#1 Privredni krah RS (Zasto je Ubiparip "podnio" ostavku?)
Posted: 27/04/2008 17:13
PRIVREDNI KRAH RS: DODIKOVA SJEČA JELIĆEVIH KNEZOVA
Saturday, 26.04.2008.
Dodikova vlada nije realizirala ni jednu od desetak spektakularno najavljenih privrednih investicija. Ministar Ubiparip je prva žrtva Dodikove olako obećane brzine. Ministar privrede, energetike i razvoja u Vladi Milorada Dodika Rajko Ubiparip iznenada je podnio ostavku, navodno zbog “zdravstvenih razloga”; “Slobodna Bosna” otkriva stvarne razloge i ciljeve nenadane rekonstrukcije Dodikove vlade ...
PIŠE: Asim Metiljević
Iznenadnom smjenom jednog od ključnih ministara u svojoj vladi, Rajka Ubiparipa, zaduženog za privredu, energetiku i razvoj, premijer Republike Srpske Milorad Dodik po svaku cijenu nastoji zaustaviti neminovnu demontažu iskonstruiranog mita o blistavom razvoju i spektakularnom preporodu manjeg bh. entiteta. Mit o “boljem dijelu BiH” uglavnom se zasnivao na bombastično najavljivanim investicijama u energetski sektor RS-a, u koji se, prema Dodikovim obećanjima, još u protekloj gdoini trebalo sliti preko pet milijardi KM inostranih investicija!
FIJASKO ENERGETSKIH PROJEKATA
Primjera radi, samo u Rudnik i Termoelektranu Gacko, premijer Dodik svojevremeno je najavio investiciju ČEZ-a u iznosu od preko tri milijarde KM, dok je ruska kompanija Njeftgazincor u Rafineriju nafte Bosanski Brod trebala investirati preko dvije milijarde KM. Rudnik i Termoelektranu Gacko, baš kao i Rafineriju u Bosanskom Brodu, premijer Dodik praktično je poklonio strateškim partnerima iz Češke i Rusije očekujući zauzvrat hitna i obilna investiciona ulaganja koja su, međutim, uglavnom izostala ili su pristigla u neuporedivo skromnijem obimu od najavljenih.
Političku cijenu za očigledne investicijske promašaje, umjesto premijera Dodika, platio je njegov partijski kolega Rajko Ubiparip, kojeg je Dodik primorao na podnošenje ostavke “zbog zdravstvenih razloga”. Upućeni, međutim, tvrde da je sa zdravljem smijenjenog ministra Ubiparipa sve u najboljem redu za razliku od njegovog donedavnog resora u kojem je malo šta u redu.
O tome rječito svjedoči traljavo i brzopleto sklopljeni ugovor s češkom kompanijom ČEZ o tri milijarde KM vrijednom ulaganju u Rudnik i Termoelektranu Gacko I i Gacko II, sklopljen 3. decembra 2006. godine. Nakon svečanog potpisivanja ugovora u Gacku, premijer Dodik je pred mnogobrojnim gostima pristiglim iz svih hercegovačkih općina slavodobitno izjavio kako će RS uskoro dobiti “jedan od najvećih termoenergetskih izvora u ovom dijelu Evrope” te da je ugovorom obezbijeđena “najveća strana investicija u istoriji Republike Srpske”.
No, umjesto najavljene investicije od tri milijarde KM, Dodikova vlada uskoro je dobila tužbu malih dioničara koji su Dodikovim potpisom na ugovor s ČEZ-om bahato zaobiđeni i praktično istisnuti iz vlasničke strukture u TE Gacko. Nakon malih dioničara, vlasnička prava u Termoelektrani Gacko zatražila je i Hrvatska, čija vlada tvrdi da je prije rata u izgradnju TE Gacko investirala trećinu kapitala.
Problem s izigranim vlasničkim pravima malih dioničara u TE Gacko poput zemljotresa uzdrmao je Banjalučku berzu koja je u samo nekoliko sedmica početkom protekle godine potonula na najniži nivo od osnivanja. Istina, ni ostalim berzama u regiji u protekloj godini nisu baš cvjetale ruže, ali najveći pad registriran je upravo na Banjalučkoj berzi, što se gotovo isključivo dovodilo u vezu s nesmotrenim isključivanjem malih dioničara iz vlasništva u TE Gacko.
