Forum Klix.ba

Nadam se da ne zamjerate sto je pitanje potpuno laicki postavljeno , ali mislim da ste shvatili sta zelim reci. Kako na osnovu boja, oblika itd na slici, mozete reci sta ona predstavlja, odnosno na koji je nacin dozivljavate? Znam da je sve to individualno, ali cini mi se (a mozda se i varam) da ipak postoje neka univerzalna "pravila". Molila bih vas da dajete primjere .
Totalna sam neznalica kad je ovo u pitanju (da nisam bjezala s casova likovnog, mogla bih se i opravdati tako sto bih rekla da to nismo ucili )
a bas me interesuje.
Zato molim forumase koji se razumiju u likovnu umjetnost da nam to malo... razjasne
tnx unaprijed

koje slike? pokretne, umjetnicke (ulja, akvareli, akrilici..)...
mislim da se tisina izjasnila kao umjetnica, mozda ti ona moze odgovoriti (ja na ovakvo pitanje ne mogu), al si mozda trebala 'zadati' neku sliku pa da vidis kako ljudi tumace konkretan primjer (da li ga uopste tumace ili sve ostaje samo na impresiji).

izvini, tek sam sad vidjela da pitas upravo za umjetnicke slike.
al moja prica i dalje ostaje ista...

na taj slucaj mozes gledati kao na nacin zahvatanja vode.. koji je vremenom presao dalek put od bunara u dvoristu do fotocelije ..
da bi se uzivalo u jednom koraku tog puta, i da bi on zasjao u punom svom sjaju pred tvojim ocima.. potrebno je znati sta mu je predhodilo..
a svoje miljenike sresces tamo ..gdje te ostave bez daha i okolnosti u kojima je nesto nastalo
:P

Komšinica (sviđa mi se tvoj nik),
Koliko često gledaš slike erotske naravi?

hajde komsinice, daj nam neku sliku

odokativno

CiCiban wrote:na taj slucaj mozes gledati kao na nacin zahvatanja vode.. koji je vremenom presao dalek put od bunara u dvoristu do fotocelije ..
da bi se uzivalo u jednom koraku tog puta, i da bi on zasjao u punom svom sjaju pred tvojim ocima.. potrebno je znati sta mu je predhodilo..
a svoje miljenike sresces tamo ..gdje te ostave bez daha i okolnosti u kojima je nesto nastalo
:P

odlican odgovor

puno zavisi od toga ko posmatra sliku?"obican" gledalac, kriticar koji na osnovu tehnike, zeljenog , istorijskih aspekata i uticaja na umjetnikovo stvaranje moze da da profesionalni sud,uslovno receno...neko ko trazi da ga slika pomjeri na bilo koji nacin..ili neki perfekcionista ( citaj picajzla) koji trazi nalsikanu fotografiju..najgore sto moze da se desi slici jeste da ostane neprimjecena,i da ni na koji nacin ne djeluje na posmatraca...

tisino, mislis da samo kriticar moze dati 'profesionalni sud'?

Ja sam totalni tutuk za slike, no ova mi je brrrrrrr...mrak mrakova



Edward Munch

pa svakako njegova najcuvenija. nedavno je ukradena iz muzeja, a ja sam prije par godina citala scenarij za strip o kradji 'krika'. nista nije slucajno

Sad sve zavisi od konteksta vremena.

