Forum Klix.ba

Koliko smo iskreni u Ljubavi, u svemu onom sto osjecamo? Koliko smo iskreni ovdje na forumu, koliko zaista iskreno pisemo o onom sto nam se desavalo u ljubavi, o onom sto bi voljeli? Bojimo li se vlastitih osjecaja, bojimo li se iako anonimni pisati o sebi? O svojim godinama, iskustvima, o zeni ili muskarcu kakvog bi zeljeli, o razocaranosti, ili radosti u bracnoj zajednici, vezi, prijateljstvu. Povjerenje i iskrenost su dva stuba Ljubavi...Imamo li ih u sebi? Da li se sramimo reci da zelimo, da smo sami, da smo nezadovoljni, da zelimo ljubav?

Ne može se generalizirati iskrenost u ljubavi. Sve ovisi o mnogo čemu.
Ali recimo na početku neke veze čak i da voliš nekoga nećeš biti iskren do kraja, nećeš sve odmah priznati. Dijelom zbog straha da nećeš dobiti pravi odgovor, a dijelom i da ne ispadneš slab, ima i drugih razloga.
Opet kad se najmanje nadaš i kad misliš da ne postoji iskrenost odmah na početku (ili uopšte), strefi te pa ne znaš kako da reaguješ. I sve ti bude blesavo i smiješno, ali odlično.

Mislim da ako nađeš nekoga koga iskreno voliš i ko tebe voli, da se treba potruditi i upoznati tu osobu bolje, do kraja ako je moguće. Podijeliti sve osjećaje, strahove, želje, misli. Strah da će se izgubiti ono nešto intimno što držimo samo za sebe i što niko ne zna je neopravdan, nema ništa bolje nego upoznati nekoga kakav je zapravo unutra. Čak i da se ta veza ne nastavi u smislu ljubavne, boljeg i iskrenijeg prijatelja nećeš naći.

Koliko smo iskreni na forumu? Mislim isto onoliko koliko u RL, samo sa izuzetkom da se ne poznajemo pa manje pišemo o konkretnim stvarima, a više onako općenito o događajima, dakle bez detalja. Ne bi rekao da se bojim pisati o sebi ali ne bih nikada nešto konkretno ni pisao, jer je forum javan i nikad se ne zna ko ga čita. People are mean!

Imamo li povjerenje i iskrenost u sebi? Naravno! I ja sam mislio da svako gleda samo svoj interes i sebe (jer cijelo društvo daje takav dojam), zapravo ima dosta ljudi koji žele nešto više od života, nešto više od ovoga što se podrazumijeva kao dobar život. Ljudi su željni ljubavi htjeli oni to priznati ili ne. To nam je u prirodi.

Da se sramimo priznati, da! Mogu to reći sa muškog stajališta, ako ne pokazuješ previše emocija odmah si bezosjećajni gad, ako pokazuješ onda si papak. Tu je i problem etiketiranja ljudi, ali opet kad nekoga dobro upoznaš to prestaje biti problem.
Samo se treba opustiti i uživati, ne misliti previše o stvarima koje kažu ljudi koji te ne poznaju.

Nego, ćelava jesi to ti?

stvar je da oni sto se eksponiraju na ovom podforumu poslije dobiju to kao argument protiv sebe na politici

Iskrenost -osobina koja se više ne cijeni..."Laži brate i kuni se krivo "je sad in
Što me podsjeti na temu " Kako izgubiti frajera u 10 dana", pa iskreno pričaj o ljubavi ...ima da zbriše u vidu " lastinog repka " , i to u par sati ,a ne u 10 dana, a ostali ima da te proglase budalom , slabićem ...