Epilog “basnoslovne” investicije ČEZ-a u TE Gacko krajnje je mizeran: u rudnik i termoelektanu u Gacku Česi još uvijek nisu investirali ni jednu marku, Vlada RS-a se već neko vrijeme tužaka s malim dioničarima a, povrh svega, isksrnuo je i teško rješivi problem s prijeratnim ulaganjem Hrvatske u TE Gacko!
RUSI (NE) DOLAZE
S jednakom euforijom Dodik je krajem 2006. godine najavljivao i skoro dvije milijarde KM vrijednu rusku investiciju u modernizaciju naftnih postrojenja Rafinerije Bosanski brod. Zazvrat, Rusi su pored Rafinerije nafte na poklon dobili još dva naftna preduzeća: Rafineriju ulja Modriča i naftnog distrubitera Petrol.
Sva tri preduzeća nominalno su prodata za 121,1 milion eura, ali kako su ranija dugovanja brodske rafinerije nafte bila neuporedivo veća i kako su pala na teret državnog kapitala, na ovoj transakciji budžet RS-a nije zaradio ništa nego je čak olakšan za nekih tridesetak miliona KM! Prvi ozbiljniji “nersporazum” između premijera Dodika i tadašnjeg ministra energetike Ubiparipa vezan je upravo za ovu transakciju.
Nekoliko sedmica nakon sklopljenog ugovora, kada je Vlada RS-a počela isplaćivati ranije nastale dugove Rafinerije, Dodik i Ubiparip izašli su u javnost sa posve oprečnim izjavama: premijer je tvrdio da su Rusi uplatili sav obećani novac (121,1 milion eura) dok je ministar Ubiparip tvrdio suprotno - da Rusi nisu uplatili ni jednu marku, što je značilo da se dugovi Rafinerije isplaćuju iz budžeta RS-a!
Od potpisivanja ugovora između ruske kompanije “Njeftgazincor” i vlade Republike Srpske već je proteklo punih 14 mjeseci tokom kojih je čak pet puta pomjeran termin početka rada brodske rafinerije.
Prvih nekoliko mjeseci Dodik se “vadio” na navodnu opstrukciju Vijeća ministara BiH koje je odugovlačilo s usvajanjem odluke o kvaliteti tečnih goriva a potom, kada je odluka napokon usvojena, Dodik se pravdao transformacijom državne banke Rusije koja prati investiciju, a potom i nedavno održanim izborima u Rusiji. Kao najnoviji rok do kojeg će Rusi “sigurno” pokrenuti rad brodske Rafinerije navodi se juli ove godina kada bi trebala proraditi linija za proizvodnju benzina, dok se proizvodnja dizel goriva uopće i ne spominje.
PRIVID PRIVREDNOG USPONA
Od preuzimanja vlasti u Republici Srpskoj u februaru 2006. godine do danas, Dodikova vlada najavila je desetak krupnih privrednih investicija od kojih ni jedna nije bila ispod milijardu eura. Istovremeno, u zvaničnom dokumentu pod nazivom “Razvojni program RS-a 2007.-2010. godine”, Dodikova vlada obećala je visoke stope privrednog rasta, od 8 posto u 2007. godini do čak 14 posto u 2010. godini!
No, realna slika privrede Republike Srpske nimalo se ne podudara s Dodikovim obećanjima. Dapače, na osnovu raspoloživih podataka, može se izvući sasvim suprotan zaključak: da se Republika Srpska već dulje od godinu dana nalazi u dubokoj privrednoj recesiji.
Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, industrijska proizvodnja u Republici Srspkoj u 2007. godini rasla je po zanemarljivo niskoj stopi od 1,4 posto, što je ubjedljivo najniža stopa privrednog rasta zabilježena u cijeloj regiji. U cijelom nizu industrijskih grana, poput prerade drveta, prehrambene, metalske i tekstilne industrije, zabilježen je dramatični pad produkcije, nerijetko veći od 10 posto! Primjera radi, u Federaciji BiH, čija privreda također ne blista, prošlogodišnja stopa rasta industrijske proizvodnje bila je čak devet puta veća - 11,7 posto!