Ja umjetnicko djelo ne procjenjujem toliko po blalnsu boja dinamici pokreta, ravnotezi i slicnim sranjima. Ja to gledam ovako:

Sta je ovaj frajer napravio da vidimo, obicno me interesuje godina kad je djelo nastalo i onda gledam sta frajer u stvari oslikava. Kategoriziram sliku kroz svoje iskustvo i odredjujem jeli to strast, ljubav, avantura, fascinacija objektom, vizionarstvo... e to vizionarstvo me najvise odusevljava. Recimo gledam neku Dalijevu sliki iz 1940 godine recimo ovu:


http://www.salvadordalimuseum.org/colle ... nglegs.jpg

E sad vidi se evropa i cijeli svijet u ratu sve je uskovitlano neke sile padaju kao stara ispuhana violina druge dolaze iskacu sa zapada andjeo zatvorio oci ne moze da gleda u daljini dva vrtloga, vihora, malo lice na kosturove ali i uragan pomislim Hirosima i Nagasaki... genijalno! ali lako je sad to reci kad je tocak historije pregacio tu tacku u vremenu i ostavio trag, haj znaj unaprijed... pa onda analiziram naslov slike:

Daddy Longlegs of the Evening-Hope!

Sad simbolika je jasna i opet predskazuje neki optimizam u sred mracnog prizora... onda gledam figure na slci, prepoznajem Francusku prvu pa Engledku i Njemacku pa sovjete i Japan gedam andjela i pitam se ko li je to? Place digao je nemocno ruku a i kriila nisu krila kao da su sasjecena.

E onda pogledam ivicnjak ogradjeno drvo (drvo to su sovjeti ivicnjak je berlinski zid i sav se najezim od snage vizije koju je covjek imao) gledam tu granu koja se proteze prema konju... konj mlad jak izlijece iz topa sa zapada udara jednom kopitom japan i ide do zida tamo su dvije mastionice i pero na izduvanoj njemackoj ide da potpise mirovni sporazum a ona grana se proteze kao zmija koja hoce da ujede kolja pa da komunisti, hladni rat... covjek je 1940 godine vidio 50 godina unaprijed...

E onda kazem to je umjetnicko djelo velikog umjetnika i skidam mu kapu mogao bih gledati satima njegovu sliku i sve detalje odgonetati vizionarsku sliku mozda tu jos ima neka poruka za nase vrijeme.

Eto tako ja vidim neko umjetnicko djelo, sad ravnoteza forma detalji dinamika ma sve je to sranje treba prozreti najdublju misao genija...

Sad neko nacrta suncokrete... sad to je druga prica nije tako jasna i "ocita" kao dalijeva ali svaki dan treba gledati slike kao sto citas knjige a i knjige imaju od Agate Kristi do Brace Karamazov pa proberi.

horns&drums wrote:Ja sam totalni tutuk za slike, no ova mi je brrrrrrr...mrak mrakova



Edward Munch

E jeste mrak mrakova

Prvo padne ti u oci faca kosturolika koja vristi! Da mocno ali isto osjetis crveno narandjasti pritisak odozgo, nebo nije mirno nego talasasto vise na more pred oluju lici to ti je pritisak medija i savremenog nacina zivota.

Vidis kako se tamna masa misli kao rijeka sliva u glavu bas odozgo.

E sad ograda i ulica ili most... izolacija od prirode, na betonu i konstrukcijama smo nemamo neposredni kontakt sa prirodom ali ni sa ljudima vidis one dvije figure gore to su ljudi ali lice mi i na biznismene ili policajce ili prolaznike uglavnom simbole nikako poznate i drage osobe mozda cak i fratra jedan ide u suprotnom smijeru drugi (u tamnoj odori) se priblizava. Mocno je i ovo ispupcenje kao pritisak kraj uha covjek zatvara usi i vristi uspupcenje to kao da ce da raznese glavu priroda se buni sa druge strane nema pomoci od ljudi a nove jos crnje misli samo dolaze li dolaze.

ono sto je zanimljivo kod slika, a i kod, recimo, poezije, je to da se cesto desi da se slici prida znacenje kakvo autor nije imao u vidu, a zna se desiti i to da autor naslika nesto cekajuci da kritika nadje neku produhovljenu ideju...znam to iz licnog iskustva, bivajuci na obje strane slike/pjesme...zanimljivo je posmatrati kako ljudi tumace ono sto si ti stvorio sa sasvim drugacijom idejom...ali, ljepota svakako nije u jednom nedvosmislenom znacenju koje moze imati samo funkciju ogranicavanja...visesmislenost je princip koji korelira sa nelimitiranoscu izrazaja i apsolutno pozeljan i nerijetko istovjetan sa onim sto se naziva istinskom umjetnoscu...traganje za znacenjima, otkrivanje, je ljepse od samog znacenja, koje ce (svoje individualno) svakako svako naci