Čitam ovo i mislim kako smo slični, i kako se bojimo da ćemo biti ismijani zbog iskrenosti a svi je tražimo od drugih.
Meni je dosta pretvaranja (lagati ne umijem) pa biram šutnju bar u svakodnevnici,a ovdije sam iskrena jer mi imena nema i vjerovatno nikog od vas nikad neću upoznati,ali ipak poslije svakog posta pomislim "šta će ovi ljudi pomisliti?" Ma ko nije u životu radio gluposti?! I ko se osijeća pozvan da osuđuje?!
Ja ću i dalje da budem iskrena pa nek ispadnem kakva god,jer sam to sve JA i kome se ne sviđa nek odmah ide, zašto da se pretvaram
Ipak je najteže priznati nekome šta osijećaš,jer tu smo najranjiviji a malo ko brine o tuđim osijećajima. Nemam hrabrosti da priznam,ne znam i neću da lažem,pa ću i dalje da šutim

iskrena ljubav nije smisao il romanticna bajka ona je teret i tezak u grudima i na ramenima. zenmske oduvjek mastaju o princu na bijelom konju(autu) .....koja romantika,al im se odbije to od glavu kada glava iz oblaka tutne na zemlju zato kasnije postanu ogorcene,cangrizave itd itd malo koja se iskopelja sa iskricom ljubavi ali zato im treba pravi muskic koji je sa cvrstim nogama na zemlji.Kada vidimo zenmsku preko cetrdeset godina koja izgleda ko avion,ona ima muza koji je podrzava i voli ili je lonewolf sa jakim karakterom (skidam kapu)
Muskici........njima je samo MUFF u tintari .......imajte obzira damenzi,krivi su geni

Ova "odjela i maske", sto ih koristimo su pravo cudo!

Mislim da raja na forumu ipak malo vise koristi te maske. (Velika greska!)
Ja priznam nekad ne kazem do kraja ono sto mislim!
Mozda nemam potrbu, ili je neki drugi razlog u pitanju!?
Mozda nekad ni sam ne znam sta mislito o nekoj temi. Ali u sustini ono sto kazem je istina.

Evo malo da poguramo......LJUBAV.....



Jedan ogledni primjer Ljubavi Ljepota bozija.....

Bas ljepota Bozija.....lijepa slika , nema šta ...

Kjajević Majko wrote:Ne može se generalizirati iskrenost u ljubavi. Sve ovisi o mnogo čemu.
Ali recimo na početku neke veze čak i da voliš nekoga nećeš biti iskren do kraja, nećeš sve odmah priznati. Dijelom zbog straha da nećeš dobiti pravi odgovor, a dijelom i da ne ispadneš slab, ima i drugih razloga.
Opet kad se najmanje nadaš i kad misliš da ne postoji iskrenost odmah na početku (ili uopšte), strefi te pa ne znaš kako da reaguješ. I sve ti bude blesavo i smiješno, ali odlično.

Mislim da ako nađeš nekoga koga iskreno voliš i ko tebe voli, da se treba potruditi i upoznati tu osobu bolje, do kraja ako je moguće. Podijeliti sve osjećaje, strahove, želje, misli. Strah da će se izgubiti ono nešto intimno što držimo samo za sebe i što niko ne zna je neopravdan, nema ništa bolje nego upoznati nekoga kakav je zapravo unutra. Čak i da se ta veza ne nastavi u smislu ljubavne, boljeg i iskrenijeg prijatelja nećeš naći.

Koliko smo iskreni na forumu? Mislim isto onoliko koliko u RL, samo sa izuzetkom da se ne poznajemo pa manje pišemo o konkretnim stvarima, a više onako općenito o događajima, dakle bez detalja. Ne bi rekao da se bojim pisati o sebi ali ne bih nikada nešto konkretno ni pisao, jer je forum javan i nikad se ne zna ko ga čita. People are mean!

Imamo li povjerenje i iskrenost u sebi? Naravno! I ja sam mislio da svako gleda samo svoj interes i sebe (jer cijelo društvo daje takav dojam), zapravo ima dosta ljudi koji žele nešto više od života, nešto više od ovoga što se podrazumijeva kao dobar život. Ljudi su željni ljubavi htjeli oni to priznati ili ne. To nam je u prirodi.

Da se sramimo priznati, da! Mogu to reći sa muškog stajališta, ako ne pokazuješ previše emocija odmah si bezosjećajni gad, ako pokazuješ onda si papak. Tu je i problem etiketiranja ljudi, ali opet kad nekoga dobro upoznaš to prestaje biti problem.
Samo se treba opustiti i uživati, ne misliti previše o stvarima koje kažu ljudi koji te ne poznaju.

