'prepreka' odupire osvajanju. Alkohol istodobno ublažava tjeskobu i stid koje osjećamo pri sučeljavanju s osobom koja bi nas mogla odbiti ili ismijati.

Nevjerovatno (al' istinito), za uspješan seks/ualni život, povremeno ili češće (ovisno o potrebama - demokratski), se treba naroljati i bez ikakvih obzira, tjeskobe, stida... krenuti u osvajanje!?!

izbirac - otirac

jetka je uzrecica naseg naroda...upzoravajuci na opasnost/posljedice kada se "cilja" na cilj koji je tesko/nemoguce ostvariti..

i rekao bih da ne vazi samo za ljubav, vec za bilo koji zivotni cilj...

sad...kako "pravilno" postaviti "cilj"...i prepoznati kada je "tu"...ili bar ono sto mu je najblize...that's the name of the game...

super tema

odlična tema. baš se ovih dana preispitujem u tom smislu.

planamac izvor postavljenih clanka

tema jeste dobra,ali je previse uokvirena, ne slazem da je izbirljivost jedini problem,koja je u clanicima opisana u nekoliko varijacija poput nemanja dovoljno jajca za ulazak u brak ili licna visoka razina senzibiliteta,ipak kompatibilnost i toleancija nisu osobine koje se mogu isljucivo kontrolisati culom izbirljivosti,vec i kontorlom drugih zivotnih okolnosti

walkabout wrote:izbirac - otirac
jetka je uzrecica naseg naroda...

Da od birača nema jebača (dobrog ljubavnika) opšte poznata je narodna misao.
Narod je davno konstatovao i to da (je) izbirač = otirač. Znači, narodne mudrosti nam 'jednostavnom indukcijom'-aha, ukazuju da dobar ljubavnik može biti samo onaj ko je, u stvari, otirač – i to obavezno dobar, što će reći čvrst, krut, nepoderiv, otporan... da ga se komforno može i đonom naga(u)ziti.
Iako izgleda komplikovano vjerujem da će svi oni sa istančanim „čulom izbirljivosti“ navedeni zaključak moći uokviriti u smislenu konstrukciju (poruku, kao što su to, uostalom, i dotični(h) komentari), ako, pak, niste sretnik koji rapolaže s tim čulom 'no sikiriki' nije vam (mozak) mali 'k'o kikiriki' nego vam je 'to' zbog manjka "osobina kompatibilnosti i tolerancije", a 'to' ćete, opet, relativno brzo moći steći „kontrolom drugih životnih aktivnosti“.

ljubav_aha wrote: tema jeste dobra,ali je previse uokvirena, ne slazem da je izbirljivost jedini problem,koja je u clanicima opisana u nekoliko varijacija poput nemanja dovoljno jajca za ulazak u brak ili licna visoka razina senzibiliteta,ipak kompatibilnost i toleancija nisu osobine koje se mogu isljucivo kontrolisati culom izbirljivosti,vec i kontorlom drugih zivotnih okolnosti
planamac izvor postavljenih clanka

Izvori:
- članak prof. Kramer Vedrana, na temu 'psihologija-snižen libido , objavljen u časopisu „Vaše zdravlje“;
- zaključci iz istraživanja prof. Hakon Enquist-a, švedskog seksologa i francuskog psihologa i sociologa Jacques Swierzewski-og;
- postulati i zaključci 'planam(a)ca'; utemeljeni i proizašli iz razumijevanja stvarnosti koja nas okružuje upotrebom vlastitog 'Modela' - vidi:
http://planame.blogger.ba/arhiva/2008/03/14/1430604
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 37&t=48392 )

walkabout wrote:...upzoravajuci na opasnost/posljedice kada se "cilja" na cilj koji je tesko/nemoguce ostvariti.. i rekao bih da ne vazi samo za ljubav, vec za bilo koji zivotni cilj... sad...kako "pravilno" postaviti "cilj"...i prepoznati kada je "tu"...ili bar ono sto mu je najblize...that's the name of the game...