Većina "laika" (nadam se da ne hodam po tankom ledu kad počnem da pričam na ovaj način jer ni je nisam profesionalac) ima tendenciju da traži konkretno i apsolutno značenje u umjetničkim slikama na primjer. Ljudi žele da konkretni oblici na plantnu predstavljaju nešto određeno i da imaju konkretnu simboliku da bi na taj način mogli da 'dešifriraju' sliku.

To je često i slučaj sa umjetničkim slikama (ili skulpturom ili performance artom ili fotografijom ili bilo kojim drugim umjetničkim izrazom kad smo već kod toga). Simbolika je sastavni dio vokabulara nekih slikara. Ali postoji ogroman broj umjetnika u čijim radovima simbolika ne igra veliku ulogu. 'Dekonstrukcija' slike u tom slučaju ne pomaže shvatanju 'poente' slike. Ti umjetnici često nemeju nikakvu konkretnu 'poentu' na umu za koju bi željeli da je gledalac shvati i protumači na način na koji su oni planirali. Ti umjetnici jednostavno žele da naslikaju lijepu sliku ili da unesu dozu 'zanemarene estetike' u javnu svijest. Tu se "laik" gledalac obično nađe zbunjen. Takve slike treba gledati zbog onoga što jesu - samo slike. Ali nadasve prelijepe slike.

PS. Za Munkov "Krik" bi to historičari umjetnosti npr. rekli da je pored onoga što si napisao, također bitan zato što u impresionizam koji hara evropom u tom periodu uvodi koncept opažanja sa više čula, za razliku od samo čula vida što je do tad bio kanon. Sam naslov i otvorena usta figure stimulišu čulo sluha. Tekstura slike također (kao kad klinci škripe kredom po tabli - platno izgleda kao da neko škripi noktima po njemu). Tekstura također potiče čulo dodira (mada se slike ne diraju prstima ) Tj. slika je osmišljena da konzumira ne samo jedno, nego više čula i zbog toga joj se pridjeva taj "impact" ili energija zbog koje je Munkov "Krik" poznat.

e. ovaj je vidio da su svi Cika Doktori u ludnici u stvari maskirani pacijenti. .. a onda je shvatio da je sam samcat. i pitao se kako da pristojno zamoli .. da ga .. puste KUCIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII !!!!!!!!11

CiCiban wrote:e. ovaj je vidio da su svi Cika Doktori u ludnici u stvari maskirani pacijenti. .. a onda je shvatio da je sam samcat. i pitao se kako da pristojno zamoli .. da ga .. puste KUCIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII !!!!!!!!11

Mi smo utvare ne trazi dokaze...
Edo Maajka

Ma ne slazem se ja sa vama svima da je jedno individualno tumacelje a drugo sam znacaj djela sa historijske perspektive, misljenje kritike i umjetnika i tumacenja u razlicitim vremenskim epohama i lokacijama.

Kao pravilo sto te slika vise stimulise na akciju, razmisljanje i budi asocijacije, osjecanja to je djelo vece i ja bih nazvao snaznije.

Recimo najbanalniji plakat "HOCU Sigurnost!" u meni budi napad bjesa, osjecaj gnjeva i revolta i mrznje jer se manipulise sa tri najbolnije tacke u ljudskom socijalnom bicu Pravda, Sigurnost i Buducnost isto ko sto me nerviraju sve te reklame koje promicu proizvode igrajuci na tu kartu "Zastita" jer se ljudi generalno osjecaju nesigurno i nezasticeno.