Nego, ćelava jesi to ti?

Pozdravljam tvoje misljenje...I lijepo je iskreno govoriti, prvenstveno radi sebe, ponajmanje radi drugih...Postavih ovu temu iscitavajuci mnoge teme i stranice o ljubavi...I puno je lijepih misli, ali kao da se uvijek osjeti ta zadrska, taj oprez da se kaze ono sto srce zeli reci...Nikada me nisu brinuli drugi, u smisu da ce iskrenost smatrati slaboscu, jer ona je oduvijek vrlina koja te cuva cistim, koju osjeti oni koji ne kalkulisu, koji su isto tako iskreni u onome sto osjecaju...I nema nista ljepse nego kada dvoje iskreno pricaju o svemu, uvazavajuci iskustva, rane, slabosti, vrline onog drugog...Tada se rada onaj divni nevidljivi odnos medu dvoje i ljepotom se punimo iznutra... Misim da se ljudi boje reci da su usamljeni, da su zeljni ljubavi, paznje, prijateljstva, da se boje da ce u svojoj iskrenosti biti ranjeni, ismijani od anonimnih koji tamnom stranom srca zive...Jer nikada necemo ni ostvariti ono sto zelimo ako ne pokusavamo, ako ne govorimo o onom sto zelimo...Kako si lijepo primjetio svi smo mi zeljni paznje ljubavi, koju mozemo dobijati i davati kroz paznju, kroz iskrene misli, kroz lijepe rijeci kojima uvijek svakog dana mozemo nekog obradovati, sto moze prerasti uvijek u lijepo prijateljstvo, ili ljubav...

pici wrote:iskrena ljubav nije smisao il romanticna bajka ona je teret i tezak u grudima i na ramenima. zenmske oduvjek mastaju o princu na bijelom konju(autu) .....koja romantika,al im se odbije to od glavu kada glava iz oblaka tutne na zemlju zato kasnije postanu ogorcene,cangrizave itd itd malo koja se iskopelja sa iskricom ljubavi ali zato im treba pravi muskic koji je sa cvrstim nogama na zemlji.Kada vidimo zenmsku preko cetrdeset godina koja izgleda ko avion,ona ima muza koji je podrzava i voli ili je lonewolf sa jakim karakterom (skidam kapu)
Muskici........njima je samo MUFF u tintari .......imajte obzira damenzi,krivi su geni

Mislim da si promasio temu Tema je bila bojimo li se iskreno pricati o ljubavi...u zivotu, iskreno pricati o osjecajima na forumu...I nije muskicima samo MUFF u tintari...Toga ima i bez ljubavi, i muskici kao i zene traze mnogo vise osim seksa...I ne samo zene i muskici postanu cangrizavi kao i zene ako su nezadovoljni u ljubavi...

sapati srca wrote:

pici wrote:iskrena ljubav nije smisao il romanticna bajka ona je teret i tezak u grudima i na ramenima. zenmske oduvjek mastaju o princu na bijelom konju(autu) .....koja romantika,al im se odbije to od glavu kada glava iz oblaka tutne na zemlju zato kasnije postanu ogorcene,cangrizave itd itd malo koja se iskopelja sa iskricom ljubavi ali zato im treba pravi muskic koji je sa cvrstim nogama na zemlji.Kada vidimo zenmsku preko cetrdeset godina koja izgleda ko avion,ona ima muza koji je podrzava i voli ili je lonewolf sa jakim karakterom (skidam kapu)
Muskici........njima je samo MUFF u tintari .......imajte obzira damenzi,krivi su geni

Mislim da si promasio temu Tema je bila bojimo li se iskreno pricati o ljubavi...u zivotu, iskreno pricati o osjecajima na forumu...I nije muskicima samo MUFF u tintari...Toga ima i bez ljubavi, i muskici kao i zene traze mnogo vise osim seksa...I ne samo zene i muskici postanu cangrizavi kao i zene ako su nezadovoljni u ljubavi...