Neosporna je činjenica da su ljudska bića zapala u veliku krizu. Očekivanja njihovih predaka nisu se ostvarila, a ona sama su se pretvorila u monstrume. Umjesto da stvaraju oni uništavaju, umjesto da čuvaju svoju životnu sredinu oni se trude da je učine nepodesnom za život, umjesto da vole, poštuju i štite jedni druge oni se međusobno mrze, proganjaju i ubijaju.
Za razliku od vremena u kojem su ljudska bića živjela u prirodi i ponašala se prirodno, savremeni čovjek živi u betonskoj džungli i ponaša se kao da je maloprije „pao s Marsa“. Ogromna je to razlika, taman tolika da ljudska bića njoj trebaju „zahvaliti“ što su im bolesni i tijelo i duh, što su osjetljivi na sve i svašta (osim na tuđu patnju), što su nesretna i što se bore za goli opstanak.

„Tužno je ovo naše doba u kojem je teže razbiti jednu predrasudu nego atom. Cijepanje atoma promijenilo je sve osim načina na koji ljudi misle, i zbog toga danas plutamo prema katastrofi koja se ne da usporediti sa bilo kojom prijašnjom." Albert Ajnštajn
"Sposobnost da percipiramo ili mislimo različito, važnija je od stečenog znanja." David Boh
"Ako čovjek ne ide nasuprot razuma, on ne može ni do čega da stigne." Ajnštajn

Od svih zamislivih ostvarenja ljudskog uma, zasigurno najveće bila bi pobjeda nad smrću. Svi drugi, neosporno veliki rezultati postignuti u razumijevanju svijeta u kojem živite i podizanju kvaliteta vašeg življenja, u suštini su bili ispunjavanje osuđenikove posljednje želje. Vaši preci su vjerovali da svojim ponašanjem mogu zaslužiti besmrtnost. Ako ništa drugo, postigli su da im čekanje kraja i samo izvršenje presude zapisane u njihovim genima bude manje bolno. Kao prva generacija koja je izgubila vjeru u Boga i istinu o svijetu zasnovanu na porukama iz Svetih knjiga proglasila zabludom, vi ste, bez izuzetka, odustali od tog cilja. Smisao vašeg postojanja sveo se na ugađanje sebi i drugima i na stvaranje novih osuđenika koji će raditi isto što i vi. Vaša briga za planetu na kojoj živite i generacije koje će na njoj živjeti nakon vas lažna je i besmislena kao, uostalom, i sve drugo čime se, kao polusvjesna bića, bavite. San o vlastitoj besmrtnosti zamijenili ste snom o besmrtnosti vaših gena, koji bi, ako baš vi nešto ne poduzmete, mogli biti zatečeni promjenama količine zračenja Sunca koje će nastupiti za nekoliko milijardi godina. Istovremeno, činite sve da vrsta kojoj pripadate ne dočeka ni kraj ovog vijeka. Takvi kakvi ste, predstavljate realnu prijetnju opstanku života na Zemlji. Samo vas stjecanje svijesti o postojanju nevidljivih Svjetova - to je Cilj - može spriječiti da genetičkim inženjeringom i aktivnostima u toku kojih, svjesno ili nesvjesno, uništavate svoju fizičku i duhovnu životnu sredinu napravite nepopravljivu štetu!

Oni koji nemaju vremena, mogućnosti ili volje da se aktivno bave istraživanjem Svijeta u kojem žive spremni su olako povjerovati u to da je sve ono što tvrde autoriteti iz različitih oblasti istraživanja postavljeno na čvrste temelje i da je pitanje dana kada će te tvrdnje biti izbrušene u toj mjeri da će ih se moći tretirati kao apsolutne istine. Takvim svojim ponašanjem oni, nesvjesno, omogućavaju spomenutim „stručnjacima“ da se i ubuduće neometano bave "pretakanjem iz šupljeg u prazno". Za razliku od takvih, oni koji se zaista trude da nešto razumiju, dakle, oni kojima istraživanje Svijeta u kojem žive predstavlja smisao života, a ne unosno zanimanje, znaju da je znanje koje ljudska bića posjeduju ograničeno i nepouzdano i da tvrdnje istraživača da će se jadno stanje u kojem se nauka trenutno nalazi uskoro promijeniti nemaju ama baš nikakvo pokriće.