Privid ekonomskog razvoja Republike Srpske Dodikova vlada za sada uspijeva održavati povremenim ubrizgavanjem novca zarađenog od prodaje Telekoma Srpske. No, taj se fond već opasno istopio na finansiranje budžetskih korisnika i neproduktivnih infrastrukturnih projekata lokalnog značaja, poput popravke vodovoda, saniranja deponija smeća i popravke puteva.
Među do sada odobrenim projektima nema niti jednog proizvodnog, koji bi oplodio novac i stvorio novu vrijednost. Za takvo stanje Dodik prvenstveno okrivljuje čelnika dva ministarstva: privrede, energetike i razvoja na čelu s Rajkom Ubiparipom te Ministarstva poljoprivrede i šumarstva kojim rukovodi Radivoje Bratić. Prema neslužbenim informacijama, upravo će Ubiparip i Bratić platiti najveći ceh za Dodikovu “olako obećanu brzinu”.
Politička pozadine smjene Rajka Ubiparipa
DODIK ČISTI JELIĆEVE KADROVE?!
Iznuđena ostavka ministra privrede, energetike i razvoja Rajka Ubiparipa u političkim kuloarima ocjenjuje se i kao Dodikov obračun s kadrovima pokojnog predsjednika RS-a Milana Jelića, s kojim premijer Dodik posljednjih nekoliko mjeseci nije bio u dobrim odnosima.
Upućeni tvrde da Jelić i Dodik posljednjih dana pred Jelićevu smrt upće nisu govorili što se dovodilo u vezu s kuloarskim nagađanjima o navodnoj smjeni Milorada Dodika koju je u dosluhu s Milanom Jelićem i Nebojšom Radmanovićem pripremao OHR.
Nakon iznenadne smrti Milana Jelića, prvi na Dodikovom odstrijelu našao se brat (po majci) Milana Jelića Slavko Gojković, nedavno smijenjeni predsjednik Općinskog vijeća Modriče, a nedugo zatim i nekada najbliži Jelićev saradnik i prijatelj Rajko Ubiparip.
(Biznis.ba / Asim Metiljiveć (Slobodna Bosna)
http://www.biznis.ba//index.php?option= ... 8&Itemid=2 [/quote]
Saturday, 26.04.2008.
Dodikova vlada nije realizirala ni jednu od desetak spektakularno najavljenih privrednih investicija. Ministar Ubiparip je prva žrtva Dodikove olako obećane brzine. Ministar privrede, energetike i razvoja u Vladi Milorada Dodika Rajko Ubiparip iznenada je podnio ostavku, navodno zbog “zdravstvenih razloga”; “Slobodna Bosna” otkriva stvarne razloge i ciljeve nenadane rekonstrukcije Dodikove vlade ...
PIŠE: Asim Metiljević
Iznenadnom smjenom jednog od ključnih ministara u svojoj vladi, Rajka Ubiparipa, zaduženog za privredu, energetiku i razvoj, premijer Republike Srpske Milorad Dodik po svaku cijenu nastoji zaustaviti neminovnu demontažu iskonstruiranog mita o blistavom razvoju i spektakularnom preporodu manjeg bh. entiteta. Mit o “boljem dijelu BiH” uglavnom se zasnivao na bombastično najavljivanim investicijama u energetski sektor RS-a, u koji se, prema Dodikovim obećanjima, još u protekloj gdoini trebalo sliti preko pet milijardi KM inostranih investicija!
FIJASKO ENERGETSKIH PROJEKATA
Primjera radi, samo u Rudnik i Termoelektranu Gacko, premijer Dodik svojevremeno je najavio investiciju ČEZ-a u iznosu od preko tri milijarde KM, dok je ruska kompanija Njeftgazincor u Rafineriju nafte Bosanski Brod trebala investirati preko dvije milijarde KM. Rudnik i Termoelektranu Gacko, baš kao i Rafineriju u Bosanskom Brodu, premijer Dodik praktično je poklonio strateškim partnerima iz Češke i Rusije očekujući zauzvrat hitna i obilna investiciona ulaganja koja su, međutim, uglavnom izostala ili su pristigla u neuporedivo skromnijem obimu od najavljenih.