ma nemam vise pojma koja je koja tema samo ih otvarate jednu za drugom .... pa deset tema skoro sve na isti kalup sta da pisem da li se iskreno bojim pricati o ljubavi e vala ne smijem odoh u cosak da se stidim

pici wrote:

sapati srca wrote:

pici wrote:iskrena ljubav nije smisao il romanticna bajka ona je teret i tezak u grudima i na ramenima. zenmske oduvjek mastaju o princu na bijelom konju(autu) .....koja romantika,al im se odbije to od glavu kada glava iz oblaka tutne na zemlju zato kasnije postanu ogorcene,cangrizave itd itd malo koja se iskopelja sa iskricom ljubavi ali zato im treba pravi muskic koji je sa cvrstim nogama na zemlji.Kada vidimo zenmsku preko cetrdeset godina koja izgleda ko avion,ona ima muza koji je podrzava i voli ili je lonewolf sa jakim karakterom (skidam kapu)
Muskici........njima je samo MUFF u tintari .......imajte obzira damenzi,krivi su geni

Mislim da si promasio temu Tema je bila bojimo li se iskreno pricati o ljubavi...u zivotu, iskreno pricati o osjecajima na forumu...I nije muskicima samo MUFF u tintari...Toga ima i bez ljubavi, i muskici kao i zene traze mnogo vise osim seksa...I ne samo zene i muskici postanu cangrizavi kao i zene ako su nezadovoljni u ljubavi...

ma nemam vise pojma koja je koja tema samo ih otvarate jednu za drugom .... pa deset tema skoro sve na isti kalup sta da pisem da li se iskreno bojim pricati o ljubavi e vala ne smijem odoh u cosak da se stidim

Zato i sluzi forum...pa da ih se i stotinu otvori red je procitati ono sto se napise...ako svoje misljene dajes...uvijek je drukcije, uvijek se moze nesto nauciti, novo napisati...I ljudi sazrijevaju zar ne Sto bi neko cijenio tvoje kad ti ne cijenis drugo...Pusti se sujete, samo sam rekao da si promasio temu, bez potrebe statisticke analize tema

A sto se teme tice, mislim da se sve ionako kad tad sazna tako da nema smisla bilo sta kriti, nego sve iskoristiti da se dodje do nekog zakljucka zajednicki, ili da se nesto nauci...Problem sa forumom je sto svi daju dijelice price, kao da na dnu posta pise ime i prezime sa adresom i brojem telefona... A razlog tog straha je valjda strah od osude, sto se desilo nekima koji su bili iskreni do kraja...[/quote]

Mozda e ti zvucati cudno, ali ja mislim da ne treba obracati paznju na osude...Jer cim te ovdje na forumu neko osuduje, taj vjerovatno je bezgrijesan, sto naravno nikada nije slucaj...

sapati srca wrote:Koliko smo iskreni u Ljubavi, u svemu onom sto osjecamo? Koliko smo iskreni ovdje na forumu, koliko zaista iskreno pisemo o onom sto nam se desavalo u ljubavi, o onom sto bi voljeli? Bojimo li se vlastitih osjecaja, bojimo li se iako anonimni pisati o sebi? O svojim godinama, iskustvima, o zeni ili muskarcu kakvog bi zeljeli, o razocaranosti, ili radosti u bracnoj zajednici, vezi, prijateljstvu. Povjerenje i iskrenost su dva stuba Ljubavi...Imamo li ih u sebi? Da li se sramimo reci da zelimo, da smo sami, da smo nezadovoljni, da zelimo ljubav?

jedno je definitivno: tema na forumu se ne moze razviti ako ciljas da ti neko iskreno i ozbiljno odgovori na pitanje, ili ti pomogne, samo ako podje tokom zafrkancije, e onda se razvije u nedogled