"Najljepša stvar koju možemo doživjeti jeste tajanstvenost. Ona je izvor svih istinskih umjetnosti i nauke. Onaj kome je ovo osjećanje nepoznato, ko ne može više da se zaustavi da bi se zapitao i da stane obuzet strahopoštovanjem, nije bolji od mrtvaca, njegove oči su zatvorene." Albert Ajnštajn
"Pogledajte šta sve ne znamo! Ne znamo kako funkcionira mozak. Ne znamo šta je svijest. Ne znamo šta je pamćenje. Ne znamo šta je starenje." Gregory Chaitan
"Naučite iz nauke to da morate sumnjati u ono što govore stručnjaci…. Nauka je vjerovanje u neznanje stručnjaka…. Svako pokoljenje koje svojim iskustvom nešto otkrije, mora to prenijeti dalje, ali prenijeti uz onu tananu ravnotežu poštovanja i nepoštovanja, tako da se trka nastavi, da na mlade ljude ne pređu u prevelikim količinama greške starijih kruto prenijete, ali ipak da pređu u dovoljnim količinama one pametne stvari koje im stariji imaju dati, nagomilanu mudrost starijih: uz nju, opet, i svijest da mudrost može biti lažna!" Ričard Fajnmen
"Šta znači intelektualac? To podrazumijeva ljude koji o stvarima razmišljaju duže nego drugi ljudi, možda? No, mnogi od njih prelaze preko drugih ljudi govoreći: "Sve mi to shvatamo"… Kolosalna zabluda intelektualaca je njihovo vjerovanje da tačno znaju šta čovječanstvu treba i njihovo neumorno nastojanje da stvaraju ljude na svoju jadnu sliku i priliku… Humanističko obrazovanje se velikim dijelom sastoji od pretvaranja krasnih mladih ljudi u bezbojne kopije vlastitih učitelja." Paul Fayerabend

Slično pameti, ni pravi autoritet se ne daje, nego stiče, nema veze sa prošlošću koliko ni sa gotovom spoznajom, može zapovijedati i nailazi na poslušnost samo onda kada više zna i bolje sagledava pojave, dok je isključivost uvijek znak nemoći da se u bitnim stvarima krene dalje od početka i umakne inerciji koja se uporno opire progresu. Nužda i radoznalost su osnove svakog mišljenja.
Znati nešto znači poznavati kauzalne veze koje ga povezuju s drugima i determinante koje ga čine takvim, a ne drugačijim. To zna onaj koji svoje tvrdnje može dokazati, makar i posredno.

Hvala (onome ko je dovde dobacio)!

planamac wrote: Da od birača nema jebača (dobrog ljubavnika) opšte poznata je narodna misao.
Narod je davno konstatovao i to da (je) izbirač = otirač.

Slazem se, mada ima malo generalisanja...nisu svi "izbiraci" isti, istog "intenziteta"...ovdje su uglavnom misli na oni koji dugo biraju, duze od vecine ostalih...

Znači, narodne mudrosti nam 'jednostavnom indukcijom'-aha, ukazuju da dobar ljubavnik može biti samo onaj ko je, u stvari, otirač

Ja ovdje ne vidim logiku...valjda je smisao izreke da upozori/konstatuje na to da dugotrajno biranje ima za posljedicu da se ne nadje "ono sto se trazi"...cak i izgubi ono sto se moglo "dobiti"...

Iako izgleda komplikovano vjerujem da će svi oni sa istančanim „čulom izbirljivosti“

Dopada mi se upotreba "culo izbirljivosti", narocito sto je u navodnicima jer takvo sto naravno ne postoji..."culo izbirljivosti" nije nista drugo nego skup vasih kriterija (stecen tokom vaseg zivota) prema odredjenom cilju...te ako su vasi kriteriji visoki/uski onda vas pocnu zvati "izbirac" glede tog cilja...

Primjer (karikiram krajnost): Osoba zeli vezu sa prima-balerinom ali koja izuzetno svira i klavir (bar nekoliko nagrada/priznanja na takmicenjima)...pitam vas koliko se takvih osoba moze naci...vrlo uzak izbor ali osoba ne odustaje od svojih kriterija...cak ih i poostrava tokom vremena...hajde recimo da se osoba i dala u potragu za svojim "ciljem" te da je ulozila dosta truda i nasla je...samo da bi se ispostavilo da ta napokon pronadjena osoba nije zainteresovana jer ona zeli dirigenta filharmonije koji dobro igra fudbal a nash junosha je "samo" prva violina u filharmoniji te rekreativno igra kosarku...
ako nema modifikovanja kriterija izbirljivosti, onda nishta od "podudaranja ciljeva"...

post inace obiluje jako dobrim citatima...

jbg

izbirljivna
ne bih sa svakim kretenom da dane i noci provodim