Političku cijenu za očigledne investicijske promašaje, umjesto premijera Dodika, platio je njegov partijski kolega Rajko Ubiparip, kojeg je Dodik primorao na podnošenje ostavke “zbog zdravstvenih razloga”. Upućeni, međutim, tvrde da je sa zdravljem smijenjenog ministra Ubiparipa sve u najboljem redu za razliku od njegovog donedavnog resora u kojem je malo šta u redu.
O tome rječito svjedoči traljavo i brzopleto sklopljeni ugovor s češkom kompanijom ČEZ o tri milijarde KM vrijednom ulaganju u Rudnik i Termoelektranu Gacko I i Gacko II, sklopljen 3. decembra 2006. godine. Nakon svečanog potpisivanja ugovora u Gacku, premijer Dodik je pred mnogobrojnim gostima pristiglim iz svih hercegovačkih općina slavodobitno izjavio kako će RS uskoro dobiti “jedan od najvećih termoenergetskih izvora u ovom dijelu Evrope” te da je ugovorom obezbijeđena “najveća strana investicija u istoriji Republike Srpske”.
No, umjesto najavljene investicije od tri milijarde KM, Dodikova vlada uskoro je dobila tužbu malih dioničara koji su Dodikovim potpisom na ugovor s ČEZ-om bahato zaobiđeni i praktično istisnuti iz vlasničke strukture u TE Gacko. Nakon malih dioničara, vlasnička prava u Termoelektrani Gacko zatražila je i Hrvatska, čija vlada tvrdi da je prije rata u izgradnju TE Gacko investirala trećinu kapitala.
Problem s izigranim vlasničkim pravima malih dioničara u TE Gacko poput zemljotresa uzdrmao je Banjalučku berzu koja je u samo nekoliko sedmica početkom protekle godine potonula na najniži nivo od osnivanja. Istina, ni ostalim berzama u regiji u protekloj godini nisu baš cvjetale ruže, ali najveći pad registriran je upravo na Banjalučkoj berzi, što se gotovo isključivo dovodilo u vezu s nesmotrenim isključivanjem malih dioničara iz vlasništva u TE Gacko.
Epilog “basnoslovne” investicije ČEZ-a u TE Gacko krajnje je mizeran: u rudnik i termoelektanu u Gacku Česi još uvijek nisu investirali ni jednu marku, Vlada RS-a se već neko vrijeme tužaka s malim dioničarima a, povrh svega, isksrnuo je i teško rješivi problem s prijeratnim ulaganjem Hrvatske u TE Gacko!
RUSI (NE) DOLAZE
S jednakom euforijom Dodik je krajem 2006. godine najavljivao i skoro dvije milijarde KM vrijednu rusku investiciju u modernizaciju naftnih postrojenja Rafinerije Bosanski brod. Zazvrat, Rusi su pored Rafinerije nafte na poklon dobili još dva naftna preduzeća: Rafineriju ulja Modriča i naftnog distrubitera Petrol.
Sva tri preduzeća nominalno su prodata za 121,1 milion eura, ali kako su ranija dugovanja brodske rafinerije nafte bila neuporedivo veća i kako su pala na teret državnog kapitala, na ovoj transakciji budžet RS-a nije zaradio ništa nego je čak olakšan za nekih tridesetak miliona KM! Prvi ozbiljniji “nersporazum” između premijera Dodika i tadašnjeg ministra energetike Ubiparipa vezan je upravo za ovu transakciju.
Nekoliko sedmica nakon sklopljenog ugovora, kada je Vlada RS-a počela isplaćivati ranije nastale dugove Rafinerije, Dodik i Ubiparip izašli su u javnost sa posve oprečnim izjavama: premijer je tvrdio da su Rusi uplatili sav obećani novac (121,1 milion eura) dok je ministar Ubiparip tvrdio suprotno - da Rusi nisu uplatili ni jednu marku, što je značilo da se dugovi Rafinerije isplaćuju iz budžeta RS-a!
Od potpisivanja ugovora između ruske kompanije “Njeftgazincor” i vlade Republike Srpske već je proteklo punih 14 mjeseci tokom kojih je čak pet puta pomjeran termin početka rada brodske rafinerije.