3xa wrote:

sapati srca wrote:Koliko smo iskreni u Ljubavi, u svemu onom sto osjecamo? Koliko smo iskreni ovdje na forumu, koliko zaista iskreno pisemo o onom sto nam se desavalo u ljubavi, o onom sto bi voljeli? Bojimo li se vlastitih osjecaja, bojimo li se iako anonimni pisati o sebi? O svojim godinama, iskustvima, o zeni ili muskarcu kakvog bi zeljeli, o razocaranosti, ili radosti u bracnoj zajednici, vezi, prijateljstvu. Povjerenje i iskrenost su dva stuba Ljubavi...Imamo li ih u sebi? Da li se sramimo reci da zelimo, da smo sami, da smo nezadovoljni, da zelimo ljubav?

jedno je definitivno: tema na forumu se ne moze razviti ako ciljas da ti neko iskreno i ozbiljno odgovori na pitanje, ili ti pomogne, samo ako podje tokom zafrkancije, e onda se razvije u nedogled

Primjetio sam da ima osoba na forumu koji svaku ozbiljniju i iskreniju diskusiju ili razmjenu misljenja razvodnjavaju upadicama besmislenim...I onda se vecina povlaci ne zeleci besmisleno diskutovati...I isto tako onih koji bas iskreno odgovaraju na teme...Interesovalo me da li zaista ne pricamo zato sto ne zelimo iskreno, ili zbog anonimaca koji razvodnjavaju i ismijavaju svaku pricu koja ide u ozbiljnijem smjeru...Slazem se s tobom da je na forumu situacija vecinom takva kakvu si je opisao...

sapati srca wrote:

3xa wrote:

sapati srca wrote:Koliko smo iskreni u Ljubavi, u svemu onom sto osjecamo? Koliko smo iskreni ovdje na forumu, koliko zaista iskreno pisemo o onom sto nam se desavalo u ljubavi, o onom sto bi voljeli? Bojimo li se vlastitih osjecaja, bojimo li se iako anonimni pisati o sebi? O svojim godinama, iskustvima, o zeni ili muskarcu kakvog bi zeljeli, o razocaranosti, ili radosti u bracnoj zajednici, vezi, prijateljstvu. Povjerenje i iskrenost su dva stuba Ljubavi...Imamo li ih u sebi? Da li se sramimo reci da zelimo, da smo sami, da smo nezadovoljni, da zelimo ljubav?

jedno je definitivno: tema na forumu se ne moze razviti ako ciljas da ti neko iskreno i ozbiljno odgovori na pitanje, ili ti pomogne, samo ako podje tokom zafrkancije, e onda se razvije u nedogled

Primjetio sam da ima osoba na forumu koji svaku ozbiljniju i iskreniju diskusiju ili razmjenu misljenja razvodnjavaju upadicama besmislenim...I onda se vecina povlaci ne zeleci besmisleno diskutovati...I isto tako onih koji bas iskreno odgovaraju na teme...Interesovalo me da li zaista ne pricamo zato sto ne zelimo iskreno, ili zbog anonimaca koji razvodnjavaju i ismijavaju svaku pricu koja ide u ozbiljnijem smjeru...Slazem se s tobom da je na forumu situacija vecinom takva kakvu si je opisao...

Nemam nista protiv zezancije, ali sve ima granice. Iz tog razloga se bolje povuci nego diskutovati

@3xa

Razumijem tvoj stav...

Iskreno,samo iskreno...komunikacija je osnovk kvalitetnih medjuljutskih odnosa.
Ponekad je tesko biti iskren i tada se pojavi strah.

sapati srca wrote:Koliko smo iskreni u Ljubavi, u svemu onom sto osjecamo? Koliko smo iskreni ovdje na forumu, koliko zaista iskreno pisemo o onom sto nam se desavalo u ljubavi, o onom sto bi voljeli? Bojimo li se vlastitih osjecaja, bojimo li se iako anonimni pisati o sebi? O svojim godinama, iskustvima, o zeni ili muskarcu kakvog bi zeljeli, o razocaranosti, ili radosti u bracnoj zajednici, vezi, prijateljstvu. Povjerenje i iskrenost su dva stuba Ljubavi...Imamo li ih u sebi? Da li se sramimo reci da zelimo, da smo sami, da smo nezadovoljni, da zelimo ljubav?