Garamond wrote: PS. Za Munkov "Krik" bi to historičari umjetnosti npr. rekli da je pored onoga što si napisao, također bitan zato što u impresionizam koji hara evropom u tom periodu uvodi koncept opažanja sa više čula, za razliku od samo čula vida što je do tad bio kanon. Sam naslov i otvorena usta figure stimulišu čulo sluha. Tekstura slike također (kao kad klinci škripe kredom po tabli - platno izgleda kao da neko škripi noktima po njemu). Tekstura također potiče čulo dodira (mada se slike ne diraju prstima ) Tj. slika je osmišljena da konzumira ne samo jedno, nego više čula i zbog toga joj se pridjeva taj "impact" ili energija zbog koje je Munkov "Krik" poznat.

munk je jedan od predstavnika expresionizma. neko je ovdje spomenuo 'kosturoliko lice'. kazu da to uopste nije slucajnost u njegovim slikama, jer je navodno cijeli zivot bio okruzen bolestima (majka, sestra, kasnije i on sam) i uopste opsjednut smrcu.

alek taj biografski detalj stvarno nisam znao mada sam osjetio tu opsesiju smrcu, unistenjem i vjecitom borbom sa samocom... bas me interesuje sad cu da malo pogledam biografiju i vidim koliko sam umjetnika upoznao kroz djelo.

jednom je neko rekao, mada vise nije vazno ko.. da je apsolutni grad gomila kamena..
. mislim da kamen ne moze postati tako strasan..( dubrovnik je gomila kamena zar ne ? ) .. asfalt medjutim moze..udruzen s kicem, zvukom, betonom. cineci izvjesni ritam koji ne pase necemu u nama .a zasto ne pase ne znam.. u stvari vise zelim znati kakvog ce ukusa biti my soul kada mi postane svejedno sve to. kakav ce biti detalj na kojem se odmaraju oci .. dok se bunim znam da postojim tamo ili ovamo .. i polako se navikavam na atmosferu ove pepe betonske grobnice

Za nekog' je "Tajna vecera","Tajna vecera"
A za nekog' je "Tajna vecera", seosko sijelo.
----------------------------------------------
Kaze mladi slikar djevojci:-Veceras te pozivam na tajnu veceru u javnu kuhinju.

Interesantna tema, mada sam je pronasao malo kasno.
Po meni, fondamentalni esej u ovoj oblasti je "Spiritualno u umjetnosti" od Kandinskog.
Ukratko, kaze da slikati nije dovoljno, slagati harmonicno forme i boje nije dovoljno, potrebno je u umjetnickom djelu naci onaj momenat kad SVAKO moguce sredstvo koje slikar koristi, od boje do poteza, nebitno da li na oko "lijepo" ili "ruzno" sluzi iskazivanju neke tanke, nedefinisane emocije koja se ne moze drugacije opisati (ne radi se o emocijama poput bijesa, tuge ili srece, vec o onome sto Kandinsky zove "strune duse", po kojima forme i boje sviraju).
Uvijek kazem da umjetnicko djelo, bilo slika, pjesma ili roman, ima svrhu postojanja samo kad se sadrzaj ne moze "prevesti" ni na jedan drugi jezik (ako jednu pjesmu mozes opisati rijecima, onda to nije to, ako pricu mozes iscrpiti ilustracijom, to nije to), umjetnost koristi instrumente sopstvenog jezika (muzika harmoniju i melodiju, slikarstvo boje i oblike) da bi iskazala nesto sto NIKAKO DRUGACIJE ne moze biti receno.

ja sam za umjetnost koja je 'ziva', koja se desava sad, ona koja kritikuje i koju (ovdje kod nas) kritikuju (tradicionalisti). stafelajsko slikarstvo postujem, ali sam za korak naprijed.

naprimjer:

Ma meni su svi umjetnici karina, pogotovo slikari

Jeste kolega zox, jeste