Prvih nekoliko mjeseci Dodik se “vadio” na navodnu opstrukciju Vijeća ministara BiH koje je odugovlačilo s usvajanjem odluke o kvaliteti tečnih goriva a potom, kada je odluka napokon usvojena, Dodik se pravdao transformacijom državne banke Rusije koja prati investiciju, a potom i nedavno održanim izborima u Rusiji. Kao najnoviji rok do kojeg će Rusi “sigurno” pokrenuti rad brodske Rafinerije navodi se juli ove godina kada bi trebala proraditi linija za proizvodnju benzina, dok se proizvodnja dizel goriva uopće i ne spominje.
PRIVID PRIVREDNOG USPONA
Od preuzimanja vlasti u Republici Srpskoj u februaru 2006. godine do danas, Dodikova vlada najavila je desetak krupnih privrednih investicija od kojih ni jedna nije bila ispod milijardu eura. Istovremeno, u zvaničnom dokumentu pod nazivom “Razvojni program RS-a 2007.-2010. godine”, Dodikova vlada obećala je visoke stope privrednog rasta, od 8 posto u 2007. godini do čak 14 posto u 2010. godini!
No, realna slika privrede Republike Srpske nimalo se ne podudara s Dodikovim obećanjima. Dapače, na osnovu raspoloživih podataka, može se izvući sasvim suprotan zaključak: da se Republika Srpska već dulje od godinu dana nalazi u dubokoj privrednoj recesiji.
Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, industrijska proizvodnja u Republici Srspkoj u 2007. godini rasla je po zanemarljivo niskoj stopi od 1,4 posto, što je ubjedljivo najniža stopa privrednog rasta zabilježena u cijeloj regiji. U cijelom nizu industrijskih grana, poput prerade drveta, prehrambene, metalske i tekstilne industrije, zabilježen je dramatični pad produkcije, nerijetko veći od 10 posto! Primjera radi, u Federaciji BiH, čija privreda također ne blista, prošlogodišnja stopa rasta industrijske proizvodnje bila je čak devet puta veća - 11,7 posto!
Privid ekonomskog razvoja Republike Srpske Dodikova vlada za sada uspijeva održavati povremenim ubrizgavanjem novca zarađenog od prodaje Telekoma Srpske. No, taj se fond već opasno istopio na finansiranje budžetskih korisnika i neproduktivnih infrastrukturnih projekata lokalnog značaja, poput popravke vodovoda, saniranja deponija smeća i popravke puteva.
Među do sada odobrenim projektima nema niti jednog proizvodnog, koji bi oplodio novac i stvorio novu vrijednost. Za takvo stanje Dodik prvenstveno okrivljuje čelnika dva ministarstva: privrede, energetike i razvoja na čelu s Rajkom Ubiparipom te Ministarstva poljoprivrede i šumarstva kojim rukovodi Radivoje Bratić. Prema neslužbenim informacijama, upravo će Ubiparip i Bratić platiti najveći ceh za Dodikovu “olako obećanu brzinu”.
Politička pozadine smjene Rajka Ubiparipa
DODIK ČISTI JELIĆEVE KADROVE?!
Iznuđena ostavka ministra privrede, energetike i razvoja Rajka Ubiparipa u političkim kuloarima ocjenjuje se i kao Dodikov obračun s kadrovima pokojnog predsjednika RS-a Milana Jelića, s kojim premijer Dodik posljednjih nekoliko mjeseci nije bio u dobrim odnosima.
Upućeni tvrde da Jelić i Dodik posljednjih dana pred Jelićevu smrt upće nisu govorili što se dovodilo u vezu s kuloarskim nagađanjima o navodnoj smjeni Milorada Dodika koju je u dosluhu s Milanom Jelićem i Nebojšom Radmanovićem pripremao OHR.
Nakon iznenadne smrti Milana Jelića, prvi na Dodikovom odstrijelu našao se brat (po majci) Milana Jelića Slavko Gojković, nedavno smijenjeni predsjednik Općinskog vijeća Modriče, a nedugo zatim i nekada najbliži Jelićev saradnik i prijatelj Rajko Ubiparip.
(Biznis.ba / Asim Metiljiveć (Slobodna Bosna)
http://www.biznis.ba//index.php?option= ... 8&Itemid=2 [/quote]