Da, sama sam, i da nezadovoljna sam svojim emotivnim statusom... Da, želim ljubav i grozim se kada vidim da neki bježe od nje...

I da, sramimo se, uglavnom, iskreno pričati o ljubavi, svojim iskustvima, jer znamo da ćemo biti ismijani! Danas kada kažes da vjerujež u ljubav, posmatraju te kao marsovca!

Daphna wrote:

sapati srca wrote:Koliko smo iskreni u Ljubavi, u svemu onom sto osjecamo? Koliko smo iskreni ovdje na forumu, koliko zaista iskreno pisemo o onom sto nam se desavalo u ljubavi, o onom sto bi voljeli? Bojimo li se vlastitih osjecaja, bojimo li se iako anonimni pisati o sebi? O svojim godinama, iskustvima, o zeni ili muskarcu kakvog bi zeljeli, o razocaranosti, ili radosti u bracnoj zajednici, vezi, prijateljstvu. Povjerenje i iskrenost su dva stuba Ljubavi...Imamo li ih u sebi? Da li se sramimo reci da zelimo, da smo sami, da smo nezadovoljni, da zelimo ljubav?

Da, sama sam, i da nezadovoljna sam svojim emotivnim statusom... Da, želim ljubav i grozim se kada vidim da neki bježe od nje...

I da, sramimo se, uglavnom, iskreno pričati o ljubavi, svojim iskustvima, jer znamo da ćemo biti ismijani! Danas kada kažes da vjerujež u ljubav, posmatraju te kao marsovca!

E ne pamtim da sam iskreniji odgovor ovdje procitao Vjeruju i oni sto ko fol te kao marsovca posmatraju, svi je oni prizeljkuju, da budu voljeni i da vole na nacin da im je to zadnja misao s kojom lijezu, prva s kojom se bude...Bravo za ovako iskren i cist odgovor

pa cesto nas iskustva promijene, na zalost ona losa, i na los nacin, da i ne primjetimo sta nam se desilo....
strah moze biti saveznik, ali i najgori neprijatelj...katkad je tesko govoriti o sebi, i bilo cemu se otvoriti, no to je jedini najbolji nacin da budes shvacen...niko ne cita misli....treba govoriti, a o ljubavi govoris osobi za koju to i osjecas...katkad je jako tesko, al ako si svjestan blokada koje te zaustavljaju, nekako je i lakse savladati ih vremenom...sve se uci, pa i otvaranje svoje duse sa rizikom da ce ti se nesto lose desiti...al postoji i dobra strana toga, nikad ne znas ako ne pokusas i slijedis osjecaj...
cesto me nervira na forumu izoblicavanje istine, iako je anonimno, neke osobe su sklone tome...bez ikakve potrebe. al ljudi smo, i svi imamo svoje nacine, svako za sebe...

TiDamJa wrote:pa cesto nas iskustva promijene, na zalost ona losa, i na los nacin, da i ne primjetimo sta nam se desilo....
strah moze biti saveznik, ali i najgori neprijatelj...katkad je tesko govoriti o sebi, i bilo cemu se otvoriti, no to je jedini najbolji nacin da budes shvacen...niko ne cita misli....treba govoriti, a o ljubavi govoris osobi za koju to i osjecas...katkad je jako tesko, al ako si svjestan blokada koje te zaustavljaju, nekako je i lakse savladati ih vremenom...sve se uci, pa i otvaranje svoje duse sa rizikom da ce ti se nesto lose desiti...al postoji i dobra strana toga, nikad ne znas ako ne pokusas i slijedis osjecaj...
cesto me nervira na forumu izoblicavanje istine, iako je anonimno, neke osobe su sklone tome...bez ikakve potrebe. al ljudi smo, i svi imamo svoje nacine, svako za sebe...

Citao sam tvoje postove i reakcije mase Iskrenost je vrlina, uvijek bila i ostace, a uvijek je lahko osudivati i kamenjem se bacati iza paravana anonimnosti ne otkrivajuci ni svoje mane i vrline...Takav u vecini slucajeva prica pricu o sebi. To me uvijek podsjeti na plastelin koji se moze ovako i onako oblikovati po zelji...Lijepo si rekla i slazem se da je otvaranje duse proces, da je otvaranje osjecaja proces u kojem idemo korak po korak, ali vazno je da se krecemo, koracamo...Treba govoriti, razgovarati, jer ne moze se drukcije ostvariti zeljeno, u kalkulisanju uvijek dugorocno gubimo, a ako otvorenoscu i izgubimo partnera onda se postavlja pitanje da li je zaista i bio za nas, osjecaje treba kazivati, jer samo tako ce se neko u njima istovjetnih misli, zelja, ciljeva senzibila i prepoznati...I dalje ici, jer ono sto je nekome obicno, drugom je kao dragulj, ono sto je nekome zamor, drugom je najljepsa melodija, ono sto je nekome dosada, drugom je najljepsa aktivnost...I nekada je mozda i dobro sto ranije prodemo padove, kako bi nam ostalo vise prostora za let, kako bi u padu sazrili da i mi znamo kasnije prepoznavati kopije od originala, perle od bisera, ljubav od zaludenosti, zaljubljenosti i strasti...Kako bi znali prepoznavati postojanost, iskrenost rijeci djelom osvjedocenih...Sve ono sto si napisala mogu samo potpisati

sapati srca wrote:
Primjetio sam da ima osoba na forumu koji svaku ozbiljniju i iskreniju diskusiju ili razmjenu misljenja razvodnjavaju upadicama besmislenim...I onda se vecina povlaci ne zeleci besmisleno diskutovati...I isto tako onih koji bas iskreno odgovaraju na teme...Interesovalo me da li zaista ne pricamo zato sto ne zelimo iskreno, ili zbog anonimaca koji razvodnjavaju i ismijavaju svaku pricu koja ide u ozbiljnijem smjeru...Slazem se s tobom da je na forumu situacija vecinom takva kakvu si je opisao...

Jesam li ovo ja prozvana? Ne sjecam se da je neka tema na LJ&S krenula u pravom smjeru. Uvijek se pojavi malo vise likova koji to pokvare....i sad mene napadaju jer sam i sama takva. A cemu sad neko pisanje o sebi? Je li te interesuje necija intima? Iskrena sam prema ljudima kojima mogu da vjerujem, ali ovdje.....hmmmm

mima wrote:

sapati srca wrote:
Primjetio sam da ima osoba na forumu koji svaku ozbiljniju i iskreniju diskusiju ili razmjenu misljenja razvodnjavaju upadicama besmislenim...I onda se vecina povlaci ne zeleci besmisleno diskutovati...I isto tako onih koji bas iskreno odgovaraju na teme...Interesovalo me da li zaista ne pricamo zato sto ne zelimo iskreno, ili zbog anonimaca koji razvodnjavaju i ismijavaju svaku pricu koja ide u ozbiljnijem smjeru...Slazem se s tobom da je na forumu situacija vecinom takva kakvu si je opisao...

Jesam li ovo ja prozvana? Ne sjecam se da je neka tema na LJ&S krenula u pravom smjeru. Uvijek se pojavi malo vise likova koji to pokvare....i sad mene napadaju jer sam i sama takva. A cemu sad neko pisanje o sebi? Je li te interesuje necija intima? Iskrena sam prema ljudima kojima mogu da vjerujem, ali ovdje.....hmmmm

Uz duzno postovanje dosada s tobom nisam ni misao ni rijec razmijenio...Ne znam zasto si se osjetila prozvanom, u mom odgovoru...Ako nekome nesto zelim reci ili napisati to i ucinim, koliko znam tebi nisam...Nisam te prozvao, a zasto ti tako mislis nije mojoj moci to da dokucim...Pitas da li me interesuje necija intima...U onoj mjeri koliko i tebe, koliko nas sve ovdje ni manje ni vise...I postujem tvoj stav, kao i svaciji...Isto i ti vjerovatno cinis...A koliko vidim manje vise sve su teme na ovom forumu dio necije iskustvene intime, stvavova i opredjeljenja na osnovu prozivljenog...